Kronika

Sabo se predomislio

Gradonačelnik Vukovara je izrazio žaljenje što nije prisustvovao protestnom skupu protiv ćirilice. Tvrdi, mitingu je “pružao tehničku i svaku drugu podršku”

Iako je Gradsko veće Vukovara donelo odluku da se krene u izmene Statuta još je neizvesno hoće li u taj pravni akt biti ugrađene odredbe o dvojezičnosti.

– Izmene se pre svega odnose na usklađivanje sa Zakonom o lokalnoj upravi i samoupravi jer Gradsko veće više ne može imati 25 već dvadeset jednog člana. Kakvi će predlozi stići do sledeće sednice, da li će se ugrađivati delovi Ustavnog zakona o jeziku i pismu nacionalnih manjina, to ćemo videti. Nadam se da ćemo postići konsenzus da mesta stradanja, poput Ovčare, Memorijalnog groblja i sličnih, budu izuzeta iz primene zakona i da se na njih ne postavljaju dvojezične table s ćiriličnim natpisima, rekao je novi predsednik vukovarskog predstavničkog tela Goran Bošnjak.

Ovaj SDP-ovac je na toj funkciji zamenio Tomislava Džanka iz HSP-a Ante Starčević. Bila je to prva sednica Gradskog veća nakon što je Džanak dao ostavku s obrazloženjem da to čini iz moralnih razloga jer “ne želi učestvovati u uvođenju ćirilice u gradu heroju”. Pravaši koji su 2009. godine zajedno sa HDZ-om i SDSS-om, izglasali Statut koji predviđa srpski jezik i ćirilicu “u službenom delokrugu i javnoj komunikaciji” u gradskoj upravi, danas priznaju kako je tada bilo spornije hoće li veća ovlaštenja imati gradonačelnik ili Gradsko veće. Čini se da im je ćirilica u tom trenutku bila “manje zlo” od ovlaštenja koja bi dobio Željko Sabo. Dve godine kasnije, zahvaljujući koaliciji svoje stranke sa SDP-om, Džanak je postao predsednik Veća i redom je vraćao sve dopise koje su većnici SDSS-a slali na ćirilici, negirajući postojanje odredbe Statuta koja je to omogućavala.

No, nisu samo većnici HSP-a Ante Starčević i HDZ-a protiv uvođenja dvojezičnosti. Stav SDP-ovog gradonačelnika Željka Sabe nije potpuno jasan. Premda je rekao da se zakon mora provoditi, njegove poslednje izjave ne govore u prilog tome. Pred Gradskim većem je izrazio žaljenje što nije prisustvovao protestnom skupu protiv ćirilice jer su, kaže, organizatori poručili da ne žele političare. Tvrdi da je čitavo pre podne proveo u zgradi gradske uprave pružajući tehničku i svaku drugu podršku. Zatim je na direktna pitanja Ivana Penave iz HDZ-a – je li za ćirilicu ili nije, tri puta uzastopno odgovorio ćutanjem.

Prethodno se u medijima hvalio kako je lično poskidao ćirilične natpise u gradskoj upravi kada ih je zamenik gradonačelnika Dejan Drakulić, vodeći se odredbama čl. 61 Statuta, postavio na vrata svoje kancelarije. Mladić koji radi na gradskom klizalištu dobio je otkaz nakon što je gradonačelnik primio pritužbe da je na razglas pustio pesmu Riblje Čorbe.

– Taj događaj je rešen i više se neće ponoviti, odgovorio je Sabo na pitanje koje mu je postavljeno na internetskoj stranici grada.

Istovremeno, pritužbe Srba na Tompsonove pesme gradonačelnik nije uvažio “jer ne vidi zašto bi se neko zbog toga povredio” . Iz svega navedenog je jasno kome se Sabo ne želi zameriti tri meseca pre lokalnih izbora.

– Apsolutno nam je neprihvatljivo Sabino razočarenje što nije bio na protestu. On je gradonačelnik svih građana grada Vukovara pa tako i pripadnika srpske zajednice i nema šta da traži na jednom takvom skupu kojim se osporava ustavni poredak, a i pravo pripadnika gotovo 35 odsto stanovnika Vukovara, kaže Srđan Milaković, predsednik Kluba većnika SDSS-a. Milaković je pozvao većinski hrvatski narod na razumevanje ističući da Srbi ne žele biti faktor nestabilnosti već graditi bolje sutra kao lojalni i korektni građani RH, ne odričući se pri tom svog jezika, pisma, slave i crkve.

U Vukovaru je u međuvremenu počeo obostrani rat grafitima mržnje. Zajedničko veće opština apeluje na policiju da počinioce pronađe i kazni, a vukovarski SDSS je pozvao sve građane Vukovara da se suzdrže od svake vrste delovanja i izražavanja koje se može shvatiti kao provokacija na nacionalnoj, verskoj, i kulturnoj osnovi.

Dok HSP Ante Starčević i HDZ traže moratorijum na uvođenje dvojezičnosti, a SDP-ov gradonačelnik predlaže da se iz primene zakona izuzmu pojedina mesta u gradu, postavlja se pitanje ima li takvo rešenje uporište u zakonu.

– Takav statut, kao i ograničavanje primene prava na upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine, podležu kontroli i mogućnosti suspenzije izvršavanja čitavog statuta ili njegovih delova, te podleže testu ustavnosti i zakonitosti, kaže diplomirani pravnik Branislav Tekić, predsednik Centra za mir, pravne savete i psihosocijalnu pomoć iz Vukovara.

– Izuzimanje od uvođenja ravnopravne upotrebe jezika i pisma srpske nacionalne manjine u pojedinim institucijama, objektima i sličnog na području grada Vukovara bilo bi protivno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, Zakonu o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina i Naputku za doslednu primenu Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina, kaže Tekić. Sve što je manje od propisanog, smatra Tekić, čisto je politikantstvo ili rezultat političkih kompromisa.

Dragana Bošnjak

Popis stanovništva slabi poziciju u Šibensko-kninskoj županiji

Statistika odnosi dva mandata

U Šibensko-kninskoj županiji ima 18.139 birača srpske nacionalnosti, dok je prema najnovijem popisu 11.518 srpskih stanovnika

Nerazmjer između popisa birača i stanovnika mogao bi na predstojećim lokalnim izborima oslabiti političku poziciju srpske nacionalne manjine u Šibensko-kninskoj županiji.

Srbi su do sada sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina koji im jamči ravnopravnu zastupljenost, uz mjesto dožupana imali šest vijećnika u Županijskoj skupštini. Njih petero je na prošlim lokalnim izborima izabrano iz SDSS-a, a jedan iz SDP-a. No, s obzirom da je odluka o zastupljenosti, koja je utkana u županijski Statut, svojedobno donesena na osnovi broja birača koji je bio znatno veći od broja stanovnika, odmah se povuklo pitanje izmjene Statuta i njegovog usklađenja sa stvarnim stanjem. U Šibensko-kninskoj županiji, naime, ima 18.139 birača srpske nacionalnosti, dok je prema najnovijem popisu 11.518 srpskih stanovnika.

Udruga Loza, osnovana od dijela bivših članova HSP-a koji u Skupštini imaju četiri vijećnika, odmah je zatražila promjenu Statuta i usklađivanje broja vijećnika s brojem stanovnika. S obzirom da Srbi čine 10,5 posto stanovništva, na 41 vijećnika, navode, pripadaju im četiri mjesta.

– Samo želimo da se poštuje zakon koji nalaže ravnomjernu zastupljenosti – tvrdi Ivica Ledenko, predsjednik Loze.

U Županiji kojom vlada HDZ, nisu bili riječiti po pitanju zahtjeva Loze. Poručeno je tek da jedinice lokalne samouprave trebaju uskladiti statute sa zakonom prije lokalnih izbora, a da će to odraditi stručne službe kad bude vrijeme. Što se samog HDZ-a tiče, iz ove stranke nisu iznijeli hoće li podržati smanjenje broja vijećnika ili ukoliko ima političke volje, ostaviti dosadašnji broj vijećnika. Upravo je njihova odluka ključna jer imaju većinu u Skupštini. Kako će se postaviti za sada ne znaju niti u šibensko-kninskom SDP-u čija je predsjednica Anita Bara kazala da do sada nisu raspravljali o tom pitanju.

– Kada takva odluka bude stavljena na dnevni red sjednice Županijske skupštine, vidjet ćemo kakav ćemo stav zauzeti – rekla je Bara.

Mirko Rašković, predsjednik šibensko-kninskog SDSS-a i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine, na pitanje o broju vijećnika kazao je da su u ovoj stranci legalisti te poštuju Ustavni zakon, druge zakone i propise.

Navodi da je broj vijećnika srpske nacionalne manjine svojedobno određen prema broju birača, a da po posljednjem popisu stanovništva imaju garantiranih četiri vijećnika.

– Ukoliko se Statutom i smanji broj vijećnika iz redova srpske nacionalne manjine, a tek treba vidjeti hoće li se na to ići ili ne, to ne znači da ćemo ih i imati četiri. To je samo zajamčeni minimum. Sve ovisi o rezultatima na lokalnim izborima, a ja očekujem dobre rezultate i da ćemo imati više vijećnika od garantiranog minimuma – poručio je Rašković.

Goran Plavšić

Manjkav predlog strategije razvoja turizma

Ministarstvo turizma zaboravilo Baranju

Preko 20.000 noćenja u Baranji nije dovoljno da odgovorni shvate da je i kontinentalni turizam sastavni deo ponude Hrvatske

U moru loših vesti kojima nas svakodnevno bombarduju mediji, vest da je ministar turizma Veljko Ostojić predstavio Predlog strategije razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine prošla je gotovo nezapaženo.

Ako je suditi prema spotu koji prati tu strategiju, a kojom se želi osigurati upravljanje turističkom budučnošću Hrvatske te poslati poruka i ohrabriti investitore, kontinentalnom turizmu ne piše se dobro. Pored činjenice da se tom strategijom predviđaju ulaganja od respektabilnih sedam milijardi eura i povećanje ukupne turističke potrošnje za šest milijardi eura, te da je cilj strategije razvijanje celogodišnjeg turizma i njegovo proširenje na svaki pedalj Hrvatske, baranjski turistički zaposlenici nemaju razloga za zadovoljstvo jer je Baranja po ko zna koji put, da li namerno ili slučajno, jednostavno izostavljena.

Da tragedija bude veća, ništa bolje nisu predstavljeni ni drugi kontinentalni krajevi. Preciznije rečeno potencijalni investitori mogli bi, nakon pogledanog spota zaključiti, da u Hrvatskoj kontinentalni turizam gotovo i ne postoji jer je u tom turističkom segmentu i sa tek nekoliko kadrova predstavljen jedino Grad Zagreb, prekriven snegom i bez njega.

Ovaj gaf, a neki ga doslovno nazivaju i lakrdijom, onih koji su bili zaduženi za izradu spota još je i veći, ako se uzme u obzir da je već jednom u sličnom promotivnom turističkom spotu, kompletna Baranja bila stavljena izvan hrvatskih granica.

Ni Park prirode Kopački Rit sa 33.001 pticom, četiri i po hiljade više nego prošle godine, reke Drava i Dunav, lovni, gastro i eno turizam, preko 20.000 noćenja u Baranji, sve to kao da nije bilo dovoljno da odgovorni u resornom ministarstvu shvate da je i kontinentalni turizam sastavni deo hrvatske turističke ponude, a Baranja i njena etnografska čarolija itekako važan kamenčić u turističkom mozaiku Hrvatske.

Zoran Popović

Duško Roknić, predsjednik Gradskog vijeća SNM Vrbovskog

Dvojezičnost samo u srpska naselja

Dvojezičnost će se uvesti u naselja gdje je Srba najmanje trećina, ali nećemo inzistirati na dvojezičnim natpisima u hrvatskim naseljima

Vrbovsko je i prije, još od usvajanja Ustavnog zakona, imalo pravo na dvojezičnost, ali se nije inzistiralo na tome. Zašto?

Još u prošlom sazivu našeg manjinskog vijeća razgovarali smo o dvojezičnosti i izmjenama Statuta grada Vrbovskog. Međutim, odlučili smo ipak sačekati rezultate popisa stanovništva iz 2011. godine iako smo znali da je Srba i prije bilo više od jedne trećine. Prema popisu nas je sada u Vrbovskom 35,34 posto. Na taj način su se ispunili svi formalni uslovi za uvođenje dvojezičnosti. VSNM Vrbovskog će tražiti od Gradskog vijeća izmjene Statuta i uvođenje dvojezičnosti. Ali nećemo žuriti niti vršiti bilo kakav pritisak. Predsjednik Gradskog vijeća Dražen Mufić je rekao da nije protiv uvođenja dvojezičnosti i ćirilice te da tu odluku treba provesti kao dio kulturnog naslijeđa i tradicije Srba u Gorskom kotaru, ali i kao preuzete zakonske obaveze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Uvjeren sam da problema neće biti, uostalom kao što ih na našem području nikada ni nije bilo.

Hoće li se dvojezičnost uvesti na cijelom području grada Vrbovskog?

U dogovoru sa predsjednikom Gradskog vijeća mi nećemo inzistirati na dosljednoj provedbi Ustavnog zakona pa nećemo tražiti da se i u hrvatska mjesta i naselja, gdje uopće nema Srba, uvodi dvojezičnost jer naprosto ne želimo stvarati bilo kakve probleme ili tenzije. Na dvojezičnosti ćemo inzistirati u naseljima gdje je Srba najmanje trećina ili koja su većinska srpska, kao što je to Gomirje, Ljubošina, Moravice, zaseoci Vujnovići, Tuk i ostali. Nećemo, dakle, tražiti da dvojezičnošću bude pokriven cijeli teritorije grada Vrbovskog. To je naš prijedlog za sljedeću sjednicu VSNM Vrbovskog i vjerujem da će prijedlog biti prihvaćen, a o tome ćemo obavijestiti Gradsko vijeće Vrbovskog. Mislim da je tako najbolje, najkorektnije i najpametnije.

Ustavni zakon ipak kaže drugačije?

Mislim da Ustavni zakon u tom dijelu nije dao najbolje rješenje – za cijelo područje određene jedinice lokalne uprave ili samouprave. To bi trebao biti zakonski okvir, a konačnu odluku bi donosilo vijeće lokalne jedinice, općinsko, gradsko ili županijsko. Tako ne bi dolazilo do paradoksa do kojih dolazi u praksi. Na primjer, Jasenak i Drežnica su stopostotno srpska naselja, ali nemaju pravo na dvojezičnost jer se nalaze u sastavu grada Ogulina gdje Srba nema trećina, a istovremeno bi se ćirilica uvodila i u hrvatska naselja u Vrbovskom gdje Srba nema. To nije logično. Trebalo bi biti kao u EU ili pak u Srbiji, gdje je dvojezičnost tamo gdje nekog naroda ili manjine ima najmanje trećina, bez obzira je li to zaseok, selo, naselje, mjesto, općina, grad. Tako ima naselja gdje je i trojezičnost, na primjer u Subotici gdje je u službenoj upotrebi srpski, hrvatski i mađarski jezik.

M. Cimeša

Manjinski zastupnik

Nepostojanje zemljišnih knjiga

U saborskoj raspravi o Zakonu o zemljišnim knjigama, zastupnik Mile Horvat u ime SDSS-a istaknuo je problematiku koja muči izbjegličku populaciju – vlasničku dokumentaciju koja je nedostupna ili uništena. Reformom zemljišnih knjiga i projektima ažuriranja dosad je potrošeno 617 miliona kuna, a obuhvaćeno je samo 5,5% površine RH, odnosno 336 katastarskih općina. Ukupno ima 3.350 katastarskih općina, a za 219 općina ne postoje zemljišne knjige, dok su 64 u postupku obnove ili osnivanja.

– Problem je i nepostojanje zemljišnih knjiga za 17 katastarskih općina Gorskog Kotara. Zemljišne knjige su van snage od 1995. godine, od kad je time zaustavljen ili usporen pravni promet nekretnina te gospodarski razvoj i interes za ulaganja u to područje. Do nove katastarske izmjere i obnove knjiga promet se obavlja putem “kartona zemljišta”, za što je potrebno priložiti isprave u izvorniku, kopiju katastarskog plana i povijesni izvadak, što sve plaća sam vlasnik – kaže Horvat. Naveo je i da provedena digitalizacija nije riješila glavni problem – neusklađenost zemljišnih knjiga sa stvarnim stanjem.

– Posljedica uvođena reda u katastar i zemljišne knjige dovela je do toga da su mnogi zemljoposjednici na područjima Sjeverne Dalmacije, Korduna, Banije, Like i zaleđa Zadra ostali bez najvećeg dijela poljoprivrednog zemljišta i šuma na koje se u upisala RH. Istina je da su vlasnici obavezni regulirati prava. No, treba imati u vidu da je srpsko stanovništvo s tog područja izbjeglo te do njega ne dolaze informacije o projektu Ministarstva pravosuđa i poziv da srede vlasnička prava. Povratnici zbog osiromašenosti ne mogu voditi duge i skupe sudske postupke, rekao je Horvat.

Naveo je poznati primjer mještana sela u sastavu Grada Nina i Općine Vrsi (Poljica, Poljica Briga i Žerava), posjednika poljoprivrednog zemljišta i šuma, kojima je bez njihova znanja i upozorenja uknjiženo pravo vlasništva u korist RH. Isti primjeri su i u općinama Glina, Gornje Jame i Donje Selište.

– Negdje zemljišne knjige nisu sređene od 2. svjetskog rata, kao u povratničkom selu Otišić u Vrlici, gdje je zbog tog bila usporena obnova kuća, a sad je upitno kako će se one legalizirati, odnosno uknjižiti vlasnička prava. Osiromašeno stanovništvo nema mogućnosti da samo snosi troškove postupaka – naveo je Horvat.

Sačuvati obiteljska gospodarstva

Na raspravi o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, Dragan Crnogorac je naveo kako postojeći zakon treba mijenjati jer ne garantira lokalnom poljoprivrednom stanovništvu da će ostati korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH.

– Sadašnjim Zakonom nisu definisane odredbe koje bi garantovale lokalnom poljoprivrednom stanovništvu i poreznim obveznicima da će upravo to zemljište jamčiti ostanak i sigurnu egzistenciju na područjima kojima žive, a kojima je svakog meseca jako teško poplaćati sve dadžbine. Nadam se da će se imati u vidu za novi Zakon i to što veliki sistemi imaju i ogromne logističke kapacitete, veliko tržište i druge prednosti u odnosu na male OPG-ovce – kaže Crnogorac.

Mile Horvat je dodao ključne stvari – obiteljska poljoprivredna gospodarstva i povratak zemlje.

– Institut OPG treba jačati, a to je posebno bitno u povratničkim sredinama. To je pitanje održivog povratka, jer kako da se ljudi vrate ukoliko ne mogu obrađivati zemlju i osnovati OPG te kroz njega dobiti određene društvene prednosti? Druga bitna stvar, koja je u ovom prijedlogu zakona izbačena, jest povratak zemlje. Dio građana zbog statusa prognanika nije mogao ispuniti kratki rok za podnošenje zahtjeva za povrat nacionalizirane imovine. Mnogima su nestali dokumenti te imaju problem kako sakupiti dokaze vlasništva. Zato je potrebno dati novi rok za podnošenje kako bi imali šansu za povrat djedovine – zaključio jke Horvat.

Mirna Jasić

Tribina Ministarstva branitelja u Borovu

Zajednička potraga za nestalima

Uz članove porodica nestalih Srba i Hrvata, tribini su prisustvovali sveštenici Katoličke i Srpske pravoslavne crkve

U Borovu je u organizaciji Ministarstva branitelja održana tribina koja je imala za cilj pronalazak nestalih osoba s područja Hrvatske. Pored predstavnika ministarstva na čelu sa ministrom Predragom Matićem i članova porodica nestalih Srba i Hrvata, tribini su prisustvovali sveštenici Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, predstavnici Saveza udruga  porodica zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruženja srpskih porodica ubijenih, poginulih, nestalih, nasilno odvedenih i invalidnih osoba “Protiv zaborava”, rukovodstvo opštine Borovo, predstavnici institucija i udruženja u mestu. Ovo je vć četvrta po redu tribina u ovij seriji, a prethodne su održane u Negoslavcima, Gračacu i Obrovcu.

– Potraga za nestalim osobama je daleko najteža posledica rata. Činimo sve što je u našoj mogućnosti da pronađemo i poslednju nestalu osobu. Hrvatska vlada traži 1.704 svoja  građana i ne pravi razliku između “ovih ili onih”. Mi ovde nismo policija, niti istražitelji, ne tražimo počinioce već lokacije, ne tražimo da se u nekoga upire prst već samo anonimne podatke. Tražimo da nam dobri ljudi pomognu jer svaka osoba zaslužuje grobno mesto gde će njegovi najmiliji zapaliti sveću i položiti cvet, kazao je ministar Matić.

Posebno je istakao podršku vrha Katoličke i Srpske pravoslavne crkve te apelovao na sve građane da svojim saznanjima i informacijama pomognu u pronalaženju nestalih osoba.

Apel je uputio i predsednik SDSS-a dr Vojislav Stanimirović.

– Pronalazak svih nestalih osoba i njihova identifikacija je najteži i najozbiljniji problem koji je ostao nakon rata. Apelujemo na naše sugrađane da pomognu jer bilo kakva saznanja,  bila ona javna ili anonimna  koristiće ministarstvu da se pronađu i identifikuju žrtve bez obzira na etničku i nacionalnu pripadnost. To je zajednički i najozbiljniji  posao. On mora dati rezultate i pomak nabolje ukoliko hoćemo da se stabilizuju prilike koje vladaju, istakao je Stanimirović.

– Svi koji imaju nestalog člana porodice moraju biti nezadovoljni, a i mi smo što ne možemo učiniti više. Imamo tehnički opremljene ekipe, stručne ljude, finansijsku podršku iz državnog budžeta, podršku predsednika i Vlade RH. To su sve preduslovi da napravimo više,  a možemo to učiniti isključivo ako dobijemo informacije. Ovo je način da pokažemo na koji način se može dostaviti informacija i da pokažemo da nema diskriminacije u ovom procesu, rekao je šef Uprave za zatočene i nestale Ivan Grujić.

Podrška protojereja Lukića i župnika Perkovića

Na tribini, koja je bila zatvorena za novinare, ispričana su svedočenja članova porodica nestalih. U ime  porodica nestalih skupu su obratile Jelica Pajić i Jozefina Lada, a svojim obraćanjima tribinu su podržali borovski paroh protojerej-stavrofor Čedo Lukić i fra Ante Perković, župnik u Borovu naselju. Skupu je prisustvovala i predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Lujza Vinton.

Do danas je rešena sudbina preko 80 odsto evidentiranih nestalih osoba. Od ukupno 1.704 nestale osobe za kojima se još uvek traga, 505 je sa područja Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije. Objavljen je i broj telefona za anonimne dojave odnosno govorni automat Uprave za zatočene i nestale: 062-111-111.

Dragana Bošnjak

U Bjelovaru predstavljena historijska knjiga

Krajišnici na Kalniku i Bilogori

Autor knjige Nenad Vukadinović je odvjetnik, rođen u Bjelovaru 1956. godine, gdje je živio do devedesetih

U Bjelovaru je u organizaciji VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije predstavljena knjiga Nenada Vukadinovića “Kratka historija srpskih krajišnika sa Kalnika i Bilogore od 15. do 19. vijeka”.

Vukadinović je po zanimanju odvjetnik, rođen je u Bjelovaru 1956. godine gdje je živio do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kada s obitelji seli u Beograd. Već 1992. godine odlaze u Sremske Karlovce, a od 2000. godine žive u Novom Sadu.

Knjiga je izašla u Novom Sadu u aprilu 2012. godine, a recenzenti su joj prof. dr Nikola Strajnić, redovni profesor Novosadskog univerziteta i predsjednik Društva književnika Vojvodine, dr. Drago Njegovan, muzejski savjetnik i viši naučni suradnik i profesor Žarko Dimić, direktor Arhiva SANU u Sremskim Karlovcima.

“Kratka historija srpskih krajišnika sa Kalnika i Bilogore” se bavi potrebom i sviješću o razumijevanju i rasvjetljavanju srpskog krajiškog naroda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Vukadinović piše o najranijim doseljavanjima Srba na ovo područje, obrađuje Vojnu krajinu do njenog ukidanja, razvojačenje i uključivanje u različite civilne oblasti. U poglavlju pod naslovom “Poznate ličnosti” autor nudi spoznaju o životopisu Pavla Solarića, Petra Preradovića i Dušana Kašića kao poznatih historijskih ličnosti poteklih iz krajiškog naroda. Na kraju knjige autor daje prilog – rječnik starih, autentičnih izraza krajišnika koje se ponegdje i danas koriste.

O knjizi i autoru govorili su predsjednik Vijeća Darko Karanović, njegov zamjenik Radovan Dožudić i predsjednik VSNM  Bjelovara Gojko Ćuruvija.

Goran Gazdek

Hrvatski radio Karlovac opet u problemima

Presuda pojela 700.000 kuna

Tek što se Radio Karlovac izvukao iz jednog problema prijeti mu drugi zbog nezakonitog otkaza bivšem direktoru

Hrvatski radio Karlovac (HRK) se u decembru 2012. uz pomoć gradskih vlasti uspio izvući iz provalije dobivši zbog pritiska javnosti 500 hiljada kuna. Tada je uspio vratiti sve dugove, izuzev dvije plaće zaposlenima, dok je decembru ostvario 100 hiljada kuna vlastitih prihoda od marketinga. Kada se pomislilo da je nevoljama kraj, ovu ustanovu sa više od 50 godina tradicije zadesila je nova nesreća.

Vrhovni sud RH potvrdio je presudu Županijskog suda u Karlovcu kojom HRK zbog nezakonitog otkaza bivšem direktoru Dragutinu Pribaniću, bivšem članu SDP-a, mora isplatiti oko 700 hiljada kuna. Zahtjev za reviziju postupka kao vanredni pravni lijek, uložile su obje stranke. Vrhovni je odbio obje žalbe i potvrdio odluku Županijskog suda.

Pribanić je mimo uslova propisanih konkursom, još u prvoj polovici prošlog desetljeća ipak bio izabran za direktora Radio Karlovca iako nije podnio sve tražene dokumente i iako nije imao pet godina rada u struci. Bilo je to za vrijeme koalicione vlasti u Karlovcu 2001.-2005., no zbog nesposobnosti ga je Nadzorni odbor na čijem je čelu bio sadašnji saborski zastupnik Hrvatskih laburista Nikola Vuljanić ubrzo smijenio. Pribanić je tužio Radio i dobio sud.

– Nadam se da će iznaći neko rješenje jer ako dođe do nove ovrhe, ne znam kako bi se iščupali. Vodstvo grada odmah je upoznato sa odlukom Vrhovnog suda i pretpostavljam da rade na traženju rješenja. Kao direktor bez odobrenja vlasnika sam ne mogu ništa učiniti. Vlastiti prihodi pred kraj prošle godine pokazuju da bi mogli normalno poslovati uz određenu pomoć vlasnika jer smo potrebni ovom gradu. Za nas bi najbolja bila obročna otplata duga -kaže direktor Radio Karlovca Miloš Milovanović.

Bivši direktor Pribanić pristaje na obročnu otplatu, ali o eventualnom smanjenju iznosa ne želi razgovarati. Vlasnicima je poručio neka oni njega zovu zbog dogovora jer on njih ne misli zvati. Postoji i ideja da HRK tuži bivšeg direktora Marijana Stavljenića (HDZ), inače KV vozača, koji je kupio diplomu srednje i više Prometne škole te svojim nezakonito stečenim plaćama oštetio Radio za više stotina hiljada kuna. Jedan dio je već otišao u zastaru od pet godina no nekoliko stotina hiljada kuna bi se ipak moglo dobiti.

No, za to je potrebno povesti sudski spor i platiti visoku taksu. Ostaje nada da će sadašnje gradsko vodstvo spasiti Radio jer je to najmanje što za njega može učiniti pošto je upravo sadašnja i bivša HDZ-ova vlast za direktora dovela čovjeka sa falsificiranim dokumentima koji, uostalom kao ni Pribanić, nije znao svoj posao.

M. Cimeša

Humanitarne akcije VSNM-a Splitsko-dalmatinske županije

Pomoć bolesnima i unesrećenima

Vijeće srpske nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije uručilo je humanitarnu pomoć za dvoje nastradalih ljudi na području Imotskog.

Delegacija vijeća predvođena predsjednikom Markom Tomaševićem boravila je u Glavini donjoj u posjetu 60-godišnjem Radivoju Tadiću koji boluje od karcinoma, a bez primanja je i nezaposlen. Uručili su mu jednokratnu novčanu pomoć od 5.000 kuna.

Delegacija vijeća je uručila 5.000 kuna pomoći i Dari Kraljević u selu Zmijavci kojoj je nepoznati počinilac podmetnuo požar u kome joj je izgorjela štala i u njoj četiri koze, osam kozlića i sijeno. Šteta je 40.000 kuna.

– U Darinom slučaju komšije Hrvati ponudili su pomoć i osudili taj bezumni čin tko god da ga je počinio, rekao je za član vijeća Dušan Stojanac. Naglasio je da su Dari pružili podršku i pomoć članovi HNS-a na čelu s predsjednikom podružnice u Zmijavcima Nedjeljkom Karoglanom, kao i županijski ogranak HNS-a.

N. J.

Seminar o ljudskim i manjinskim pravima

Sljedećeg ponedjeljka i utorka u karlovačkoj Hrvatskoj gospodarskoj komori održat će se dvodnevna radionica o mehanizmima zaštite ljudskih prava sa naglaskom na zaštitu manjinskih prava. Radionica je namijenjena predstavnicima lokalne uprave i samouprave kao i članovima županijskih koordinacija za ljudska prava, predstavnicima vijeća nacionalnih manjina, predstavnicima šireg javnog sektora i predstavnicima nevladinih organizacija aktivnih u području promocije i zaštite ljudskih prava, a organizira je Centar za mirovne studije u partnerstvu sa šest organizacija civilnog društva te u saradnji sa Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Dio je to projekta IPA 2009. pod nazivom “Naglašavanje ljudskih prava u područjima od posebnog državnog interesa”. U edukaciju je uključen i praktični rad sa primjerima kršenja ljudskih i manjinskih prava kao i predstavljanje primjera dobre prakse. U ponedjeljak će dva predavanja – radionice održati Tena Šimonović Einwalter, koordinatorica za područje suzbijanja diskriminacije iz Ureda pučkog pravobranioca, a u utorak su tri radionice Antonija Petričušić sa katedre za sociologiju zagrebačkog Pravnog fakulteta. Seminar u ponedjeljak počinje u 10 sati. a u utorak u 9,30 sati.

M. C.

Publikacija o multietničnosti i povratku

“Multietničnost, povratak, razvoj” naziv je najnovije publikacije u izdanju splitskog Instituta Stine. Nastala je u okviru projekta “Jačanje javne svijesti o multietničnosti kao pozitivnom socijalnom kapitalu u razvoju povratničkih lokalnih zajednica” kojeg je financirala EU iz IPA programa 2009, a sufinancirao Ured za udruge Vlade RH. Uz nosioca projekta, Institut Stine, partneri na projektu su bili vukovarski Centar za mir, pravne savjete i psihosocijalnu pomoć i Vukovarski institut za mirovna istraživanja i obrazovanje. U publikaciji su na 142 stranice prezentirani radovi predavača na četiri seminara koji su održani u sklopu ovog projekta. Projektom su bila obuhvaćena područja od posebne državne brige u sedam županija. Glavni cilj projekta bio je ojačati javnu svijest o značenju izgradnje multietničkog života, integracije povratnika, obnovi povjerenja, pomirbi i suradnji kao ključnih elemenata kvalitetnog socijalnog i gospodarskog razvoja povratničkih i multietničkih lokalnih sredina koje su bile pogođene ratnim zbivanjima. Intencija projekta je bila da doprinese jačanju socijalnog povjerenja i vodi prema socijalnoj, gospodarskoj, demografskoj i kulturnoj obnovi multietničkih povratničkih sredina te poboljšanju njihovih razvojnih perspektiva – kazao je direktor splitskog Instituta Stine i urednik publikacije Stojan Obradović.

M. C.

Nebriga za botaničke znamenitosti u Topuskom

Propadaju parkovi Franje Josipa

Tri zaštićena parka u Topuskom, stara 200 godina, danas su potpuno zapušteni i zanemareni

Engleski park, Opatovina i Nikolino brdo, tri znamenita i zaštićena parka u Topuskom, čiju je sadnju za svoga posjeta ljekovitom kupalištu 1818. potaknuo sam austrijski car Franjo Josip, nikada nisu obnavljani, a danas su potpuno zapušteni i zanemareni. Da stvar bude gora, pod teretom snijega srušilo se dvadesetak stabala starijih od 200 godina.

Na Nikolinom brdu, 150 godina stare dvije sekvoje, simbol ovog botaničkog parka, prije nekoliko godina su se srušile. Odmah su iz Italije nabavljene dvije sadnice ovog američkog drveta i posađene, no već za nekoliko dana su ukradene. Dva stabla Ginka Bilobe, rijetkog drveta koje je preživjelo ledeno doba i kojega je Charles Darwin smatrao jedinim biljnim živim fosilom, zapušteni u Engleskom parku bore se za opstanak, a nekoliko američkih crnogoričnih stabala u parku Opatovina potpuno je nestalo.

Topuščanin Milan Abramović, profesor u mirovini, koji više od pola stoljeća piše o lokalnim znamenitostima, ne smatra prirodu jedinim krivcem za opustošene zanemarene parkove.

– Najviše je kriv čovjek, posebno u posljednjih pedesetak godina. Dok su Austrijanci pod vladavinom Franje Josipa itekako brinuli o prirodi u Topuskom, te planski i s puno znanja sadili parkove, danas o njima nitko ne brine. Mislim da od sadnje ovih parkova, dakle od prije 200 godina, oni nisu obnavljani, što je sramota i nemar koji će imati nesagledive posljedice za floru najvećeg turističkog centra Sisačko – moslavačke županije. Svake zime nekoliko stabala se sruši pod težinom snijega. Već na proljeće na isto mjesto trebalo bi zasaditi novo, no to ovdje još nikada nije učinjeno – ogorčen je Milan Abramović.

Možda bi se i našlo sredstava za obnovu parkova kada bi se najodgovorniji dužnosnici u Općini i Lječilištu Topusko mogli dogovoriti. Parkovi i perivoji Topuskog, pa čak i njihovi dijelovi, nemaju istog vlasnika, a neki vlasnici pak, nemaju pojma da u svom posjedu imaju dio parka.

Veliki ljubitelj prirode Željko Gregurić ogorčen je na odnos prema parkovima.

– Ovo čak nije niti nemar, već ekocid, za koji bi netko morao odgovarati. Riječ je o cijelom biološkom lancu. S Nikolinog brda nestaju sive čaplje, koje se ovdje gnijezde već 200 godina, jer krošnje nestaju. Vjeverica je u parku Opatovina sve manje, a o ptičjem svijetu da i ne govorimo. Neke vrste ptica još su davno napustile Topusko. Čovjek se toliko osilio da uništava sve oko sebe, pa i ove parkove, koji su nekada bili među najljepšima u Hrvatskoj –  kaže Gregurić.

Obnova stabala nikog ne zanima

Jedan od najboljih poznavalaca lokalne flore, karlovački botaničar prof. Vladimir Peršin, već 50 godina prati nestajanje parkova u Topuskom i jednako toliko vremena bori se da ih sačuva.

– Riječ je svakako o nemaru. Svojevremeno sam popisao sva stabla u parkovima i napravio nacrte s planom obnove i održavanja, ali čini se da to nikoga nije zanimalo. Prije desetak godina, na svako stablo u Topuskom postavio sam mjedenu pločicu s osnovnim podacima, ali je već nestalo gotovo pola stabala i pločica. Sekvoja više nema, jedan od dva ginka u Engleskom parku se suši, srušeni su veliki tulipanovci, netragom su nestali rijetki američki žuti borovi. Od velikog broja platana ostalo ih je tek nekoliko, mamutovac se srušio, a i onim preostalim stablima dolazi polako kraj. Ako netko želi danas vidjeti ljepotu parkova, ne vrijedi mu dolaziti u Topusko. Dovoljno je da pronađe stare razglednice na kojima ovi gorostasi još ponosno stoje – kaže Vladimir Peršin.

Vladimir Jurišić

Ove godine na Virkasu dvije predstave iz Srbije

Zaječarci i Knjaževčani u Virovitici

Kazalištarci iz dva srpska grada dolaze u Viroviticu na ovogodišnji festival Virkas

Na ovogodišnjem 9. Virovitičkom kazališnom festivalu Virkas 2013., koji se tijekom veljače i prvog vikenda u ožujku održava u Virovitici, bit će izvedene dvije kazališne predstave iz Srbije.

Pozorište “Zoran Radmilović” iz Zaječara, u petak 22. veljače izvest će predstavu dramskog pisca i profesora Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu Nebojše Romčevića “Karolina Nojber” u režiji Miloša Jagodića, a Knjaževačko srpski teatar Kragujevac 2. ožujka predstavu “Jedan čovek, dvojica gazda” Ričarda Bina u režiji Nebojše Bradića.

– Za predstavu “Karolina Nojber” odlučili smo se nakon što smo je pogledali u Zaječaru na festivalu “Dani Zorana Radmilovića” gdje je Kazalište Virovitica nastupilo s predstavom “Kvech” i gdje je naš glumac Enes Vejzović nagrađen “Zlatnim brkom”. S kazalištem iz Kragujevca prošle godine smo zajednički radili na predstavi “12 gnevnih ljudi” pa smo željeli nastaviti prijateljstvo i tako ih pozvali na festival, kaže direktor Kazališta Virovitica Miran Hajoš.

Prvi put kazališta iz Srbije na virovitičkom festivalu nastupila su prošle godine kada je izvedena predstava Stiva Tešića “Umetnost i dokolica” u režiji Nemanje Rankovića i izvedbi Narodnog pozorišta iz Užica.

G. Gazdek

Razgovor: Đorđe Petrović, slikar i pedagog

Stvaram nove akvareliste

Okupio sam grupu ljudi koji će postati dobri akvarelisti. Želim da iza sebe nastavim generaciju akvarelista

Kakve su posebnosti tehnike po kojoj ste najpoznatiji?

Akvarel je jako zahtjevna slikarska tehnika, njom se bave mnogi ljudi, ali prave akvarele, bez upotrebe bijele boje rijetko tko napravi dobro. To je taj pravi tipični engleski akvarel koji radim i vodim brigu o pigmentu. On treba biti ravnomjerno raspoređen po površini papira, treba izbjegavati zgušnjavanje pigmenta i njegovog taloženja na jednom mjestu. Pigment treba da se što više širi ravnomjernije i raznovrsnije, da pokriva površinu papira, Ali najvažniji je odnos prema onome što slikamo. Ljudi se prihvate akvarela, ali kad osjete pravu vrijednost i nakon dužeg ulaženja u tu tehniku, često ga napuste jer vide da je to složena i problematična tehnika koju treba znati njegovati i držati pod kontrolom. Nastojim da akvarel koji slikam nastane “iz cuga”, a ne da se “tumpla”. Ne smije se stavljati više poteza na jednu površinu, jer to može biti dobra slika, ali ne i dobar akvarel. Akvarelu trebate prići, to je tehnika koju treba znati njegovati i po tome se razlikuje od ostalih disciplina. Onaj tko ostane, to je pravi akvarelist.

S obzirom na zahtjevnost tehnike, koliko je ona terenska, odnosno možete li uzeti štafelaj, platno i boje pa sjesti negdje u prirodu?

Naravno, ali nije isto slikati neki pejsaž ili vodu koja me je privukla kao akvarelista. Istina, živim u gradu na četiri rijeke i to nije ni čudo pa su moji radovi vezani su uz karlovačke rijeke.

Koliko ste zadovoljni odnosom i brojem onih koje zanima akvarelu?

Ima ih i me veseli da ih ima, jer me i nazivaju i dolaze mi kući na razgovore, pa ih upućujem, tako da sam stvorio grupu ljudi koji će postati dobri akvarelisti. Želim da iza sebe nastavim generaciju akvarelista, kao i u da u srpskoj populaciji formiramo prave akvareliste.

Kakvi su Vaši daljnji planovi?

U svojih osamdeset godina, mislim da sam napravio dosta toga, ali i dalje imam planove da radim akvarel, da okupljam istomišljenike i znatiželjnike koji se žele baviti akvarelom, a mnogi od onih koji su zagrizli za akvarel našli su i pravi pristup. To činim, to ću i učiniti, obećavam.

N.  Jovanović

Frizeri iz Virovitice na seminaru u BiH

Očarani banjalučkim dočekom

Suradnju s Banjalučanima je predložila virovitička frizerka Željka Čizik koja je prvi kontakt uspostavila preko Fejsbuka

U organizaciji Ceha frizera Hrvatske obrtničke komore Virovitičko-podravske županije, 38 frizerki i frizera sudjelovalo je na seminaru Frizerske akademije Željko u Banja Luci. Akademija već četiri godine organizira osnovne tečajeve za početnike i napredne seminare za profesionalne frizere iz regije, a pojedini članovi tima edukacijom i prenošenjem znanja bave se već 15 godina. Bio je to prvi seminar koji je ova Akademija priredila za neku skupinu iz Hrvatske. Suradnju je predložila virovitička frizerka Željka Čizik koja je prvi kontakt uspostavila preko Fejsbuka.

Kada su vidjeli Željkin prijedlog na Akademiji su bili su ‘malom šoku’  i pitali se je li prijedlog sigurno došao iz Hrvatske.

– Oduševili smo se i odgovorili da bi nam bilo neizmjerno drago da ugostimo Virovitičane. Nije bilo nikakvih prepreka da to i realiziramo. Razumijemo se, dijelimo isto nebo, a sada kad smo to učinili mogu kazati da nam je ovo iskustvo zbog svih odnosa iz nedavne prošlosti dragocjeno, kaže vlasnik Akademije Željko Samardžija, frizer sa 25-godišnjim iskustvom.

Frizerke i frizeri nisu krili zadovoljstvo stručnim usavršavanjem.

– Kada smo rekli da idemo u Banja Luku mnogi su se čudili i pitali zar kod nas nema seminara ili zašto ne idemo u Italiju. Drago mi je što nismo odustali i što smo srušili predrasude.  Osim što su demonstrirali vrhunsko frizersko umijeće, naše kolege u Banja Luci pokazali su iznimno gostoprimstvo, srdačnost, komunikativnost i jednostavnost, oduševljena je Željka Čizik.

Goran Gazdek

Osječka promocija knjige dr. Nele Sršen

Kako protiv bolesti

Dr. Nela Sršen piše kako pobijediti bolest i izboriti se za život, te koju terapiju izabrati

U Velikoj vijećnici Skupštine Osječko-baranjske županije u Osijeku, održana je promocija knjige “Rak na duši” dr. Nele Sršen.

Dr Sršen je članica tima za transplantaciju jetre Sveučilišne bolnice u Padovi. Istaknuta je humanitarka, koja je pomogla brojnim pacijentima iz Hrvatske, ali i iz drugih zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Jedna od njenih prvih takvih pacijentica bila je jednogodišnja djevojčica Snježana Turić iz ratom zahvaćene BiH, kojoj je operacijom u Padovi spašen život. Zahvaljujući zalaganju dr. Sršen, spašen je život i stotinjak pacijenata iz Hrvatske. Pomogla je također da na usavršavanje u Sveučilišnu bolnicu u Padovi dođu brojni liječnici iz Hrvatske, uključila se u edukaciju liječnika-kirurga u programima transplantacije u BiH te se uključila u programe promocije darivanja organa u Hrvatskoj i BiH.

Dvadeset godina svog profesionalnog i osobnog iskustva pretočila je u knjigu “Rak na duši” i to nakon što se sama teško razboljela, toliko da je čak u jednom trenutku doživjela i kliničku smrt.

Shvatila je da često nismo svjesni koliko neke traume mogu djelovati na nas, sve dok nam se ne dogodi bolest. U knjizi se govori o tome kako pobijediti bolest i izboriti se za život, kako se suočiti s najtežim bolestima, koju terapiju izabrati, što nam nudi konvencionalna medicina, a što nekonvencionalni pristupi liječenju, kako pronaći uspješan i najprikladniji način liječenja.

J. Nedić

Problemi bivših zaposlenika Hrvatskih željeznica

Ponižavanje umirovljenih željezničara

Za produženje domaćih i međunarodnih povlaštenih voznih karata, penzioneri HŽ-a su lani platili 26 kn, a ove godine neki od njih 90 do 150 kuna

Željeznički penzioneri imaju probleme s produžavanjem povlastica za prijevoz u domaćem i međunarodnom putničkom prijevozu. Ove godine uvedena su drastična poskupljenja.

Do sada su se tzv. režijske karte ( P-4 za domaći i FIP za međunarodni prijevoz) produžavale u većim čvorištima, no zbog štednje se ukinuta čvorišta i smanjen broj zaposlenih pa se karte mogu produžiti samo u Rijeci i Zagrebu, kada je riječka pruga u pitanju. Vodeći ljudi na željezničkoj stanici u Karlovcu pomažu penzionerima, kojih ima oko 400 kojima je to najbliže središte, ispunjavaju im obrasce, naplaćuju takse i službenom poštom karte šalju na ovjeru u Zagreb.

Kako je tamo na ovjeri tih karata svake godine radilo sve manje ljudi, na produženje se čekalo i do pola godine pa se u tom periodu povlastice nisu mogle koristiti. HŽ pronalazi solomonsko rješenje – produžavanje karata prepušta Udruženju željezničkih umirovljenika.

Udruženje međutim produženje karata dodatno uslovljava, iako se radi o davno stečenim pravima. Uza sve, na tim poslovima u Udruženju rade dvije umirovljenice pa će cijeli posao kao i lani trajati više mjeseci.

Lani se za produženje, za domaću i međunarodnu povlasticu, plaćalo ukupno 26 kuna. Ove godine obje povlastice stoje 60 kuna što je 100 posto skuplje nego lani. Kada su brojni penzioneri u Karlovcu dali po 60 kuna za markicu i obrazac za produženje, kada im je šef stanice ispunio obrasce i kada su to sami odnijeli u Zagreb, u Udruženju im je rečeno da to ne vrijedi jer su obrasci krivo ispunjeni. Morali su ponovo platiti 60 kuna i još 30 za “dobrovoljno” učlanjenje u Udruženje. Tako su neki umjesto lanjskih 26 kuna ove godine platili 150 kuna ili šest puta više. Željko Baršić, šef stanice u Karlovcu, pita se kako to da ove godine “ne zna” ispuniti obrasce dok u proteklih desetak godina nije bilo primjedbi. Ni njemu nije jasno da se davno stečena pravo mogu dodatno uslovljavati. Uslijedili su i brojni protesti umirovljenika, a nekima je i vraćeno po 90 kuna na njihov zahtjev.

Penzioneri nude rješenje: kartu sa povlasticom od 50 posto u međunarodnom prijevozu nakon izdavanja ne treba svake godine produžavati jer broj vožnji nije ograničen. Domaće povlastice trebaju važiti dok se ne iskoriste. Tako bi se mogle produžavati tokom cijele godine i ne bi bilo gužvi. Nude da se bar tokom januara u veće čvorove šalje po jedan radnik koji će samo raditi na produžavanju karata pa bi se tako isto izbjegle gužve.

– Cijene ovjere i ispostavljanja prijevoznih povlastica proizišle su zbog povećanja troškova, a donijete su odlukom Uprave-direktora HŽ Putnički prijevoz. Zahtjevnice, ukoliko su pravilno popunjene, uvažavaju se bez obzira gdje su kupljene. Ispostavljanje i produžavanje iskaznica organizirano je u HŽ Putnički prijevoz u glavnoj i regionalnim jedinicama, a to su Zagreb, Rijeka, Split, Varaždin, Vinkovci i u Grupi za izvantarifne povlastice Zagreb na način da se evidencijski kartoni umirovljenika nalaze u onoj regionalnoj jedinici koja je najbliže mjestu stanovanja umirovljenika. Umirovljenicima HŽ-a i članovima njihovih obitelji koji obavljaju ovjere iskaznica u Udruženju željezničkih umirovljenika HŽ Zagreb, nije uvjetovano da budu članovi navedenog Udruženja pa nisu obavezni plaćati članarinu – stoji među ostalim u podužem pisanom odgovoru glasnogovornice HŽ Putničkog prijevoza Mihaele Tomurad Sušac.

Željeznički umirovljenici iz Plaškog, međutim, i dalje su u nedoumici: s obzirom da su na ličkoj-splitskoj pruzi, ne znaju jesu li njihovi kartoni u Splitu, Rijeci ili Zagrebu. Saznajemo da su mnogi od njih još prije nekoliko godina odustali, upravo iz ovih razloga, od produžavanja karata i korištenja povlastica jer ne znaju gdje ih treba produžiti.

Milan Cimeša

Stogodnjak (150)

15. 2. – 22. 2. 1913: “Sinoć smo veselo išli u kazalište. Veselo, jer smo znali, da ćemo tamo sresti dva stara naša znanca – Boru Raškovića i Branu Nušića. Veseliji još, jer je Bora Rašković slavio ravno 25 godina otkada je počeo glumiti… Na to se prešlo na igranje ‘Narodnog poslanika’… Glavnu ulogu, Jevrema Prokića, igrao je Bora Rašković. Igrao ga je slavno, upravo kao od šale. U njegovoj se igri ispoljio Nušićev klasični humor do savršenstva. Doista, teško da bi sam Nušić mogao poželjeti boljeg interpreta. Kad je ono Rašković prije dvadeset i pet godina strugnuo iz gimnazije, da s patosom deklamira u putujućim družinama ‘Markovu sablju’ nije sigurno ni u snu sanjao, kakav će postati glumac i glumački umjetnik… Kad je prije sedamnaest godina došao u Zagreb i postao članom Hrvatskog zemaljskog kazališta, preoteo je publiku sa svojom muškom pojavom, sa svojim glasom, s jasnim izgovorom, a specijalno Zagrepčane i sa svojim čistim govorom. Juče je mogao vidjeti, da nas je kroz tih sedamnaest godina preoteo i sa svojim igranjem, a da mi, a vjerojatno ni on, to nismo zapravo znali i uviđali. Možda je tome dosta pridonijela i njegova skromnost. No, sad kad nam je umro Fijan i Dimitrijević i sad, kad osjećamo toliku prazninu za njima, čisto nam je milo, da danas možemo i u Bori Raškoviću gledati nešto čitava i jedinstvena, kao što je to na primjer juče bio…” piše Srbobran u povodu proslave Raškovićeva jubileja i praizvedbe Nušićeva “Narodnog poslanika” u Zagrebu.

* U Velikoj Pisanici se, pod predsjedanjem okružnog prote Pere Bosanca, sastao odbor svećenstva bjelovarskog protoprezviterata, raspravljajući uz ostalo i o pokušaju nekih svećenika sa strane da ovo udruženje ustroje u “klerikalističkom duhu”, odnosno u duhu pravila koja je odnedavno počeo propagirati profesor bogoslovije Vladan Maksimović, to jest da svećenici svoje crkveno poslanje, kad god je to moguće, zamijene – politikom! U žestokom nadglasavanju u kojem su pale i teške riječi, nedostojne božjih poslanika, prevladalo je umjereno stajalište i s većinom glasova – 22 od 34 prisutna – donesen zaključak da “odbor priznaje potrebu svešteničkog udruženja, i u načelu je za udruženje, ali samo takvo, koje bi se temeljilo na tijesnoj vezi sa narodom i njegovim crkveno-općinskim pravima”. Još su dodali da se “udruženje s raznim ograničenjima i sakrivenim namjerama, čije osnivanje zagovara Maksimović, neće moći ni osnovati, a ako se osnuje, neće biti duga vijeka…”

* iz Srbije je u Hrvatsku pristigao poziv za hitnu medicinsku pomoć. Traži se desetak liječnika-internista koji su se voljni uputiti na front i u bolnice i tamo pomoći u liječenju teških ranjenika. Poziv je uputio sanitetski odjel srpskog vojnog ministarstva.

Đorđe Ličina