Uzlet jastreba deficita

Posljednjih tjedana u sam vrh američke političke scene izbio je mladi republikanski lav iz Wisconsina, kongresnik Paul D. Ryan, predsjednik kongresnog Odbora za proračun, a odnedavno i kandidat za potpredsjednika države uz republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja.

Kao tvorac konzervativne fiskalne politike Ryan je i autor republikanskog proračuna za iduću godinu, nepokolebljivi “jastreb deficita” i jedan od nositelja svih stranačkih napada na politike predsjednika Baracka Obame. Nazivaju ga “intelektualnim vođom Republikanske stranke”, iako su njegove izjave često samo klišeji o superiornosti američkog individualizma i iznimnosti, naročito kada se odmakne od svog temeljnog interesa uspostave minimalne države. To, u kombinaciji s njegovim stavovima u raznim pitanjima socijalne politike, pokazatelj je radikalnog zaokreta republikanaca udesno, ali i činjenice da su Romney i Ryan zaigrali na rizičnu kartu alijenacije brojnih birača starije dobi i nižih klasa, s obzirom na to da se njihova kampanja posljednjih tjedana svodi isključivo na agresivno napadanje Obamine reforme zdravstva.

Napad na “Obamacare”

Iz američkih medija ovih se dana moglo saznati da se 42-godišnji Ryan još na fakultetu “zarazio” djelima vodećih liberalnih ekonomista Friedricha Hayeka i Miltona Friedmana te spisateljice Ayn Rand, do te mjere da je istima kasnije zarazio i pripadnike ultrakonzervativnog pokreta Tea Party. U Kongres je prvi put izabran sa 28 godina, a otada još šest puta. U dobre osobine ubrajaju mu šarm i komunikativnost, vješt je sakupljač donacija povezan s vlasnicima velikih hedge fondova i milijarderima filantropima. S imovinom vrijednom nekoliko milijuna dolara ubraja se u gornju klasu republikanaca, ali ni blizu Romneyja, čije se bogatstvo procjenjuje na 250 milijuna dolara.

No, Ryan je i čovjek kontradikcija, pa je tako, unatoč deklarativnom protivljenju državnom intervencionizmu, glasao za program spasa banaka koji je proveo prethodni američki predsjednik George W. Bush, kao i za onaj za spas autoindustrije. Državnih sredstava nije se libio ni na lokalnoj razini, pa je za svoj kraj ishodio brojne dotacije kojima se poboljšavala infrastruktura, ali i vodila borba protiv bolesti koja napada šumsku divljač, što mu je kao strastvenom lovcu i privatno važno. Kao gorljivi katolik Ryan se naročito istakao kao neprijatelj prava na pobačaj i istospolnih zajednica, glasao je protiv federalnog zakona kojim se definicija zločina iz mržnje širi na seksualnu i rodnu osnovu, a bio za onaj kojim bi dozvola za posjedovanje oružja vrijedila u svim saveznim državama.

Budući da je Obamina zdravstvena reforma, pogrdno nazvana “Obamacare”, u početku uključivala i besplatno planiranje trudnoće i pobačaj, koji bi bile dužne pružiti čak i katoličke institucije, Ryan se nametnuo kao Romneyjeva spona s katoličkom zajednicom. Međutim, iako brojni demokrati, uključujući Obamu, potpredsjednika Josepha Bidena i bivšu predsjednicu kongresa Nancy Pelosi, figuriraju među biskupima kao persone non grata, recentna istraživanja pokazuju da Obama među katolicima vodi za devet posto, dok se Ryanu zamjera nepoznavanje osnovnih koncepata katoličkog socijalnog razmišljanja, primjerice veličanje individualizma koje mu je protivno.

Na prvoj liniji fronte nalazi se “Obamacare”, pokušaj demokrata da nakon 75 godina reformiraju nacionalni sustav zdravstvenog osiguranja, čime bi se obuhvatilo 30 milijuna neosiguranih američkih građana. Prema Zakonu o dostupnoj skrbi, svaki bi građanin do 2014. godine trebao biti osiguran ili platiti globu, a osiguravatelji bi morali prekinuti s praksom odbijanja osiguravanja osoba s već narušenim zdravljem. Temeljni stup zakona je Medicaid, program zdravstvenog zbrinjavanja siromašnih i bolesnih, čijim bi se širenjem trebala obuhvatiti polovica neosiguranih građana, također prisiljavanjem saveznih država da povećaju izdavanja za Medicaid pod prijetnjom smanjenja federalnih donacija.

Nijedan republikanski zastupnik nije za ovaj zakon glasao, već je ta stranka od početka krenula u križarski rat s ciljem potpunog uništenja reforme. Zakon su doveli do Vrhovnog suda, tvrdeći da je neustavan jer “država nema pravo građane prisiljavati da kupuju komercijalni proizvod”, u ovom slučaju policu osiguranja. Sud je zakon u cjelini odobrio, ali i presudio da pojedine države imaju pravo same odlučivati što su to “temeljne zdravstvene usluge” koje će biti pokrivene Medicaidom. S obzirom na to da su brojni republikanski guverneri već najavili da u svojim državama neće širiti Medicaid, procjenjuje se da će izvan njega ipak ostati oko šest milijuna ljudi.

Piskaranje brojeva

Umjesto “Obamacarea”, republikanci predlažu potpuno tržišni pristup u kojem bi umirovljenici od države dobivali vaučere, a privatni i državni osiguravatelji međusobnim natjecanjem smanjili cijene. Iako Ryan birače zastrašuje tvrdnjom da će Obamima reforma iz sustava izvući 700 milijardi dolara, njegovim prijedlogom, pišu američki mediji, predviđa se ista tolika ušteda.

Iako slovi za vrsnog ekonomistu, mnogi kritičari tvrde da Ryanu čak ni to nije naročito jaka strana, pa je primjerice nobelovac Paul Krugman njegov cjelokupni proračun nazvao “piskaranjem nekih brojeva bez provjere ima li to uopće smisla”.

Stručnjak za sigurnost Fred Kaplan uhvatio ga je, pak, na svom terenu, gdje je Ryan izjavio da se proračun za obranu u odnosu na 1970. godinu smanjio sa 39 na 16 posto, što Kaplan demantira računicom prema kojoj je tadašnji obrambeni proračun iznosio 575 milijardi dolara, a današnji, uvećan za inflaciju, iznosi tek 50 milijardi manje. Vanjska i sigurnosna politika i inače se drže slabom točkom ne samo Ryana, nego i cijele stranke, tim više što ni Romney na tom polju nema naročitog znanja ni iskustva.

Ryanove vanjskopolitičke ideje mahom se svode na recikliranje takozvane agende slobode bivšeg predsjednika Busha, koju Ryan definira tvrdnjama poput “centralni element američkog vodstva promocija je naših moralnih principa”. U vrijeme Busha ta se agenda temeljila na ideji da se “ekonomski i kulturno zaostale zemlje” putem ugovora o slobodnoj trgovini uvuku u sustav globalne ekonomije, što bi trebalo rezultirati njihovom demokratizacijom. U to doba Ryan je bio jedan od promotora inicijative za uspostavu Bliskoistočne zone slobodne trgovine (MEFTA), a to je ostao i danas, iako su neke od zemalja koje su pristupile zoni, primjerice Bahrein i Saudijska Arabija, ostale među najautokratskijim režimima Bliskog istoka.