Intrigator

Katran & perje

Ja sem Varaždinec, Varaždinec…

Domovine spin

Šarmantan, simpatičan, zgodan, velik čovjek… – tako su sajamske kumice proteklog vikenda nazivale najpopularnijeg političara u državi Radimira Čačića.

Iznenadni erotski incident dogodio se na manifestaciji “Plac na gmajni”, što ju je organizirala Općina Sračinec kraj Varaždina, a već petu godinu zaredom nazočnošću ju je počastio g. prvi potpredsjednik Vlade. S obzirom na to da ga diljem domovine pučanstvo odviše strasno obožava, Čačić se odlučio stopiti s pukom tamo gdje su na njega svakodnevno navikli te ga poštuju na umjeren, zagorski način. Da se to dogodilo drugdje, zacijelo bi nastradao od pretjeranih izljeva obožavanja.

U razumljivo priležnoj reportaži Dnevnika Nove TV saznali smo da gospodina PP-ja voli čak i vlastita punica, što je u nas krunski dokaz da zaslužuje i glasove običnog svijeta. “Tak’ ga je lepo videt’, al’ znate, on se malo i srami”, situaciju je dodatno objasnio lokalni alkoholičar, kojeg je novinarka intervjuirala ispod stola.

Svoju neobično pitomu i blagu narav te dobre odnose sa stanovništvom sam Čačić objasnio je činjenicom da oko njegova doma i pristupne ceste zapravo “nema suseda, pa se nema s kim posvadit’ na zagorski način”. Ipak, auditorij je ostao zapanjen jer u Čačićevoj blizini nije bilo osobne gospodarice njegova života, mađioničarke za odnose s javnošću Ankice Mamić, koja je izrasla u neku vrstu potpredsjednikova petog ekstremiteta.

Možda je baš zato mjerenje njegova tlaka, što smo također vidjeli u reportaži, pokazalo vrlo dobar rezultat: 130/80.

Petar Glodić

Odbjegli tajkun iz vlasništva i uprave dalmatinske radiostanice istjerao svog neposlušnog suradnika

Kutle povratio utjecaj u Radio Dalmaciji

Prema informacijama njemu bliskih ljudi, dosadašnji direktor i suvlasnik Davor Marić Radio Dalmaciju napustio je nakon niza neizravnih, a na koncu i izravnih pritisaka svoga nekadašnjeg gazde Miroslava Kulte

Premda je Miroslav Kutle, Joker hrvatske privatizacije, već gotovo dvije godine u bijegu od hrvatskog pravosuđa koje ga je osudilo na dvije godine i osam mjeseci zatvora zbog kriminala u zagrebačkim Gradskim podrumima, njegov utjecaj na dalmatinske medije, čini se, ne kopni. Ovom ćemo se prigodom držati Kutlinih veza s dalmatinskim eterom.

Početkom ove godine, najslušanija dalmatinska radiopostaja Radio Dalmacija naprasno je dobila novog većinskog vlasnika. To je Marinko Nikolić iza kojega, po svemu sudeći, utjecajem, a možda i novcem, stoji upravo Kutle. Dok nije postao prvi čovjek Radio Dalmacije, u Nikolićevu vlasničkom portfelju bila je četvrtina udjela u tom Radiju, zatim jedan hotel pored Trogira te trogirska tvornica kartonske ambalaže Adriakarton.

Davor Marić, dotadašnji direktor i većinski vlasnik Radio Dalmacije, krajem prošle godine netragom je nestao, prvo s Radija, a potom iz Splita, te je neko vrijeme pokušavao naći posao u Zagrebu, da bi se odnedavno skrasio na Radiju KL, koji je preuzeo Šibenčanin Mišo Bijelić, njegov drug iz davnih godina provedenih u Savezu socijalističke omladine. Marić je, prema informacijama njemu bliskih ljudi, Radio Dalmaciju napustio nakon niza neizravnih, a na koncu i izravnih Kutlinih pritisaka. Naime, Radio Dalmacija pokrenuta je 1995. godine kao postaja izravno oslonjena o Slobodnu Dalmaciju, čiji je vlasnik tada bio Kutle, dok je Marić spadao u skupinu novinara i urednika koja ga je velikodušno dočekala. Stoga mu je Kutle povjerio vođenje Radija i četvrtinu vlasništva.

Preostale jednake četvrtine imali su Nikolićev Adriakarton, Brodomerkur i Slobodna Dalmacija, a s vremenom se Brodomerkurov udio smanjio za deset posto, od kojih je po dva posto kupilo četvero malih dioničara i Marić, te je tako došao do 27 posto. Praktično, uz nezainteresirane Slobodnu i Brodomerkur, te tada naizgled ravnodušnog Nikolića, Marić je, kao direktor, glavni urednik i vlasnik najvećeg udjela, bio ključna osoba.

Kutle je potom izgubio vlasništvo nad Slobodnom, započeli su i sudski postupci protiv njega, izgledalo je da je i u pogledu Radio Dalmacije postao samo ružna uspomena. Nije tajna da je Marić na Radiju namjeravao dočekati mirovinu. No, onda se javio Kutle. Prvo je od Marića preko posrednika tražio prodaju udjela, a kada to nije upalilo, navodno ga je pozvao u Hercegovinu. Nakon očito vrlo sugestivnog razgovora, Marić je vlasnički udio prodao Nikoliću, koji je tako sada postao natpolovični vlasnik Radija.

Kada je shvatio da mu je otpor bio uzaludan, a možda i opasan, Marić se pokušao održati barem kao voditelj radijskog programa, no bossu iz Širokog Brijega nije se svidjelo što nekadašnji pouzdanik nije bio kooperativniji. Stoga je Marić morao u potragu za novim poslom.

Goran Plavšić

Članovi sindikata tiskare Vjesnik d.d. izjasnili se za provođenje industrijskih akcija

Pavića brine mogući štrajk grafičara

Radnici nisu dobili plaće za srpanj, a uprava im je otkazala kolektivni ugovor i najavljuje 130 otkaza uz 20-postotno smanjivanje plaća. Mogući štrajk ugrožava i medijsku kuću EPH Ninoslava Pavića, koja u Vjesniku tiska većinu izdanja

Izjasnivši se ogromnom većinom glasova za provođenje industrijskih akcija, uključujući i štrajk koji bi mogao početi već idućeg tjedna, radnici tiskare Vjesnik d.d. na prošlotjednom su sindikalnom referendumu opet zatresli svog tromog vlasnika državu, ali i najmoćnijeg hrvatskog novinskog tajkuna Ninoslava Pavića, jer bi izdanja njegovog Europapress holdinga (EPH) time mogla barem nakratko biti izbačena s kioska.

Radnici Vjesnika, koji tiska većinu Pavićevih novina, spremni su za štrajk jer najveći dio njih nije dobio plaće za srpanj, uprava im je jednostrano otkazala kolektivni ugovor, a zahtijevaju i da Vlada hitno donese trajno rješenje za status i poslovanje tog kroničnog gubitaša s više od 50 milijuna kuna duga, kojem ponestaje novca za plaće 350 zaposlenih.

Ovaj put radnici misle ozbiljn na referendum se od 250 članova sindikata odazvalo njih 155, od kojih je 151 glasao za industrijske akcije i štrajk. Odluku o mogućem štrajku potvrdilo je i predsjedništvo Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti, a postupak mirenja s upravom trebao bi završiti početkom idućeg tjedna. Nakon toga, ne ispune li se njihovi zahtjevi, radnici najavljuju prosvjed, ali ne isključuju ni zaustavljanje rotacije u državnom vlasništvu na kojoj se, uglavnom, tiskaju privatne novine.

Reakciju medijskog tajkuna tek treba očekivati, no znakovito je da su višegodišnji problemi u Vjesniku eksplodirali nakon što je Pavić u lipnju u dramatičnom apelu u svom “Jutarnjem listu” jasno poručio državi da sredi stvar u tiskari. U suprotnom, rekao je, njegova će izdanja prestati izlaziti, jetko dobacivši i da nije “siguran da će to ikoga osobito uzrujati – osim one koji će ostati bez posla”.

Nakon toga, reakcija vladajućih bila je prilično brza: prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić početkom srpnja najavio je da će tiskara Vjesnik iznajmiti svoj prostor za jednu kunu, a strojevi i radnici dobiti novog vlasnika, pri čemu je dodao da je zanimanje za kupnju pokazala jedna domaća grupacija, ali i ugledni strani investitor. I na tome je ostalo sve do rujna. Vladajući su zaboravili na Vjesnik, Čačićev strani investitor i domaća grupacija, naravno, za tiskaru se nisu javili, a Pavić je spašavao samoga sebe – osigurao je plaće u Vjesniku isplativši im sva dospjela potraživanja.

Država je, pak, reagirala imenovanjem novog nadzornog odbora Vjesnika u kojem glavnu riječ ima jak Čačićev trojac, a uprava tiskare najavila je i da ima državnu potporu za restrukturiranje tvrtke. Taj program restrukturiranja tako je dobar da ga je navodno i Čačić podržao, a toliko transparentan da ga radnici i sindikati još nisu vidjeli.

Uglavnom, ceh bi trebali platiti radnici. Predviđa se 130 otkaza i 20-postotno smanjenje plaća, koje i sada neredovito primaju. Štrajk im se sada čini kao jedino rješenje, Paviću vjerojatno ne, a država će se tek uključiti. Najvjerojatnije – prekasno.

Miroslav Edvin Habek

Desničarske udruge dragovoljaca obilježile ustašku akciju iz 1932. godine

Ustašu Devčića proglasili antifašistom

Revizija historije u Hrvatskoj došla je do točke na kojoj se i ustaše pokušavaju predstaviti kao antifašisti, barem ako je suditi prema obilježavanju tzv. ličkog ustanka, odnosno oružane akcije koju su u septembru 1932. organizirali pripadnici ustaške organizacije na čelu s Antom Pavelićem. Uz desetoricu ustaških emigranata prebačenih iz tada talijanskog Zadra, u napadu na žandarmerijsku stanicu u Brušanima učestvovalo je i nekoliko članova organizacije s područja Gospića. Nakon neuspješnog napada, žandari su ih naganjali po Velebitu, ubivši pritom Stjepana Devčića.

Taj su događaj obilježili Hrvatski zbor i Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata iz Rijeke i Gospića, vitlajući zastavama s prvim bijelim poljem u grbu, odjeveni u crne majice i dijelove uniformi NDH. Predvođeni Milom Bjondićem i poduzetnikom Josom Mraovićem, koji je financirao veliki spomen-križ u Jadovnom, Devčića su označili kao žrtvu “antifašističkog ustanka”, a i na spomen-križu napisano je kako je bio “antifašist”.

– Nema govora da je to bio antifašistički ustanak, to je zapravo bio nacionalistički ustanak – kaže Ivan Fumić, član predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista, dodajući da se povod možda mogao tražiti u nezadovoljstvu politikom kralja Aleksandra, ali da su akciju organizirali ustaše koji su tada već provodili politiku svojih fašističkih sponzora, tada Mussolinija, a kasnije i Hitlera.

Problem je i što se sve to događa na području kasnijeg ustaškog logora smrti Jadovno, u kojem su ubijene desetine tisuća ljudi, a čije postojanje desničari i danas negiraju.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a

Vlado, otvori se

Zbog čega je u izvještaju GONG-a Vlada dobila ocjenu dovoljan, a po otvorenosti i transparentnosti ocjenu vrlo dobar?

– Vlada je u ožujku na internetskim stranicama počela objavljivati dnevne redove zatvorenih dijelova sjednica, što može ući u ocjenu vrlo dobar, uz ostale pokazatelje. No s druge strane, čak dvije trećine akata donesene su bez postupka savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, što ne predstavlja dosljednu primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.

Kakav je pomak u odnosu na prijašnju vlast?

– Važan pomak je redovito mjesečno objavljivanje Izvješća o korištenju sredstava proračunske zalihe, što su tražile organizacije civilnog društva. Zaustavljena je praksa dodjele sredstava na zatvorenim sjednicama interesnim skupinama, općinama, gradovima i županijama, što je pozitivan primjer odgovornijeg raspolaganja javnim sredstvima.

Što su glavne zamjerke?

– Jedna od glavnih je neadekvatna otvorenost prema novinarima. Vlada je nastavila praksu prošle vlasti da potpune dnevne redove i dokumente o kojima će se raspravljati ne objavljuje nekoliko dana unaprijed i javnost ne zna o čemu će se raspravljati, pa ne može pravodobno reagirati kako bi upozorila na neka loša rješenja.

Koji ministri najbolje, a koji najgore surađuju s medijima?

– Novinari od kojih je zatraženo da navedu ministre od kojih najlakše dobivaju tražene informacije najčešće su naveli Ranka Ostojića, a potom Slavka Linića, Miranda Mrsića, Arsena Bauka i Željka Jovanovića. Najteže su dobivali informacije od Radimira Čačića, Ivana Vrdoljaka i Gordana Marasa. Tu se radi o percepciji novinara, a rezultati mogu biti poticaj svim ministrima da dodatno podignu ljestvicu transparentnosti.

Što očekujete da Vlada još učini?

– Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem najavila je uvođenje visokih standarda u transparentnost rada, što je osnovni preduvjet za povećanje povjerenja građana u rad tijela vlasti. Bez toga nema ni sudjelovanja građana u donošenju odluka, što slabi kvalitetu donošenja i provođenja propisa.

Mirna Jasić