Intrigator

Počela javna rasprava o golfu na Srđu

Dubrovački kurbanizam

Arhitekti već dugo upozoravaju javnost na evidentnu činjenicu da golf u ovom predmetu služi isključivo kao dugoročno neobvezujući smokvin list za obimnu profitnu apartmanizaciju platoa iznad Dubrovnika

Otpočela je jednomjesečna nazovi-javna-rasprava o Urbanističkom planu rješenja Golf parka na Srđu poviše Dubrovnika, a kojom nositelji i jataci toga neprijeporno kriminalnog projekta žele iskoristiti vrijeme preostalo dubrovačkom gradonačelniku Andru Vlahušiću do predstojećih lokalnih izbora, za realizaciju s njim očito već dogovorenog nedjela. Mada se pretprošle godine činilo da je projekt stao, a Vlahušić se uoči prošlih izbora i svog prvog mandata kleo da bi kao gradonačelnik organizirao referendum za to sporno pitanje, sad se više nego uvjerljivo doima kako je stvar, nažalost, pred samom realizacijom.

Udružene jake snage privatnog krupnog kapitala i lokalnih te državnih vlastodržaca, dakle, pregazile su sve obzire i formalne pravne zapreke, a nastavljaju to činiti i u samom finalu procedure. Društvo arhitekata Dubrovnika tim je povodom 7. siječnja održalo novinarsku konferenciju, na kojoj je javnost upozorena da je nužno obustaviti postupak skandaloznih izmjena i dopuna GUP-a Dubrovnika, jer ih je izradila tvrtka IGH Urbanizam d.o.o. koja uopće nema valjanu suglasnost za obavljanje svih poslova oko prostornog uređenja, ali je imala dampinške cijene i mogućnost poslovanja mimo javnog natječaja. To je nepobitno utvrdilo Udruženje hrvatskih arhitekata prije nepunih mjesec dana u Ministarstvu graditeljstva, za vrijeme održavanja javnog uvida u dokumentaciju.

Arhitekti inače već dugo upozoravaju javnost na evidentnu činjenicu da golf u ovom predmetu služi isključivo kao dugoročno neobvezujući smokvin list za obimnu profitnu apartmanizaciju platoa iznad Dubrovnika, inače jedinog mogućeg gradskog prostora za urbanističko širenje, ako zanemarimo potencijal npr. sojenica. Cijena projekta stoga je, i prije ikakvih radova, s početnih nekoliko stotina premašila iznos od milijardu eura, a narast će zasigurno i poslije ove javne rasprave jer “institucije pravne države”, po svemu sudeći, ne kane stati na put brojnim nepravilnostima u pripremi gradnje.

Što se tiče popratnih efekata koji nisu nužno fatalni po investitora, ali su krajnje indikativni, pak, za ovu zgodu izdvajamo napomenu da je Andro Vlahušić, inače još jedan visoki kadar HNS-a, jesenas nepravomoćno osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu od godine dana zbog zloporabe službenih ovlasti, odnosno materijalnog pogodovanja svom lokalno-koalicijskom ortaku Peru Vićanu. Gradonačelnik je zatim odlučio da ta sitnica ipak nije razlog za npr. podnošenje ostavke na funkciju, a vjerojatno imajući na umu važne poslove poput ovoga golferskog, koje doista ne može ostaviti na milost i nemilost volji demokratsko-izbornog slučaja.

Igor Lasić

Leko i Stazić dežuraju u praznom Saboru

Narodni zastupnici posljednji su se put u većem broju okupili u Saboru 14. prosinca, posljednjeg dana 6. sjednice ovog saziva parlamenta, kada su izglasali niz zakona, nakon čega su za većinu njih započeli dugi zimski praznici, koji još traju. Na saborskoj internetskoj stranici, u rubrici najava događaja za siječanj, i dalje stoji kako nema najava o aktivnostima saborskih radnih tijela i saborskih dužnosnika, osim predsjednika Sabora Josipa Leke, a jedini zastupnički klub koji ima zakazane aktivnosti onaj je Hrvatskih laburista.

Ipak, Sabor u posljednjih mjesec dana nije bio sasvim prazan, pa smo pomoću izvještaja o prisutnosti zastupnika sa saborske internetske stranice izračunali da je njih 37 od ukupno 150 u tom periodu ipak barem jednom navratilo u Sabor. Od onih koji su dolazili, najviše radnih dana nakupili su predsjednik Sabora Leko sa 12 dolazaka i potpredsjednik Sabora Nenad Stazić s devet dolazaka, a ta dvojica SDP-ovaca bili su i jedini zastupnici koji su se u Saboru pojavili na Badnjak, 24. prosinca i Staru godinu, 31. prosinca.

Nakon njih, po osam dolazaka zabilježili su laburist Branko Vukšić i bivša predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, a slijede HNS-ov zastupnik Jozo Radoš sa šest i nezavisni zastupnik Josip Kregar s pet dolazaka.

Dok su Leko i Stazić dežurali na Markovom trgu, ostali saborski potpredsjednici nisu se baš pojavljivali, pa su se Milorad Batinić iz HNS-a i Željko Reiner iz HDZ-a zabilježili samo jednom, a HDZ-ovac Tomislav Čuljak i SDP-ovka Dragica Zgrebec nijednom.

Nikola Bajto

Kratko & jasno

Fran Višnar, vojni analitičar

Bit će još duplih časnika

Vojna birokracija djeluje poput civilne, s tim da svoje propuste može pokriti velom “vojne tajne”, a u ovom slučaju ta je tajna izašla na vidjelo u osjetljivom društvenom trenutku

Nekoliko generala godinama prima duple vojne mirovine iz Hrvatske i BiH. Kako je to moguće?

Bilo je takvih slučajeva i drugdje, uglavnom u državama koje vole zaobilaziti propise, osobito vojne. Na primjer, to je bila praksa na Cipru, gdje je nekoliko stotina časnika, koji su nekoliko godina služili u ciparskoj nacionalnoj gardi na grčkom dijelu otoka, kasnije primalo i regularnu mirovinu koju su zaradili u grčkim oružanih snagama i onu koju im je davala ciparska vlada. U afričkim državama ima primjera da su nekadašnji pobunjenici, nakon što su ušli u redovne trupe, tražili da im se pripiše staž koji su zaradili kao gerilci. Naš je primjer vrlo problematičan, posebno pred javnošću u doba ekonomske krize. Slučaj treba pošteno riješiti. Ne može se ljudima uskratiti njihov doprinos, ali dvostruke mirovine kod onih koji su zaradili civilnu mirovinu, koja je puno niža, stvaraju osjećaj nezadovoljstva i vode u društvenu nestabilnost.

Što će se sada dogoditi?

Vlada kaže da nema iznimke ni za koga, što znači da se sigurno neće tolerirati takva situacija te će se postupiti po zakonu. Naravno, za sve je potrebno imati političku volju i novac. Nužno je riješiti taj problem kako se ne bi ponavljao ubuduće i to u nekim drugim, posve mirnodopskim situacijama. Vojna birokracija djeluje poput civilne, s tom razlikom da svoje propuste može pokriti velom “vojne tajne”, a u ovom slučaju ta je tajna izašla na vidjelo u vrlo osjetljivom društvenom trenutku. Vjerujem da će se otkriti još časnika koji primaju duple mirovine, puno više od njih desetero, jer bilo je neprekidnih prelazaka granice s obje strane, pripadnika HVO-a koji su ratovali u Hrvatskoj i vojnika HV-a koji su sudjelovali u bitkama u BiH.

Tko je kriv za nastalu situaciju?

Stvar je jednostavna, krivi su svi nadležni koji su je dopustili. Riječ je o stvarima koje se mogu administrativno riješiti. Iako će biti otpora oko rješavanja ovih duplih privilegija, vjerujem da će oni biti pojedinačni i da neće naići na širu društvenu podršku.

Mirna Jasić

Neki za Teslom pate, nekima je višak

Kršinićev Tesla sedam godina čeka odluku Gospića

Dok traje natezanje oko Meštrovićeva spomenika Tesli, u Ljevaonici već sedam godina čami replika Kršinićeva spomenika slavnom izumitelju, koji je početkom rata miniran u Gospiću

Obilježavanje 70-godišnjice smrti poznatog svjetskog naučnika Nikole Tesle pokazalo je ozbiljne razlike u odnosima prema njegovim spomenicima: dok neki za njima pate, drugima su očito višak.

Polažući 7. januara vijence na Teslin spomenik, rad Ivana Meštrovića koji je prije sedam godina, na 150-godišnjicu Teslinog rođenja, zbrzanom procedurom izmješten iz kruga Instituta “Ruđer Bošković” i postavljen na početak Tesline ulice u Zagrebu, predstavnici “Ruđera” ukazali su na to da je tim postupkom narušena Meštrovićeva volja i da bi spomenik trebalo vratiti tamo odakle je uzet. Meštrović je 1937. godine radio spomenik Ruđeru Boškoviću na Teslinu molbu, a 20-ak godina kasnije napravio je i spomenik Tesli iste veličine te ga darovao Institutu, sa željom da se taj spomenički par kao takav i izlaže.

– Naša je moralna zadaća štititi autorska prava i Meštrovićevu želju i boriti se protiv devastacije i razdvajanja tih kipova. Oni moraju biti skupa jer je Meštar tako rekao – kazao je na polaganju vijenca Karolj Skala iz Instituta, glavni organizator programa “Sinergija Bošković – Tesla”.

I dok ruđerovci traže da se poštuje Meštrov(ićev)a volja, dotle u magacinu čuči replika  spomenika Tesli, autora Frana Kršinića, koja zbog (zlo)volje gospićkih vlasti nikako da dođe na trg u tom gradu gdje je, kao i brojne srpske kuće u Gospiću, početkom rata miniran od strane nepoznatih počinilaca.

Kada smo zamjenika direktora Ljevaonice Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Nikolu Cerjanca pitali o stanju spomenika, za čije je ponovno lijevanje za 150-godišnjicu Teslina rođenja zaslužna suradnja ministarstava kulture Hrvatske i Srbije, on je odgovorio otprilike isto što nam je rekao i prije godinu i pol dana.

– Spomenik je sasvim završen i čeka patiniranje i još neke završne radove, pa bi se na pripremljeno mjesto mogao odvesti desetak dana nakon što se postigne dogovor o smještaju – kaže Cerjanec, dodajući da ne bi bilo dobro rješenje po kojem bi se Kršinićev spomenik postavio na mjesto Meštrovićevog.

– Iako je, po meni, Kršinićev rad remek-djelo, on ima znatno veće gabarite od Meštrovićevog jer je bio predviđen za postavljanje pred zgradom Elektrotehničkog fakulteta, na slapovima Nijagare i na trgu u Gospiću. To su mnogo veće površine od one gdje je sada Meštrovićev spomenik, koji je već sam po sebi prevelik za taj prostor – kaže Cerjanac.

Vrijeme koje je pred nama pokazat će hoće li ruđerovcima biti omogućeno da ispoštuju Meštrovićevu volju i hoće li se u tom slučaju raspisati neki konkurs za izradu skulpture koja bi po svojim dimenzijama bila primjerenija Teslinoj ulici. A pokazat će i hoće li, makar nakon lokalnih izbora, Kršinićev spomenik ipak doći u Gospić.

Nenad Jovanović

Pregorjela štedna žarulja

Dok utemeljitelj WikiLeaksa, haker Julian Assange, i dalje čami u azilu londonskog veleposlanstva Ekvadora jer mu epohalnim raskrinkavanjem uvrijeđena (službena) Amerika priželjkuje skinuti glavu, glavni ekonomisti MMF-a Olivier Blanchard i Daniel Leigh zacijelo neće biti uopće proglašeni za persone non grata u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i drugim europskim zemljama natjeranim u brutalne štedne rezove javne potrošnje i radnog zakonodavstva. Njih dvojica, naime, izjavili su ovih dana kako je politika štednje usuprot globalnoj krizi bila, čini se, pogrešna… A do loše je procjene, kažu, došlo zbog “matematičke greške” u izračunu efekata rečenih mjera, pa je fiskalni multiplikator – koji treba prikazati utjecaj reforme na rast – ispao veći od očekivanog: jedan koma šest umjesto nula.

Onima koji ne vjeruju da je MMF sklon većim, a kamoli katastrofalnim matematičkim proklizavanjima, ostaje prosudba koju tim povodom izriče naš ekonomist Slavko Kulić. MMF se sada izvlači, tvrdi on, jer ne želi priznati da mora odustati od najžešćeg, otvorenog udara na socijalna i radnička prava, budući da mu je narod širom Europe i svijeta ipak pružio otpor, premda to nipošto ne znači i totalno odustajanje od iste antinarodne strategije. Sad se, dakle, opet valja deklarativno uteći nasuprotnom ekonomsko-tehničkom rezonu, premda o njemu čitavo vrijeme trube i najrazvikaniji autoriteti. Paul Krugman, recimo, kao najcitiraniji protivnik štednje, koja ubija potrošnju, a ona proizvodnju, te nadalje zaposlenost, i tako sve iznova. Štoviše, to je postalo do te mjere jasno, da je – iza leđa jednog Francoisa Hollandea, doduše – isti alibi počeo redovno vrtjeti i naš premijer Zoran Milanović.

Smisao i smjer MMF-ove politike tako su izvrnuti naglavce: većom potrošnjom protiv krize. Još samo da otkrijemo kako poći od drugog kraja, od proizvodnje, pa je nekako povećati i uliti više vrijednosti, tj. novca u sistem…

Igor Lasić

Katran & perje

Kazališni cenzor u laburistima

Frlji, frlji, Štrljić

Štrljićevo stradalništvo u jednoumlju dopalo se vladajućim strukturama, pa ga je splitski HDZ na osam godina utamničio u uredu intendanta, dok je iz njega posve dobrovoljno otišla Mani Gotovac

Hrvatski laburisti – stranka rada, perspektivna treća politička snaga u državi, popunjavaju redove isključivo istinskim pregaocima te radnim ljudima, javljaju mediji. Najnovija akvizicija im je poznati glumac i bivši intendant splitskog HNK-a Milan Štrljić, nepravedno etiketiran kao jedan od virtuoznijih političkih driblera na domaćoj sceni.

Naime, politički analitičari smatraju da je Štrljić zakulisnim prijetnjama natjeran na učlanjenje u laburiste. Ovaj stav argumentiraju Štrljićevom izjavom iz 2011. godine: “Meni ni u jednom trenutku nije palo na pamet da nastavim s foteljaškom karijerom. Ne sviđa mi se način na koji cijeli sustav u kulturi ove zemlje funkcionira. Još uvijek ne vidim da netko dobiva funkciju zaslugama, radom, rezultatima, nego isključivo pripadnošću nekim strankama.”

Tako se nastavlja duga tradicija provođenja političke represije nad nejakim plećima ovog umjetnika. Rijetki se sjećaju kako je Štrljić devedesetih osvanuo u Splitu nakon povratka iz Beograda. Tamo je bio prinuđen studirati na Fakultetu dramskih umjetnosti te odigrati četrdesetak uloga u najpopularnijim jugoslavenskim filmovima i TV serijama.

Njegovo stradalništvo u jednoumlju dopalo se vladajućim strukturama, pa ga je splitski HDZ na osam godina utamničio u uredu intendanta, dok je iz istog posve dobrovoljno bila otišla Mani Gotovac. Sumnjalo se da je tu prste upleo Ivo Sanader, koji je inače Štrljića maltretirao još u osnovnoj školi.

Prije pet godina, Štrljić je pod pritiskom bio natjeran da sa “Splitskog ljeta” ukloni nepoćudnu predstavu Olivera Frljića, Euripidove “Bakhe”, u kojoj je emitirana snimka Sanaderova govora na splitskoj Rivi te su spominjane žrtve ratnih zločina iz Lore. Štrljić je za zabranu morao naći izgovor u opasnoj scenografskoj ekshibiciji: bacanju govedine s velike visine. Nakon što je Sanader osudio zabranu, Štrljić je bio ponovno natjeran na nešto, ovaj put da se ispriča ekipi. Ta pojedinost objašnjava nesretnu sudbinu glumca u teškim vremenima, koji pod prijetnjama krvožednih laburista ovih dana opet daje žalosne izjave:

“Laburistima me privukao njihov osjetljiv socijalni program koji je, smatram, u ovom trenutku vrlo važan. Uključio sam se kako bih pomogao.”

Petar Glodić