To su srpska posla!

Izvjestitelj Evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin uzburkao je javnost tijekom svoga proteklog posjeta Srbiji. Ne zbog toga jer je jasno rekao da ove godine nema ništa od određivanja datuma za početak pregovora s Evropskom unijom – tu izjavu kao da je malo tko primijetio – nego zbog izjava o reketiranju investitora i sistemskoj korupciji, koja je rak-rana današnje Srbije.

– Reketiranje je termin koji javnost razumije. Mislim da nema građanina Srbije koji o tome ne bi govorio. To je rak ove zemlje. Nisam ja taj koji bi morao dati detaljniji odgovor na to pitanje, nego nadležni organi – rekao je Kacin, slikovito objašnjavajući da se svi oni koji su uspješni u Srbiji “preodgajaju i šalju na odmore, kako bi razmislili je li im jeftinije da plate reket ili da sjede kući i pletu čarape”.

Problemi s tonom

No, buru je još više izazvala njegova izjava izrečena nakon što je posjetio neka poduzeća oko kojih razni, kako je kazao, “delije igraju igre”, i to oko potpuno čistih investicija: “To su srpska posla i nas u EU-u ne zanimaju, takva Srbija ne može u EU i ne može dobiti datum početka pregovora”. Istražni i drugi organi moraju pokazati odlučnost da se ti problemi raščiste, a da se istovremeno poštuje pretpostavka nevinosti te da se ne uhićuju ljudi na temelju najave preko medija.

“Malo snizite ton”, ljutito je poručio Kacinu premijer i ministar policije Ivica Dačić, koji ne zna na što je Kacin mislio kad je izjavio da su investitori u Srbiji meta reketiranja te je pozvao da mu se jave svi oni kojima bilo tko traži ili je ranije tražio bilo kakvu uslugu za investiranje, dodavši da će to biti sankcionirano. Ali, kaže Dačić, njemu osobno smeta da “netko dolazi u Beograd iz bilo koje institucije u svijetu, pa makar to bila i EU, i da dijeli lekcije”. “Kosovo na korupciji dobiva nezavisnost, a sada Jelko Kacin dolazi da nam dijeli lekcije o tome”, kaže srpski premijer, dodajući da je siguran da korupcija nije iskorijenjena ni u EU-u, ni u Evropskom parlamentu, “odakle dolazi Kacin”, te da je protiv toga “da se politički vrši pritisak na Srbiju zbog interesa koje netko želi da ostvari u ekonomskom smislu”.

Razljutili su se i mnogi drugi, pa i mediji i čitatelji koji su se svi redom bavili “srpskim poslovima”, pritom ne sporeći ni korupciju, ni reketiranje; općepoznate su to i tužne činjenice stvarnosti u Srbiji, ali je čak i beogradski “Danas”, koji ozbiljno prati ekonomske teme, upitao može li se poražavajuća afera Fimi medije u Hrvatskoj krstiti imenom “hrvatska posla” i može li se to što Ljubljanska banka nije vratila staru deviznu štednju hrvatskim štedišama (onima u Srbiji štednju je vratila država Srbija, odnosno njeni građani!) označiti “slovenskim poslima”.

Davljenje u plićaku

Vlast se trudi da pokaže ozbiljnost oko preispitivanja 26 spornih privatizacija u Srbiji, što je evropski zahtjev Srbiji. Nema dana da se premijer Dačić i prvi potpredsjednik Vlade i ministar obrane Aleksandar Vučić javno ne zaklinju u posvećenost tom zadatku. Zasad je na udaru samo afera Agrobanka, a Vučić je prije nekoliko dana najavio i istrage oko izvlačenja novca iz Galenike (u kojoj su haračili socijalisti, kadrovi premijera Dačića) i prodaje Nacionalne štedionice (za što je, kako javnost pamti, zaslužan sadašnji ministar financija i privrede Mlađan Dinkić), pa su to neki protumačili kao signal “mangupima u vlastitim redovima” da spase što se spasiti može i nekako zametnu tragove.

Ekonomist Miroslav Prokopijević nipošto nije usamljen u ocjeni da su već nakon svibanjskih izbora sve zapadne agencije i svi značajniji domaći komentatori konstatirali da Srbija ide korak unazad, a to se sada polako materijalizira; primjedbe iz Evrope su sada nešto oštrije, a takav će vjerojatno biti i izvještaj o napretku Srbije, koji se očekuje u prvoj polovini listopada. Prokopijević misli, baš kao i velik dio javnosti, da vlast sve koncentrira oko afere Agrobanka, kako bi “zamutila vodu i kako bi izgledalo da ne stojimo u plićaku”.

Teško da je nediplomatska izjava Jelka Kacina taj plićak produbila, samo je na njega bacila golemu količinu populizma, koji se u Srbiji pojačao do neslućenih razmjera.