“Jastrebovi” i dalje lete

Proteklih dana američka se javnost bavila postavljanjem bivšeg republikanskog senatora Chucka Hagela na funkciju novog ministra obrane, među ostalim i zato jer su se protiv njega, unatoč stranačkom pedigreu, pobunili upravo republikanci. Oni su tom odlikovanom vijetnamskom veteranu u minuse ubrojili poteze iz kojih bi se dalo zaključiti da je Hagel “golub” američke vanjske politike: spočitavaju mu da je “antagonistički nastrojen prema Izraelu” jer je jednom rekao da “židovski lobi” često “radi gluposti koje su na štetu Izraela”, da se protivio ratu u Iraku i sankcijama protiv Irana, da se zalagao da Izrael pregovara s Hamasom te protivio stavljanju libanonskog Hezbolaha na listu terorističkih organizacija.

Unatoč prigovorima američki predsjednik Barack Obama nije odustao od Hagela, no jedna druga nominacija, kao i novi Zakon o nacionalnoj obrani, pokazuju da nikakvih pacifističkih zaokreta u američkoj vanjskoj politici neće biti. U paketu s Hagelom Obama je na mjesto novog šefa Središnje obavještajne agencije (CIA) postavio Johna Brennana, dosadašnjeg savjetnika za protuterorizam. Isto je već pokušao 2009. godine, no to mu nije pošlo za rukom jer su se liberalne skupine pobunile zbog Brennanove uloge u CIA-inom korištenju brutalnih tehnika ispitivanja u vrijeme Georgea W. Busha. Kao Obamin savjetnik u prvom mandatu, Brennan je nadzirao i eskalaciju upotrebe bespilotnih letjelica u “ratu protiv terorizma”, tvrdeći da je broj kolateralnih žrtava koje one ostavljaju iza sebe zanemariv.

Nekoliko dana ranije, unatoč prijetnjama da će uložiti veto, Obama je potpisao i novi Zakon o nacionalnoj obrani kojim se produžavaju sve dosadašnje američke antiterorističke prakse: omogućava se daljnje hapšenje i neograničeno zatvaranje svih, pa i američkih građana osumnjičenih za terorizam, uvode se dodatne restrikcije na transfer zatočenika iz zatvora Guantanamo na Kubi i onih u Afganistanu u druge zemlje, bilo zbog suđenja bilo zbog puštanja na slobodu, kao i stroži kriteriji za postizanje nagodbe između vlade i zatočenika i njihovo eventualno oslobađanje.

Zakonom se pobijaju već donesene odluke o repatrijaciji zatvorenika u Guantanamu koji su porijeklom iz Jemena, a takvi su među preostalih 166 većina, te zabranjuje repatrijacija 50-ak stranih državljana zatočenih u Afganistanu. Zakonom se, osim toga, dodjeljuju 633 milijarde dolara za ratne operacije diljem svijeta i još 88 milijardi za one “nepredviđene”, na deset milijardi dolara povećavaju se sredstva jedinicama za specijalne operacije te uvode pripreme za eventualne intervencije u Iranu i Siriji.

Potpisivanje ovog zakona kritičare je podsjetilo na Obamin dolazak na vlast, kada je u sklopu predizborne kampanje obećavao da će Guantanamo zatvoriti u roku od godine dana. To se nije dogodilo, najvećim dijelom zato jer je Kongres odmah donio niz restrikcija kojima se onemogućava prebacivanje zatočenika u SAD zbog suđenja ili u treće zemlje u okviru puštanja na slobodu. Kongres je to isto učinio i ovaj put, no iz organizacije Human Rights Watch napominju da Obama zakon nije morao potpisati, tim više što je i sam prijetio da će na njega uložiti veto. Umjesto toga on je potpisao zakon, uz dodatak takozvane izjave koja – još nije sasvim jasno kako – predsjedniku omogućava određenu fleksibilnost u interpretaciji zakona. Rekao je da na zakon ima brojne primjedbe, ali i da je on “suviše važan za nacionalnu sigurnost da bi ga ugrozio”.

Američka je vlada krajem prošle godine potpisala i niz sporazuma s afganistanskom vladom koji će joj omogućiti da, unatoč povlačenju većine vojnika i prijenosu ovlasti na tamošnju vladu, zadrži kontrolu nad dijelom tamo zatočenih osumnjičenika za terorizam. Te se ovlasti odnose na dio zatvorenika u zračnoj bazi Bagram, gdje je njih oko 3.000 s afganistanskim državljanstvom već prebačeno pod kontrolu lokalnih vlasti, dok je SAD ispregovarao izuzeće za 50-ak državljana Pakistana i nekih drugih zemalja, te za oko 600 njih uhapšenih nakon postizanja dogovora o prijenosu ovlasti. SAD će zadržati i pravo držanja u tajnosti dokumentacije o istragama te “davanja preporuka” afganistanskim institucijama oko oslobađanja zatvorenika.

Što se tiče samog napuštanja Afganistana 2014. godine, još nije odlučeno hoće li SAD u zemlji ostaviti šest, deset ili dvadeset tisuća vojnika, no neprijeporno je da će, s obzirom na ekonomsku, vojnu i logističku ovisnost o SAD-u, Afganistan nakon toga datuma ostati u svojevrsnom polukolonijalnom statusu, kao američka baza za šire vojno djelovanje u regiji.

Da se nikakve promjene ne očekuju ni u ratovanju bespilotnim letjelicama pokazuje sudski slučaj koji su početkom mjeseca izgubili dnevni list “New York Times” i Američka unija za građanske slobode. Pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, oni su od Ministarstva obrane tražili da objelodani pravno obrazloženje za likvidaciju američkog državljanina Anwara al-Awlakija, koji je ubijen u napadu bespilotnom letjelicom u Jemenu 2011. Spominjući u obrazloženju čak i “Alisu u zemlji čudesa” i “Kvaku 22”, sutkinja Colleen McMahon napisala je da “ne uspijeva pronaći izlaz iz šume zakona i presedana kojima se izvršnoj grani vlasti omogućava da određene akcije koje se čine nekompatibilnima s ustavom i zakonima proglasi savršeno zakonitima i istovremeno tajnima”.

Dolazak Johna Brennana na čelo CIA-e također je pokazatelj da ne treba očekivati smanjenje broja napada bespilotnim letjelicama, tim više što se njihov broj u posljednjih dvije godine učetverostručio. Štoviše, za Brennanovog mandata na funkciji Obaminog savjetnika eskalirali su takozvani napadi na temelju “uzorka aktivnosti” u kojima se puca na objekte, vozila ili osobe koje prethodno uopće ne moraju biti identificirane, što je ujedno i glavni razlog zašto u njima pogiba velik broj civila.