Manjine nejednako reprezentirane u Saboru

Dugoočekivani, a nedavno i napokon objavljeni popis stanovništva otkrio je, uz ostalo, i golemi nesrazmjer u načinu biranja saborskih zastupnika iz redova pripadnika nacionalnih manjina. Naime, imamo li na umu trenutačni sustav izbora manjinskih zastupnika u Sabor i bacimo li samo letimičan pogled na rezultate popisa stanovništva, čini se da sve nacionalne manjine u Hrvatskoj nisu jednake. Najočitije je to usporedimo li podatke popisa stanovništva o broju pripadnika mađarske manjine s brojem pripadnika albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske manjine: 14.048 Mađara ima pravo na jednoga saborskog zastupnika, a druga “kvalifikacijska skupina”, koja broji čak 68.164 građana, također ima pravo na jednog zastupnika, bez obzira na to što je gotovo pet puta brojnija od mađarske, ali i od talijanske (17.807) te češke (9.642) i slovačke (4.753) manjine. Zapravo, znatno je brojnija od svih tih manjina zajedno, a za razliku od njih, koje u Saboru zastupa troje predstavnika, ima tek jednog zastupnika.

Već je iz ovog primjera jasno da prava koja Hrvatska jamči nacionalnim manjinama u političkoj participaciji ne konzumiraju svi na jednak način. Pravila igre zapisana su u Ustavu, u dijelu koji govori o pravima nacionalnih manjina, gdje se kaže da manjine biraju najmanje petero, a najviše osmero zastupnika u posebnim izbornim jedinicama, sve u skladu sa zakonom kojim se uređuje izbor zastupnika u Sabor i uz napomenu kako stečena prava nacionalnih manjina ne mogu biti umanjena.

Tu je i članak koji regulira pitanje manjina koje u ukupnom stanovništvu sudjeluju s više od 1,5 posto, što je u današnjoj Hrvatskoj samo srpska manjina. Prema Ustavu, takvim se manjinama jamči najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta, što znači da 186.633 građana srpske nacionalnosti (koliko ih se izjasnilo na popisu) dobiva troje zastupnika, odnosno njih 62.211 zastupa jedan sabornik. Sve ostale manjine, prema zakonu, zajedno imaju pravo birati najmanje četvero zastupnika, a u praksi biraju petero. Raspored je napravljen tako da Mađari i Talijani biraju po jednog zastupnika, kao i Slovaci i Česi zajedno. Jednog zastupnika biraju među sobom Austrijanci, Bugari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusini, Rusi, Turci, Ukrajinci, Vlasi i Židovi, jednako kao i Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci. Dakle, prema trenutačnom stanju, 14.359 Čeha i Slovaka ima daleko veća prava u političkoj participaciji od primjerice Albanaca, kojih ima više (17.513) i koji, s obzirom na to da su zajedno s Bošnjacima, kojih je 31.479, vrlo teško mogu ostvariti svoje pravo da budu izabrani u Sabor.

Je li takva situacija pravedna upitali smo Deneša Šoju, zastupnika mađarske nacionalne manjine.

– Znam te podatke, ali je li recimo pravedno da Baranja, koja predstavlja jednu posebnu cjelinu, nema svog zastupnika u Saboru? – pita Šoja, priznajući da smatra kako izborni sustav općenito nije zadovoljavajući.

– Podaci govore jedno, ali ne smije se zanemariti moment autohtonosti nekih manjina. Ipak, to možda jest problem koji bi se mogao riješiti zakonskom regulativom. Recimo, da se predstavnici manjina koje u nekoj od ovih dviju grupa gdje ima više naroda čine veći postotak, mijenjaju u određenim ciklusima – objašnjava Šoja i predlaže da se zastupnici drugih manjina, usprkos tome što su brojnije od Mađara, rotiraju ili da dijele jedan mandat napola, na način da zastupnik jedne manjine obavlja saborsku dužnost prve dvije godine, a drugi ostatak mandata. Takva ideja, koja će se mnogima učiniti nepravedna, nije nikakva novost, jer se već ranije raspravljalo o mogućnosti da se zastupnici na nekim manjinskim listama rotiraju.

– Ta tema ima svoju povijest i o tome se dosta razgovaralo u pokušaju da se iznjedri neki drugačiji raspored, pri čemu je bilo i ideja da se peti mandat (Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci, op.a.) rotira. Bilo je i dosta drugih nepraktičnih rješenja, a u Ustavu stoji, što je uneseno na insistiranje Talijana, da se stečena prava neće dirati – objašnjava Milorad Pupovac, saborski zastupnik iz redova srpske nacionalne manjine.

Isprva su Srbi imali 13 mjesta u Saboru (popunjavala su se po principu proporcionalne zastupljenosti), a ostale manjine četiri; nakon “Oluje” prava su im svedena na troje zastupnika, pet godina kasnije na samo jednog, da bi se 2003. ustalio današnji sustav – tada su vraćena tri mjesta za Srbe, a pripadnici manjina pregovorima su dobili i peto manjinsko mjesto, za Bošnjake i ostale “velike” narode iz bivše Jugoslavije. Danas pripadnika tih manjina, koji zajedno biraju tek jednog zastupnika, ima više nego Mađara, Talijana, Čeha i Slovaka zajedno. Samo Bošnjaka ima više nego Mađara, Čeha i Slovaka ukupno, a pitanje je i koliko je zapravo Bošnjaka među onima koji su se na popisu izjasnili kao Bosanci i Muslimani (takvih je gotovo 10.000). Naime, najveći dio Bošnjaka ranije se izjašnjavao Muslimanima, a dio se danas izjašnjava i Hrvatima islamske vjeroispovijesti (9.647). Dok Bošnjaci u pravilu imaju mjesto u Saboru, drugi (17.513 Albanaca, 4.517 Crnogoraca, 4.138 Makedonaca i 10.517 Slovenaca) u ovom omjeru snaga i prema ovom zakonskom receptu to nikako ne uspijevaju osigurati i mala je vjerojatnost da će im ikada uspjeti.

Jednako tako, među manjinama koje daju četvrtog zastupnika nitko osim Roma gotovo nema ni teoretske šanse da dobije svoga parlamentarnog zastupnika. Naime, Roma je 16.975, a svih ostalih u toj grupi 10.717. U toj se gužvi na prošlim parlamentarnim izborima dogodila paradoksalna situacija da je tih 12 nacionalnih manjina u jednoj skupini biralo svog predstavnika između 22 kandidata, dok talijanska nacionalna manjina uopće nije imala mogućnost izbora jer je jedini kandidat bio Furio Radin.
Za razliku od Šoje, zastupnik Nedžad Hodžić, kojeg je zapalo da uz Bošnjake zastupa i Albance, Crnogorce, Makedonce i Slovence, misli drugačije.

– Gledamo li neka demokratska načela i princip ravnopravnosti, naravno da ovo nije pravedno. No naš zakon prepoznaje kategoriju autohtonih manjina – započinje Hodžić, koji je uvjeren da u Hrvatskoj živi i više od 68.164 pripadnika manjina koje zastupa.

– Bošnjaci možda nisu autohtona manjina, ali s obzirom na njihove doprinose u Domovinskom ratu, gdje je osam posto ukupnih vojnih žrtava bilo bošnjačke nacionalnosti (dok u stanovništvu čine udio manji od jedan posto, a u državnoj ih upravi radi tek 0,13 posto), mislim da moraju biti zastupljeni u parlamentu. Čak bi trebali imati poseban mandat, a ne da ga dijele – objašnjava Hodžić, upozoravajući na disproporciju, ali i na povijesne razloge zbog kojih bi svih pet manjina koje on predstavlja trebalo biti zastupljeno u Saboru.

Također ističe da je manjinama mjesto u parlamentu sve dok se u Hrvatskoj ne budu gledale sposobnosti i kvalitete ljudi umjesto vjere i nacije.

– Do tog stupnja, nažalost, još nismo došli – zaključuje Hodžić.

Važnost ove teme ističe i saborski zastupnik češke i slovačke manjine Vladimir Bilek.

– Svakako bi se na tu temu morao sastati Klub zastupnika nacionalnih manjina s čelnim ljudima Ministarstva uprave i razmotriti situaciju – preporučuje Bilek, koji smatra da bi se

pritom trebalo pripaziti na stečena prava autohtonih manjina i usporediti ih sa stanjem ostalih nacionalnih manjina.

Dođe li do nekih promjena, bitno je da se očuva trenutačna razina prava, ali i da se za sljedeći izborni ciklus promijeni zakonska regulativa te manjinama omogući dopunsko pravo glasa na način da pripadnici manjina mogu glasati za neku političku opciju, ali i za svog manjinskog predstavnika. Bilek upozorava i na to kako popis stanovništva ne donosi pravo stanje stvari jer se od rata velik broj građana iz raznih razloga, među kojima su i strah i nelagoda, prestao izjašnjavati kao pripadnici neke nacionalne manjine: neki se uopće ne izjašnjavaju po tom pitanju ili se izjašnjavaju kao pripadnici većinskog naroda.

– Zakoni su dobri i Hrvatska je po njima ispred nekih zemalja Europske unije i stoga trebamo biti na oprezu da odonud ne dođe do nekih pritisaka u smjeru smanjivanja prava manjina – kaže Bilek, ističući kako je njegovo mišljenje da su sve manjine u Saboru jednako zastupljene. Pritom polazi od sebe i tvrdi kako se trudi da jednako zastupa i Čehe i Slovake, bez obzira na to što je Čeha dvostruko više.

Pomalo nezgrapna računica – jer svi građani koji se na popisu izjasne kao pripadnici neke nacionalne manjine ne glasaju za manjinsku listu – pokazuje sljedeće: uzmemo li da se na popisu stanovništva 3.874.321 građana izjasnilo Hrvatima, ispada da na svakih 27.673 Hrvata dolazi po jedan zastupnik s općih lista.

Dok su predstavnici manjina zamišljeni zbog rezultata popisa stanovništva, čuje se i glas onih koji smatraju da oni uopće ne bi trebali biti u Saboru. Iz desnog se dijela političkog spektra takvo pitanje postavlja kao refleks nepriznavanja političkih prava manjina i izraz je težnje da se one asimiliraju, a kod ljevice je to produkt zagovaranja građanske jednakosti, dovoljne za participiranje manjina putem političkih stranaka. Pritom se ne obaziru na činjenicu da još ima područja manjinske zaštite koja valja unaprijediti i da se manjinska prava kod dobrog dijela većinskog naroda doživljavaju kao nepravedne povlastice. Na kraju, Hrvatska Ustavom još nije definirana kao građanska država, nego kao nacionalna država hrvatskog naroda i pripadnika autohtonih nacionalnih manjina.

– Prava manjina u Hrvatskoj još nisu ostvarena, niti velike političke stranke artikuliraju njihove potrebe, pa itekako postoji potreba da manjine budu predstavljene u Saboru i da se njihov glas čuje u političkom životu. Potrebno je stvoriti toleranciju prema manjinama, posebno prema “južnjačkim”, poput Srba i Bošnjaka. Ima još dosta posla – zaključuje Milorad Pupovac, ističući da bi bilo vrlo nezgodno kada bi se vodilo razmišljanjem da Hrvatska ulazi u Europsku uniju, pri čemu su manjine igrale bitnu ulogu, pa se sada, kada je taj posao dovršen, mogu ukinuti njihovi mandati.

Broj manjinskih zastupnika u odnosu na broj pripadnika neke manjine

– 186.633 Srba – jedan saborski zastupnik na 62.211 stanovnika;

– 297 Austrijanaca, 350 Bugara, 2.965 Nijemaca, 672 Poljaka, 16.975 Roma, 435 Rumunja, 1.936 Rusina, 1.279 Rusa, 367 Turaka, 1.878 Ukrajinaca, 29 Vlaha, 509 Židova – jedan zastupnik na 27.692 stanovnika;

– 14.048 Mađara – jedan zastupnik;

– 17.807 Talijana – jedan zastupnik;

– 9.642 Čeha i 4.753 Slovaka – jedan zastupnik na 14.395 stanovnika;

– 17.513 Albanaca, 31.479 Bošnjaka, 4.517 Crnogoraca, 4.138 Makedonaca, 10.517 Slovenaca – jedan zastupnik na 68.164 stanovnika.