Pokrajine

Obnova crkve Svete Petke u Sjeničaku

Kordunaši iz Kanade sakupili novac

Najviše sredstava sakupili su Sjeničarci u Kanadi, u gradu Nijagari, na donatorskom ručku u februaru ove godine – 12.000 evra, odnosno 16.000 dolara. U planu je da se idućeg februara održi i drugi donatorski ručak, na kojem će se također sakupljati prilozi za crkvu

U subotu, 27. oktobra u Sjeničaku je obilježena Sveta Petka. U nezavršenoj crkvi posvećenoj Prepodobnoj majci Paraskevi večernje bogoslužje služio je paroh trebinjsko-utinjski, jerej Saša Umićević, sa đakonom Predragom Sušićem. Prisustvovalo mu je četrdesetak ljudi, a slavski kolač prelomio je paroh Umićević, koji je potom govorio o svetoj Petki.

Nakon dolaska pravoslavnih Srba u ovaj dio Korduna, 1715. sagrađena je drvena crkva – u to vrijeme pravoslavcima nije bilo dozvoljeno graditi crkve od čvrstih materijala – posvećena svetoj Petki. Prva zidana crkva izgrađena je između 1934. i 1941, da bi nedugo nakon izgradnje bila uništena u Drugom svjetskom ratu.

Na ruševinama te crkve početkom devedesetih gradi se nova crkva. Izgrađeni su temelji i sazidani visoki zidovi, ali je zbog novog rata gradnja prekinuta. Krajem prve dekade 21.vijeka Sjeničarci razasuti širom svijeta žele da se započeta crkva završi i započinju akciju sakupljanja sredstava. Gradilo bi se u fazama, ovisno o dinamici prikupljanja novca. Najprije bi se izvršila sanacija postojećih zidova, postavio bi se krov i izgradio zvonik. Tako bi se spriječilo daljnje propadanje izgrađenog dijela i omogućili radovi na betoniranju podova i postavljanju stolarije. Tada bi hram bio stavljen u bogoslužnu funkciju, a onda bi se radilo na daljnjem uređenju, sve do konačnog završetka crkve. Plan je da se crkva u cijelosti završi do 2015, kada će se obilježiti 300. godišnjica postojanja crkve Svete Petke u Sjeničaku.

Uređen je i okoliš i poravnat teren, čime su omogućeni daljnji radovi, koji su u prvoj fazi procijenjeni na oko 180.000 kuna ili 25.000 evra.

– Akcija prikupljanja sredstava ide predviđenom dinamikom i do sada je sakupljeno 20.000 evra. Nakon subotnje proslave, donatorima su dodijeljene zahvalnice. Najviše sredstava sakupili su Sjeničarci u Kanadi, u gradu Nijagari, na donatorskom ručku u februaru ove godine – 12.000 evra, odnosno 16.000 dolara. U planu je da se idućeg februara održi i drugi donatorski ručak, na kojem će se također sakupljati prilozi za crkvu – kaže paroh Saša Umićević.

Kontakti za dobrovoljne priloge

Bez obzira na vremenske (ne)prilike, konkretni radovi započet će vrlo skoro. Radove će izvoditi karlovačko građevinsko poduzeće Gradiv vlasnika Darka Horvata, prema prije navedenim fazama. Za slanje dobrovoljnih priloga najbolje se obratiti jerejuSaši Umićeviću na telefone: 00-385-(0)95-511-4669, 00-385-(0)47-417-018 ili na imejl adresu: sasa_umicevic@live.com

Milan Cimeša

Antifašisti i SDSS reagovali na širenje mržnje

Osuda pačetinskih grafita

Vukovarsko-sremska policija izvestila je da je “nepoznati počinilac izvrgao ruglu, preziru i grubom omalovažavanju pripadnike nacionalne manjine koja živi u Republici Hrvatskoj”

Nakon što su u Pačetinu u nedelju, 21. oktobra osvanuli nacionalistički grafiti koji su uznemirili meštane ovog sela u kome je gotovo sto posto stanovništva srpske nacionalnosti, incident su osudili Udruženje antifašističkih boraca i antifašista Opštine Trpinja i Izvršni odbor opštinske organizacije SDSS-a Trpinja.

Anticivilizacijski čin

Po fasadi Doma kulture, trgovine i kućici autobuskog stajališta u centru sela, za sada nepoznati počinilac ispisao je grafite “Ubij Srbina”, “Vinkovačke ustaše”, “Ultras Vinkovci” i veliko slovo “U”. Vukovarsko-sremska policija je, ne navodeći njihov sadržaj, izvestila da je “nepoznati počinilac sprejem ispisao grafite neprimerenog sadržaja, čime je izvrgao ruglu, preziru i grubom omalovažavanju pripadnike nacionalne manjine koja živi u Republici Hrvatskoj”. U saopštenju se dodaje da “policijski službenici preduzimaju kriminalistička istraživanja s ciljem pronalaženja nepoznatog počinioca krivičnog dela povrede ugleda RH”.

Udruženje antifašističkih boraca i antifašista Opštine Trpinja kojoj naselje Pačetin pripada, ocenjuje da je reč o neprimerenom, anticivilizacijskom činu koji je uneo strah i nevericu u domove Pačetinaca. Ujedno se pitaju ko stoji iza pojedinaca koji na taj način iskazuju mržnju i ekstremizam.

“Najoštrije osuđujemo ovaj ksenofobičan i brutalan čin grupa ili pojedinaca i apelujemo na organe vlasti da se što pre otkriju počinioci i dovedu pred lice pravde”, navodi se u saopštenju koje je potpisao Jovan Tešanović, predsednik Skupštine UABA Opštine Trpinja.

Nađite vinovnike

I izvršni odbor opštinske organizacije SDSS-a najoštrije je osudio grafite.

“Pačetin niti bilo koje drugo mesto nije mesto u kojem se može ispoljavati mržnja, te nacionalna ili bilo koja druga vrste netolerancije, pa samim tim ni autori nečasnih grafita nisu postigli svoj cilj. Verujemo u nadležne institucije da će pronaći vinovnike, odnosno one koji i dalje ispoljavaju ideje za koje smo kao civilizovani ljudi mislili da su davno završile u prošlosti. Meštani Pačetina poštuju institucije i zakone ove države i ničim nisu zaslužili pretnje i uvrede sadržane u grafitima, te pozivamo naše meštane da ostanu mirni i dostojanstveni. Možda bi upravo taj i takav neko ko se služi ovakvim radnjama i želio da unese razdor i nemir među nas”, piše, između ostalog, u saopštenju trpinjskog SDSS-a.

D. B., B. R.

Deset godina od smrti Miloša Vojnovića

Vođa zajednice

Borio se tokom dve godine mirne reintegracije, a posle toga još pet godina, dok ga prerana smrt nije otela od nas, rekao je predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović

Parastosom u crkvi Svetog oca Nikolaja u Vukovaru, polaganjem venaca, paljenjem sveća i evociranjem uspomena u nedelju, 28. oktobra obeležena je deseta godišnjica smrti Miloša Vojnovića, jednog od osnivača SDSS-a, prvog predsednika ZVO-a i lidera srpske zajednice. Najbližoj porodici, rodbini, prijateljima i poštovaocima pokojnog Vojnovića biranim rečima obratio se predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović.

– Deset godina je prošlo, a kao da je bilo juče. Sećamo se sahrane koja se po svojoj dostojanstvenosti nikada nije ponovila. On je nenadoknadiv, nezaboravan. Živi sa nama u svim mukama i teškoćama. Mnogo smo hteli, zajedno smo radili, ali ne možemo biti zadovoljni sa svim što smo učinili. I dalje ovi mladi ljudi treba da vode priču koju smo započeli sa ciljem da očuvamo našu zajednicu. Bio je jedan od vođa zajednice. Borio se tokom dve godine mirne reintegracije, a posle toga još pet godina, dok ga prerana smrt nije otela od nas – rekao je Stanimirović.

Predsednik SDSS-a poklonio je porodici Vojnović knjigu “Srpske slave”. U posveti knjige napisano je: “Povodom desete godišnjice od prestanka rada srca i prestanka života našeg prijatelja, druga i saradnika, nikad prežaljenog i nezaboravljenog Miloša Vojnovića, od njegove Samostalne demokratske srpske stranke čiji je bio osnivač i potpredsednik.”

B. Rkman

Okupljanje sadašnjih i bivših stanovnika ličkog sela

Vrepčani proslavili slavu

Spomen-krst postavljen je prije dvije godine, kada se javila i ideja o gradnji crkve, ali zbog malobrojnog stanovništva i recesije njena je provedba zastala

Stanovnici Vrepca kraj Gospića i njihovi prijatelji i ove su godine obilježili praznik Pokrova Presvete Bogorodice, tradicionalnu seosku slavu. Liturgija koju je služio paroh korenički, protojerej Dalibor Tanasić, služena je kod spomen-krsta na uzvisini Gradina, gdje je nekada bila crkva koja je oštećena u Drugom svjetskom ratu i srušena 1948, da bi mještani na njenom mjestu sagradili rezervoar s vodom (guštijernu ili šternu).

– Vjerskom obredu prisustvovalo je 30-ak ljudi iz Vrepca, Pavlovca i drugih krajeva, a kulturni program u vidu nekoliko pjesama izveo je KUD Udbina pod vodstvom Đoke Opalića – izjavio je predsjednik Društva Vrepčana i prijatelja Vrepca Milan Bogdanović.

Spomen-krst postavljen je prije dvije godine, kada se javila i ideja o gradnji crkve, ali zbog malobrojnog stanovništva i recesije, i pored velike volje i želje, njena je provedba zastala.

N. J.

Eparhijska slava u Karancu nakon dvadeset godina

Za slogu triju naroda

U pravoslavnom hramu koji je posvećen sv. Stevanu Štiljanoviću, u Karancu je 20. oktobra proslavljena krsna slava eparhije Osječko-poljske i baranjske. Svetu arhijerejsku liturgiju, uz prisustvo sveštenstva eparhije, služio je episkop Lukijan. Na molbu srpskog patrijarha Irineja, episkop je pripadnicima mađarske nacionalne manjine uputio posebnu poruku mira i ljubavi na mađarskom jeziku.

Za malo baranjsko mesto Karanac sa samo sedamdesetak pravoslavnih domova, ovo je bila ponovna proslava eparhijskog dana, i to samo godinu dana nakon što je eparhija uspostavljena. Prethodna je održana pre tačno dvadeset godina, kada je osvećen hram.

Episkop Lukijan obišao je u pratnji najbližih saradnika tri sobe, mađarsku, nemačku i srpsku, koje su meštani etno sela Karanac opremili nameštajem i ručnim vezovima karakterističnim za pretke triju naroda, koji vekovima žive jedni pored drugih.

Z. Popović

VSNM Bjelovarsko-bilogorske županije

Izlet u manastir Orahovicu

Vijeće srpske nacionalne manjine Bjelovarsko-bilogorske županije organiziralo je pokloničko putovanje u manastir Orahovicu. S njima su putovali i članovi Vijeća iz Daruvara, Lipika i Đulovca. Četrdesetak učesnika ovog putovanja imalo je priliku prisustvovati svetoj liturgiji koju je predvodio visokopreosvešteni episkop slavonski Sava.

Nakon liturgije, uz sasluženje desetak sveštenika episkop Sava je rukopoložio mladog bogoslova Jovicu Gačića iz Vukovara i uveo ga u svetu tajnu sveštenstva. Druženje uz zajednički ručak organizirali su prijatelji iz Vijeća srpske nacionalne manjine Virovitičko-podravske županije.

Izletnici su potom u selu Sloboštini, mjestu stradanja slavonskih Srba s početka Drugog svjetskog rata, položili vijence i zapalili svijeće, a o ovom historijskom događaju govorio je predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Lipika Darko Derenj. Predsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije Darko Karanović ukazao je na stalnu potrebu i edukaciju ljudi o ovim teškim i nesretnim događajima.

G. G.

Promocija knjige aforizama Gordane Pavić

Pozitivna energija daljske pesnikinje

Gordanina knjiga aforizama prvenstveno se bavi društvom i ličnim odnosom prema društvu. Vrlo je malo političkih aforizama, što nije uobičajeno, rekao je pesnik Đorđe Nešić

Pesnikinja Gordana Pavić iz Dalja predstavila se publici novom knjigom. Ovoga puta reč je o zbirci aforizama “Složna braća ne žive zajedno”, koje Gordana inače rado piše, ali ih ljubitelji njene pisane reči do sada nisu imali priliku čitati. Izdavač i organizator promocije je Udruženje žena Dalj, čija je počasna članica.

– Ovo je moja deveta knjiga po redu. Htela sam da se ogledam i u aforizmima. To su kratke poruke i šale koje opominju čoveka na grehe. Nisam dugo radila na toj knjizi, svega dva meseca, ali sam dugo čekala da izađe iz štampe – poručila je autorka.

O knjizi je govorio pesnik Đorđe Nešić iz Bijelog Brda, Gordanin dugogodišnji saradnik i prijatelj, na čiji je predlog ova zbirka i naslovljena “Složna braća ne žive zajedno”.

– Ova knjiga aforizama prvenstveno se bavi društvom i ličnim odnosom prema društvu, odnosom pojedinca prema društvu. Vrlo je malo političkih aforizama, što nije uobičajeno. Njeni su aforizmi prilično blagi, nju pre svega zanima očuvanje patrijarhalnog morala i skreće pažnju na negativne pojave u društvu – rekao je Nešić.

Zarazni optimizam

Također je istakao da je Gordana sjajna osoba koja se šali na svoj račun, pozitivnog odnosa prema životu, što je danas retkost i koja tu dobru energiju prenosi na sagovornike.

Pored Udruženja žena Dalj, izdavanje ove knjige finansijski su pomogli Zajedničko veće opština, Opština Erdut, Veće srpske nacionalne manjine Opštine Erdut i drugi poštovaoci književnog rada ove autorke.

– Gordana je naš počasni član od samog osnivanja udruženja 2000. godine i zaista je čast imati u svojim redovima jednu pesnikinju – ističe predsednica Udruženja žena Dalj Velinka Tatomir.

Gordana Pavić pisanjem se bavi od ranog detinjstva. U svet književnosti zakoračila je 1989. godine, romanom “Teku kapi vrline”, a dosad je objavila šest zbirki pesama, među kojima i zbirku za decu “Zlatokosa” te zbirku pripovedaka “Tetka Slavkina baština”. Njene pesme zastupljene su i u zajedničkoj zbirci pesnika istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. Dobitnica je tri književne nagrade “Jovan Nikolić” Gradske konferencije Saveza slepih Beograd za poeziju, 1990, 1992. i 1994. godine.

U pripremi zbirka pripovedaka

U pripremi je i nova zbirka pripovedaka “Nedeljni ručak” Gordane Pavić, uz još tri drame u rukopisu i nekoliko pesničkih zbirki koje čekaju izdavača. Pesnikinja se na kraju promocije zahvalila svima koji su pomogli da zbirka aforizama “Složna braća ne žive zajedno” ugleda svetlo dana, svojoj porodici i zajednici u kojoj živi i stvara, a bez čije podrške, istakla je, kao osoba s invaliditetom ne bi bila to što jeste.

D. Bošnjak

Roman “Justinin đerdan” predstavljen u Belom Manastiru

Istinita priča o baranjskoj ljepotici

Baranjci su na promociji pokazali veliko zanimanje za roman, kupivši dvadesetak primjeraka

U organizaciji belomanastirskog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, održana je promocija (auto)biografskog romana “Justinin đerdan” Ljiljane Pekić-Paunović. Autorica danas živi u Vukovaru, a odrasla je u Belom Manastiru. Roman je priča o baranjskoj porodici Podrumac, koja je Velikom seobom Srba s Kosova i Metohije 1690. godine stigla do udaljenih mađarskih ravnica, da bi 1923. godine morala napustiti svoje ognjište i optirati za tadašnju Kraljevinu SHS, a potom se naselila u Belom Manastiru.

U promociji su, pred 60-ak posjetilaca, učestvovale Sretenka Čaović iz Borova kao promotorica, sama autorica romana te studentice Biljana Ajduković i Jovana Šujica, članice borovskog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, kao čitačice odlomaka iz romana. Među posjetiocima je bilo autoričinih rođaka i poznanika, ali i drugih Baranjaca koji su zainteresovani za sudbinu nekadašnjih optanata, pogotovo što je roman “Justinin đerdan” jedno od vrlo rijetkih proznih djela koja govore o baranjskim Srbima.

Autorica je iz Baranje otišla prije više decenija, no povratak u zavičaj i susret s osobama koje poznaje iz djetinjstva i mladosti izazvali su u njoj snažne emocije.

Roman “Justinin đerdan” nazvan je po autoričinoj babi Justini Popović (1886 – 1966) iz Bolmana, koja se početkom 20. vijeka udala za njenog djedu Boška Podrumca iz Bezedeka, sela udaljenog nekoliko kilometara zapadno od Kneževa, koje je nakon razgraničenja poslije Prvog svjetskog rata ostalo u Mađarskoj.

Iako se “Justinin đerdan”, prema recenziji mr. Anđelke Mihić, “ne može svrstati u klasične romane sa čvrstom fabulom i dramaturgijom”, on je “veoma pitko i zanimljivo štivo koje drži pažnju čitaoca do poslednje stranice”. Tako će ga, vjerujemo, čitati i Baranjci, koji su na promociji za njega pokazali veliko zanimanje, kupivši dvadesetak primjeraka. Roman je, u 300 primjeraka i na 350 stranica, izdao pododbor Borovo SKD-a “Prosvjeta”.

Jovan Nedić

Slikar naivac izlaže u organizaciji “Prosvjete”

Velik interes za Tatišićeve slike

Jovan Tatišić nije krio zadovoljstvo zbog uspješnog otvorenja izložbe u Sisku i velikog broja posjetilaca

Sisačka Narodna biblioteka i čitaonica “Vlado Gotovac” bila je 26. oktobra puna posjetilaca koji su došli na otvorenje izložbe poznatog slikara naivca Jovana Tatišića. Riječ je o njegovoj prvoj samostalnoj izložbi u tom gradu, upriličenoj u organizaciji sisačkog pododbora SKD-a “Prosvjeta”, koja je tom prilikom izdala prigodni katalog.

Prisutnih šezdesetak građana, među kojima je uz predstavnike grada i županije bilo i mladih, kao i članova “Prosvjete”, pozdravile su u ime biblioteke Ljiljana Šorgić, a u ime “Prosvjete” predsjednica pododbora Svjetlana Miličić, ističući značenje Tatišićevog stvaralaštva u očuvanju, barem na slikama, Banije kakva je nekada bila.

– Slikarski zapisi Jovana Tatišića oslikavaju mjesta djetinjstva obiljem boja i nijansi u maniri naivnog slikarstva, pa se promatraču otkrivaju kao opća mjesta nostalgičarskih realiteta čudesne raskoši i ljepote – ocijenila je Ljiljana Šorgić, podsjetivši da je u Hrvatskoj i svijetu Tatišić prepoznat kao slikar izvanredne vještine, tehničke zrelosti i kao umjetnik koji u svakoj slici demonstrira svoj duboki osjećaj za motiv i kolorit.

Postavljeno je 46 Tatišićevih slika u tehnici ulja na staklu, a zainteresirani svoje utiske mogu napisati u knjigu utisaka koja će biti otvorena do kraja izložbe 6. novembra.

– S obzirom na to da je izložba prodajnog karaktera te na ponudu slika manjih formata, neki od posjetilaca iskazali su interes i kontaktirali me – rekao je Tatišić, ne krijući zadovoljstvo zbog uspješnog otvorenja i velikog broja posjetilaca.

Zahvalio je i Ljiljani Šorgić koja je, kako je rekao, jako dobro rasporedila slike.

– Tatišićeva izložba je kruna aktivnosti pododbora i po planu i programu zadnji događaj u ovoj godini. Tokom ove godine imali smo više gostovanja i nastupa te priredbi – navela je aktivnosti pododbora Svjetlana Miličić.

N. Jovanović

Likovna manifestacija pododbora “Prosvjete” u Petrinji

Sedma “Jesen u Petrinji”

U organizaciji SKD-a “Prosvjeta” pododbora Petrinja, tokom vikenda održana je sedma po redu slikarska kolonija radnog naziva “Jesen u Petrinji”. Na koloniji je svoje radove predstavilo, što stvarajući odnosno slikajući na licu mjesta, što ranije naslikanih, dvadesetak slikara sa Banije i Korduna, ali i gostiju iz Velike Kladuše. Bila je to prilika i za razmjenu mišljenja i stavova te druženje umjetnika u organizacije agilne predsjednice pododbora Mare Vilus.

B. R.

In memoriam: Mirko Cimeša (1929 – 2012)

Nogometni igrač i učitelj

NK Karlovac igrao je u Drugoj ligi zapad, a Mirko Cimeša bio je trener kluba u njegovoj posljednjoj drugoligaškoj sezoni 1976/77.

Prošlog tjedna na karlovačkom Vojnom groblju sahranjen je Mirko Cimeša, istaknuti karlovački sportski radnik, nogometni entuzijasta, igrač i trener. Umro je početkom prošlog tjedna u Karlovcu nakon kratke i teške bolesti, u 83. godini.

Nogometnu karijeru započeo je početkom pedesetih godina prošlog vijeka u NK Turbina. Bio je to najuspješniji klub na karlovačkoj nogometnoj pozornici nakon NK Karlovca. U julu 1952. bio je u sastavu reprezentacije Karlovca koja je na svom terenu pobijedila Vaker iz Graca sa 3:0.

Cimeša je potom igrao za više klubova sa karlovačkog područja, a nakon završene igračke karijere posvetio se trenerskoj. Sezona 1969/70. bila je rezultatski najuspješnija za Omladinski nogometni klub Tehničar, koji je pod njegovim vodstvom bio prvak Zagrebačke zone i u junu 1970. sudjelovao u kvalifikacijama za Drugu ligu zapad, ali je zaustavljen od Rovinja. U to vrijeme Karlovac je igrao u Drugoj ligi zapad, a Mirko Cimeša bio je trener kluba u njegovoj posljednjoj drugoligaškoj sezoni 1976/77, kada je ispao iz tog ranga takmičenja sa samo jednim bodom manjka. Tada su u Drugoj ligi zapad igrali Osijek, Novi Sad i Dinamo iz Vinkovaca, klubovi iz Slovenije, BiH, Hrvatske i Vojvodine. U posljednjoj utakmici zadnje drugoligaške sezone u SFRJ Karlovac je kod kuće pobijedio Iskru iz Bugojna sa 3:1.

Mirko Cimeša ostavio je neizbrisiv trag u karlovačkom nogometu.

M. C.

Stogodnjak (135)

2. 11. – 9. 11. 1912: Zadnjih 14 dana bije se ljuti boj malih balkanskih državica protiv moćnog osmanlijskog carstva. Sav kulturni svijet prati taj boj sa simpatijom, s kojom se prati svaki boj maloga protiv velikoga, potlačenog protiv tlačitelja. Povedene su akcije Crvenog krsta po cijelom svijetu, svi gradovi monarhije dali su zato svoj obol. Zar mi ovdje u Hrvatskoj da ostanemo pasivni, da ne doprinesemo svoj obol i mi, koji smo jedna krv i braća onima, koji padaju za krst časni i slobodu zlatnu. Zato mislim da govorim u ime ne samo glavnog grada Zagreba, već i cijelog hrvatskog naroda ako kliknem – Bog blagoslovio oružje slavenske nam braće! To su riječi gradskog vijećnika Lava Mazure, izgovorene prigodom stavljanja u proceduru prijedloga kojim bi se, za pomoć postradalima na ratom zahvaćenim područjima, izdvojilo 20.000 kruna. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen.

* Milivoj Dežman, Tomo Maretić, Janko Holjac, Dragutin Mondekar, Vladimir Mažuranić, dr Ante Pavelić, Tadija Smičiklas… To su samo neki od uglednih Zagrepčana koji su stavili svoj potpis pod javni apel za pomoć Crvenom križu kraljevina Srbije, Bugarske, Crne Gore i Grčke, upućen građanima Zagreba. “Širom Balkana u junačkim, silnim i svijetlim pobjedama prolijevaju balkanski narodi krv za svoju braću, žrtvuju hrabri vojnici živote za oslobođenje svoga roda. Među njima naša Hrvatima jednonarodna i istokrvna srpska braća: Srbijanci i Crnogorci, te naša slavenska braća Bugari”, kaže se u pozivu.

* Hrvatska sekcija saveza jugoslavenskih umjetnika Lada na svojoj je sjednici u Zagrebu zaključila da će svaki od umjetnika pokloniti jednu ili više svojih umjetnina koje će zatim izložiti i prodavati na javnoj aukciji, a sav prikupljeni novac bit će uplaćen Crvenom križu balkanskih saveznih država. Umjetnine će, kako se navodi, “biti izložene u umjetničkom salonu Urlih, besplatno ustupljenom za tu priliku”.

* Iz Hrvatske je, što preko Crvenog križa, a što dobrovoljno, dosad u Srbiju otišlo devet liječnika kao ispomoć tamošnjim medicinskim ekipama u Beogradu, ali i gradovima koji su najbliži ratnim operacijama. Najviše ih je otišlo iz Zagreba – pet.

Đorđe Ličina