Tinjajući sukob Dačića i Vučića

Dva su ključna pitanja oko kojih su se saplitale sve prošle, pa tako i ova Vlada Srbije. Naravno, Kosovo i EU. U proteklih sto dana premijer Srbije konačno se sastao, istina pod patronatom EU-a, sa premijerom Kosova, što je u određenim krugovima unutar EU-a shvaćeno kao neviđen primer hrabrosti. Daleko je taj susret od preko potrebnog dijaloga, pregovora i dogovora. Da bi do toga došlo, Beograd mora predstavnike Prištine shvatiti kao sebi ravne, a to ovde nije slučaj. Neće to biti ni u narednih 1.000 dana.

EU je jednako daleko, ako ne i dalje, uzevši u obzir nedaće sa kojima se Evropa zamara već godinama. Daleko je i datum otpočinjanja pregovora, a sve se češće moglo čuti da u slučaju da Srbija mora birati između Kosova i EU-a, dileme nema. Između onoga što je nepovratno izgubljeno i onoga što je neizvesno, ali opet postoji određena nada, Srbija će, bar tako kaže predsednik Tomislav Nikolić, izabrati ono prvo.

Sastanci sa premijerom Kosova Hašimom Tačijem po belom svetu nisu nešto sa čim bi se premijer i družina mogli pohvaliti u domaćoj javnosti, pa je akcenat u tih sto dana stavljen na drugu kartu – na borbu protiv korupcije. U ova tri meseca otpočelo se sa istragom u nekoliko afera. Najznačajnije su one sa Agrobankom, kao i sa bivšim ministrom Oliverom Dulićem. Pandorina kutija možda jeste otvorena, ali tako će biti sve dok iz nje ne počnu iskakati neprijatniji igrači. Dulić i Agrobanka su se naprosto nudili na pladnju, a prvi se poslužio prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić. Srpski Eliot Nes, kako ga mediji od milošte zovu, predstavio je sebe u tih sto dana kao borca za istinu i pravdu, kao Zoroa, osvetnika slabijih koji stiče sve više simpatija u javnosti. Dobro je znano da narod voli hapšenja, da uživa u tuđim nevoljama, iako koristi od toga nema.

Tako su u Stratedžik marketingu, u saradnji sa B92, baš pred istek tih sto dana napravili kratku analizu među građanima Srbije. Kao najvažniji rezultati ove Vlade ističu se hapšenja i borba protiv korupcije, a čak dve trećine građana veruje da će Vlada opstati do kraja mandata. Moguće, ali samo ako se smiri sukob koji od početka tinja između premijera Ivice Dačića i potpredsednika Vlade Vučića. To je teško očekivati, ne toliko zbog mogućeg ulaska Vučića na teren SPS-a, posebno onih za koje se sumnja da su im ruke uveliko u džemu, već zbog činjenice da Vučić na trenutnoj poziciji ima gotovo apsolutnu moć i nad tajnim službama, a samim tim i nad građanima.

Paradoksalno, ali većina građana gotovo ni ne spominje neke bolje uslove za život. Njihove nade okrenute su ka zatvorima.