Buđenje Keruma

Novi šovinistički ispad splitskog gradonačelnika Željka Keruma, koji je konačno spoznao prave uzroke svojih nevolja predstavivši se kao žrtva srpsko-jugoslavenskog medijsko-bankarsko-političkog lobija nabrušenog na njegovo iskreno i neiskvareno obožavanje jedine i vječne Hrvatske, u Splitu nije izazvao pretjerane reakcije. Nastup u emisiji “Nedjeljom u dva” većini je poslužio tek kao dokaz da je Kerum živ i da se nije pretvorio u urbanu legendu. Naravno, uslijedile su klasične reakcije na govor mržnje koje su se kretale od zgražanja na ljevici do ignoriranja i prikrivenog likovanja na desnici, no u tri i pol godine njegova mandata i to se izrodilo u najobičniji folklor.

Nakon početnog oduševljenja jedinstvenim sociološkim eksperimentom, Split se danas s voajerskim zanosom naslađuje očekivanim padom gradonačelnika na političkom, poslovnom, pa i privatnom planu. Svi jedva čekaju kad će četverogodišnje mučenje konačno završiti, svi izuzev lokalnog HDZ-a koji se u panici od definitivnog potopa na izborima opet priprema na koaliciju s Kerumovom Hrvatskom građanskom strankom. SDP-u će najveći problem biti dokazati da mu nisu cijelo vrijeme držali ljestve, a ostatak scene silno se trudi pronaći kakvog pristojnog kandidata.

Nema se što ukrasti

Za izbore u svibnju predviđa se uzlet nezavisnih kandidata i lista, sastavljenih od sveučilišnih profesora, intelektualaca i nevladinih aktivista, pa je već danas izgledno da će Split i na proljeće biti najzanimljiviji politički poligon u državi. Do tada valja nekako preživjeti i strpljivo promatrati kako se ugled grada urušava, makar se i u ovoj nesreći može pronaći poneki ohrabrujući detalj: gradonačelnik se, naime, čak i na čisto komunalnom nivou pokazao kao potpuna katastrofa. Zapušten, prljav i zapišan, Split savršeno odražava nered koji vlada u Kerumovoj glavi, no gradska je blagajna toliko osiromašena da se jednostavno nema previše za ukrasti.

“Nema posla za mene, pa zato i ne dolazim na posao”, jednostavno je objašnjenje čovjeka koji je ne tako davno baljezgao o “gradu bez nezaposlenih i bez podstanara”, o “metropoli Mediterana” i “deset nebodera u koje će smjestiti sjedišta multinacionalnih korporacija”. Drugim riječima, Kerum ništa ne radi, pa barem neće puno toga uništiti.

Njegov neuspjeh neugodno je iznenadio splitske poduzetnike – kastu koja je navikla na vrlo blisku suradnju sa svakom gradskom vlasti i s kojom se još od kasnih devedesetih postupalo nježno i neobično blagonaklono. Mijenjali su se urbanistički planovi, dostavljale povjerljive informacije, opraštalo milijunska dugovanja i toleriralo devastiranje velikih i vrijednih dijelova grada, pa zato i nema kraja čuđenju nad činjenicom da gradonačelnik u cijelom svom mandatu – izuzev sitnih korekcija u jednom slučaju – nije ni pokušao mijenjati Generalni urbanistički plan, dokument koji bi mu omogućio da se konačno razmaše i osvoji teritorij koji po običajnom pravu pripada pobjedniku na izborima. Ne, Kerum se koncentrirao tek na sitnija mešetarenja zemljištem, pa je u desetak navrata isplatio po milijun-dva članovima svoje obitelji, u pravilu pod pokrićem potrebe izgradnje prometnica. Budući da su golemi apetiti poduzetničkih predatora ostali neutaženi, kraj mandata gradonačelnika idealna je prilika za posljednji pokušaj. Premda Keruma nigdje nema, u pozadini traju intenzivne pripreme za velike intervencije u GUP: čeka se povoljan trenutak kako bi se gradonačelnika privoljelo na jedan potpis.

Naime, splitski urbanisti posljednjih mjeseci rade na dvije razine: na prvoj, čisto stručnoj i administrativnoj, već su pripremljene izmjene na dvadesetak lokacija, mahom manje intervencije diljem grada, a posao je bez jasnih kriterija i formalne procedure dodijeljen notornom IGH-u. Ono što je, međutim, uzbunilo duhove jest podatak da se na popisu ovih izmjena GUP-a nalazi napomena “drugi paket”, što je samo potvrdilo sumnje da se negdje u tajnosti priprema i “prvi paket”.

Plan do plana

Kako doznajemo, taj posao već mjesecima radi urbanist Eduard Katačić – jedan od brojnih koji su prodefilirali splitskim urbanizmom u vrijeme elementarne nepogode pod egidom lokalnog SDP-a i HSLS-a – a u posao je uključen i famozni gradonačelnikov Savjet za urbanizam, sastavljen mahom od arhitekata na ovaj ili onaj način povezanih s njim ili s “lešinarima” koji ciljaju na novi GUP do proljeća. I ovdje je sve više-manje spremno: gradonačelnikov trgovački centar Koteks na Gripama, recimo, rušio bi se i prenamijenio u “stambeno-poslovnu zonu”, što je eufemizam za guranje skupih i isplativih stambenih zgrada u gusto naseljenu gradsku zonu. Slično je i s područjem Dujmovače, na zemljištu gradonačelnikovog prijatelja i poslovnog partnera Mirka Grbešića, inače vlasnika Brodomerkura. Trostruko veća izgrađenost dozvolit će se zasad anonimnim investitorima na Pujankama, neposredno uz glavni prilaz centru grada, a profitirat će i Jako Andabak sa svojim turističkim projektom na Trsteniku – dakako, ukoliko se u međuvremenu pomiri s Kerumom i odobrovolji prepustiti mu dio utjecaja u Hajduku. Nestrpljiv je i Ivo Ora, trenutno najaktivniji splitski građevinar, koji u svom projektu na prostoru između dviju splitskih bolnica želi radikalno smanjiti količinu poslovnih i povećati broj stambenih kvadrata, premda je upravo zbog pretežito poslovne namjene uopće dobio dozvolu za gradnju u atraktivnoj zoni. Slično je s tenisačem Goranom Ivaniševićem, kojem se i prije deset godina pogodovalo posebnim izmjenama GUP-a za gradnju obiteljske vile: prostor na Duilovu, gdje je zauzvrat obećao otvoriti tenisku akademiju, sada želi pretvoriti u stambenu zonu. Poduzetnik Filip Cepter čeka dozvolu za neboder na Bilicama, a notorni Igor Štimac poteže gradonačelnika za rukav kako bi njemu i njegovim partnerima omogućio gradnju trgovačkih centara u neposrednoj blizini.

I tako dalje, i tako dalje: niz poznatih i anonimnih investitora čeka pogodan trenutak i osluškuje na koju nogu se gradonačelnik tog jutra ustao. A on u svemu ima svoju logiku, kako je otvoreno kazao Aleksandru Stankoviću: “U politici sam izgubio ogroman kapital, ali ga namjeravam vratiti.” Njegova stranka zato i postoji, pa stručna javnost sa strahom iščekuje hoće li se pred kraj mandata trgnuti i konačno istrgovati onim čim može. Naravno, ukoliko se uopće uspije probuditi dovoljno rano kako bi stigao na posao.