Rekvijem za javno obrazovanje

Stranačko-politički i također akademski krugovi opet se žare povodom zakonodavnih mjera koje reguliraju djelovanje i, naročito, materijalna “prava i obaveze” institucija financiranih javnim novcem. Momenata kojima se dolijeva ulje na vatru ima nekoliko, a zasad su izgorjeli tek radovi grupe znanstvenika iz Zagreba koji su ih početkom ovog tjedna sami demonstrativno zapalili ispred centrale Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Tim performansom uspjeli su privući pažnju medija željnih atraktivnosti, no teško da je plamen uopće i primijećen iz kabineta ministra Željka Jovanovića. Imala je ta služba na raspolaganju puno vremena da preispita svoja stajališta, pa je krajnjim rezultatom svejedno ispao Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, što je netom stupio na snagu. Vrednovanje kvalitete znanstvenog rada provodit će se nad društvenim i humanističkim znanostima, naime, aršinom koji se koristi za tehničke i prirodoslovne.

Uslijed brojnih i velikih specifičnosti što dijele te dvije nadskupine, oni prvi bit će npr. prisiljeni objavljivati svoje radove u međunarodnoj periodici koja, međutim, za mnogi predmet istraživanja domaće humanistike ne mora biti ni kurtoazno zainteresirana. I to je samo jedan od velikih problema spomenutog pravilnika, dok nas prostorno ograničenje u ovim novinama već tjera da pređemo na ostatak uvodom najavljene problematike.

Temeljni spor između državne egzekutive i akademske zajednice odvija se ustvari ponovno oko Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, kao i proračuna za tekuću godinu. Što se tiče prvog, posljednji put je resorno ministarstvo u studenome prošle godine nastojalo proturiti suštinski ista rješenja za izmjene i dopune. Prvi put je to učinilo još za mandata Dragana Primorca, a kasnije i u vrijeme Radovana Fuhsa.

Već tri vlade, pod troje premijera, uporno guraju jednu te istu politiku komercijalizacije sektora, dosljedno takoreći korporativnom svjetonazoru koji zastupaju generalno. No ovaj put je prijedlog izmjena i dopuna prošao saborski Odbor za znanost, obrazovanje i kulturu, te je upućen u daljnju legislativnu proceduru. Nije pomoglo to što je pri odboru samo nekoliko dana kasnije organizirana tematska sjednica na kojoj su sudjelovali brojni znanstvenici i političari.

Gvozden Flego, saborski zastupnik SDP-a i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te nekadašnji ministar znanosti i obrazovanja, sudjelovao je na obje sjednice.

– Odbor je većinom glasova podržao donošenje izmjena Zakona, no većina govornika na nekoliko dana kasnijoj tematskoj sjednici istoga odbora zalagala se za izostavljanje onih izmjena koje govore o ukidanju obveze napredovanja i o zamjeni institucije reizbora podnošenjem izvještaja o vlastitome radu. Zalažem se da izmjene Zakona obuhvate samo tehnikalije koje ministar smatra nužnima za funkcioniranje sustava, a da sva ostala pitanja, o kojima treba odlučiti strategija znanosti i obrazovanja, na kojoj se intenzivno radi, budu predmetom novog zakona temeljenog na novoj strategiji – riječi su Gvozdena Flege.

Upada u oko da je šira stručna rasprava održana tek nakon usvajanja prijedloga ministarstva. Tom raspravom locirana su brojna kritična mjesta novog prijedloga, s dojmom da je riječ o prepakiranim smjernicama iz ranijih nacrta. Cinična parlamentarna gesta time je samo podcrtala stari zaključak da politička elita u pravilu ne dopušta nikakvo zadiranje javnosti u svoj formalni djelokrug, ma koliko da načela i demokracije i znanosti nalagala upravo suprotno.

Ukratko prepričano, sporne su odredbe vezane prvenstveno uz ingerencije nad studentskim standardom, prekarizaciju rada, kompetitivno zapošljavanje mladih znanstvenika i programske ugovore. Kao što smo ranije više puta napominjali, radi se o ugovorima kojima se država povlači iz obaveze financiranja visokog obrazovanja i znanosti, da bi se u akademske institucije uveli trgovinski modeli upravljanja. To ujedno znači da se fakultete dalje osuđuje na grčevitu, stalnu tržišnu borbu za život, pri čemu će komercijalno manje upotrebljivi studiji biti osuđeni na propast. U takvim ustanovama, može se predvidjeti, doći će do beskonačne zamjene jedne generacije asistenata drugom, uz snižavanje kvalitete nastave i svođenje kadra na potrošni materijal. Naplata školarina nastavit će se horizontalno širiti, kao proces koji je već otprije nekog vremena uzeo maha.

Fuhsovo ministarstvo palo je na pokušajima da radikalno preuređenje u tom svjetlu obavi posve samouvjereno i otvoreno, pomoću zakona koji nije ostavljao mjesta sumnji u porijeklo namjera. Protiv toga se bilo lakše i boriti, pa je akademska zajednica u Hrvatskoj na ime lako vidljivog i teško ugroženog zajedničkog interesa realizirala djelotvornu kampanju protiv predlagatelja zakona. Jovanović i njegov pomoćnik Saša Zelenika, pak, odlučili su se na zagovor mjera taktički razasutih po tekstu nacrta, bez promoviranja novog zakona. Primjerice, ne dira se više izravno u autonomiju sveučilišta, nego se ide na uzurpiranje preko financijskog, fiskalnog alata. Bolje rečeno, autonomija metastazira prema oblicima koje nitko upućen i dobronamjeran u akademskoj zajednici ne bi ni u bunilu poželio.

Cjelovit zakon bi zacijelo došao na red kad već sve bude riješeno, budući da je donošenje novog zakona ionako predviđeno, mada ne prije izrade državne Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, koju je spomenuo Flego i koja se očekuje do ljeta. Ako izmjene i dopune kao najava daljnjeg smjera resorne politike prođu na mala vrata, ispast će SDP – više je nego jasno – stranka opasnih namjera i baš nimalo zanemarivog kapaciteta za efikasnu provedbu istih.

Uzimamo pritom u obzir izuzetke kao što je citirani naš sugovornik, jasno. A razgovarali smo zatim i s Marijanom Hameršak s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, članicom Sindikata Akademska solidarnost koji proteklih godina najpreciznije artikulira prioritete i probleme u pripadajućoj politici. Ponajprije u sindikalnoj Deklaraciji, koju smo ovdje predstavili prije točno godinu dana.

– Kako je to naš sindikat već upozorio javnost, prema prijedlogu izmjena zakona javno financiranje obrazovanja nije obavezno, uvjetovano je pristankom na ugovore s MZOS-om, vremenski je ograničeno, može se odnositi i na privatna učilišta. Programski ugovori se, piše doslovce u prijedlogu izmjena, mogu sklopiti s javnim sveučilištima i institutima, što u konačnici znači da se te se ustanove mogu, dakle ne moraju, javno financirati. Mogu, ali ne moraju – kaže Marijana Hameršak za “Novosti”.

– Kraj je to i same ideje visokog obrazovanja i znanosti kao javnog dobra, a početak zamaha privatnih inicijativa, privatnih sveučilišta i znanstvenih pogona, raznih ekspertnih skupina i privatno-javnih partnerstava. Na djelu je destrukcija infrastrukture stvarane desetljećima, a sve s ciljem kratkoročne proračunske uštede. Dražba je počela, gubitnici smo, nažalost, svi – smatra Marijana Hameršak.

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić rekao nam je da se politika aktualne Vlade kroz rezanje proračunskog izdatka za obrazovanje i znanost za 666 milijuna kuna, orijentira na štednju u područjima gdje ni u ludilu ne bi smjelo biti daljnjih zakidanja radnika i samog sustava.

– Oni su jednostavno oborili cijenu rada nastavnika i tu razliku prebacili za druge troškove, što se lako može vidjeti u kretanju proračuna ministarstva: za đački prijevoz, za besplatno studiranje itd. Stoga mislim da je ova vlast štetna za Hrvatsku – zaključuje Ribić, dodajući kako prilike zapravo postaju sve gore i teže, budući da je u mandatu Dragana Primorca barem rastao udio za obrazovanje i znanost u BDP-u.

– Između svih ovime pojedinačno ugroženih skupina, ušteda na znanosti i obrazovanju ipak će se najviše prebiti o leđa onih najizloženijih, znanstvenih novaka i asistenata, kao što se i inače događa sa sličnim potezima – rekao nam je Mislav Žitko, odnedavno asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kojeg čeka puno gušći filter negoli je bio slučaj s njegovim starijim kolegama, danas razmjerno zaštićenim.

– Treba pritom uočiti – nastavlja Žitko – da se rješavanje problema objektivnog manjka novca stavlja u ideološku funkciju.

A to se čini nametanjem po sistem i društvo neodrživih kriterija znanstvene tzv. izvrsnosti, dakle, koja nije motivirana većom kvalitetom po sebi, nego tržišnim principima kompetitivnosti. Zbog elitiziranja će tako nastradati čitavi naraštaji mladih znanstvenika, selektirajući se do profesure u okolnostima nametnutog im socijalnog darvinizma.

Time se vraćamo na početak ove priče, i tezu o integralno političkom svjetonazoru, društvenom uređenju gdje se prije ili kasnije spajaju pročelja fakulteta i korporacija. Pa s njima i bolnica i kavana, ludnica, bordela i samostana, da se malo pozovemo na lektiru, jer stvari idu k upravo takvoj dijaboličnoj singularnosti o kakvoj se dotična pjesma ori.

Mogli smo, doduše, i zgusnusti tekst pa dodati još zanimljivih detalja o npr. sukobu Željka Jovanovića i zagrebačkog rektora Alekse Bjeliša oko promašene Bolonjske reforme. Ili o nacrtu Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, ili o europsko-unijskoj agendi Europa 2020 kojom se predviđa znatno veći broj fakultetski obrazovanih negoli mu stremimo ovakvom državnom politikom. No bit će prilike za nastavak, nažalost, Kukuriku koalicija nam to garantira.

Jovanović ponudio rezove u vlastitom resoru

Država je s ovom godinom dodatno srezala proračunski izdatak za obrazovanje i znanost, i to za 666 milijuna kuna. Kao što se ističe u analizi i projekciji Matice hrvatskih sindikata za naredne dvije godine, Jovanović je tako branio svoj sektor od rezova da je, na izjavu ministra financija Slavka Linića kako se na zakidanju radnika ukupno mora uštedjeti milijardu i 700 milijuna, rekao da, što se tiče njegova ministarstva, može i više od predviđenog. Tih 666 milijuna u glavnini čini ušteda po smanjenim plaćama za tri posto svima u javnom sektoru, no MHS upozorava da se loša perspektiva nastavlja i bez obzira na to. U analizi se ističe zabrinutost nad podacima o udjelu proračunskog izdvajanja za obrazovanje i znanost u BDP-u koji se već neko vrijeme smanjuje. Ali slobodan pad udjela već je predviđen i za godine u kojima se očekuje rast BDP-a. Tako sa 3,6 posto u 2011. godini dolazimo na 3,2 u ovoj, pa na 3,05 u idućoj i 2,95 u 2015. godini, što nije zabilježeno, zaključuju u MHS-u, “ni ratnih godina”.