Prijatelji dolaze po svoje

U srijedu, 17. listopada, u Prištini je uhićeno više od 60 osoba. Prosvjednici protiv privatizacije na Kosovu sukobili su se s policijom ispred zgrade Vlade. Neposredni povod prosvjeda jesu najavljene privatizacije Kosovske energetske korporacije (KEK) i tamošnje Pošte i telekoma (PTK). U organizaciji Saveza neovisnih sindikata Kosova, upriličeno je i potpisivanje peticije kojom se više od 60.000 ljudi izjasnilo protiv privatizacije. Potpisnici peticije ne slažu se sa sporazumom koji je kosovska Vlada sklopila s turskim konzorcijem Čalik-Limak, vrijednim 26,3 milijuna eura, prema kojem toj kompaniji treba pripasti 75 posto kosovske mreže za distribuciju električne energije. Turci najavljuju da će u narednih 15 godina uložiti 300 milijuna eura u svoju najnoviju akviziciju, no prosvjednici i razne nevladine organizacije kritiziraju Vladin potez i tvrde kako se KEK prodaje ispod cijene te kako je dosad u tu kompaniju uloženo gotovo 200 milijuna eura državnog novca. Kosovska energetska korporacija ima oko 400.000 korisnika, koji su direktno pogođeni ovakvom odlukom. Naime, građani su privatizaciju odmah osjetili na svojoj koži – struja je poskupjela za 8,9 posto, što im narušava ionako nizak standard.

Rasprodaja državne imovine

Druga kompanija oko koje se lome koplja jest Pošta i telekom. Najavljuje se da će se udio u ovoj kompaniji prodati za oko 500 milijuna eura, a njena stvarna vrijednost procjenjuje se na gotovo milijardu.

Da će prosvjedi i potpisana peticija teško zaustaviti spornu privatizaciju, svjedoči i izjava predsjednika Privredne komore Kosova Safeta Grdžalije: “Kosovo je u lošem položaju, jer ljudi izvana prilikom pretrage informacija o Kosovu prvo dobiju vijesti iz crne kronike. Prisutnost stranih kompanija pomogla bi da se popravi imidž u svijetu.”

Dakle, rasprodaja državne imovine pošto-poto put je koji su odredile kosovske vlasti. Koliko su u tome samostalne, a koliko izložene pritiscima izvana i vraćanju starih dugova, drugo je pitanje. U privatizaciji su na naplatu svoje političke i vojne pomoći u izgradnji kosovske neovisnosti došli i neki stari prijatelji. Na čelu Čalik holdinga, koji kupuje Kosovsku energetsku korporaciju, jest Berat Albajrak, zet turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana. Podsjetimo, Turska je bila jedna od prvih zemalja koje su priznale Kosovo, a i sam Erdogan je posjetio tu zemlju 2010. U ožujku ove godine, kosovska predsjednica Atifete Jahjaga službeno je otputovala u Istanbul i ondje se sastala s turskim predsjednikom Abdulahom Gulom. Jesu li razgovarali o prodaji energetske distribucijske mreže, nije poznato.

U užem izboru za privatizaciju druge sporne kompanije, Pošte i telekoma, našla se američka kompanija ACM. Iza ovog akronima skriva se kompanija bivše američke državne tajnice Medlin Olbrajt, koja je vršila tu dužnost u vrijeme predsjednika Bila Klintona. Olbrajt kapital menadžment trenutno je među pet kompanija koje su izabrane u uži krug za privatizaciju najprofitnije kosovske kompanije PTK. Medlin Olbrajt je kao američka državna tajnica odigrala veliku ulogu u stvaranju države Kosovo. Godine 1999. bila je jedan od najglasnijih zagovaratelja vojne intervencije u tadašnjoj Jugoslaviji, a kasnije i priznanja neovisnosti Kosova. I tada je bilo teško povjerovati kako su Sjedinjene Američke Države bombardirale Jugoslaviju iz altruističkih razloga. A danas, uzimajući u obzir uključenost čelnih ljudi NATO-ove operacije u privatizaciju na Kosovu, stvari dobivaju i svoju potvrdu.

Sve anđeo do anđela

Svoj dio kolača od državnih tvrtki očekuju ljudi koji su stvorili preduvjete za kosovsku državnost. Glavni operativac NATO-ove akcije “Milosrdni anđeo” bio je danas umirovljeni general Vesli Klark. Nekada je zapovijedao bombardiranjem Jugoslavije, a danas se bavi biznisom. Direktor je kanadske tvrtke Enviditi i u tom se svojstvu vraća na “mjesto zločina”. U Enviditiju su zainteresirani za napuštene rudnike ugljena na zapadu Kosova te su od tamošnjih vlasti već zatražili dozvolu za iskapanje. Prema pisanju kosovskih medija, projekt je vrijedan oko 5,6 milijardi eura, a riječ je o proizvodnji sintetičke nafte, koja se dobiva pretvaranjem lignita u tekuće gorivo. Kosovo je bogato cinkom, srebrom i zlatom, a po zalihama lignita peta je zemlja u svijetu. Klark i njegova kompanija pokazali su se vrlo zainteresiranima za ova prirodna bogatstva, a ne treba sumnjati da će s kosovskim vlastima vrlo brzo pronaći zajednički jezik. Pogotovo ako se projekt pokaže isplativ po ulagače.

Kosovska privatizacija trenutačno je i predmet spora na Ustavnom sudu Srbije. Naime, 1990-ih godina Srbija preuzima međunarodne kredite za sredstva koja su trošena na Kosovu, što je tada bio logičan potez s obzirom na to da su još bili dio iste državne zajednice, a tim je potezom i ojačan srpski suverenitet na Kosovu. Ocjenu ustavnosti svih privatizacija na Kosovu i Metohiji od 1999. do danas podnio je Aleksandar Vulin, direktor Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju. No, ne treba se zavaravati da će eventualna ocjena o neustavnosti privatizacije nešto značiti, ne samo zbog nezaustavljivosti međunarodnog kapitala i onih koji stoje iza njega, nego i zbog jednostavnog razloga što Srbija danas nema sudsku ingerenciju nad Kosovom.

Proces privatizacije na Kosovu započeo je 2003. i od tada je privatizirano više od 50 posto društvenih kompanija. Uz privatizacije su se redovito vezale korupcijske i druge afere. U lipnju ove godine smrtno je stradao predsjednik Kosovske agencije za privatizaciju Dino Asanaj. Službeno, radilo se o samoubojstvu, premda je Asanaj uboden nožem čak 11 puta.

Bilo kako bilo, većinu poslova na Kosovu dobivale su američke i turske kompanije. Bilo bi pomalo pretenciozno nazvati Kosovo saveznikom tih dviju država, preciznije bi bilo njihov odnos definirati kao pokroviteljsko-klijentelistički. Svoju neovisnost Kosovo sada mora platiti. U Hrvatskoj se nakon proglašenja samostalnosti pjevalo “Danke Dojčland”, a telekomunikacijska kompanija ubrzo je završila u vlasništvu Nijemaca. Kosovari su Klintonu i Medlin Olbrajt posvetili ulice, trgove i spomenike, a od sutra će, prema svemu sudeći, i telefonske račune.