Heroj rada i pjesme

Teško da bi se odjek prerane smrti Branka Črnca Tuste, frontmena KUD Idijota iz Pule, mogao usporediti s odlaskom neke druge poznate osobe. Rak koji ga je načeo prije više od godinu dana oduzeo mu je život 14. listopada, u 57. godini. Tusta je bio punker, čovjek kojeg su voljeli u svim krajevima bivše države: toliko iskrenih i emotivnih posljednjih pozdrava i njega bi samog rasplakalo. Malo koji medij nije popratio njegov odlazak. Dobio je zasluženo mjesto u Dnevniku HTV-a ali i RTS-a; radiopostaje su puštale pjesme KUD Idijota iako ih inače rijetko emitiraju; na portalima su ga se prisjećali prijatelji, kolege, uvaženi književnici… Čak ni slavni slikar Mersad Berber, koji je preminuo sedam dana ranije, nije dobio toliko prostora u medijima.

Tustin bivši kolega iz benda Nenad Marjanović, poznat i kao Dr. Fric, na portalu Regional Express, čiji je osnivač i urednik, uz ostalo je napisao: “Samo sam za mojim tatom Ljubom toliko plakao (…) Ma jebeš pjevanje, ti si bio taj grad, ta naša Istra ponosita. Svi oni silni ljudi, naši klinci koji su dolazili, ti naši studenti, ta naša publika, bili su jednim djelom i zbog nas ponosni na Pulu i Istru. Čitam zadnjih par dana kako ti se zahvaljuju, čitam kako se opraštaju s tobom i plačem, čitam komentare i ne mogu prestati plakati. Zašto se opraštaju? Pa imaju ploče, imaju na njima tvoju dušu (…) Znaš i sam da su nas nekada zbog Istre gledali s podozrenjem. Znaš i sam da smo za mnoge bili istarske seljačine koje ne kuže što je istinsko domoljublje. Odakle ste vi? Iz Pule, Istre, Hrvatske, Jugoslavije. Taj redoslijed nekima nikada nije legao. Kažu kako je naš grad ovih dana fizički ostao bez svog dobrog duha, onoga poštenoga radničkog sina koji je od nedjelje postao i njegov neslužbeni anđeo zaštitnik.”

Čitav život u Uljaniku

Činjenica da je Tusta potekao iz siromašne obitelji i da je cijeli život proveo u brodogradilištu Uljanik mnogima je bila i više nego dovoljna da pjesme koje je pjevao shvate ozbiljno i iskreno: kada je izvodio “Bandieru rossu”, “Jebem ti rat”, “Fuck the system”, “Glupost je neuništiva”…

“U mom ‘lancu identiteta’ radničko porijeklo mnogo mi je važnije od nacionalne ili bilo koje druge pripadnosti. Tusta je čitav život radio kao radnik u pulskom Uljaniku. Možda sam i zbog toga njegovu smrt doživio kao sasvim blizak gubitak”, zapisao je u nekrologu Selvedin Avdić, bosanski pisac i novinar.

I srpski rock kritičar Dragan Ambrozić izdvojio je njegovo porijeklo kroz priču o svom druženju s KUD Idijotima: “Bend mi je izneo još jednu istinu o sebi na kojoj je insistirao – da oni pojma nemaju šta su tačno, jer su mešavina čeških, italijanskih, srpskih, hrvatskih i drugih korena, ali da ih sve to ni najmanje ne zanima. Jedino je Tusta opet ćutao. Rekoh: ‘A ti, Tusta, kakvog si ti mešanog porekla?’ Sale je odgovorio umesto njega ‘On je Ćić.’ ‘Šta je to Ćić?’ Tusta se napokon uključio: ‘Mi smo sa Ćićarije. To ti je planina ovde. Tamo ljudi govore drugi jezik, ostao od pravih Istrijana. Ima ih jako malo još.’ ‘To je nešto kao Vlasi?’ ‘Valjda. Samo oni koji žive tamo uvek su bili najsiromašniji na svetu. Moji baba i deda su preživljavali tako što su skupljali ugalj.’ ‘Misliš, kopali ugalj?’ ‘Ne, ne, nisu imali čime: samo su skupljali ugalj rukama po površini planine i silazili dole da ga prodaju. To je bilo jedino šta su mogli da rade. Pošto su bili Ćići, niko nije hteo ni da ih zaposli.’ Tusta je za mene otad bio čovek kog su othranili ugljem.”

Mediji KUD Idijote nikada nisu previše mazili i davali im prostora, unatoč tome što su bili najuspješniji jugoslavenski punk bend. Jedan od razloga zasigurno je bio i u tome što su i na pozornici i na ulici bili isti – iskreni i bez dlake na jeziku. Zbog toga su sredinom 1990-ih imali podosta problema: pošto su u intervjuu “Feral Tribuneu” rekli što misle o tadašnjoj vlasti, Tusti su prijetili i napadom bombom. No, to ga nije spriječilo da nastavi biti još žešći, iskreniji, uvjerljiviji i glasniji.

Od bijesne djece pravio ljude

Marko Pogačar, pjesnik, novinar i književni kritičar, napisao je: “Idijoti su za mene nešto kao posebna pilula, glazbena supstanca koju objema rukama grabim i trpam u uši, žile i glavu kao pojačivač, ponekad i inicijator, udarnu iglu za određen spektar osjećaja… To da ćemo ondje stajati bez Tuste puki je privid – koliko god to naivno bilo, tvrdim da nas je čitavo more kojima neke od ovih pjesama vraćaju nadu; guraju nas prema slobodi čak i kad na nju zaboravimo… Zato sam se (…) jutros kad su mi javili da nam je spizdio Tusta rasplakao, iako već dugo nisam, iako mi se to sasvim rijetko dešava. (…) Tusta je bio jedan od onih što su od bijesne djece pravili ljude.”

Tusta je bio izuzetno cijenjen i kod svojih kolega, koji su mu bez razmišljanja pohrlili u pomoć kada se saznalo da mu je rak zahvatio pluća. Humanitarni koncerti redali su se ne u Puli ili Zagrebu, nego od Ljubljane do Beograda. Nastupali su za njega Pankrti, Hladno pivo, Muškat Hamburg, Partibrejkersi, Psihomodo pop, Električni orgazam, Disciplin A Kitschme, Dubioza kolektiv, Atheist Rap, Kandža, Kodža i Nebojša, KBO, Rambo Amadeus…

Upravo je Rambo napisao svojevrsni epitaf Tusti: “KUD Idijoti su simbolizovali sve one vrijednosti koje su meni važne, pa ne mogu da se otmem osjećaju da sam malo i ljut na njega, kako je tako neodgovorno umro i ostavio nas same da se nosimo u brutalnoj borbi protiv svih anomalija tranzicionog društva, jer njegov razorni vokal opremljen bodljikavim stihovima sasecao je trulo tkivo društva hirurškom preciznošću. Ne zaboravimo da se radi o heroju rada, koji je čitavo vrijeme svoje rok karijere samoprijegorno radio u brodogradilištu kao varilac, svjestan činjenice da time njegov glas dobija posebnu snagu i uvjerljivost. I na kraju, to je ipak samo jedno krhko, trošno ljudsko biće, koje nas podsjeća da smo svi od praha i da ćemo se u prah pretvoriti. Tijelo propada, ali stihovi ostaju, to je ono što jesi.”

Iza Tuste je ostalo bezbroj rasplakanih punkera, iskrenih i poštenih ljudi, kao i bezbroj iskrenih i poštenih pjesama, a spomen na njega i njegov bunt kojim nas je sve zadužio bit će i ulica nazvana po njemu, što je potvrdio i gradonačelnik Pule Boris Miletić.