Intrigator

Amerikanizacija sigurnosno-obavještajnog sustava

Špijunirajmo hrvatsko

Nikakve sreće s obavještajnim službama nije bilo ni dok su ih vodili Hrvati, no čini nam se zanimljivim da su u tri mjeseca na čelo dviju bitnih karika sustava stigli kadrovi koji su dio biografije ostvarili u najmoćnijoj državi svijeta

Dok čeka ulazak u Europsku uniju, u Hrvatsku je još dublje i intenzivnije ušla Amerika. Neka tri mjeseca nakon što je na čelo Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) došao Dragan Lozančić, hrvatsko-američki državljanin, objavljeno je da na čelo Operativno-tehničkog centra (OTC) stiže bojnica Irena Peharda. Iz njezine biografije mediji su probrali da je “bila jedna od vojnikinja koje su završile vojnu akademiju na West Pointu još 2001. godine, a uz Marija Bogunovića bila je jedina koja je prošla elitnu padobransku obuku. Bila je među pet posto najboljih studenata u generaciji, ali kada se vratila u Hrvatsku, nije dobila dobar vjetar u leđa od sustava”.

SOA se pak na svojim internetskim stranicama definira kao “središnje državno tijelo Republike Hrvatske odgovorno za prikupljanje, analizu, obradu i ocjenu podataka koji su od značaja za nacionalnu sigurnost sa svrhom otkrivanja i sprječavanja radnji pojedinaca ili skupina koje su usmjerene protiv opstojnosti, neovisnosti, jedinstvenosti i suvereniteta Republike Hrvatske”, dok je uloga OTC-a široj javnosti postala jasnija nedavno, kada je izbila afera s izlistavanjem telefonskih brojeva.

Dakle, u ovome času američki državljanin – k tome, kako vele, kadar Gojka Šuška, neumrlog pokojnog ministra obrane – vodi ključnu civilnu obavještajnu agenciju, dok je nadzor telekomunikacijskog prometa prepušten vojnikinji školovanoj u Americi. Nikakve sreće s obavještajnim službama nije bilo ni dok su ih vodili Hrvati, štoviše Hrvatine, no čini nam se zanimljivom činjenica da su za tri mjeseca na čelo dviju bitnih karika špijunskog sustava stigli kadrovi koji su dio privatne i profesionalne biografije ostvarili u trenutačno najmoćnijoj državi svijeta.

Uz to, Hrvatska je nedavno, slijedeći ritam američke politike, priznala sirijsku oporbu kao jedinu legitimnu vlast u toj državi, te bila suzdržana kada je Palestina dobila status promatrača u Ujedinjenim narodima. Nizu možemo pridodati i dvojbe o uzročnoj vezi između američke uloge u “Oluji” i naprasne promjene stava Haškog suda prema krivici hrvatskih generala za zločine počinjene u toj akciji.

Marketinški slogani putničkih agencija o nikada bližoj Americi dobivaju sasvim novo značenje.

Goran Plavšić

Izbacivanje izbacivača

Anto Đapić ima pravo da bude “iznenađen i uvređen” odlukom predsjedništva HSP-a da ga kao počasnog predsjednika izbaci iz stranke. Nitko mu to nije najavio niti ga pozvao, pa je vijest doznao od novinara.

“Đapić je svojim djelovanjem stranci upriličio veliku štetu, a pogotovo najavama da će se, suprotno obećanju da se neće baviti politikom, ipak kandidirati za gradonačelnika Osijeka”, rekao je šef stranke Daniel Srb, što je Đapića zaprepastilo jer nije ni slutio “da bi to učinio čovjek kome je prepustio pola svog mandata u Saboru”.

“Neću reći da sam ga instalirao, ali iskoristio sam sav svoj autoritet da ga imenujem za predsjednika stranke. Srce sam mu dao”, leleče Đapić i tvrdi da je izbačen jer se suprotstavljao koaliranju s HDZ-om i HDSSB-om.

Zaboravlja tako Anto da je cijela njegova karijera u HSP-u bila svedena na autokratsku vlast i progon političkih konkurenata, kao i političko trgovanje i mijenjanje stavova k’o uprljanih gaća. Zbog ustaških pozdrava izbačen je na prvom stranačkom saboru iz HDZ-a, pa ulazi u HSP koji je tada vodio Dobroslav Paraga. Zbog rovarenja biva izbačen i iz te stranke, ali dok je Paraga bio u SAD-u, Đapićevi pristaše 1993. organiziraju tzv. kutinski sabor HSP-a i biraju Đapića za predsjednika. Tadašnje “neovisno” hrvatsko pravosuđe, pod kontrolom HDZ-a, donosi odluku da Đapić ima pravo na korištenje imena HSP. Kao takav, NDH veliča sve do 2003, kada se ipak ograđuje od ustaškog pokreta.

Karijeru je nastavio i nakon oduzimanja magistarske titule zbog plagijata, pa je uz pomoć glasova HDSSB-ovaca 2005. postao gradonačelnik Osijeka. Međutim, 2007. HSP doživljava veliki poraz jer je Đapić bio jedini izabrani zastupnik. U međuvremenu su zbog njega iz stranke otišli Miroslav Rožić i Tonči Tadić, kasnije je izbacio Peru Kovačevića, a napustila ga je i Ruža Tomašić.

Srb je imao od koga učiti, pa je konačno došao red i na Đapića, no ovaj se ne predaje i moguće je da po receptu kojim je rušio Paragu sada krene i na Srba.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Sanja Sarnavka, udruga B.a.B.e.

S Judith Reisman nema polemike

Nastupi Judith Reisman očito su rezultat sprege HDZ-a i Crkve i to je samo dodatak cijeloj temi oko zdravstvenog odgoja

Kontroverzna američka autorica Judith Reisman gostovala je na Fakultetu političkih znanosti, gdje su je studenti prozvali zbog stavova iznesenih u javnosti.

Strašno volim polemike, no s ljudima koji znaju i saslušati i uvažiti druga stajališta. S obzirom na nečije dosadašnje stavove, treba ocijeniti jesu li s njim polemike moguće i jesu li uopće potrebne. Kada netko ne želi ni saslušati što drugi imaju za reći jer ima utaban stav, s njim nema ni razgovora. One koji od starta ne prihvaćaju ništa van svog stava ne treba uopće pozivati na polemike, jer u protivnom to uvijek završi samo galamom.

Kako komentirate činjenicu da joj je HDZ dogovorio i gostovanje u Saboru. Čemu uopće pozivanje takvih kvaziznanstvenika?

Ne čudi me taj poziv jer Karamarko nema ništa drugo za ponuditi. Uvažavam ideju da se u prostoru Sabora organiziraju događanja civilnog društva. No treba postojati granica. Tamo gdje se može očekivati govor mržnje, tu prestaje demokracija. Svatko može izraziti svoj stav, ali ne kada on vrijeđa drugog. Pogotovo ne treba takvo što dozvoliti osobi za koju je poznato da zastupa stavove koji minimaliziraju fašizam, pritom okrivljujući žrtve holokausta. Ako ju je pozvao HDZ, znači da su joj oni i platili put i boravak, uz neki honorar za nastup. Ako to stranka želi, neka plati, ako to HDZ želi, neka se tako legitimira, ali sigurno se za to ne bi trebao izdvajati novac iz proračuna ili sveučilišne blagajne.

Judith Reisman je poznata po tezama da su homoseksualni krugovi u Njemačkoj najodgovorniji za pojavu nacizma i da pornografija oštećuje mozak. Kako komentirate njen rad kojim širi diskriminaciju?

Svatko može biti i misliti što hoće, ali privatno. Čudi me što se takvi govori dozvoljavaju u javnim institucijama. Nastupi Judith Reisman očito su rezultat sprege HDZ-a i Crkve i to je samo dodatak cijeloj temi oko zdravstvenog odgoja, koja je trebala proći glatko. Apsurdno je mišljenje onih roditelja koji se boje da će njihova djeca tim nastavnim predmetom biti toliko preobražena da oni kao roditelji više neće moći na njih utjecati. Djeca imaju svoje glave i znaju razmišljati.

Mirna Jasić

Agencija za državnu imovinu stekla novih 14.400 dionica Todorićevog lanca

Sve prodaju, Konzum kupuju

O razlozima povećanja državnog udjela u Konzumu, s obzirom na proklamiranu politiku Vlade o prodaji njenih manjinskih udjela u većinski privatnim tvrtkama, nismo uspjeli puno saznati iz samog AUDIO-a, gdje su se ispričali bolešću nadležnog službenika

Agencija za upravljanje državnom imovinom AUDIO prošlog je tjedna iznenada povećala svoj udjel u Agrokorovom trgovačkom lancu Konzum sa 0,97 na 1,03 posto dionica. Stjecanjem novih 14.400 komada AUDIO je došao do ukupno 234.000 dionica Konzuma, koje su prema zadnjoj cijeni od ponedjeljka vrijedile ukupno nešto više od 34 milijuna kuna, dok je cijeli Konzum po toj cijeni vrijedan nešto više od 3,3 milijarde kuna.

O razlozima povećanja državnog udjela u Konzumu, s obzirom na proklamiranu politiku Vlade o prodaji njenih manjinskih udjela u većinski privatnim tvrtkama, nismo uspjeli puno saznati iz samog AUDIO-a, gdje su se ispričali bolešću službenika koji je odgovoran za taj dio financijskog poslovanja.

Dok u AUDIO-u boluju, u Agrokoru spremaju nove poslovne poteze i reorganizacije poslovanja. Tako je prošlotjednom objavom o nastanku obveze za preuzimanje preostalih dionica Konzuma, Agrokor Ivice Todorića i službeno ušao u postupak istiskivanja manjinskih dioničara iz vlasničke strukture trgovačkog lanca koji drži gotovo trećinu domaćeg maloprodajnog tržišta. Naime, preuzimanjem 5,09 posto dionica od svoje kućne brokerske tvrtke Investco, Agrokor je pod izravnu vlasničku kontrolu stavio ukupno 88,04 posto dionica Konzuma.

Agrokor drži 76,94 posto Konzuma, a njegova Jamnica još 11,1 posto, no tome treba pribrojiti još dva vlasnička udjela koja se mogu pripisati Todoriću. Najprije, tu je onih 6,01 posto koje i dalje drži Investco, a za koje je Agrokor već sklopio ugovor o kupnji. Kako je Investco brokerska kuća u kojoj Agrokor ima značajna ulaganja, valja pribrojiti i 0,12 posto dionica Konzuma koje kao privatna osoba ima Miroslav Blažev, direktor Investca, nekad jednog od najvećih vlasnika Zagrebačke burze.

Sve zajedno, Agrokor drži čak 94,27 posto Konzuma, što će mu postupak preuzimanja i mogućeg kasnijeg istiskivanja manjinskih dioničara učiniti relativno jeftinim. Ponudu za preuzimanje mora dati na temelju prosječne cijene u tri mjeseca prije nastanka obveze za preuzimanje, a cijena se u tom periodu kretala oko 140 kuna po dionici, pa bi Agrokor za preostale dionice Konzuma morao platiti nešto više od 185,3 milijuna kuna.

Tijekom preuzimanja Agrokoru bi svoje dionice mogla prodati i država ili će kasnije biti istisnuta. Naime, nakon prelaska zakonskog praga od 95 posto Agrokor će imati pravo na istiskivanje preostalih dioničara Konzuma, što će biti u skladu s pozicioniranjem kompanije prema trenutnim tržišnim prilikama. Kako tvrde upućeni, Agrokor razmatra nekoliko različitih scenarija razvoja, koji ovise o tome hoće li mu uspjeti da uskoro preuzme slovenski trgovački lanac Mercator. Pripreme za taj potez odvijaju se kroz ozbiljno preslagivanje kompanija unutar Todorićveog koncerna, a ukoliko Agrokor ne uspije preuzeti Mercator, morat će ponovno promišljati svoju dugoročnu strategiju u maloprodaji.

Josip Jagić

Dužnički se barjak vije

Osječko gradsko poduzeće Vodovod raspisalo je natječaj za kupnju 30.000 hrvatskih zastava u vrijednosti od 750.000 kuna. Preko te informacije spotaknuli su se novinari “Novog lista” koji su pregledavali financijsko poslovanje dotične firme, a znajući da ipak nije posrijedi roba kojom bi se npr. dihtalo cijevi napukle od zime. Ali nikakva im logična svrha za tolike zastave pri Vodovodu nije samima pala na pamet, pa su kontaktirali vodstvo poduzeća.

Zastave, dakle, dijelit će se svim urednim platišama računa za vodu. Zašto uopće i zašto baš zastave? Pa, gradski oci smatraju da njihove sugrađane, u krizi što je mnoge natjerala da uskrate Vodovodu pokoju stotinu kuna za potrošenu vodu, ništa ne može motivirati na plaćanje dugova tako efikasno kao vješto inducirano domoljublje. Simbolizirano hrvatskom zastavom, jasno. Koja u nabavi košta 25 kuna, a u maloprodaji nešto malo više, no svejedno.

Izgleda da se toga konkretno dosjetio sam osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo, vidjevši da se u trenutku oslobađanja generala Gotovine i Markača iz Haaga na ulicama Osijeka nije zavijorilo onoliko hrvatskih zastava koliko je on mislio da bi trebalo.

“Dosta Osječana nije izvijestilo zastave iz jednostavnog razloga što ih nemaju”, izjavio je Bubalo za “Novi list” i dodao, “moglo bi se reći da bismo ovakvom akcijom jednim udarcem ubili dvije muhe.”

Mlatiti muhe državnom zastavom baš i nije najljepša gesta, naročito ako je trobojnica dobavljena o javnom trošku. No Bubalo je usprkos tome ukazao na jednu važnu istinu. U ovoj zemlji, kad god se želi narodu masovno izbiti novac, najbolje je posegnuti za apstraktnim patriotizmom. Tako smo pljačkani dosad, tako nam i ubuduće namjeravaju osiromašenima utjerivati dugove. Ostaje da vidimo koga ustvari predstavlja gamad umlaćena tolikim muholovkama.

Igor Lasić

Katran & perje

Inovativna ideja bivšeg ministra

Ka-pe dom Sv. Helena

Na mjestu propalog trgovačkog centra u Svetoj Heleni Davor Štern predlaže uređenje zatvora s proizvodnim pogonom

Bivši ministar gospodarstva, stručnjak za konzalting i naftni biznismen Davor Štern ima opak plan. Na mjestu propalog trgovačkog centra (outleta) u Svetoj Heleni nedaleko Zagreba, on predlaže uređenje zatvora.

Najprije da mi čobani sebi razjasnimo pojam outlet – radi se o trgovini koja nudi robu proizvedenu u državama Trećeg svijeta po sniženim, zapravo realnim cijenama, nakon što je počnu ignorirati snobovi u velegradskim trgovinama. Centar Sveta Helena imao je biti jednom od stožernih ekonomskih investicija u naprednom gospodarstvu slobodne Hrvatske. No prdnuo je u čabar, pa se sada traži izlaz za ovaj seoski vašar, kako ga nadahnuto opisuju novine: “Dizajniran poput malog sela, sa šetnicom, stablima, fontanama, klupama za odmor i dekorativnom rasvjetom, s više od 100 prodajnih prostora, s multinacionalnim brendovima… Trebao je to biti projekt koji će privlačiti mase.”

U međuvremenu, mase su osiromašile, pa Štern vrlo racionalno predlaže da se iste tamo jednostavno strpaju u zatvor. S obzirom na to da gradimo napredno društvo po uzoru na veliku učiteljicu Ameriku, “zemlju slobodnih i dom hrabrih”, gdje je 2,3 milijuna ćorkiranih, a ukupno ih je sedam milijuna pod raznim oblicima nadzora, za očekivati je da dobar dio nacije očekuje perspektiva iza rešetaka. Činjenica je da su domaći zatvori već prenatrpani, a ubrzani priljev kažnjenika očekuje se nakon provođenja tzv. bolnih rezova, koji su neophodna etapa prema državi blagostanja. Na toj liniji razmišlja i predlagač.

“Čini mi se da bi tom prostoru najbolje odgovarao zatvor otvorenog tipa, gdje bi kazne služile osobe koje su osuđene zbog manjih kaznenih djela. Tu bi se mogao organizirati proizvodni pogon u kojem bi radili pritvorenici jer sva infrastruktura postoji”, objasnio je Štern grandioznu ideju dnevnim novinama.

“To vam je model javno-privatnog partnerstva koji je ova Vlada i najavljivala. Prostor postoji, ulaganja bi bila minimalna, a zatvor u tom malom gradiću u kojem je bio smješten outlet, siguran sam da bi nam dao jedan europski štih”, briljantno je zaključio Štern.

S obzirom na to da je gospodin bivši ministar također rokerski veteran, očekuje se da u Svetoj Heleni koji put nastupi s prigodnim izvedbama znanih tema “Jailhouse Rock” i “Folsom Prison Blues”, u domaćem prepjevu znanom kao “Zenica blues”.

Petar Glodić