Kult ličnosti

Ben Affleck

Američki glumac, redatelj je filma “Argo” kojem je na ovogodišnjoj dodjeli Oscara u Los Angelesu pripao kipić za najbolji film. Tako je “Argo”, priča o američkim taocima u Teheranu za vrijeme islamske revolucije, iza sebe ostavio glavnog suparnika, Spielbergov film “Lincoln”, koji je bio nominiran za 12 Oscara. Ipak, Daniel Day-Lewis dobio je Oscara za naslovnu ulogu u Spielbergovom filmu i tako ušao u povijest kao prvi glumac koji je tri puta osvojio Oscara u toj kategoriji. Oscara za najbolju režiju dobio je Ang Lee za film “Pijev život”, a najboljom glumicom proglašena je Jennifer Lawrence za ulogu u filmu “U dobru i u zlu”. Hvaljeni “Odbjegli Django” Quentina Tarantina dobio je Oscara za sporednu mušku ulogu (Christoph Waltz) i za scenarij.

Rastko Močnik

Slovenski sociolog, autor je zbirke tekstova “Koliko fašizma?”, što je kustoskom kolektivu WHW (Što, kako i za koga) poslužilo kao naslov za izložbu u Galeriji Nova u Zagrebu, gdje su svoje radove izložili Lawrence Abu Hamdan, Milijana Babić, Gert Jan Kocken, Avi Mograbi i Milica Tomić. Njihovi radovi bave se političkim manifestacijama u kojima se prepoznaje oživljavanje fašizma u točkama tenzija suvremenih demokracija: rastom nacionalističkih osjećanja i antiimigracijskih zakona, poricanjem, zataškavanjem i iskrivljavanjem historije, normalizacijom rata i nasilja te brojnim oblicima prisilne administracije svakodnevnog života.

Nebojša Slijepčević

Filmski redatelj, otvorio je ovogodišnji festival ZagrebDox svojim dokumentarnim filmom “Gangster te voli”, pričom o tapetaru iz Imotskog koji je ostavio redovan posao i posvetio se spajanju “usamljenih srca”. Ovogodišnji ZagrebDox donosi preko 180 novih i nagrađivanih dokumentaraca iz više od trideset zemalja, kao i dvadesetak tematskih programa: među ostalima, pažnju privlače francusko-poljski “Samica za zločestog dečka”, “U potrazi za ledom” Jeffa Orlowskog, jedan od najpopularnijih dokumentaraca prošle sezone, zatim “Knjiga o tundri”, lani proglašen najboljim ruskim ostvarenjem te vrste, dok su “Dvije godine na moru” nagrađene u Veneciji i Kopenhagenu.

Dinko Tucaković

Filmski redatelj, scenarist, kritičar i historičar filma, umro je u Beogradu u 53. godini. Režirao je filmove “Država mrtvih” i “Šest dana juna”, za koje je dobio nagrade u Berlinu i Madridu. Pisao je za mnoge domaće i međunarodne filmske časopise, a među njegovim teorijskim knjigama najznačajnije su “Tajni život filma” i “Stranci u raju”. Tucaković je bio selektor više domaćih filmskih festivala, kao i član žirija u Annecyju, Beču i Cannesu. Bio je programski direktor Jugoslovenske kinoteke, predsjedavajući Savjeta FEST-a i filmski kritičar časopisa “Vreme”. Kako kažu njegovi kolege, Dinko Tucaković bio je čovjek koji je zaista volio film.

Emir Imamović

Novinar i publicist, član je Antifašističke akcije BiH koja je pokrenula kampanju “Zašto sam antifašista”, u kojoj učestvuju neki od najutjecajnijih muzičara s prostora bivše Jugoslavije. Cilj je približiti “zabranjenu” ideju antifašizma mladim ljudima, koji su najpodložniji utjecajima i propagandi ekstremne desnice. “Većina mladih po prirodi stvari trebala bi biti liberalna i težiti univerzalnim vrijednostima, međutim nakon drila u obitelji i školi, ti mladi su bliži desnim opcijama”, kaže Imamović. Edo Maajka, koji se pridružio kampanji, kaže: “Ako čovjeku drugačijem od sebe želiš smrt, na jako si niskom razvojnom nivou.” Na pitanje zašto je antifašist, Rambo Amadeus odgovara: “Pa zato što uvijek sebe zamišljam kako me provlače kroz dimnjake. Nikada ne zamišljam sebe kako puštam gas.”

Desa Trevisan

Novinarka koja je izvještavala o burnim događajima u Istočnoj Evropi tokom Hladnog rata, kao i o ratovima u Jugoslaviji početkom 1990-ih, preminula je u Londonu u 88. godini. Desa Trevisan, rođena Pavlović, od oca Srbina i majke Hrvatice, kao novinarka “Timesa” prisustvovala je nekim od najtraumatičnijih događaja 20. stoljeća. Pisala je o Titu i socijalizmu u Jugoslaviji, o pokušaju Rumunjske da se osamostali od Sovjetskog Saveza, usponu i padu češkog eksperimenta “socijalizma s ljudskim likom” i pokretu Solidarnost u Poljskoj. Sukobila se s režimom Slobodana Miloševića i s nacionalizmima drugih južnoslavenskih naroda, zbog čega je bila nepoželjna u svim sredinama bivše države. Razočarana, 1993. godine sklonila se u London, trajno predavši novinarsku palicu u “Timesu” višegodišnjem kolegi Timu Judahu.