Mrtva trka Tadića i Đilasa

I to se napokon dogodilo – Demokratska stranka održala je nedavno sjednicu Glavnog odbora, koja se u medijima već duže vrijeme najavljivala kao “demokratska Osma sjednica”, po uzoru na davnu sjednicu Saveza komunista Srbije, na kojoj je Slobodan Milošević uspio otjerati (kasnije i ubiti) svoga dotadašnjeg prijatelja i dugogodišnjeg političkog mentora Ivana Stambolića. Na ovoj sjednici nije se dogodilo ništa slično, ali su snage ipak odmjerene. Boris Tadić, aktualni predsjednik stranke, na sebe je preuzeo najveći teret odgovornosti za izborni neuspjeh, ali je – za razliku od ranijih dana – kao odgovorne označio i svog vjerojatno najjačeg protukandidata na predstojećim stranačkim izborima Dragana Đilasa, gradonačelnika Beograda, te još neka imena.

Prva runda završena je izjednačeno, bar naizgled. Đilas i njegov suborac Bojan Pajtić, vođa DS-a u Vojvodini, tražili su da se izborna skupština stranke održi 14. listopada, dok je Tadić zahtijevao da ona bude 10. studenoga; tako i bi. S druge strane, Tadić je zahtijevao da se budući predsjednik DS-a bira neposredno, glasovima kompletnog članstva stranke, dok je Đilas tražio izbore po delegatskom principu, kad glasaju odbori stranke. Za izbor po delegatskom principu izjasnilo se 208 članova Glavnog odbora. Slično se dogodilo i na ranijoj sjednici Predsjedništva stranke, kad je Đilasov delegatski prijedlog podržalo 14 članova Predsjedništva, a Tadićev za neposredne izbore njih 11.

Prljava tabloidna kampanja

No da je borba za stranački tron i dalje žestoka jasno je iz Tadićevih istupa prije i nakon sjednice Glavnog odbora. Uoči sjednice, u jednom intervjuu, napominjući (što radi sve vrijeme) da je upravo on Đilasa doveo u stranku, Tadić je rekao da su njihovi odnosi sasvim dobri, usprkos nekim razmimoilaženjima. Eto, rekao je, sreli su se i toga dana, on je Đilasa pitao “Kako si, Điki”, ovaj je njemu odgovorio “Kako si, Boki” i sve je bilo u redu. Na predstojećoj će sjednici, dodao je Tadić, “popu reći pop, a bobu bob”, kako je to – reče on – govorio Miroslav Krleža!

Samo dva dana nakon sjednice Glavnog odbora, promijenio je retoriku. Najprije je ustvrdio da “najveći predstavnici krupnog kapitala”, apostrofirajući Miroslava Miškovića “i njemu slične”, imaju interes umiješati se u politiku, i to preko Demokratske stranke. “Oni nikada nisu mogli prići državi Srbiji i predsjedniku Republike na način na koji su to radili svih prethodnih godina”, optužio je Tadić, navodeći i da se protiv njega vodi “prljava kampanja preko tabloida”. Iza nje stoje izravno Dragan Đilas i njemu bliski “vlasnici tabloidne štampe”, tvrdi Tadić, obrušivši se pritom i na bivšeg ministra diplomacije Vuka Jeremića i neke “stare Iznogude”… Po Tadiću, Demokratska stranka je i dalje “nacionalna institucija”, ne samo u zemlji, već i u regiji: zbog svih zasluga za pomirenje, zbog ljudi kojima raspolaže i zbog pravca u kojem zemlju vodi nova Vlada Srbije.

Kad je o “njegovim” ljudima riječ, i tu se već vide raskoli. Na stranu Đilasa stali su nekad Tadićevi pouzdanici, od Božidara Đelića do, navodno, same Ružice Đinđić, doskorašnja potpredsjednica Jelana Trivan dala je ostavku dan-dva prije sjednice Glavnog odbora, bivši ministar obrane Dragan Šutanovac još se navodno dvoumi u čiji će tabor, a na Tadićevoj strani čvrsto – barem javno – svakodnevno istupa vječiti Dragoljub Mićunović. Optužujući Đilasa da “nema ideologiju” (kao da se DS držao ideologije kad se “povijesno” mirio s Miloševićevim socijalistima!), on kaže da je stranka u jednom od najprelomnijih trenutaka u svojoj povijesti. “U ovom trenutku teško je predvidjeti da li će DS izbore dočekati sa dubokim unutarstranačkim procjepima, podjelama na grupe i frakcije”, kaže Mićunović, dodajući da je loše za stranku da se u ovako ključnom trenutku važne odluke ne prepuste članovima, kojih je oko 180.000, da se čuje i njihovo mišljenje. To nije teško organizirati, ali onda se ne može imati kontrola nad glasačima, kao što je to moguće u slučaju delegatskih izbora.

Ista stranka, drugo pakovanje

Zoranu Živkoviću, bivšem premijeru i najbližem suradniku ubijenog premijera Zorana Đinđića, kojeg je Tadić bio pozvao “na megdan” u utrci za čelništvo stranke, sasvim je svejedno tko će od njih dvojice pobijediti na izborima.

– Do jučer su Tadić i Đilas bili jedno tijelo s dvije glave, a od danas su to ljudi koji se u javnim nastupima prozivaju ne baš časnim imenima. Bez obzira na to koji od njih dvojice pobijedi, stranka će biti vođena na potpuno isti način, a to znači da će je neprikosnoveni lider voditi tako kako njemu odgovora. Da li će to biti Tadić ili Đilas, to je potpuno nevažno – kaže Živković.

Mićunović ne isključuje ni moguću podjelu u stranci u studenome, ako se ne dođe do suglasnosti oko programa i djelovanja DS-a u budućnosti, bez obzira na to tko će biti na njegovom čelu. Kako god se ta “demokratska saga” okončala, stoji to da Srbija sve do studenoga, a možda ni nakon toga, neće imati ozbiljnu opoziciju naprednjačko-socijalističkoj vlasti, koja već u ovom trenutku pokazuje ozbiljne težnje da postane apsolutna.