Suradnja puna čuda
“Bez zakona”, igrani film Johna Hillcoata
Prva filmska suradnja Johna Hillcoata i Nicka Cavea sa snažnim međunarodnim odjekom zbila se 2005., kad je Hillcoat prema Caveovom izvornom scenariju režirao “australovestern” “Uvjeti predaje”. Bila je to krvava i brutalna balada o odmetničkoj braći kojoj na kraj pokušava stati šef policije pristigao iz Britanije, i to tako da iznudi međubratsko krvoproliće. Na kraju, najopakije će stradati on sam i njegova supruga, prenježni (engleski) cvjetić u surovoj australskoj pustoši. Cave je isporučio scenarij kakav se od njega i očekivao – arhetipski odnosi, bazične emocije, krv, znoj i suze, a sve sa sublimnim preljevom neke neodređene metafizike.
Mitsko doba prohibicije
Problem je, međutim, bio u dramaturškim praznim hodovima i Hillcoatovoj redateljskoj nemogućnosti da za film učini ono što je Cave učinio za vlastiti roman prvijenac “I magarica ugleda anđela”. I tamo se Cave mučio s nekim dramaturškim i karakterizacijskim stavkama, ali je briljantnim stilom, potpomognutim uvijek intrigantnom motivikom, ostavio čitatelje bez daha. John Hillcoat, nažalost, takav maestralan stilist nije, pa su “Uvjeti predaje” naposljetku ispali solidnim a ne izvanrednim komadom down under vesterna, iako su za potonje potencijala imali.
Nova suradnja kultnog kantautora i ambicioznog režisera ove je godine rezultirala filmom “Bez zakona”, opet na tlu žanra koji, doduše, nije ekskluzivno američki, ali je američkim svijetom ponajviše obilježen – riječ je o gangsterskom filmu. Za razliku od “Uvjeta predaje”, gdje se vestern (vrlo uvjerljivo) smjestio u australski pejzaž i povijesne okolnosti, ogledanje u gangsterskom žanru Hillcoat i Cave ambijentirali su u SAD, u već mitsko doba prohibicije i na Caveu tako omiljeni američki Jug, s tim da ovaj put nije riječ o izvornom scenariju, nego tekstu baziranom na biografskom romanu Matta Bonduranta.
Radi se o trojici braće proizvođača i krijumčara alkohola u ruralnoj Virginiji – karizmatičnom introvertu i doslovno gotovo besmrtnom vođi klana Forrestu Bondurantu (Tom Hardy), srednjem bratu, alkosu velike destruktivne moći Howardu (Jason Clarke), te najmlađem i najmekanijem od trojke, ambicioznom kicošu Jacku (Shia LaBeouf) – koji se nađu na udaru iz Chicaga pridošlog predstavnika zakona, šminkerskog sadista Rakesa (Guy Pearce). Tu su i dvije iznimne žene – nekadašnja velegradska bludnica Maggie (Jessica Chastain), koja nikad nije izgubila dostojanstvo i koja u ruralnoj zabiti traži životno smirenje, a implicitno i iskupljenje uz erotski sramežljivog Forresta, te mlada pastorova kći Bertha (Mia Wasikowska), u koju se zaljubi Jack.
Bajkovita nota
Iako “Bez zakona” sadrži prepoznatljive sastojke Caveova rukopisa – kriminalnu i po potrebi nemilosrdnu, ali ekstraordinarnu braću, perverznog antagonista, nevinog i darovitog mladića invalida koji će postati žrtveno janje, ženske likove iznimnog digniteta odnosno slatkoće, brutalne prizore nasilja – riječ je o bitno lakšem, čak bi se moglo reći lepršavijem ostvarenju nego što su bili “Uvjeti predaje”. Svojevrsna bajkovita nota, poduprta elegantno mekom erotskom linijom koju nose veličanstveno apartna Jessica Chastain (“Drvo života”) i mekoputo slatka Mia Wasikowska (“Restless”), umjesto uznemirujuće i beznadne baladne morbidnosti rezultira, u konačnici, feel good filmom koji u svom kontekstu zapravo bolje funkcionira nego “Uvjeti predaje” u svojem.
Završna, gotovo holivudska afirmacija obiteljske ljubavi i sklada nije očekivana ni od Hillcoata, kamoli Cavea, ali autorski dvojac nema se zbog čega ispričavati – jer ako se pažljivije pogleda, zapravo su polučili zanimljivu parafrazu svijeta velikog Franka Capre.