Intrigator

Katran & perje

Puritanski zakon Ranka Ostojića

Pendrek u šumarku

Stvari u državi krajnje se zaoštravaju. Uz svakodnevnu medijsku terapiju koja nalaže nastavak takozvanih bolnih rezova, tj. produženje radnog vijeka, smanjenje mirovina, rezanje kolektivnih ugovora i ostale Sodome i Gomore modernog doba, političari ulaze u temeljnu logičku kontradikciju. Dok narodu režu prava i poručuju mu “jebite se”, vlastodršci istovremeno pokazuju tendenciju da ljudima uskrate jedinu aktivnost koja im je još preostala, uglavnom je besplatna, pruža razmjerno zadovoljstvo, lako je izvediva i općenito ne iziskuje osobite proizvodne resurse – osim punih testisa.

Socijaldemokratski ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić uputio je Vladi prijedlog novog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim bi se Hrvatska napokon imala preobraziti u pristojnu konzervativnu kapitalističku državu. Posebna pažnja posvećena je seksualnim odnosima, pa bi ševa u šumarku ugrožene mogla koštati od 3.000 do 5.000 kuna ili čak do 30 dana zatvora. Puritanski napaljen zakonodavac čak se potrudio odrediti sumnjive teritorije za spolno općenje, kao “svaki prostor koji je u bilo koje vrijeme bezuvjetno dostupan svakome”.

Kazne za “vrijeđanje i omalovažavanje moralnih osjećaja građana na javnom mjestu” postojale su doduše uvijek, ali ih se nijedan organ reda nije kruto pridržavao, niti su bile nabrojane s ovolikom analnom strašću. Stoga su vodeći tabloidi opravdano zabrinuti.

Naime, sada bi posebni masturbatorski, novinarsko-fotoreporterski timovi mogli ostati bez značajne ljetne teme: špijuniranja parova koji se u nedostatku vlastitog stambenog prostora seksaju na klupama u parkovima.

Petar Glodić

Izvještaj DORH-a otkriva da se procesuiranje ratnih zločina približava svome kraju

Bajić na sudu izgubio 57 posto slučajeva ratnih zločina

Sve nižu uspješnost u postupku DORH objašnjava protokom vremena od počinjenja zločina, zbog čega se sve teže prikupljaju podaci o kaznenim djelima i počiniteljima

Za kaznena djela ratnih zločina uspješnost u postupku sve je niža, sve je manje optuženja, a posebno osuđujućih presuda, piše u izvještaju glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o radu DORH-a za 2011. godinu, koji je nedavno podnio Saboru.

Dok se Bajić u najvećem dijelu izvještaja mogao pohvaliti efikasnošću, pa mu je bivši premijer Ivo Sanader čak i zamjerio što u predmetima Uskoka bilježi 97 posto osuđujućih presuda, dio izvještaja koji se odnosi na ratne zločine govori o posustajanju procesuiranja i tapkanju u mjestu.

Lani je po dovršetku istrage optužena 41 osoba, a sudovi su donijeli 30 presuda, od kojih samo 13 osuđujućih. Bajić u izvještaju nije napisao koji je to postotak, kao što je to učinio vezano uz predmete Uskoka, pa ga ovdje možemo nadopuniti podatkom da je na sudu izgubio u 57 posto slučajeva ratnih zločina.

Sve nižu uspješnost u postupku DORH objašnjava protokom vremena od počinjenja zločina, zbog čega se sve teže prikupljaju podaci o djelima i počiniteljima. Stoga, stoji u izvještaju, u najtežim zločinima DORH zajedno s policijom nastoji intenzivnim istraživanjima utvrditi odgovornost zapovjednika postrojbi ili predstavnika civilnih vlasti. Navodi se da je daljnji napredak upitan i bez suradnje tužiteljstava i policije u zemljama bivše Jugoslavije, gdje se nalazi velik broj svjedoka, žrtava i počinitelja, pa Bajić i ovaj put ističe kako je nužno razmotriti sklapanje bilateralnih ugovora o istraživanju i procesuiranju.

DORH u svojoj bazi bilježi 490 poznatih ratnih zločina sa 5.987 ubijenih, 2.267 ranjenih, 3.086 zlostavljanih i 67 silovanih osoba, no dosad je procesirano samo 112 zločina, odnosno manje od četvrtine. Od 112 riješenih, lani su odrađena samo četiri, pa možemo primijetiti da će tim tempom za rješavanje preostalih 378 slučajeva trebati 94 i pol godine.

Očigledno, procesuiranje ratnih zločina polako se približava svome kraju, a kako će to izgledati daljnjim “protokom vremena” vidljivo je iz dijela izvještaja koji se odnosi na zločine na kraju Drugog svjetskog rata, gdje naprosto stoji kako u radu na tim predmetima nema većih pomaka i kako istraga traje u samo jednom slučaju, dok za ostale DORH nije u mogućnosti pokrenuti kazneni postupak.

“Odlučivanje u ovim slučajevima je otežano zbog nedostatka dokaza, jer su svjedoci

mahom umrli, a i zbog toga što je za vrijeme bivše države uništena dokumentacija koja

bi se mogla koristiti radi utvrđivanja zapovjedne odgovornosti”, stoji u Bajićevom izvještaju o zločinima iz onog rata, a možemo pretpostaviti da će se slična formulacija za koju godinu moći naći i u DORH-ovim izvještajima o zločinima iz posljednjeg rata.

Nikola Bajto