Rabljena sedmica
ŠPREM
Preminuo je predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem. Pedesetsedmogodišnji pripadnik vodstva Socijaldemokratske partije izgubio je dvogodišnju borbu sa zloćudnom bolešću u klinici u američkom Houstonu gdje ga se posljednjih tjedana pokušalo liječiti i lijekovima koji su još u fazi istraživanja. Šprem je godinama bio jedan od viđenijih SDP-ovaca u Zagrebu, a dolazak Zorana Milanovića na čelo SDP-a vinuo ga je u prve stranačke redove i na nacionalnoj razini. Bio je predstojnik Ureda predsjednika Republike u toku drugog mandata Stjepana Mesića i bio je predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, zaslužan za ukidanje taksi-monopola u glavnome gradu. Kolege i prijatelji iz političkih krugova, bez obzira na partijsku pripadnost, okarakterizirali su ga poštenim i dobronamjernim čovjekom otvorenim za dijalog i s onima s kojima se ni u čemu nije slagao. Predsjednik Republike posmrtno ga je odlikovao najvišim državnim priznanjem.
HOBSBAWM
Nastavljamo s kronikom smrti. U 95. godini u Londonu je umro Eric Hobsbawm, jedan od najvažnijih povjesničara, mislilaca i pisaca prošloga stoljeća. Rođen u Egiptu, živio u Beču i Berlinu, da bi se nakon Hitlerova dolaska na vlast skrasio u Londonu. Napisao je kapitalne knjige o 19. i 20. stoljeću, naročito o revolucijama i prevratima koji su mijenjali svijet, te o nacionalizmu, nacijama i gradnji nacionalnih identiteta. Šezdesetak godina – sve do njezina raspuštanja ranih devedesetih – bio je član britanske Komunističke partije: ostao je do kraja vjeran idealima svoje mladosti, premda je bio svjestan devijacija koje su snalazile komunizam prilikom praktičnih izvedbi. Utoliko, smrću Erica Hobsbawma globalna lijeva misao, ako se o nečemu takvom može govoriti, ostala je bez svog najstrastvenijeg, najtalentiranijeg i najzainteresiranijeg znanstvenog pera u posljednjih, najmanje, pedeset godina. Odronila se intelektualna gromada bez koje krajolik svjetske pameti nikako neće biti isti.
HAAG
Haški sud odbio je više od trideset novih dokaznih prijedloga koje su mu, nakon prvostupanjske presude, ponudile obrane umirovljenih hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača, nepravomoćno osuđenih za zločine nad krajinskim Srbima u operaciji “Oluja”. Sud je zaključio da su ti dokazi i ranije bili na raspolaganju obrani, te da je, zapravo, njihov sadržaj takav da ne bi mogli bitno utjecati na presudu prvoga stupnja, presudu prema kojoj je Gotovina osuđen na 24 godine zatvora, a Markač na 18 godina.
– To ne mora značiti ništa loše za obranu. Da su prihvaćeni ti dokazi, to bi bio dobar signal da Žalbeno vijeće ide u smjeru prihvaćanja argumenata obrane, ali odbijanje ne znači ništa loše – komentirala je za T-portal odvjetnica Vesna Alaburić, premda nije jasno kako je moguće da odbijanje novih dokaza obrane “ne mora značiti ništa loše za obranu”.
I Anto Nobilo misli slično kao i ona, a njegovo pojašnjenje kaže ovako: “Smatram da je ono što se prije zbilo, a to je zahtjev suda tužiteljstvu da se izjasni o alternativnim oblicima odgovornosti, znak da će, prema svemu sudeći, kazne biti ublažene.”