Pokrajine

Povratnik Dušan Vilenica iz Starog Sela ostao bez tridesetak ovaca

Vukovi i divlji psi haraju Banijom

Oko čitavog slučaja bilo je jako puno ispitivanja, popunjavanja obrazaca i potpisivanja papira, ali od naknade štete ni spomena. Čini mi se da je vuk pojeo magare, a ne moje ovce, žali se Dušan Vilenica

Povratnik Dušan Vilenica iz Starog Sela na Banovini u samo nekoliko mjeseci ostao je bez tridesetak ovaca koje su, dokazano je, u nekoliko navrata rastrgali vukovi i divlji psi. Još nije prebolio ni prebrodio taj gubitak, a činjenica da štetu nikako ne uspijeva naplatiti ogorčila ga je do te mjere da razmišlja o prodaji stada.

– Još u ožujku jedan ili više vukova provalili su ogradu pašnjaka i za tili čas mi poklali 16 ovaca. Odmah sam pozvao veterinarsku službu, izvršen je očevid, a vještaci su utvrdili da je riječ o napadu vukova. Glave su odnijete na daljnju analizu, a lešine su ostavljene, onako razbacane po dvorištu i pašnjaku, čekajući nekoga iz kafilerije kako bi ih sanirao. Kako nikoga nije bilo nekoliko dana, trupla ovaca sam zakopao. Oko čitavog slučaja bilo je jako puno ispitivanja, popunjavanja obrazaca i potpisivanja papira, ali od naknade štete ni spomena. Čini mi se da je vuk pojeo magare, a ne moje ovce! – žali se Vilenica.

Ponovljeni napad

Desetak dana kasnije, čopor krvoločnih pasa lutalica pred očima Dušana Vilenice, usred bijela dana, napada stado i ubija četiri janjeta. Ponovno isti postupak: veterinari, vještaci, sanitarni inspektori, ali i ista naknada za pretrpljenu štetu – nula kuna!

– Viđao sam već te pse, znali su se motati oko mojih pašnjaka i kuće. Pouzdano znam da dolaze iz susjedne Bosne i Hercegovine, jer suha granica je blizu, a noću često čujem njihov lavež i zavijanje u obližnjoj šumi. Očito su poludjeli od gladi, a možda su i bijesni – razmišlja Vilenica.

Kap je prelila čašu prije mjesec dana kada su se vukovi ponovo pogostili sa 16 ovaca. Prizor je bio straviča 16 zaklanih ovaca razbacano po pašnjaku, a desetak teško ozlijeđenih, još živih, bolno je blejalo. Opet je utvrđeno da je riječ o vukovima.

– E, sada dalje ne mogu! – kaže Vilenica. – U rodno selo vratio sam se 1999. jer je tu kuća mojih djedova. U izbjeglištvu nikako nisam bio zadovoljan, ali morao sam otići. Ne zbog straha od Hrvata, već od “svojih”. Naime, kako baš nisam bio za ratovanje, u Krajini su me optužili za ugrožavanje Republike Srpske Krajine, pa sam čak i odležao u zatvoru Stara Gradiška. U kolovozu 1995. shvatio sam da moram pobjeći s ostalima, jer bi moj ostanak netko mogao protumačiti krivo, pa ode glava. Bila su to teška vremena. Nekako sam izdržao četiri godine, banijska brda sve su mi više nedostajala, pa sam prelomio, ostavio prilično sređen život u Srbiji i vratio se. Kuća je bila zapaljena, država ju je obnovila, a brat i ja nabavili smo dva janjeta i tako krenuli u surovu borbu za opstanak. Stado je polako raslo i danas broji 250 ovaca. U ovce sam uložio sav svoj život. Svaku ovcu treba bar desetak puta godišnje propustiti kroz ruke, od davanja lijekova do šišanja, kod janjenja, pojenja i još mnogo toga. Ništa to nije teško, ali onda su navalili vukovi. To je teško. Stvar otežava činjenica da su vukovi zakonom zaštićeni, za štetu je nadležna država, a ona nema novca.

Bez naknade

Zdravko Stijepović, direktor veterinarske stanice u Gvozdu, kojoj pripadaju područja Lasinje i Topuskog, kaže da mu je poznat slučaj Dušana Vilenice.

– Mi veterinari smo svoje učinili, no što se tiče naknade za štetu, u igri je mnogo faktora. Ako su ovce poklali vukovi, odštetu treba platiti država, odnosno pripadajuće lovačko društvo. Ako štetu počine psi lutalice, potrebno je protiv vlasnika pasa ići privatnom tužbom. Kako ti psi uglavnom nemaju vlasnika, štetu bi vjerojatno, bar ja tako mislim, trebala snositi općina, jer je ona dužna rješavati pse lutalice na svom području. Uglavnom, u praksi se naknada teško ostvaruje jer novca nema – kaže Stijepović.

Medvjed dolutao sa slunjskog područja

Stanovnike zabačenih sela na Baniji snašla je nova nevolja, jer kukuruze, ionako skromnog uroda zbog višemjesečne suše, uz veprove i jazavce, sada kljaštri i – medvjed! Naime, nekolicina ljudi oko Topuskog naletjela je na medvjeda, no većina o događaju nije nikome pričala plašeći se da im nitko neće vjerovati i da će postati predmet ismijavanja. Sve dok medvjeda, oči u oči, nije susreo lovnik ovdašnjeg lovačkog društva, Marijan Putrić, koji je po službenoj dužnosti o tome morao obavijestiti javnost.

– Do mene su doprle priče o pojavi medvjeda na našem području, no nisam im pridavao preveliku važnost. Sve do neki dan. Predvečer sam, u pratnji psa, išao u redovni obilazak lovišta nedaleko Topuskog, na predjelu zvanom Đon. U kukuruzima je nešto šušnulo, pomislio sam da je vepar, no odjedanput je na brisani prostor, svega pedesetak metara od mene, izašao medvjed. Prilično velik primjerak, tamnosmeđe dlake, nešto svjetlije po vratu i leđima, samo me je kratko promotrio i zamakao preko puta u šikaru. Pas je počeo bjesomučno lajati, pojurio je za njim, no nije se usudio ući u gustiš. Skamenjen od straha i čuda, čuo sam medvjeda kako bučno odlazi lomeći granje. Čitav događaj trajao je jednu minutu. Bilo je dosta pojedenih kukuruza, ali na način koji do tada još nisam vidio. Kako sam više od 20 godina lovac, vrlo dobro znam na koji način divlje svinje ili jazavci jedu kukuruz. Ovo je bilo nešto novo, očito medvjedovo maslo – kazuje Putrić, koji je o događaju odmah obavijestio predsjednika lovačkog društva “Jelen”, Zlatka Kiretu.

– Odmah sam s Putrićem otišao na mjesto događaja, izvršili smo svojevrsni uviđaj, pronašli jasne tragove i o svemu sam obavijestio sve lovce na ovom području, kako bi budno motrili na prostoru Đona. Ne treba dizati nepotrebnu paniku, ali ako se dogodi još poneki susret nakon ovoga, što je znak da se zvijer zadržala na našem području, ispunit ću poseban obrazac i uputiti ga Ministarstvu poljoprivrede. Oni će znati što dalje činiti, a kako je medvjed zakonom zaštićen i na njega nije dozvoljen odstrel, vjerujem da će ga uspavati i vratiti u njegovo stanište. Pretpostavljam da je ovaj medvjed došao sa prostora Slunja jer ih tamo, kako čujem, ima podosta – objašnjava Kireta.

Vladimir Jurišić

Virovitičanin Ranko Glumbić na sajmu “Agroekspo” proglašen najboljim pčelarom

“Zlatna žlica” za bagremov med

Glumbić se profesionalno bavi pčelarstvom od 1999. godine, trenutno posjeduje 200 košnica, a godišnje proizvede od sedam do devet tona meda

Na sedmom ocjenjivanju meda Virovitičko-podravske županije, koje je ove godine u Virovitici održano u okviru drugog županijskog sajma agroproizvoda i agroopreme “Agroekspo”, najvećim priznanjem, “Zlatnom žlicom”, nagrađen je virovitički pčelar Ranko Glumbić. Uz to, njegov med od bagrema nagrađen je odličjem “Zlatni tanjurić”.

Sa 350 pčelara okupljenih u četiri udruge, 20.000 košnica i gotovo tisuću tona meda godišnje Virovitičko-podravska županija nalazi se u samom vrhu hrvatskog pčelarstva. Glumbić se profesionalno bavi pčelarstvom od 1999. godine, trenutno posjeduje 200 košnica, a godišnje proizvede od sedam do devet tona meda.

Očeve košnice

Krenuo je s četiri starinske očeve košnice. Toliko je pčelinjih zajednica ostalo nakon što ih je poharala varoza, opaka pčelinja bolest koju izaziva parazitski nametnik varoa. Tada mnogi pčelari o tome nisu puno znali, a i danas liječenje predstavlja složen posao koji zahtjeva educiranog pčelara i ne jamči uspjeh. Prve godine rada još nije imao viziju i nije mogao pretpostaviti da će mu pčelarstvo postati profesija koja će mu u potpunosti promijeniti život.

– Tek nakon druge godine, kada sam doista zavolio taj posao, počeo sam planirati davši si cilj od stotinu košnica. Put nije bio lagan, novca nisam imao, a potrebna su velika ulaganja jer jedna košnica košta 500 kuna, s tim da sam uzgajao matice. Ulagao sam isključivo novac zarađen prodajom meda i za pet godina dogurao do 100 košnica. U početku je bilo trzavica i dilema baviti se time ili ne. Kada bi me pčele dobro izbole, i po sto puta na dan, želio sam odustati. Ali sam brzo otklanjao te ideje jer sam shvatio da ima i gorih poslova u životu – prisjeća se Glumbić početaka.

Nije sanjao o bogaćenju preko noći, nego se odlučio za duži put jer je davno shvatio da su u svakom poslu najvažniji znanje i iskustvo.

– Ima ljudi koji odmah kupe velik broj košnica, ali nemaju ni znanja ni iskustva pa brzo propadnu. Ja sam se odlučio za korak po korak, ne samo zbog novca koji nisam imao za ulaganje, nego sam sa svakom novom košnicom učio nešto novo. Moj prvi i najbolji učitelj ili mentor bio je Bogdan Grujić iz Borove. Kod njega sam četiri godine išao na prasku, pomagao sam mu oko svega i iz prve ruke saznao sve o pčelarstvu i proizvodnji meda – priča Glumbić.

Važna je kvaliteta

Kako je usvajao nova znanja i iskustva, tako je povećavao broj pčelinjih zajednica i količinu proizvedenog meda. Isprva je radio samo med i prodavao ga u rinfuzi. Zbog kvalitete nikada nije imao problema s plasmanom, a sav med bio mu je uredno i na vrijeme plaćen. Dio meda sada prodaje i na kućnom pragu, a kako kupci traže i ostale pčelinje proizvode, prošle godine počeo je proizvoditi propolis, a ove kremasti med.

U pčelarenju mu, koliko im to dozvoljavaju ostale obveze, pomaže cijela obitelj: supruga, sin koji inače radi u TVIN-u, kći gimnazijalka, kao i buduća snaha, studentica ekonomije koja se, ističe Glumbić, maksimalno trudi i najviše pomaže.

– Zanima ih taj posao jer vide da u njemu ima perspektive. Planiram povećati broj košnica, ali ne više od 300 jer to zahtijeva angažiranje dodatne radne snage i još više ulaganja. Osim toga, smatram da je bolje truditi se proizvesti veću količinu kvalitetnijeg meda po košnici nego po svaku cijenu povećavati broj košnica – kaže Ranko i dodaje kako do sada još nije razmišljao o vlastitom brendu.

Ovogodišnje dvije nagrade i lanjsko srebro (do prošle godine Glumbić nije slao uzorke meda na natjecanje i ocjenjivanje) garancija su da bi robnu marku “OPG Glumbić” kupci vrlo brzo prepoznali.

Mraz i suša prepolovili prinos

Zbog proljetnog mraza i ljetne suše meda je ove godine manje i do 80 posto u odnosu na prosječne godine. U Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Glumbić prinos je gotovo prepolovljen.

– Bila je to jedna od najgorih godina otkada pčelarim. Imam puno manje meda uljane repice i bagrema. Amorfu je ubio mraz, a zlatošipku suša. Ukupno, ove sezone proizveli smo tek 4,5 tona meda. Košnice su stacionirane u Jasenašu, ali ih i selim u Suhopolje, na uljanu repicu, u Đulovac na bagrem i lipu, u Jasenovac na amorfu i u Valpovo na suncokret. Meda ima manje, a cijena je ista ili čak za kunu ili dvije manje nego prošle godine – kaže Glumbić.

Goran Gazdek

Zavjetni dan svetog proroka Samuila u Bolmanu

Tristogodišnji praznik

Sveti prorok Samuilo, koji se proslavlja 2. septembra po novom, odnosno 20. avgusta po starom kalendaru, u baranjskom selu Bolmanu zavjetni je dan. Nije poznato kad je tačno ustanovljen taj zavjetni dan. Vjeruje se da se to desilo prvih godina nakon osnivanja parohije u Bolmanu u prvoj polovini 18. vijeka, vjerovatno povodom neke epidemije zaraznih bolesti – kuge ili kolere. To znači da se u Bolmanu zavjetni dan praznuje već skoro tri vijeka. Sam bolmanski Hram svetih apostola Petra i Pavla osvećen je 20. avgusta 1777. godine, dakle na dan svetog proroka Samuila. Vjeruje se da to nije bilo slučajno, već da je osvećen upravo na zavjetni dan, tako da početak zavjetovanja treba tražiti ranije.

Na ovogodišnji zavjetni dan, koji je bio u nedjelju, sveta liturgija u bolmanskom hramu počela je u deset sati pred većim brojem vjernika.

J. Nedić

Pronađen krivac za požar u Perjasici

Kako je ovih dana izvijestila Policijska uprava karlovačka, pronađen je krivac za nedavne velike požare u općini Barilović, u mjestu Donjoj Perjasici.

– Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je 50-godišnji hrvatski državljanin dana 23. kolovoza oko 13 sati spaljivao korov u mjestu Donja Perjasica, općina Barilović, kojom prilikom se vatra nekontrolirano proširila, te su tom prilikom izgorjele dvije kuće i više gospodarskih objekata. Materijalna šteta bit će poznata naknadno. Protiv 50-godišnjaka nadležnom državnom odvjetništvu bit će proslijeđena kaznena prijava – kazala je Andreja Lenard, službenica za odnose s javnošću PU karlovačke.

M. C.

Inicijativu Udruženja “Protiv zaborava” odbio gradonačelnik Vukovara

Sabo protiv spomen-ploča srpskim civilima

Udruženje je zatražilo dozvolu za postavljanje dveju spomen-ploča, jedne u Vukovaru i druge u Borovu naselju. Gradonačelnik ih je pozvao da “u cilju unapređenja međunacionalnih odnosa” prihvate postojeća spomen-obeležja u gradu posvećena poginulima u ratu

Udruženje srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih i nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava” sa sedištem u Zagrebu pokrenulo je inicijativu za postavljanje dveju spomen-ploča u gradu na Dunavu u znak sećanja na stradanje vukovarskih Srba, civilnih žrtava rata 1991. godine.

Ova inicijativa zasad ne nailazi na razumevanje gradskih vlasti. Udruženje je 3. jula gradonačelniku Vukovara Željku Sabi uputilo molbu za izdavanje dozvole za postavljanje spomen-ploča u Vukovaru i Borovu naselju, gde bi se porodice ubijenih i članovi Udruženja mogli okupiti, položiti cveće i upaliti sveće i na taj način odati počast nevino stradalim civilima. Odgovorom koji je na adresu Udruženja stigao 11. jula nisu zadovoljni. Naime, gradonačelnik ih je pozvao da prihvate postojeća spomen-obeležja u gradu posvećena poginulima u ratu, a sve “u cilju unapređenja međunacionalnih odnosa”.

“Na području Grada Vukovara postoje spomen-obeležja posvećena poginulima u Domovinskom ratu pa je tako križ na ušću Vuke u Dunav posvećen svim poginulima za slobodnu Hrvatsku, a Memorijalni centar u vukovarskoj bolnici i spomenik na Ovčari simboli su svih nedužnih žrtava. Osim navedenih spomen-obeležja tu je i vukovarski vodotoranj koji je međunarodno poznati simbol stradanja Vukovaraca te koji kao takav i mi trebamo prihvatiti i afirmisati. Budući da nam je cilj ujedinjenje svih građana Vukovara bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost, uz poštivanje posebnih ustavnih i zakonskih prava nacionalnih manjina, pozivamo vas da u cilju unapređenja multietničke tolerancije prihvatite navedena spomen-obeležja kao spomen na sve stradale tokom Domovinskog rata”, navodi se u gradonačelnikovom odgovoru.

Ovakav odgovor u Udruženju ne mogu prihvatiti budući da su dve lokacije na kojima žele postaviti spomen-ploče poznata stratišta vukovarskih Srba, na kojima već treću godinu održavaju komemorativne skupove.

– Prva lokacija bi bila na starom ušću Vuke u Dunav, ispod samog dvorca Elc, kod veslačkog kluba. Druga lokacija nalazi se u parku kod dečjeg vrtića u Borovu naselju, gde je posle 18. novembra 1991. godine zatečena gomila leševa civila koji su izvođeni iz skloništa u “Borovo komercu” i streljani. Zbog toga smo pokrenuli inicijativu i napisali molbu gradonačelniku. Odbijeni smo, ali na tome se nećemo zaustaviti – kaže Slobodan Jakovljević, predsednik vukovarskog ogranka Udruženja “Protiv zaborava”.

Poznata su stradanja vukovarskih Srba u leto 1991: nestajali su i ubijani pod okriljem noći, a njihova su tela bacana u Dunav, i to u vreme dok još nisu počele ratne operacije u tom gradu. Zna se i za stradanja mnogih srpskih civila koji nisu hteli napustiti grad i koji su zajedno sa svojim komšijama Hrvatima spas potražili u skloništima Kombinata Borovo, odakle su pojedinačno izvođeni i ubijani. Tačne evidencije, međutim, nema, a dosad se u medijima baratalo s brojkama od nekoliko desetina do čak stotinu ubijenih i nestalih 1991. godine.

– Razlog tome je što se neki ljudi i dan-danas, nakon 20 i više godina, boje. Ali, malo-pomalo se i oslobađaju. U poslednjih nedelju dana javile su mi se još dve porodice koje su prijavile takve slučajeve – ističe Jakovljević.

Dragana Bošnjak

Problemi u nastavi na srpskom jeziku i ćirilici

Nedovoljno udžbenika za srednjoškolce

Uspeli smo da obezbedimo prevedene udžbenike iz gimnazijskog programa za predmete koje naši učenici najviše polažu na državnoj maturi, kaže predsednik Odbora za obrazovanje ZVO-a Slobodan Živković

Kada je reč o srednjim školama u kojima se nastava izvodi na srpskom jeziku i ćirilici, situacija oko udžbenika nije zadovoljavajuća kao u osnovnim, jer učenici koriste udžbenike na hrvatskom jeziku. Razlog tome je velik broj obrazovnih profila zbog čega je prevođenje udžbenika skup posao, za koji srpska zajednica od resornog ministarstva nije mogla ishodovati finansijska sredstva.

– Uspeli smo da obezbedimo prevedene udžbenike iz gimnazijskog programa za predmete koje naši učenici najviše polažu na državnoj maturi kako bismo im olakšali polaganje mature i kako bi ostvarili što bolje rezultate neophodne za upis na fakultete u Hrvatskoj. To su udžbenici iz matematike od prvog do četvrtog razreda gimnazije, psihologije i politike i privrede. I ove godine smo u ministarstvu uspeli da obezbedimo pola miliona kuna za finansiranje razlike u cenama udžbenika za nastavu na srpskom jeziku i ćirilici, jer su zbog manjeg tiraža takvi udžbenici skuplji – kaže predsednik Odbora za obrazovanje ZVO-a Slobodan Živković.

U Zajedničkom veću opština su zadovoljni i brojem polaznika predškolskih ustanova. U deset vrtića i predškolskih grupa broj dece i ove se godine kreće oko pet stotina. Odbor za obrazovanje ZVO-a takođe brine i o nastavku školovanja pripadnika srpske zajednice koji se opredeljuju za fakultete u Novom Sadu.

Prema sporazumu sa Izvršnim većem Vojvodine, omogućen je povlašten upis određenog broja maturanata koji će studirati na teret budžeta Srbije uz uslov da na prijemnom ispitu ostvare najmanje 51 bod. Ove godine je u ZVO stigla 61 prijava, a 35 kandidata je ostvarilo upis na osnovu rezultata. Za ostale je zatražen povlašten upis i ovih dana se očekuje odgovor.

– Što se tiče obrazovanja i kulture, najveću pomoć dalo nam je upravo Izvršno veće Vojvodine i na tome smo im bezgranično zahvalni. Na taj način dobivamo visokoobrazovane kadrove koji će našoj zajednici pomoći da opstane na ovim prostorima. Stupili smo u kontakt i s novim ljudima koji su došli na vlast posle izbora u Srbiji. Smatramo, a i njihova obećanja su takva, da će se dosadašnja saradnja nastaviti – zaključuje Živković.

D. Bošnjak

Tradicionalna manifestacija za baranjske osnovce

Peta baranjska učenička biciklijada

Start biciklijade bio je ispred osnovnih škola u Belom Manastiru i Dardi, a usput su im se pridruživali ostali učesnici

Prošle subote održana je peta po redu biciklijada pod imenom “Baranja 2012”, a u organizaciji Udruženja “Baranja” iz Bilja i Mirovne grupe Oaza iz Belog Manastira. Na biciklijadi je među stodvadesetak učesnika, najviše bilo učenika osnovnih škola iz Belog Manastira, Čeminca i Kneževih Vinograda.

Start biciklijade bio je ispred osnovnih škola u Belom Manastiru i Dardi, a usput su im se pridruživali ostali učesnici. U Grabovcu su se spojile obje kolone i nastavile put do odredišta: Osnovne škole Čeminac. A na cilju u Čemincu, uz grah s kobasicama i osvježenje, za sve učesnike organiziran je bogat zabavno-sportski program, koji se sastajao od takmičenja u karaokama te u popularnim disciplinama ubacivanje lopte u koš, nošenje jaja u kašici, skakanje u vrećama i povlačenje užeta.

Sredstva za održavanje biciklijade, kojom je u Baranji obilježen Međunarodni dan obitelji, osigurala je Evropska unija kroz projekt “Važno je imati podršku”. Trebalo je da se biciklijada održi u maju ove godine, no zbog velikog broja drugih događanja u planiranom terminu, a potom i zbog nepovoljnih vremenskih prilika, održana je početkom septembra, u prvu subotu nakon početka nove školske godine.

Jovan Nedić

Trećeligaš iz Hrvatske bio gost bivšeg šampiona Evrope

Saradnja BSK-a i Zvezde

Predstavnici nogometnog kluba BSK iz Bijelog Brda, člana Treće hrvatske nogometne lige, prije nekoliko dana bili su gosti višestrukog šampiona bivše države, evropskog i svetskog prvaka – beogradske Crvene zvezde. Tom prilikom utanačena je i sportska saradnja od koje će imati koristi kako BSK iz Bijelog Brda, mesta u opštini Erdut čiji su stanovnici mahom navijači Zvezde, ali i ovaj renomiran klub iz Beograda.

Dragan Meić, voditelj omladinske škole BSK-a, trener prve ekipe Davor Rupnik i Nikola Nikica Gagulić, jedan od trenera u nogometnoj školi, o modalitetima saradnje razgovarali su sa generalnim sekretarom Crvene zvezde Stefanom Pantovićem i saradnicima.

Prvi korak saradnje je gostovanje beogradskog tima na internacionalnom turniru u Bijelom Brdu u maju iduće godine. Na tom turniru, na kojem će svoje veštine baratanja loptom pokazati dečaci rođeni 2000. godine i mlađi, osim malih Beograđana i članova BSK-a učešće bi trebali uzeti, prema sadašnjem dogovoru, i novosadska Vojvodina, zagrebački Dinamo i dva kluba iz Mađarske. Uvertira tom turniru je gostovanje dve dobne kategorije BSK-ovih pionira, koji su se pre neki dan ogledali sa vršnjacima iz Zvezde. Pritom su mlađi pioniri, koje vodi upravo Gagulić, igrali na glavnom terenu Marakane kao predigra prvenstvenoj utakmici Zvezde i niškog Radničkog. Iako su obe selekcije izgubile rezultatom 3:0, boravak na Marakani bio je nesvakidašnji događaj.

Prema dogovoru prvog trenera BSK-a Davora Rupnika i koordinatora u Zvezdi Gorana Negića, uskoro bi i prvi tim hrvatskog trećeligaša mogao osetiti travnjak Marakane na prijateljskoj utakmici sa najboljom ekipom Crvene zvezde.

Boro Rkman

Stogodnjak (128)

14. 9. – 21. 9. 1912: tek su sada objavljeni statistički podaci o nekim najzanimljivijim demografskim promjenama u Hrvatskoj i Slavoniji u godini 1912. Po njima, bilo je 22.128 vjenčanja, od čega samo 128 mješovitih. Rođeno je 48.596 muške i 46.116 ženske djece, od čega 87.448 zakonite i 7.257 nezakonite. Po vjeri je bilo 65.489 rimokatolika, 615 grko-katolika, 16.145 pravoslavnih, 439 reformiranih, 404 izraelita… Mrtvih se rodilo 2.164 i to 1.189 muških i 975 ženskih – 1.936 zakonitih i 228 nezakonitih. Umrlo je 69.490: muških 35.220 i ženskih 34.270, najviše u starosti do jedne godine – 19.105, do 7 godina 14.301, a iznad 7 godina 36.084.

* Srpske zemljoradničke zadruge održale su u Kninu svoj peti redovni sastanak. Bili su prisutni predstavnici 37 zadruga iz svih krajeva Hrvatske. Donesena je odluka o povećanju dividende na pet posto, a ostatak zarade pridodan je rezervnom fondu. Izabrano je i novo rukovodstvo na čelu sa starim predsjednikom Saveza L. Bonom, te Đ. Marićem i S. Miljanovićem. Uvečer je priređen zajednički banket za više od 100 uzvanika na kojem je govorio i kninski gradonačelnik Sinobad, a plesalo se sve do zore.

* Srpsko pjevačko društvo u Zagrebu pozvalo je sve pjevače i pjevačice da mu se, u povodu proslave 30-godišnjice osnivanja, priključe u još većem broju. I to ovim oglasom: “Uprava se nada da će svaka Srpkinja i Srbin, ko ima smisla i volje, i ko je nadaren glasom i sluhom, upisati se u ovo društvo, te tako svojim dolaskom doprinijeti, da ta proslava što veličanstvenija bude… Koliko ima u Zagrebu Srpkinja gopođica i gospođa, koliko ima Srba gospode, koji su nadareni i glasom i sluhom, pa ipak nisu u pjevačkom društvu. Zavirimo malo u bratska hrvatska, slovenačka i češka pjevačka društva, naći ćemo u njima i one koji su i ostarili pjevajući u njima…”

* Stevan Galogaža, jedan od dvojice Srba optuženih da su sudjelovali u pripremi atentata na kraljevskog namjesnika Slavka Cuvaja, ali i oslobođen u tom istom procesu, protjeran je iz Zagreba u Osijek. Ali ni u Osijeku, gdje je želio nastaviti školovanje, nije se dugo zadržao. Tamošnja ga je policija uhapsila i odmah protjerala iz grada – na tri godine. Pod policijskom pratnjom prepraćen je u Topusko, gdje je rođen.

* “Srbi! Ako želite ostati zdravi, tražite samo pravi želudačni okrijepljujući eliksir – Vlahov. S njim ćete i sretnije živjeti!” poručuje proizvođač ovog pića u oglasu u “Srbobranu”.

Đorđe Ličina