Igrokaz o balkanskoj špijunaži

Danima se po medijima – tabloidima pogotovo – valjaju sigurnosno-špijunsko-prisluškivačke afere. Nakon što su sa sebe prvih dana prali svaku odgovornost, nadležni sada kažu da je istraga u tijeku i da će javnost nakon nje biti obaviještena o rezultatima.

Najprije je potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić, ujedno i koordinator svih sigurnosnih službi, izjavio da su predsjednik Tomislav Nikolić i on prisluškivani. Otpočetka nije jasno da li je riječ o prisluškivanju ili o ispisima (listinzima) njihovih komunikacija, ali vjerojatnije je ovo drugo. Ne zna se ni tko je zatražio njihove listinge; u medijima se spominje ime Rodoljuba Milovića, dugogodišnjeg šefa Uprave kriminalističke policije, ali on je najprije demantirao da je tako nešto potpisao, potom se ispravio da dnevno puno toga potpisuje, te u izjavi jednim dnevnim novinama napada one koji ga optužuju jer da su oni “amateri, jadnici i neznalice” koji “stvaraju kaos”.

– Opušten sam i okružen poštenim ljudima u radnoj grupi. Svi vjerujemo Nikolićevoj i Vučićevoj ideji za pošteniju Srbiju – kaže Milović, braneći se da sa suradnicima radi na preispitivanju spornih privatizacija u prošlosti i razotkrivanju korupcije.

Vučić vs. Mišković

U međuvremenu, dok se nagađa tko je – koji pojedinac ili skupina iz MUP-a Srbije – tražio listinge najviših funkcionara, mediji tvrde da je nalog izgubljen, a prenose i tvrdnje nekih iz MUP-a da takav nalog nikada nisu vidjeli, a da bi on bio neophodan da se traže ispisi nečijih razgovora.

Također, i direktor policije Milorad Veljović hitno se s bolovanja vratio na posao, i to nakon najave premijera i ministra policije Ivice Dačića da će uskoro biti raspisan natječaj za novog direktora. Veljoviću je, naime, odavno istekao mandat (više od godinu dana), ispunjava uvjete za mirovinu, ali – usprkos nagađanjima javnosti da između njega i Dačića otpočetka stvari baš ne stoje najbolje – najavljuje da će se ponovno kandidirati za tu funkciju.

Svi dijelovi tog najnovijeg igrokaza javnost, i stručnu i ostalu, potpuno su zbunili: da li je riječ o političkoj igri ili stvarnom prisluškivanju, odnosno praćenju kretanja i komunikacija Nikolića i Vučića. Stvar bi, ako je točna, mogla biti i sasvim banalna: ako je netko, tko je pod mjerama praćenja ili prisluškivanja, zvao broj jednog ili drugog političara, automatski će se i njihov broj naći na stolu operativaca; nije nužno da oni znaju da pozvani broj pripada štićenim pojedincima.

Druga priča koja se prosula po tabloidima tiče se Miroslava Miškovića, jednog od najbogatijih ljudi u Srbiji; tajkuna, kako ga često nazivaju. Najprije je s njim u javnosti zaratio Aleksandar Vučić izjavama da mu neće tajkuni određivati što će raditi u okviru borbe protiv korupcije. Tabloidima je to bilo dovoljno da plasiraju navodnu zavjeru Miškovića i još nekih ljudi da sruše Vladu, jer tajkun navodno nije zadovoljan s naprednjacima i Vučićem, koji je potom višekratno izjavio da “neće njega Mišković izbacivati iz Vlade Srbije”. Badava je bilo i priopćenje iz Miškovićevog carstva u kojem se kaže da oni podržavaju rad nove Vlade – mlijeko je već bilo prosuto.

Borba za prevlast

Treća i najvjerojatnija opcija je ona koju detektira Nenad Milić, zamjenik ministra policije u vrijeme vlade Zorana Đinđića, danas potpredsjednik Liberalno-demokratske partije i zastupnik u parlamentu.

– Danas je opći utisak da se ne zna tko je gazda sigurnosnim službama, Vučić ili Dačić – kaže Milić, tvrdeći da smo svi svjedoci političke borbe za prevlast u tim službama, pri čemu se događa i to da se “razne interesne skupine dodvoravaju jednom ili drugom političaru”.

U svemu tome krši se i Zakon o policiji, u kojem piše da je policija odvojena od Ministarstva te da njom treba rukovoditi direktor, a ne političari. A kakvi su odnosi između direktora i ministra, to već rekosmo. Koliko si, uostalom, međusobno vjeruju, pokazuje i to da su prije desetak dana u MUP Srbije imenovana čak tri državna tajnika! Sve tri stranke iz vlasti izabrale su ljude od svoga povjerenja: naprednjake predstavlja Vladimir Božović, u vrijeme vlade Vojislava Koštunice generalni inspektor u MUP-u Srbije, Ujedinjene regione Srbije Mlađana Dinkića predstavlja Miodrag Miljković, za prošle demokratske vlade državni tajnik u Ministarstvu za infrastrukturu, dok su socijalisti na to mjesto postavili Vanju Vukića, dosadašnjeg šefa kabineta ministra Dačića.

Sam Dačić je odmah po izbijanju afere izjavio da “nema veze s prisluškivanjem” Nikolića i Vučića, da bi potom pompozno najavljivao da će uhapsiti sve iz policijskih redova koji su u toj raboti sudjelovali. Eventualna vlastita odgovornost nije mu bila ni na kraj pameti, iako već godinama Rodoljub Šabić i Saša Janković, povjerenici za dostupnost informacija i prava građana, upozoravaju na nepoštivanje zaštite privatnosti građana, s obzirom na to da do podataka o njihovoj komunikaciji može doći malne svatko tko hoće. Nije puno bolja situacija ni tamo gdje se traži potpis kaznenog suca jer – praksa kaže – službe ne obrazlažu zbog čega traže zakonsku primjenu mjere nadzora, prisluškivanja ili neke druge protiv određene osobe.

Paranoja državnog vrha

U paranoju koju širi državni vrh upetljala se i priča da je vozilo – službeni džip MUP-a Srbije koji koristi načelnik Uprave prometne policije Dragiša Simić – u noći od prošlog petka na subotu pokušao “presjeći” praćenu kolonu vozila u kojoj je bio predsjednik Tomislav Nikolić, na putu od Beograda ka Bajčetini kraj Kragujevca (gdje se odmara od politike i predsjednikovanja). Još se ne zna tko je vozio džip, Simićev vozač, netko drugi ili sam Simić, koji kratko kaže da mediji pišu neistine i da će se sve znati nakon provedene istrage, dok je Nikolić izjavio da on “vjeruje MUP-u Srbije”.

Rasplet afera trebat će, svakako, tražiti i u novim kadrovskim slagalicama u MUP-u Srbije, kada će se vidjeti da li je posrijedi dim bez vatre ili dim koji je pušten u javnost da bi prikrio teške borbe za premoć u Ministarstvu sile i sigurnosnim službama.