Opskurna manipulacija

Netom formirana državna komisija trebala bi riješiti ono što državnim organima nije uspjelo godinama unazad: ubojstva novinara u Srbiji, Radoslave Dade Vujasinović, novinarke “Duge” ubijene 1994. godine, Slavka Ćuruvije, vlasnika “Dnevnog telegrafa” i tjednika “Evropljanin” ubijenog 1999, te Milana Pantića, dopisnika “Večernjih novosti” iz Jagodine, ubijenog 2001.

Nejasno je tko je izabrao članove komisije, jer je spisak naprasno objavljen u javnosti; jasno je, u svakom slučaju, da u izbornoj raboti nisu sudjelovali ni Nezavisno udruženje novinara Srbije ni Nezavisno udruženje novinara Vojvodine. Kako god, na čelu Komisije za razmatranje činjenica u istragama o ubojstvima novinara (službeni naziv) je Veran Matić, jedan od direktora RTV B92, a uz njega su i Ljiljana Smajlović, predsjednica Udruženja novinara Srbije i prijateljica Dade Vujasinović, zatim prijatelj Milana Pantića Branislav Jovanović, novinar iz Jagodine, kao i trojica predstavnika MUP-a Srbije (među kojima i direktor policije Milorad Veljović) i trojica istražitelja Sigurnosno-informativne agencije (BIA).

Valja podsjetiti na detalje ta tri vrlo različita ubojstva. Dada Vujasinović nađena je mrtva u svom beogradskom stanu i prema dugogodišnjoj zvaničnoj verziji ubila se sama iz očeve lovačke puške. Sumnje u tu verziju trajale su godinama: ona je tih ratnih godina obilazila ratišta i zamjerila se nekim tada moćnim ljudima, Željku Ražnatoviću Arkanu među ostalima, a tvrdilo se i da je nakon ubojstva nestala i fascikla u kojoj su bili dokazi o Arkanovim zločinima. Nova vještačenja – provedena pred koju godinu – zvaničnu verziju stavila su ad acta i otad se slučaj vodi kao nerazjašnjeno ubojstvo.

Slavko Ćuruvija ubijen je 11. travnja, na Uskrs 1999. godine, nakon što ga je BIA pratila nekoliko dana i nakon što je u opskurnoj “Ekspres Politici” objavljen tekst “Ćuruvija dočekao bombe”, usred NATO-ove intervencije protiv tadašnje SR Jugoslavije. Za to ubojstvo direktno se sve ove godine sumnjiči Mirjanu Marković, moćnu predsjednicu Jugoslavenske ljevice u to vrijeme i suprugu Slobodana Miloševića. Ćuruviju je nesumnjivo ubila država.

Milan Pantić pisao je pak o kriminalu u Jagodini i okolici. Nezvanična priča kaže da se zamjerio nekom vrlo važnom u tom gradu (navodno važnom koalicijskom partneru u aktualnoj i prošloj vladi), pa da je odlučeno da ga se “malo nauči pameti”, ali su ubojice “malo pretjerali”. To je u jednom trenutku, prije nekoliko godina, čak potvrdio tadašnji ministar policije Dragan Jočić (iz vlade Vojislava Koštunice), ali ni za to ubojstvo do danas nema osumnjičenih.

Nakon Miloševićevog pada, nova vlast predvođena Zoranom Đinđićem obećala je da će razriješiti ta ubojstva. Uzalud, u prijelaznom periodu (prije no što je formirana vlada) službe su što sklonile, što uništile silne dokumente koji su ih mogli kompromitirati ili izložiti kaznenom progonu.

– Kada se poslije toliko godina ide na formiranje neke komisije, to je prvi pokazatelj da se ili ne vjeruje u institucije ili one – tužiteljstvo, BIA, MUP – ne rade svoj posao – konstatirao je prije nekoliko dana Zoran Mijatović, nekadašnji zamjenik načelnika Državne sigurnosti (danas BIA), koji je 2001. godine radio na slučaju ubojstva Slavka Ćuruvije.

Dodaje da je 2001. postojala “apsolutna politička volja” da se razriješi to ubojstvo, ali da je dosta dokumentacije uništeno i jedini dokaz koji je preostao bio je onaj o dvodnevnom tajnom praćenju Ćuruvije.

– Ustanovili smo tko ga je pratio, tko je dao zahtjev, međutim mi se tada nismo uspjeli pomjeriti do točke koja ukazuje na direktne nalogodavce i ljude koji su izvršili to krivično djelo – kaže Mijatović.

E sad, komisija će raditi što? Prema riječima Verana Matića, napravit će “presjek aktualnog stanja u istragama”, “kredibilnu analizu”, uslijedit će formiranje dodatnih tijela, ekspertnih timova i skupina, a prikupit će se i sva dokumentacija iz svih dosadašnjih istraga, koja će biti na raspolaganju članovima komisije i istražiteljima.

– Preduvjet za uspješan početak rada, naročito na analizi zbog čega se do sada nisu dogodili veliki ozbiljniji pomaci, otvaranje je dokumenata svih službi koje su na bilo koji način vezane uz istrage ili umiješanost u same zločine – kaže Matić u jednom intervjuu.

Branka Prpa, supruga ubijenog Slavka Ćuruvije, smatra da je posrijedi “opskurna manipulacija” i pita kako to da država koja sebe proglašava sposobnom za obračun s organiziranim kriminalom i korupcijom nije sposobna riješiti slučaj Ćuruvija, nego osniva nekakav odbor u kojem sjede, “udrobljeno kao kruh u bijeloj kavi”, i direktor policije i predstavnici BIA-e i Veran Matić i Ljiljana Smajlović.

S obzirom na to da je i Specijalno tužiteljstvo za borbu protiv organiziranog kriminala nedavno ponovno provelo (tajnu) istragu o Ćuruvijinom ubojstvu i da nije došlo do novih spoznaja i rezultata, konstatacija Branke Prpe o “opskurnoj manipulaciji” nije nimalo prejaka. Bit će da je tu riječ o političkoj stvari – podršci i “šlihtanju” danas vladajućima koji su, konkretno, u vrijeme ubojstva Ćuruvije bili na vlasti, o novcu i zauzimanju lukrativne pozicije.

Na stranu prijatelji ubijenih, ali u ovoj komisiji sjedi i Ljiljana Smajlović, predsjednica Udruženja novinara koje nije diglo svoj glas u vrijeme kada su ubijeni Dada Vujasinović i Slavko Ćuruvija. Štoviše, pogromaški tekst u “Ekspres politici” potpisao je tadašnji član te udruge, a danas Ljiljana Smajlović – koja i dalje brani ratne huškače iz tog vremena – treba naći svjetlo na kraju tunela. Zaista opskurno, nema što.