Intrigator

Lanci Ivice Todorića sudjeluju u crkvenoj propagandi

Konzumu devetina, Kaptolu desetina

Mnogi se čude Agrokorovom učešću u podjeli crkvenih letaka. No te dvije korporacije dijele najveće tržište u ovoj zemlji, a feudalci i kler uvijek su se znali lijepo sporazumjeti

U trgovinama Konzuma i Tiska dijele se propagandni leci Crkve koja poziva na otpor uvođenju zdravstvenog odgoja u škole, a javni prostor lagano se puni onima koji se, među ostalim, čude Todoriću. Što li je njemu bilo, pitaju se i u Vladi – prenosi nam dnevni tisak – da sad još i Agrokor podržava bolesne teze iz te kampanje? A uopće se ne radi o tome, ne radi se o zdravlju Ivice Todorića.

Veliki gazda je, bar što se toga slučaja tiče, u izvrsnoj formi. I sasvim je moguće da ni u ludilu ne dijeli stavove o npr. masturbaciji i kontracepciji s Hrvatskom biskupskom konferencijom. Ali te dvije velike korporacije, Agrokor i Crkva, dijele najveće tržište u ovoj zemlji. I normalno je da požele surađivati, pa katkad i protiv same Vlade, inače krajnje im lojalnog partnera.

Lani su tako u ovo vrijeme surađivali u marketinškoj akciji među otpuštenim radnicima sisačke željezare, pa je Crkva uplatila 250.000 kuna Ivici Todoriću, a dotičnih oko 900 radnika dobilo je bonove koje su mogli potrošiti u Konzumu i nigdje drugdje. Koliko nam je poznato, nijedan radnik nije odbio takav aranžman, što jasno svjedoči o upućenosti našeg čovjeka na provjerene duhovne i materijalne vrijednosti, pa i onda kad mu je najteže.

Uz takva dobročinstva, međutim, niti Vlada se nije usudila propitivati razvikanu ulogu Konzumovih bonova u dvostrukoj liniji zapovijedanja hrvatskog monetarnog sustava. No, ima toga u suradnji Agrokor-Crkva još: sjećamo se da crkvena kampanja protiv rada nedjeljom nije, od velikih trgovaca, smetala jedino Todoriću… Štoviše, njemu je odgovarala, jer mu promet ne ovisi o nedjelji u velikim centrima.

Njegova konkurencija, mahom koncentrirana u velike prodajne centre, upravo zavisi o tome, dok se Todorić može osloniti na svakodnevnu pokrivenost kvartovskim dućanima nekadašnjeg Unikonzuma i pride usisanih tvrtki. To znači da bi mu zabrana rada nedjeljom osigurala praktički monopol. A ovo što rade Crkva i Agrokor na općem tržištu duhovnih i materijalnih brendova, pak, to se zove kartel.

To je ono, dakle, kad se dva ili više igrača diskretno udruži da zavladaju svime, a ta politika ne protura se lako bez krize radi odvraćanja pažnje skeptičnih. I to nije nikakva novost, uostalom; uvijek su se feudalci i kler znali lijepo sporazumjeti, pa nema razloga da se ta simbioza ne protegne u 21. stoljeće. Jednima devetina, drugima desetina, a ćudorednom te bogobojaznom kmetu – bonovi i leci.

Igor Lasić

Krem de la Kremlj

Uvaženi gost svake prigode, predsjednik Republike Ivo Josipović, prošlog je tjedna organizirao dva predbožićna domjenka po vlastitom ukusu. Najprije je ugostio sadašnji i bivši vojni vrh, pa su uz umirovljenog generala Antu Gotovinu tu bili i drugi prerano umirovljeni generali, poput Ljube Ćesića Rojsa i Davora Domazeta Loše, koje je bivši predsjednik Stjepan Mesić izbacio iz oružanih snaga zbog pučističkog pisma iz 2000. godine. Dragi predsjednikov gost bio je i Markica Rebić, šef Tuđmanovih špijunskih službi proslavljenih uhođenjem novinara i raznoraznim podzemnim operacijama podmetanja.

Predsjednik je najavio da će taj domjenak postati tradicionalan, a tradiciju je već počeo hvatati i drugi njegov domjenak, onaj za društvenu kremu, održan preklani u Muzeju suvremene umjetnosti, lani u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, a ove godine ponovno u MSU-u, gdje se okupilo oko 1.200 uglednika, “predstavnika Vlade, Sabora, crkvenih velikodostojnika, predstavnika nevladinih udruga te javnog i političkog života Hrvatske”.

U pompoznoj zgradurini, na koju je spiskano gotovo pola milijarde kuna a da nitko ne zna zašto, predsjednik je umjesto banketa gostima skromno ponudio samo “čašicu dobrodošlice” jer je tako htio, kako je rekao, “iskazati solidarnost i suosjećanje s onima kojima je danas teško”. No eto, iz nekog razloga, one kojima je danas teško nije pozvao na domjenak,  primjerice, nije pozvao 500 radnica i radnika Kamenskog čija je tvrtka popljačkana, nije pozvao 480 radnika Gredelja koji su u stečaju dobili otkaz ili 1.200 radnika Varteksa koji od rujna nisu primili plaće.

Ne, on je samo govorio o tome kako upravo oni koji su cijeli svoj radni vijek učinili sve da bi Hrvatska bila bolja zaslužuju da prema njima okrenemo bliceve. “Oni zaslužuju da kamere, blicevi i naslovnice pokazuju njih, a ne samo i uvijek one koji su krali, koji su se istaknuli nekim skandalom ili katastrofalnim gospodarskim neuspjehom”, poručio je predsjednik, ali je u Muzej, pred kamere, doveo 1.200 pripadnika elite.

Potom je kategorično ustvrdio da je “Hrvatska sita jeftine politike” i da ona mora biti polje “odgovornosti za sudbinu ljudi i sudbinu ove zemlje”.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Matija Babić, izdavač portala Index.hr

Ruše nas maloumni radikali

U ovakvim slučajevima bila bi nužna intervencija policije i Interpola, no oni do sada nisu imali razumijevanja ili nisu imali sposobnosti

Od prošlog tjedna pretrpjeli ste nekoliko napada na internetske stranice vašeg portala Index.hr. Tko su ti “katolički talibani”, kako ste ih nazvali u priopćenju čitaocima Indexa, koji su vam unaprijed najavili te napade i koji su odgovorni za rušenje servera?

Prošle smo srijede dobili prijetnju od skupine koja stoji iza internetske stranice Dugine-boje.com, a čija je fiksacija homoseksualizam. Oni očigledno smatraju da su svi homoseksualci krivi za grijehe njihovih očeva i svećenika.

Zašto su vam zaprijetili?

Zaprijetili su nam da ćemo biti srušeni zbog, kako su nazvali, “nemoralnih tekstova o seksualnom odgoju i tekstova protiv crkve”. U četvrtak su nas DDoS napadima na servere zaista uspjeli srušiti. No to nije ni prvi ni zadnji put da smo srušeni. Takve napade maloumnih radikala doživljavamo kao dokaz da dobro radimo svoj novinarski posao.

Kako ćete riješiti taj problem? Koliko pod takvim napadima možete normalno održavati portal?

Imamo dobre servere i dobre informatičke inženjere. Uspješno odolijevamo napadima na portal, no povremeno nas ipak uspiju ovako zakočiti. U ovakvim slučajevima bila bi nužna intervencija policije i Interpola, no oni do sada za to nisu imali razumijevanja ili nisu imali sposobnosti.

U posljednjih deset godina, za svog postojanja, Index se više puta susretao s takvim problemima. Kakve prijetnje i napade ste dosad imali?

Index je rušen više puta. Najgore je bilo prije tri godine, kada naš portal nije radio pet dana, nakon čega smo se preselili na servere u Sjedinjenim Američkim Državama i otada nas ne uspijevaju u potpunosti srušiti. Najčešće smo bili napadani kada nismo bili dovoljno domoljubni, dovoljno Hrvati ili, pak, dovoljno vjernici. No prijetnje i napadi ne mogu utjecati na uređivačku politiku Indexa. Kao što sam napisao na našoj stranici, ne možemo jamčiti da će Index.hr cijelo vrijeme raditi, ali jamčimo da će novinari imati punu slobodu mišljenja koje će iskazati u svojim tekstovima.

Mirna Jasić

Novi šef zagrebačkog HDZ-a ne preže od sukoba interesa

Unosna kumstva Karamarkovog rudara

Andrija Mikulić postao je 2004. pomoćnik glavnog inspektora za rudarstvo iako je kao direktor Adriakamena bio prijavljen za kršenje propisa, a danas odobrava projekte svoje tadašnje poslovne partnerice

Kada je poslije smjene Ante Zvonimira Golema s mjesta šefa zagrebačkog HDZ-a  početkom rujna Tomislav Karamarko najavio da će novi čelni čovjek HDZ-a u Zagrebu biti iznenađenje, tek je nekolicina HDZ-ovaca znala o kome se radi. Milijan Brkić postao je povjerenik za Zagreb, a nakon provedenih izbora, na čelo HDZ-a u glavnom gradu zasjeo je dosad ne toliko istaknuti Andrija Mikulić, inače pomoćnik glavnog inspektora za nadzor u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom, koji je sjedio i u nadzornim odborima HŽ Infrastrukture, HŽ Carga, ZET-a i hotela “Palace”.

No Mikuliću je od svih sektora koje nadzire najdraže rudarstvo, odnosno kamenolomi, a ljubav prema poslu uspio je ispreplesti s privatnim životom, pa ga sa šefom sektora za rudarstvo u Ministarstvu gospodarstva Draganom Krasićem, inače nećakom bivše glavne državne revizorice Šime Krasić, veže kumstvo. Iz kumstva je Mikulić uspio izgraditi i uspješnu paralelnu karijeru konzultanta u rudarskom biznisu, odnosno onome vezanom uz otvaranje kamenoloma, pa je, među ostalim, bio direktor Adriakamena, kojem je bio suvlasnik baš s Krasićevom suprugom Ozanom.

Kako se ta tvrtka bavi eksploatacijom kamena, davne 1999. za to je trebala dobiti koncesiju od onog istog Ministarstva gospodarstva, upravo od sektora na čijem je čelu danas Krasić, a bio je i tada. Nedugo nakon što su podnijeli zahtjev za istraživanjem u Planom kraj Trogira, iz Krasićevog sektora dobili su odobrenje za područje površine 23 hektara. Prikladno, za svoj su kamenolom Mikulić i gospođa Krasić tražili iskop od 970 metara kubičnih godišnje, taman ispod granice od tisuću kubika, nakon koje je potrebno izraditi i platiti studiju utjecaja na okoliš. Inače, cijena metra kubičnog vrhunskog kamena, kakav se tamo iskopava, iznosi 550 eura, pa godišnji prihod od kamenoloma može biti i oko pola milijuna eura.

Ozana Krasić i Mikulić izašli su 2003. godine iz vlasničke strukture Adriakamena, da bi se u njemu našao danas 73-godišnji Pave Drpić, koji ga je preuzeo za oko 70.000 eura, što je neobično niska cijena za kupnju ovakve tvrtke, osim ako su se iz nepoznatih razloga Mikulić i Ozana Krasić odlučili odreći budućih prihoda Adriakamena. Drpić je član uprave ili osnivač čak sedam tvrtki sa splitskog područja koje se bave eksploatacijom kamena i srodnim djelatnostima, a “Novosti” su ranije pisale i o njegovom partnerstvu s Brunom Orešarom.

Ipak su prije prodaje Mikulić i njegov Adriakamen uspjeli zaraditi sudsku prijavu za kršenje propisa u eksploataciji ruda, ali unatoč tome, 2004. godine tada još relativno mladi Mikulić, koji je rođen 1969., postaje pomoćnik državnog inspektora za rudarstvo. Prijavom je, dakle, bio terećen za delikte upravo u sektoru koji je počeo nadzirati na novom radnom mjestu.

Na tom radnom mjestu u Državnom inspektoratu Mikulić je opet dobio priliku surađivati sa svojom kumom Ozanom Krasić. Ona je osnovala tvrtku Rudist, koja se bavi izradom stručnih elaborata i posredovanjem u pribavljanju dozvola od državnih uprava, poput Uprave za energetiku i rudarstvo, u kojoj sjedi njezin suprug, a jedan od projekata koje je za Dalmacijacement u Kaštel Sućurcu pripremao Rudist odobrio je baš Mikulić.

Zaista sjajne reference za Karamarkov novi, pošteni HDZ.

Josip Jagić

Napad “Jutarnjeg lista” na suca Ninka Mirića

Pljuvačka s okusom 1990-ih

Sudac Mirić se sprda, šikanira moje nalaze i često se dere na mene – naslov je teksta “Jutarnjeg lista”, isplivalog iz kanalizacije pogromaškog novinarstva devedesetih. Arhitekt Vladimir Badanjak izjadao se lokalnom dopisniku da ga u radnom sporu maltretira sudac karlovačkog Općinskog suda Ninko Mirić.

Badanjka, navodi “Jutarnji”, “kao hrvatskog branitelja, posebno je pogodio ovakav odnos suca… jer je on (Mirić, op.a.), kako je čuo, radio u pravosudnim tijelima paradržave protiv koje se borio (Badanjak, op.a.), tzv. SAO Krajine”.

Igrajući se pokojne “Istrage” Nove TV, “Jutarnji” se posve slučajno našao u posjedu dokumenta iz travnja 1994. u kojem navodno piše da je Mirić bio kandidat za člana pravosudnog tijela paradržave i kao takav podvrgnut “bezbedonosnoj proveri kao kandidat za sudiju Vojnog suda Krajine”. Rezultat te provjere nije naveden, no za svaki slučaj napominje se da je Vojni sud RSK “sudio i hrvatskim braniteljima”.

Međutim, unesrećenom Badanjku odbijen je zahtjev za izuzeće suca Mirića, iako je jedino htio da mu ne sudi “naprasit, nametljiv” i k tome “neobjektivan” sudac. Razumljivo, svoju je “predstavku dostavio još nekim institucijama”, prijeteći izvješćuje “Jutarnji”.

Isljednik “Jutarnjeg” mogao je, međutim, saznati da je Ninko Mirić u Vojniću, u doba RSK-a, imao gadnih problema s tadašnjim vlastima. Više je puta bio zatvaran jer se nije slagao s njihovom ratnom politikom. Mirić je 1990-ih radio kao odvjetnik i pravnik u međunarodnim nevladinim organizacijama u Srbiji i Hrvatskoj, ima dugogodišnje sudačko i advokatsko iskustvo. Godine 2007. postao je medijska senzacija jer je kao prvi sudac u Hrvatskoj zaposlen na Općinskom sudu u Karlovcu na osnovu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. To je godinama okušavao učiniti u Vojniću, ali su mu molbe odbijane.

Sudac Mirić za “Novosti” kaže da se u članku “Jutarnjeg” radi “isključivo o lažima i neistinama”, a predsjednik karlovačkog suda Tomislav Maras navodi da je Mirićeva “uloga u radu Suda neosporna, da je riješio velik broj predmeta i sveo ih na minimum te da kao najstariji sudac uživa ugled među kolegama”.

– Mirićeva uloga u 1990-ima nije sporna za sud jer ga je na tu funkciju izabralo Državno sudbeno vijeće i primjedbe u tom smislu mogle bi se tumačiti kao zlonamjerne – rekao je Maras.

Jedina razlika u odnosu na devedesete je da nakon tekstova poput ovog u “Jutarnjem” ne leti municija, već samo pljuvačka.

P. Glodić, M. Cimeša

Katran & perje

Odzvonilo “lažnim siromasima”

Božićna hajka

Lažni korisnici socijalnih naknada odijevaju skupocjene bunde životinjskog porijekla i voze se u “Jaguarima”, dok im iz džepova ispadaju pametni mobiteli

Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić posjetila je na Badnjak Dom za starije i nemoćne te pučku kuhinju “Caritasa” župe Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu. Prigoda je to bila za razdiobu milostinje (poklon-paketa i toplih obroka), zajedničko fotografiranje i topli pomirbeni poljubac sa svećenikom na dužnosti. Pritisnuto svjetskom krizom, padom domaćeg BDP-a, iznenadnom nezdravom južinom te izvjesnom količinom podlaca koji nezakonito uzimaju socijalnu pomoć, njeno ministarstvo je na zakržljalim računima jedva pronašlo tridesetak tisuća kuna i doniralo ih ovoj pučkoj kuhinji.

Međutim, radilo se o borbeno-taktičkoj mimikriji, šuljanju prema položajima pravih neprijatelja socijalne politike. Na mjestu događaja čekali su dobro istrenirani istraživački pitbullovi nezavisnog novinarstva. Višemjesečnim istragama došli su do saznanja da će ministrica zapravo na Badnjak napasti lažne korisnike socijalnih naknada, koji po kintu u centre za socijalnu skrb dolaze odjeveni u skupocjene bunde životinjskog porijekla (žene), pred vratima se iskrcavaju iz “Jaguara” (muškarci), dok im iz džepova ispadaju pametni mobiteli (djeca).

“Imaju dionice i primaju pomoć”, glasio je naslov članka jednog humanistički nastrojenog korporativnog medija, dok su druge novine izvješće s ceremonije naslovile još inteligentnije i naizgled kudikamo inventivnije: “Ljudi imaju tri auta, stambenu štednju i dionice, a primaju socijalnu pomoć!” Međutim, naslov nije proizašao iz poslovično čovjekoljubivih zasada medijskih urednika, već iz samih toplih riječi ministrice Opačić, koja je u novoj godini najavila nove reformske poteze “kako bismo što više novčanih potpora stavili pod kontrolu da doista vidimo kome odlaze”.

“Dosta ljudi koje smo već sada zatekli u poreznoj bazi podataka, koji imaju dva ili tri vozila, stambenu štednju i dionice, a ujedno primaju socijalnu pomoć, bit će brisani iz sustava”, istaknula je u humanoj prigodi ministrica, u rutinskoj hajkaškoj maniri moderne, socijaldemokratske Hrvatske.

Ratna izvješća kazuju da druga strana, odjevena u bunde, mobilizirana u “Jaguare” i naoružana pametnim mobitelima, kupi prnje i seli se u tople krajeve, sve pod pritiskom pravdoljubivog poslovnog sektora i nezavisnih medija na čelu s Ivicom Mudrinićem i Ninoslavom Pavićem.

Ministrica Milanka Opačić učvrstila se u resoru socijale kada je fotografirana prilikom humanitarne ponoćne kupnje u jednom jeftinom second hand dubrovačkom butiku, kamo je slučajno naišao i osiromašeni bivši haški uznik Ivan Čermak.

Petar Glodić