Discipliniranje pijetlova

Usprkos žestokom unutarnjem sukobu s Damirom Kajinom, koji je i sam pokazao da zna igrati prljavo, za šefa IDS-a Ivana Jakovčića stvari su u jednom trenutku stajale jako dobro i do prije tjedan dana činilo se kako je uspješno pokrio sve svoje ranjive pozicije.

Jakovčić je s istarskim SDP-ovcima koncem listopada dogovorio koaliciju za Pulu u kojoj bi se oni ponovno zadovoljili sekundarnim pozicijama, dok bi gradonačelnik ostao IDS-ov Boris Miletić. Pulska koalicija trebala je biti samo uvod u županijsku, do koje bi po istom modelu došlo nakon što IDS raščisti pitanje svog kandidat za župana. Tim bi savezom Jakovčić osigurao podršku SDP-a za svog kandidata, vjerojatno buzetskog gradonačelnika Valtera Flegu, i sasvim uništio šanse odmetnutog Kajina, koji je odlučio da će se u izostanku potpore IDS-a samostalno kandidirati za župana.

Jakovčić, koji je najavio da se povlači iz politike u biznis i da se više neće kandidirati ni za župana niti za predsjednika IDS-a, nikako za svojeg nasljednika nije htio Kajina, utjecajnog potpredsjednika stranke još od njenih početaka i višestrukog saborskog zastupnika koji je prije tri godine bio i IDS-ov kandidat za predsjednika Republike. Tada je u Istri brojem glasova potukao popularnog SDP-ovog kandidata Ivu Josipovića.

Nepouzdani Kajin

Kajin je već duže vrijeme bio u tihom sukobu s Jakovčićem, koji ga zbog njegove popularnosti, unatoč gafu s uzimanjem saborske mirovine, nije uspijevao neutralizirati. Ambicija Kajina, kao drugog čovjeka stranke, da naslijedi Jakovčića bila je prirodna, no Jakovčić nije htio otići na taj način. Podsjećajući na Ivu Sanadera, on je odlučio otići tako da na sve političke pozicije u Istri i IDS-u postavi sebi odane ljude, koji će štititi njegove interese dok se on bavi poduzetničkim projektima, a osebujni Kajin za takve mu je proračunate svrhe bio suviše nepouzdan.

Ne zna se kakvi će to sve projekti biti, no Jakovčića već dugo prate sumnje da je sudjelovao u raznoraznim operacijama u Istri, a nije se znao suzdržati ni od direktnog sukoba interesa, u kakvom se svojevremeno našao prilikom nelegalne kupovine sela Sv. Juraj. Ni ovaj put nije čekao da se politički umirovi, pa je koncem prošle godine kao aktivni župan i čelnik jedne parlamentarne stranke osnovao tvrtku i smiksao posao oko bezalkoholnog pića Gineta ni s kim drugim doli najvećim hrvatskim tajkunom Ivicom Todorićem.

Međutim, zbog Kajinova otpadništva šef Istre svoju kombinatoriku nije mogao zatvoriti bez suradnje lokalnih SDP-ovaca, no kada je s njima složio računicu, Zoran Milanović osjetio se pozvanim da se pojavi u ulozi krčmara i raspusti vodstva županijskog i pulskog SDP-a.

Jakovčić je u dva desetljeća vlasti stvorio prokušane mehanizme za suzbijanje političke konkurencije ideološki srodnih stranaka i nije čudno što su lokalni SDP-ovci i ovaj put, bez obzira na želju stranačkog vrha da istupe sa svojim kandidatima, ušli u pogodbu s IDS-om, kojom osiguravaju osobne političke pa i poslovne pozicije, zbog čega su se i za njima počele potezati afere.

No položaj hegemona, kakav je IDS imao u Istri, dugoročno je neodrživ i ta je stranka posljednjih godina počela slabiti, čime se otvorio prostor za jaču opoziciju. Nju na istarskom terenu ne može predstavljati HDZ, pa se pred SDP-om pojavilo pitanje hoće li krenuti u osvajanje tog prostora ili ga olako prepustiti pojavi inicijativa kakva je Ladonja. Milanović je očigledno osjetio kako je došlo vrijeme za vođenje agilnije stranačke politike u Istri, pri čemu je iz njegove zagrebačke perspektive sporazum koji su s IDS-om sklopili lokalni SDP-ovci izgledao kako duboko podcjenjivanje poteza koji njemu stoje na raspolaganju.

Iritiranje Milanovića

Jakovčić je Milanovića već lani iritirao kada je s odlazećom HDZ-ovom vladom potpisao ugovor o realizaciji projekta Brijuni rivijera, što je šef SDP-a morao otrpjeti radi parlamentarnih izbora. Ove godine ga je ponovo stao iritirati, ne samo kupovinom SDP-ovaca u Istri, već i predizbornim protivljenjem Plominu 3, projektu koalicijske vlade u kojoj i IDS ima ministra.

No Milanovićevo bi popuštanje danas značilo da nema kontrolu nad vladajućom koalicijom, što bi bio loš signal prema HNS-u, puno važnijem partneru od IDS-a. Stoga je bio spreman nelojalnom Jakovčiću pokazati zube, pa i po cijenu izlaska IDS-a iz koalicije. Spreman je, također, na scenarij u kojem bi SDP podržao Kajinovu nezavisnu kandidaturu za župana te nastupio u Puli sa svojim saborskim zastupnikom Peđom Grbinom, a taj scenarij pravi Jakovčiću gomilu problema i ostavlja mu malo dobrih poteza.

IDS-ov izlazak iz koalicije odnio bi samo dva zastupnika jer treći IDS-ov mandat drži Kajin, što je za njega dobra osnova za formiranje nezavisne liste. Savez SDP-a s Kajinom, koji bi za sobom povukao dio članova i simpatizera IDS-a, mogao bi na lokalnim izborima preoteti Jakovčićevoj stranci niz uporišta i ozbiljno je uzdrmati. Pitanje je i bi li u slučaju izlaska iz koalicije Jakovčića i ovaj put slijedio ministar turizma Veljko Ostojić, koji se 2001. već opekao kada je morao otići s mjesta zamjenika ministrice turizma nakon što je IDS napustio vladu Ivice Račana.

Dok pokušava pronaći trik kojim bi se riješio Kajina, Jakovčić je počeo ublažavati tešku verbalnu paljbu po Milanoviću, kojom ga je uspoređivao s Tuđmanom i optuživao da destabilizira Istru. Iako Milanović nakon raspuštanja vodstva istarskog SDP-a više nikome neće moći prodavati maglu o autonomiji lokalnih stranačkih tijela, optužba da time destabilizira Istru nije točna, ali je točno da je Jakovčićev IDS teško uzdrman, a da se njegova dobitna kombinacija s početka ovog teksta u posljednjih tjedan dana potpuno raspala.