Kronika
Oslobođeni od optužbi i dalje bez odštete
Svi koji su neopravdano ležali u zatvorima zbog optužnice ili osude za ratni zločin, teško će, osim ako se zakonski propisi ne promijene, dobiti naknadu
Dug je spisak bivših pripadnika srpskih jedinica ili civila koji su, često bez razloga i dokaza bili optuženi ili u odsustvu osuđeni za navodne ratne zločine nad Hrvatima.
Oni su na osnovu međunarodnih potjernica hapšeni u svijetu pa su u ekstradicionim i hrvatskim zatvorima nakon izručenja provodili po nekoliko mjeseci ili godina prije nego što bi optužba bila odbijena – odnosno izmijenjena – tako da se dotične teretilo samo za oružanu pobunu protiv Hrvatske. Naposljetku su nakon primjene Zakona o općem oprostu bili puštani iz pritvora – slobodni, ali bez prava na odštetu jer nisu bili oslobođeni optužbe bar za krivično djelo pobune.
Podužem spisku tih žrtava očito nemoćnog hrvatskog pravosuđa ovih se dana priključio i Marin Krivošić, jedan od optuženih za masakr hrvatskih civila u banijskom selu Baćin, ali i jedini koji je u tom slučaju bio dostupan pa je proveo skoro tri godine po zatvorima.
Protiv Krivošića i još 14 osoba, Županijski sud u Sisku krajem decembra 2006. pokrenuo je istragu zbog ratnog zločina nad civilima u Baćinu. Na osnovu međunarodne potjernice crnogorska policija uhapsila ga je 5. juna 2010. kad je sa srpskim pasošem ulazio u Crnu Goru iz BiH i krajem augusta te godine izručila ga je Hrvatskoj. U pritvoru, prvo u Sisku, pa u Rijeci na čiji je sud delegiran slučaj Baćin, bio je za vrijeme suđenja koje je u njegovom slučaju također rezultiralo izmjenom optužnice u krivično djelo pobune protiv Hrvatske, nakon čega je primijenjen Zakon o oprostu.
Krivošić nije proglašen krivim za likvidaciju 75 stanovnika Baćina i okolnih sela za koje je sedam optuženih, nedostupnih hrvatskim organima, dobilo ukupno 125 godina zatvora, pa je mogao na slobodu.
– Slučaj Milana Španovića, optuženog za maltretiranje Hrvata u selu Maja kod Gline, pucanje po njihovim kućama i otuđenje njihovih stvari ujesen 1991. godine formalno je drugačiji, kaže za Novosti Marko Sjekavica, pravnik u Građanskom odboru za ljudska prava koji je analizirao suđenja za ratne zločine.
Španoviću koga je u martu Županijski sud u Zagrebu pustio na slobodu, ovo je bilo treće suđenje. U odsustvu je 1993. u Sisku bio osuđen na 20 godina zatvora. Nakon toga je na osnovu međunarodne potjernice uhapšen 2006. u Velikoj Britaniji, u čijem je zatvoru bio do izručenja, kao i za vrijeme ponovljenog suđenja na sisačkom Županijskom sudu koji ga je po nešto ublaženoj optužnici 2009. osudio na tri godine i pet mjeseci zatvora, upravo onoliko koliko je do tada bio u pritvoru. No Vrhovni sud je tu presudu ukinuo zbog bitnih povreda kaznenog postupka i vratio predmet na ponovno suđenje, koje je delegirano na zagrebački sud i rezultiralo je oslobađajućom presudom.
– Španović nije oslobođen optužbe niti mu je kazneno djelo preinačeno u oružanu pobunu. Presuda je donesena jer je sudsko vijeće moralo primijeniti odredbe novog Kaznenog zakona koje su stupile na snagu 1. januara ove godine, a koje idu u korist optuženika, što je i navedeno u presudi. Iz tih odredbi proizlazi da primjenjivanje mjera zastrašivanja i terora na štetu civilnog pučanstva više ne predstavlja modalitet počinjenja ratnog zločina. Pljačka imovine, da bi bila karakterizirana kao način počinjenje utuženog kaznenog djela, mora biti velikih razmjera, odnosno vrijednost otuđene imovine mora prelaziti iznos od 600.000 kuna. To kod Španovića nije bio slučaj, iako je vijeće cijenilo kao istinit iskaz svjedokinje Milke Mičije po kome je optuženi s drugim osobama otuđio jedan poljoprivredni stroj, citirao je Sjekavica odluku suda.
Osim toga, odbijanje optužbi ili preinačenje optužnice u oružanu pobunu umjesto oslobađajuće presude, osim lišavanja optuženika za odštetu za vrijeme provedenu u pritvoru, ima još jedan nepovoljan efekt za njega. U slučaju da DORH otkrije neke nove dokaze ili okolnosti kaznenog djela za koje je prvotno optužen, proces se može obnoviti, kaže Sjekavica.
Bilo kako bilo, košarkaški trener Ernest Rađen oslobođen nakon optužbe i hapšenja za sudjelovanje u škabrnjskom pokolju, Marin Krivošić i svi koji su ležali u zatvorima zbog neke optužnice ili osude za ratni zločin koji nisu počinili, teško će, osim ako se zakonski propisi ne promijene, dobiti ikakvu naknadu.
– To pokazuje i praksa Europskog suda za ljudska prava, odnosno presuda donesena krajem 2012. u slučaju Dušana Tarbuka, kaže Milena Čalić Jelić iz Documente, također promatračica sudskih procesa. Tarbuk je zbog navodne špijunaže 1995. uhapšen u Zagrebu, da bi na osnovu Zakona o općem oprostu donesenog 24. septembra 1996. bio pušten 7. oktobra te godine. U junu 1998. Tarbuk pokreće postupak za obeštećenje, ali mu nakon poduže pravne borbe kroz više sudskih institucija, Općinski sud u Zagrebu odbija to traženje jer za to “nema legalne osnove”. Naime, Zakon o krivičnom postupku i članak 484a koji mu je kasnije dodan, onemogućavaju isplatu odštete ako je pojedinac oslobođen ili amnestiran putem specijalnih zakona ili odluka. U novembru 2009. zahtjev za odštetu odbio je i Ustavni sud, a Europski sud u svojoj je presudi napisanoj sredinom decembra 2012., ocijenio je da u Tarbukovom slučaju član 6. o pravu na pošteno suđenje iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nije prekršen. To znači da Hrvatska i dalje može primjenjivati postojeće zakonske odredbe, koliko god one bile nepravedne prema nekima.
Nenad Jovanović
Knjiga o antifašističkim spomenicima Požeško-slavonske županije
Povijesna sjećanja u kamenu
Politolog Borivoj Zarić objavio je istinu o gotovo 200 antifašističkih spomenika na području Požeške kotline
Od približno 6.000 spomenika i spomen obilježja postavljenih u čast žrtvama njemačkih i ustaških zločinima u Drugom svjetskom ratu, podignutih u Hrvatskoj da se ne zaboravi kako je skupo plaćena sloboda, vandali zadojeni mržnjom polovinu su devedesetih godina prošlog stoljeća, porušili ili oštetili, kako bi prikrili zločine svojih rođaka ili istomišljenika – napisao je član Predsjedništva antifašista Hrvatske Ivan Fumić u predgovoru tek izašle knjige “Povijesna sjećanja zapisana u kamenu”, izdavača Udruge antifašističkih boraca i antifašista Požege i autora Borivoja Zarića, Požežanina koji je za dugogodišnjeg istraživanja posjetio, snimio, dokumentirao i opisao stanje svakog antifašističkog spomenika u Požeško-slavonskoj županiji.
– Već gotovo dva desetljeća djeci se kroz školski program malo ili gotovo ništa ne govori o zbivanjima u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine. Vrlo malo se može saznati o tom vremenu, o pravom licu fašizma, a još manje o antifašističkoj narodnooslobodilačkoj borbi. Nažalost, ta istina ne može se više očitati niti s antifašističkih spomenika podignutih upravo radi istine i trajnog sjećanja, jer su devedesetih godina sustavno uništavani, a mnogi su nestali s lica zemlje bez ikakvog traga – objašnjava politolog Zarić motiv koji ga je pokrenuo da na jednom mjestu objavi istinu i trenutno stanje o gotovo 200 antifašističkih spomenika na području Požeške kotline.
Spomenik Vojina Bakića pobjedi revolucije naroda Slavonije u Kamenskoj, ostvaren u grandioznoj, trideset metara visokoj razlistanoj formi od poliranog čelika, kojega je 1968. otvorio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito, potpuno je eksplozivom srušen 1992. godine, a tone čelika završile su na ilegalnom tržištu metala. Pokraj ovog spomenika sahranjen je i narodni heroj Nikola Demonja, a njegov grob i spomen ploču vandali su razvalili. U listopadu 2011. požeški antifašisti obnavljaju ovo spomen obilježje na koje više od 50 godina, svakog proljeća preživjeli banijski partizani i antifašisti polažu vijence svom komandantu.
Nesretnu sudbinu požeških spomenika revolucije dijeli i spomen kosturnica u samom centru Požege, na uzvisini zvanoj “Grad”, u kojoj je sahranjeno tridesetak boraca koji su sudjelovali u oslobađanju Požege. Brončana figura s postoljem nestala je devedesetih bez traga, zajedno s brončanim reljefom. Veće divljaštvo od samog rušenja ove spomen kosturnice dogodilo se nešto kasnije kada je na istom mjestu, jedno vrijeme, bila postavljena pozornica na kojoj se plesalo, sviralo i igralo. Danas nema pozornice, ali ni ikakvog obilježja da su na tom mjestu pokopana tijela partizana koji su oslobodili Požegu.
U Sloboštini, na mjestu gdje su ustaše u ljeto 1942. ubili i u pet bunara bacili tijela 1368 žena djece i staraca s Kozare, podignuta je visoka brončana skulptura žene s djetetom u naručju, a bunari su označeni. Devedesetih je spomenik temeljito uništen, brončani kip netragom je nestao, a kruže priče da je spomenik čitav i negdje skriven. Inače, ovim prostorom svojevremeno je gospodarilo Eko imanje Mavrović, te su na njemu održavane svakojake manifestacije poput bundevijade i slično.
Spomenik Šušnjarskoj bitki u Dočiću, mozaik koji je izradio Edo Murtić, te obilježava prvu veliku pobjedu slavonskih partizana nakon njemačke ofenzive “Braun” 1943. koju je izvojevala legendarna 12. slavonska brigada, izbušen je protuoklopnim raketama i gotovo u potpunosti je oštećen.
Ovo je samo nekoliko primjera iz Zarićeve knjige, no ništa drugačiju sudbinu nisu doživjeli ostali – gotovo 200 antifašističkih spomenika na ovom području. Neoštećen spomenik ne postoji, neki su išarani grafitima, neki su pak razbijeni, nemali broj potpuno je nestao kao da ih nikada nije ni bilo, a za vandalizam nad spomenicima nikada nitko nije odgovarao.
Uz veliku želju, skromni budžet požeških antifašista nije dostatan za revitalizaciju ovih spomenika, pa se na obljetnice događaja, vijenci polažu na ruševine, nekada i na golu zemlju.
Vladimir Jurišić
68. godišnjica Bolmanske bitke
Zajednica udruženja antifašističkih boraca i antifašista Osječko-baranjske županije i ove je godine tradicionalno obeležila godišnjicu Bolmanske bitke. Početak proslave obeležilo je polaganje venaca na spomenicima u Bolmanu, Petlovcu, pored groblja u Baranjskom Petrovom Selu i na velikom centralnom spomeniku koji se nalazi na raskršću puteva Bolman-Baranjsko Petrovo Selo-Petlovac.
Vence su položili predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH iz Zagreba, udruženja antifašista iz slavonskih gradova i opština, Svetomir Atanacković, predsednik Pokrajinskog Subnora AP Vojvodina Novi Sad, predstavnici SUBNOR-a Apatin, Bečej, Sombor, Sremska Mitrovica i Šid, Živorad Simić, generalni konzul Srbije u RH, Mile Horvat, saborski zastupnik, predstavnici ZVO-a iz Vukovara, VSNM-a Opštine Darda, SKD Prosvjeta pododbor Beli Manastir, te predstavnici Grada Belog Manastira, Opština Petlovac i Jagodnjak koja je i ove godine pomogla u organizaciji proslave. Raduje činjenica da uspomena na bitku koja je bila jedna od presudnih za oslobođenje Baranje i slamanje osovine fašizma ne bledi jer se, za razliku od prethodnih nekoliko godina, ove godine okupilo preko stotinu osoba. Nakon prigodne besede na herojske dane koje je evocirao Nikola Opačić, članice SKD Prosvjeta pododbor Jagodnjak izvele su poemu Branka Čopića “Na petrovačkoj cesti”, a potom je za sve učesnike proslave organizovan ručak u Bolmanu.
Z. Popović
Darko Derenj, predsjednik VSNM-a grada Lipika
Predizborna tišina
O izborima za EU parlament za sada se malo priča među ljudima, dijelom i zbog teške ekonomske situacije
Kako, što se srpske zajednice tiče, teku pripreme za predstojeće izbore za EU parlament i lokalne izbore?
Osim što se pripremamo za lokalne izbore, u suradnji s nadležnim izbornim povjerenstvima stvaramo popise biračkih odbora u kojima će biti prisutni i pripadnici srpske nacionalne manjine na županijskom nivou i u gradu Lipiku. Što se odziva tiče, mislim da će biti na razini izlaska na dosadašnje izbore, a istina je da se o izborima za EU parlament za sada malo priča među ljudima, dijelom i zbog teške ekonomske situacije.
Kakva je generalna situacija u Lipiku, prije svega oko zapošljavanja?
Lipik, ali i Požeško slavonska županija imaju sve manje stanovnika, što je pokazao i popis stanovništva po kome je u Lipik u zadnjih deset godina izgubio 7,5 posto stanovništva.
Srba je 860 ili 13,94 posto, a tako mali broj rezultat je toga što se velik broj predratnih stanovnika nije vratio. Ekonomska situacija je teška kao i drugdje na područjima povratka. Nezaposlenost je visoka jer je od 90-ih izgubljen veliki broj radnih mjesta, iako se sada najavljuje aktiviranje gospodarskih zona u Lipiku i susjednom Pakracu, gdje bi poduzeća otvarala manje pogone u kojima bi se zapošljavali naši povratnici. Osim toga, dio naših ljudi bar privremeno je zaposlen preko javnih radova koji se u Lipiku i Pakracu organiziraju zadnjih godina. Dvije su ture zapošljavanja, prva je od aprila do augusta, a druga od augusta do kraja novembra, a zapošljava se 15 ljudi, tako da kvote odgovaraju našem učešću u stanovništvu. Osim toga, nastojimo da oni koji su završili visoke ili više škole odrade svoj pripravnički staž u nekim od poduzeća ili ustanova u gradu. Možda će se nakon toga povećati zastupljenost Srba u javnim ustanovama ili u gradskoj upravi koja je sada mala.
Ima li brisanja ljudi iz evidencije prebivališta?
U zadnje vrijeme policija ide po kućama i provjerava da li oni koji imaju prijavljeno prebivalište tamo i žive, ali nemam podatke ili povratne informacije od ljudi s terena da je netko brisan, a da živi na tim adresama. Da takvih slučajeva ima, vjerujem da bih čuo pritužbe od ljudi.
Kako komentirate zahtjeve da izborni materijali na predstojećim izborima budu na ćirilici?
Znam za inicijative pojedinih nevladinih udruga kao što je Srpski demokratski forum, ali mislim da to, bar za izbore za evropski parlament, nije neophodno. Da li bi kao zajednica trebali “ganjati” glasačke listiće na ćirilici kad se i dalje moramo boriti za preče stvari kao što je zapošljavanje u javnim službama i takve stvari? Osim toga, na izborima za EU cijela Hrvatska je jedna izborna jedinica, a na lokalnim izborima ni Lipik ni Požeško slavonska županija nemaju ispunjene zakonske uslove za moguće korištenje izbornih materijala na ćirilici, odnosno na našem području živi manje Srba od trećine ukupnog broja stanovnika. Čak i kad bi se to primijenilo na lokalne izbore, time bi bio obuhvaćen tek manji broj sredina, dva grada i 21 općina u kojima žive Srbi.
Nenad Jovanović
Mrak Taritaš obećala lakšu legalizaciju
Zastupnici saborskog Kluba SDSS-a održali su sastanak s ministricom graditeljstva i prostornog uređenja Ankom Mrak-Taritaš, na temu problema u postupku legalizacije objekata u programu obnove i stambenog zbrinjavanja na područjima od posebne državni skrbi.
SDSS-ovci su dali nekoliko prijedloga za brže i jednostavnije postupanje u postupcima legalizacije kuća povratnika obuhvaćenih programom obnove i stambenog zbrinjavanja. Predložili su da se u postupku legalizacije objekti povratnika moraju jednako tretirati neovisno o tome da li su kuće obnovljene u okviru programa obnove ili u okviru programa stambenog zbrinjavanja te da kuće ne bi trebale biti predmet legalizacije.
U postupku dokazivanja da je kuća sagrađena prije 15. februara 1968, kada se ne raspolaže zračnim snimcima – zamolili su ministricu da se jasnim uputama ovo pitanje riješi jedinstveno za cijelo područje, vodeći računa o ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Kada su u pitanju porušeni prateći gospodarski objekti – tražili su da država osigura povoljnije geodetske usluge i uvjete za ove objekte te da produži rok, da bi se pomoglo povratničkoj populaciji.
– Ministrica je obilaskom terena i sama uvidjela probleme te je u razmatranje uzela sve naše prijedloge, smatrajući da će oni doprinijeti njihovom ubrzanom i pozitivnom rješavanju. Navela je da su ratom pogođena područja specifična te smatra da se u svim postupcima, gdje je država bila subjekt ili partner obnove, rekonstrukcije ili sanacije u ratu oštećene kuće, objekti trebaju smatrati legalnima i to će se riješiti na jedinstven način. Rečeno je da nema produženja roka, a pitanje gospodarskih objekata riješit će se novim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, koji je već u pripremi. Vezano za navedene probleme, a u skladu sa našim prijedlozima, ministrica će dati naputak nadležnim područnim uredima za katastar za jedinstveno postupanje u ovim slučajevima – kaže Mile Horvat, predsjednik Kluba SDSS-a.
Posjeta britanskih parlamentaraca
Hrvatsku je posjetilo Izaslanstvo Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, pod okriljem Britanske grupe pri Interparlamentarnoj uniji, a s ciljem uvida u pripremljenost Hrvatske za članstvo u EU nakon ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u oba britanska parlamentarna doma. Predstavnike oba doma Parlamenta, Zastupničkog i Doma lordova, predvodio je voditelj Britansko-hrvatske međuparlamentarne skupine prijateljstva u Parlamentu UK Alexander Scrymgeour, grof od Dundeeja.
Među ostalim, britansko izaslanstvo sastalo se Miloradom Pupovcem, predsjednikom saborskog Odbora za vanjsku politiku, koji ih je obavijestio o suradnji odbora koja je prerasla u konferenciju parlamentarnih odbora, za što je ideja potekla iz Hrvatskog sabora, kao odraz potrebe za tješnjom suradnjom u regiji.
– Odnosi sa zemljama regije su drugi prioritet hrvatske vanjske politike, odmah nakon ulaska u EU – naglasio je Pupovac.
Britanski parlamentarci sastali su se i s Odborom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, čiji je predsjednik Furio Radin naveo da su u Hrvatskoj od 2000. godine ostvareni veliki pomaci na području zaštite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina. Doneseni su brojni zakoni kojima se jamče i detaljno razrađuju njihova temeljna prava, uključujući i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina te zakoni koji se uređuje zaštita od svih oblika diskriminacije.
– Kada se radi o pravima nacionalnih manjina osobito je aktualno pitanje provedbe u praksi Ustavom i zakonom zajamčene ravnopravne upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina, obrazovanje na njihovom jeziku i pismu, pristup manjina medijima te održivi povratak ratom raseljenog stanovništva. S obzirom na broj izbjeglica posebno je aktualno pitanje povratka pripadnika srpske nacionalne manjine – ističe Radin.
Članovi britanskog Parlamenta pokazali su osobit interes za rješavanje navedenih pitanja u praksi, kao i za politiku prema emigrantima, s obzirom da će RH nakon ulaska u EU sigurno suočiti i s tim problemom. Sugerirali su i da se Hrvatska treba pripremiti za korištenje EU fondova, za što je potrebno pripremiti odgovarajuće projekte. Također, iznijeli su i svoja iskustva u ostvarivanju prava nacionalnih manjinskih, jezičnih i vjerskih skupina, po pitanju domicilnog stanovništva u Škotskoj, kao i po pitanju doseljenika, čiji se zahtjevi najčešće odnose na pitanje očuvanja vjerskog identiteta.
Mirna Jasić
Sudske nedaće Milana Gvozdića iz Točka na Kordunu
Ukrademo ti kuću, a ti plati odštetu
Uzurpatorima vlastite imovine Milan Gvozdić mora isplatiti 167.000 kuna zbog “ulaganja”, sudske troškove od 161.000 kuna, redovnu i zateznu kamatu
Hrvatska je prema službenom stavu EU zadovoljila sve uslove za ulazak u tu integraciju što uključuje i pozitivnu ocjenu u poglavlju 23., “Pravosuđe i temeljna ljudska prava”. Da baš nije tako potvrđuje slučaj Milana Gvozdića iz Točka koji se nalazi u sastavu grada Slunja. Gvozdić je diplomirani inženjer pomorskog saobraćaja i radni vijek proveo je kao zapovjednik stroja na domaćim (Jadrolinija) i stranim brodovima, pa je do umirovljenja devedesetih godina živio i radio u Italiji.
Još osamdesetih javio se na konkurs tadašnje općine Slunj i u Točku, uz samo cestu D-1 za Plitvice, kupio parcelu od 1.100 kvadrata i nedovršenom građevinom, temeljima i “etažom pod prvom dekom”. Namjera mu je bila da nakon umirovljenja izgradi elektro-mlin. Sve dokumente je imao.
– Namjera mi je bila da se bavim ekološkom proizvodnjom hrane, da na svom i bratovom posjedu uzgajam šljive posebno za domaću rakiju i pekmez, te da uzgajam povrće. Međutim, dogodio se rat, koji je svima nanio izuzetno veliku štetu, govori Milan Gvozdić.
Nakon Oluje, od prijatelja je 1997. saznao da na njegovoj imovini gradi Milka Vojak iz Karlovca, koju je dobro poznavao. Gvozdićev pokušaj da uvjeri Vojake da ne grade ne donosi rezultata jer se gradnja i dalje nastavlja.
Milka Vojak željela je na cesti D-1 otvoriti ugostiteljski objekt. Od grada Slunja 21. novembra 1996. dodjeljuje joj se u privremeni posjed i korištenje posve druga imovina – nedovršen poslovni prostor u Točku bivše vlasnice Nade Duduković. Radilo se zapravo o bivšem ugostiteljskom lokalu koji je u međuvremenu devastiran. Gospođi Vojak se to nije sviđalo i ona se vratila nekoliko stotina metara natrag prema Karlovcu i ušla u posjed Milana Gvozdića. Upotrebljava njegov materijal, dograđuje dio kuće, a višak materijala prodaje.
Kako su Slunj i talijanski grad Castel San Giovanni gradovi prijatelji, Gvozdić tada pokušava preko talijanskih prijatelja i slunjskih vlasti čiji su predstavnici dolazili u posjet u Italiju upozoriti na nedozvoljene radnje na njegovom objektu. Prvi kome se obratio bio je Branko Štrbenac, bivši funkcioner u Slunju kojemu predaje svu dokumentaciju kojom dokazuje svoje vlasništvo, što Štrbenac i potvrđuje.
Dokumentaciju predaje ovlaštenoj osobi Dragoslavi Cindrić, koja se ne sjeća da je ikakvu dokumentaciju zaprimila. Bilo je to u junu 1997. U oktobru 1998. u Italiju dolazi slunjski dogradonačelnik Ivan Mateša koji Gvozdiću usmeno obećava da će mu imovina biti vraćena, no na sudu kasnije Mateša to negira rekavši da pitanje nije bilo u njegovoj nadležnosti jer je on bio dogradonačelnik za društvene djelatnosti.
Gvozdić se 1999. obraća Međunarodnoj organizaciji za zaštitu ljudskih prava iz Milana koja poduzima hitnu akciju i tada staje gradnja na njegovom objektu u Točku. U Italiju 2002. dolazi još jedna slunjska delegacija, a u njoj je i Miroslav Rendulić koji Gvozdića tada prvi put savjetuje da podnese pismeni zahtjev za povrat u posjed svoje imovine.
Gvozdić 21. avgusta 2002. podnosi pismeni zahtjev za povrat imovine koju nakon brojnih peripetija i dobiva u povrat. Međutim, bivša protupravna korisnica tuži Gvozdića da joj nadoknadi troškove gradnje, iako je gradila sa njegovim građevinskim materijalom uskladištenim uz građevinu.
Sud u Slunju presuđuje u korist tužiteljice Milke Vojak kojoj Gvozdić mora isplatiti 167 hiljada kuna “njenog ulaganja”, sudske troškove od skoro 161 hiljade kuna, redovnu i zateznu kamatu. Presudu potvrđuje karlovački Županijski sud i procjenjuje da građevina vrijedi 382 hiljade kuna čime bi se tužiteljica Vojak u cijelosti kao i sud sa troškovima namirili.
Međutim, to je prenapuhana cijena i zato se na prve dvije raspisne prodaje nitko nije ni javio što je za Milana Gvozdića možda i dobro. Gvozdić je uložio i protutužbu tražeći povrat u prijašnje stanje i nadoknadu štete, ali je njegova tužba pravosnažno odbačena.
Od sudova nitko ne spori neovlašteni ulazak u posjed bez odobrenja i gradnju bez ikakvih dozvola što se jednom riječju zove “nepošteni graditelj”, međutim Gvozdiću se prigovara što nije odmah zatražio povrat imovine i zabranu gradnje pismeno, iako nije propisan rok kada se mora zatražiti povrat privatne imovine, koja je inače nepovrediva i neprikosnovena.
– Ovdje je utvrđeno da graditelj nije bio pošten, pa zgrada pripada vlasniku zemljišta, a da li tumačiti vlasnikovo ponašanje kao zabranu gradnje bez odgode je pitanje….. da bi se tek 21. kolovoza 2002. propisano zamolbom obratio nadležnom tijelu za povrat u posjed njegove imovine, što nije prije učinio…. Pa ako se protumači da i nije bez odgode zabranio gradnju vlasnik zemljišta tada nema pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja. Zbog toga je i odlučeno kao u izreci presude u odnosu na tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja…., stoji u obrazloženju prvostupanjske presude slunjske sutkinje Marije Živčić.
Drugim riječima, Gvozdić mora Milki Vojak isplatiti 167 hiljada kuna za “ulaganja”, 161 hiljadu kuna sudskih troškova, zatezne i redovne kamate samo zato što nije “na vrijeme” zatražio povrat svoje imovine.
Gvozdić je Vrhovnom sudu RH podnio zahtjev za reviziju procesa, ali na to rješenje čeka već nekoliko godina. Podnio je i Ustavnu tužbu koja je trenutno u stanju mirovanja dok ne završe postupci. Karlovačkom sudu koji je proveo ovrhu, 27. februara ove godine je podnesen zahtjev da se ovrha stopira. Temelji se na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o područjima od posebne državne skrbi, usvojenog u Saboru 13. maja 2011. koji u članu 9. govori da će sve ovakve financijske obaveze prema neovlaštenim ulagačima preuzeti RH. Što će sud odlučiti povodom ovog zahtjeva još nije poznato.
– Ima samo 15 sličnih slučajeva, ali se čini da država za sada nije u stanju da ih riješi. U tih 15 slučajeva je i slučaj Milana Gvozdića. Tačno je da je došlo do izmjena zakona o Područjima od posebne državne skrbi kojima je trebalo riješiti sve zaostale slučajeve. Državno odvjetništvo se umiješalo u sudski postupak i očekuje se da će vlasnik biti oslobođen financijskih obaveza. Cijeli proces je inače vrlo kompliciran. Kako su ti postupci dugotrajni najavljeno je da će se o ovome donijeti odluka Vlade kojom će se vlasnici osloboditi dugova prema korisnicima i preuzet će ih država. Potrebna je posebna odluka Vlade jer se radi o poslovnim prostorima. Rokovi su vrlo kratki: to je navodno trebalo biti napravljeno do ovog posljednjeg izvještaja EU, a više informacija bi trebali imati idućeg mjeseca, kaže Tatjana Vukobratović – Spasojević, pravnica u SNV-u.
– Čuo sam za ovaj slučaj i nisam mogao vjerovati da se nešto slično uopće može dogoditi. Ne mogu sam mnogo učiniti, ali sam gospodinu Gvozdiću pružio moralnu podršku i naša zajednica mu mora pomoći na bilo koji način. Očito da je ovdje došlo do protupravne uzurpacije privatne imovine koja je po hrvatskim zakonima neprikosnovena i nepovrediva. Koliko znam, nažalost, to nije jedini takav slučaj i morat ćemo se žestoko boriti da takve stvari eliminiramo, kaže dožupan Karlovačke županije Milenko Rebić.
– Ako se netko i pojavi kao kupac ja ću uvijek biti protiv toga i neću odustati od svojih zahtjeva. Ili, neka mi država i Ministarstvo pravosuđa daju rješenje i odluku da ovdje nisam dobrodošao, iako sam tu rođen, ja ću se iseliti i otići i u nekoj drugoj državi zatražiti zaštitu svojih prava. Da zaštitim svoja vlasnička prava, napravio sam sve što sam mogao od 1997. kada sam saznao što se radi na mojoj imovini. Tražio sam zabranu daljnje gradnje i nije istina da u tom pravcu nisam ništa poduzeo kako se tvrdi u presudi. Grad Slunj je više puta bio upozoren što se događa te sam tražio zabranu daljnjih radova, ali ništa nisu poduzeli. Radovi su zabranjeni tek 1999. na intervenciju Organizacije za zaštitu ljudskih prava iz Milana. Pogriješio je netko iz slunjskog gradskog poglavarstva kao i gospođa Vojak koja je gradila bez dozvole još i upotrijebivši moj materijal. Ja za to nisam kriv, zaključuje Milan Gvozdić.
Milan Cimeša
Seminar o radu vijeća i predstavnika nacionalnih manjina
U EU ćemo svi biti manjina
Nažalost nitko ne spominje veliki doprinos koji su nacionalne manjine pružile kod ulaska Hrvatske u EU- smatra Aleksandar Tolnauer
Ovakvi seminari su još uvijek nažalost potrebni s obzirom na nedovoljno poznavanje i konzumaciju prava za nacionalne manjine koja postoje po Ustavnom zakonu usvojenim prije deset godina. Znam da to kao papige ponavljamo dugi niz godina, ali se čini da se tako mora, kazao je predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, uoči prvog seminara o ulozi i unapređenju rada vijeća i predstavnika nacionalnih manjina s pregledom o dosadašnjem radu, problemima te jačanju uloge vijeća i predstavnika i bolje povezanosti sa tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave, što je prošlog tjedna održan u Karlovcu. Tolnauer dodaje da će ovakvih seminara biti još i da planiraju ove godine obići sve županije i veće gradove.
– Pokazuje se da vijeća i predstavnici još uvijek ne barataju onim alatima koje im daju zakoni, još se uvijek nedovoljno artikuliraju interesi manjina na lokalnom i regionalnom nivou, još se problemi ne rješavaju tamo gdje su nastali što bi trebalo biti pravilo pošto su vijećnici i predstavnici manjina izabrani na regularnim izborima. Ni nakon deset godina od Ustavnog zakona nije shvaćeno, iako su vijeća savjetodavna tijela, da su ona ipak sastavni dio lokalne i regionalne samouprave te da im se moraju osigurati normalni uslovi za rad, bez obzira na sve ekonomske probleme. Ta se tijela moraju konačno shvatiti kao partneri što je inače u EU normalno, ističe Tolnauer.
Seminaru je prisustvovalo dvadesetak članova manjinskih vijeća i predstavnika s područja Karlovačke županije iz Karlovca, Ogulina, Krnjaka, Barilovića i Vojnića iz srpske, bošnjačke, slovenske i albanske zajednice. Govorili su Aleksandar Tolnauer, Bahrija Sejfić iz vladinog Ureda za ljudska prava, Sulejman Tabaković iz Ministarstva uprave, dogradonačelnik Karlovca Dubravko Delić i srpski dožupan dr. Milenko Rebić. Na području Karlovačke županije s nešto više od 128 hiljada stanovnika oko 15.500 su pripadnici nacionalnih manjina ili nešto manje od 12 posto.
Tolnauer je osudio nedavne primjere govora mržnje rekavši da ćemo i mi uskoro u EU biti manjina, pa bi se i drugi prema nama mogli tako ponašati, dodavši da nitko nije istaknuo veliki doprinos i zaslugu nacionalnih manjina ulasku RH u EU.
M. Cimeša
Godišnja skupština belomanastirskog pododbora “Prosvjete”
Na lokalne izbore – s jednom listom
Posljednje subotu u mjesecu martu, u prostorijama Srpskog kulturnog centra (SKC) u Ulici Imre Nađa 8, održana je redovna godišnja skupština belomanastirskog pododbora Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, koji ima 16 članova.
Prema izvještaju o radu, koji je podnio predsjednik Pododbora Dejan Jeličić, u prošloj, 2012. godini, Pododbor je imao 54 aktivnosti, od kojih su neke provedene kroz rad i nastupe belomanastirskog SKUD-a “Jovan Lazić”. Skupština je prihvatila narativni i financijski izvještaj, iako je napomenuto da Pododbor nije dobio, a vjerovatno ni u 2013. neće dobiti onoliko koliko bi mu bilo potrebno za planirane aktivnosti.
U raspravi je zaključeno da bi članstvo trebalo aktivnije uključiti u rad Pododbora pa je predloženo da se nastavi s mjesečnim održavanjem radnih sastanaka kako bi članovi biti upoznati s onim što se događa i kako bi mogli učestvovati u donošenju ključnih odluka. Također je predloženo da Pododbor iskoristi neku od državnih mjera za zapošljavanje da bi se pomoglo mladim i nezaposlenim osobama te da bi se intenzivirao rad samog Pododbora.
Bilo je govora i o skorim lokalnim izborima, koji će se održati 19. maja ove godine. Zaključeno je da Pododbor podržava prijedlog da srpska nacionalna manjina u Belom Manastiru na lokalne izbore izađe samo s jednom listom za Gradsko vijeće Grada Belog Manastira, na kojoj bi bile osobe koje uživaju ugled i podršku u manjinskoj zajednici.
Takva se inicijativa prihvata kako ne bi došlo do rasipanja glasova i kako bi se postigao što bolji rezultat, tj. kako bi u Gradskom vijeću bilo što više članova koji će stvarno zastupati interese srpske manjine, a ne da u Gradskom vijeću Srbe formalno predstavljaju članovi stranaka koje o srpskoj manjini brinu koliko i o – lanjskom snijegu (ili još i manje).
Jovan Nedić
Svakodnevni rad ambulante u Jagodnjaku
U Opštini Jagodnjak konačno je uveden svakodnevni rad lekara u ambulanti. Nakon višegodišnjeg iščekivanja i bezuspešnih pokušaja lobiranja prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu zdravlja, odlukom ministra Rajka Ostojića ambulanti u Opštini Jagodnjak nedavno je konačno odobren i uveden svakodnevni rad lekara opšte prakse umesto dosadašnjeg (samo dva puta u sedmici).
Od 11.marta u ovoj ambulanti od ponedeljka do petka i zvanično ordinira mlada lekarka opšte prakse dr. Branka Pralica. Parnim datumima radno vreme ambulante je od 7.00 do 13.00 sati, a neparnim od 13.00 do 19.00 sati. Time je prvenstveno, na zadovoljstvo stanovnika, udovoljeno zahtevima zdravstvenih osiguranika ove opštine, koji će imati i najviše koristi jer za njih to praktično znači znatno poboljšanje kvalitete usluga zdravstvene zaštite i pomoći.
Z. Popović
Godišnja skupština virovitičke Prosvjete
Prošla godina je za virovitički Pododbor Srpskog kulturnog društva Prosvjete bila veoma plodna. Osnovali smo Pjevački zbor i Etno sekciju, a najznačajnije što nam je pristupio veći djece i mladih – rekla je na godišnjoj skupštini predsjednica Ljiljana Vukomanović.
U izvješću o radu ona je naglasila i ljetni tečaj ćirilice te radionice oslikavanja boca i izrada uskrsnih predmeta koje su izložili i prodavali na Sajmu udruga Virovitičko-podravske županije.
Folklorna skupina je imala probe jedanput tjedno, uvježbana je nova koreografija, a nastupe su imali u Okućanima, Voćinu, Garešnici, Daruvaru, Gradini i Virovitici.
– U rujnu smo u prigradskom naselju Jasenaš organizirali vrlo uspješno Smotru folklora nacionalnih manjina na kojoj su srpska kulturna društva iz Daruvara, Garešnice, Okučana, Voćina i Virovitice, češke besede iz Treglave i Grubišnog Polja te Demokratske zajednice Mađara iz Sarog Graca, naglasila je gospođa Vukomanović. Goste je na godišnjoj skupštini pozdravio i generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić.
G. Gazdek
Suradnjom lokalne vlasti i ministarstava do važne investicije
Nova knjižnica u Dvoru
U novouređenom prostoru od 300 kvadrata je smješteno 13.680 knjiga čija je vrijednost ukupno oko 1.283.000 kuna
Nakon četiri godine radova na uređenju, u Dvoru je u novim prostorijama u samoj zgradi općine, otvorena Knjižnica i čitaonica. Ukupna vrijednost radova je iznosila 1,3 miliona kuna a financirali su ih Ministarstvo kulture, Ministarstvo regionalnog razvoja i Općina Dvor na osnovu odluke Općinskog poglavarstva iz 2008. Međutim, kako je taj prostor tada još uvijek bio devastiran, moralo se krenuti u njegovu obnovu.
– Nakon 15 godina zapaženog rada, preseljenje iz malog, ali toplog prostora od 100 kvadrata, za djelatnice Knjižnice, ali naše korisnike, velik je događaj. Zahvaljujući lokalnoj vlasti koja je prepoznala da je knjižnica u ovom kraju svojevrsni hram kulture i društvenog života, i uhvatila se u borbu za novcima, danas smo u novouređenom prostoru od 300 kvadrata gdje je smješteno 13.680 knjiga čija je vrijednost ukupno oko 1.283.000 kuna. Za obnovu knjižnične građe, svake godine od Ministarstva kulture dobivamo 40.000, a od općine 10.000 kuna. Velik broj knjiga dobivamo i otkupom i putem donacija kako od ambasada, tako i od pojedinaca. Posebno dobru suradnju ostvarujemo sa Narodnom bibliotekom Srbije koja nas svake godine obraduje novim pošiljkama, istakla je ravnateljica Knjižnice Biserka Cvetojević.
Dodala je da je knjižnica otvorena za suradnju sa svim zainteresiranima, bez obzira na nacionalnu, vjersku i ideološku pripadnost, te da su posebno ponosni na osam knjiga autora iz Dvora čije se knjige osim na dvorskim policama, mogu naći i na policama knjižnica širom Hrvatske.
Danas, obnovljeni prostor knjižnice čine multimedijalni prostor s 11 kompjutera, studijski odjel iz kojeg korisnici putem skajpa mogu razgovarati sa svojom rodbinom i prijateljima diljem svijeta za samo 1 kunu, igraonica, ali i izložbeni prostor u kojem se osim izložbi mogu odvijati prezentacije i književne večeri koje može pratiti i do 100 posjetilaca. Godišnje kroz knjižnicu prođe do 15.000 korisnika. Nažalost, ne samo zbog čitanja i posuđivanja knjiga, nego i zbog fotokopirnih usluga koje Knjižnica pruža.
Uređivanje knjižnice teklo je u tri faze. U prvoj fazi tokom 2008. godine vrijednost radova je iznosila 480.000 kuna, od čega je 50 posto dalo Ministarstvo regionalnog razvoja po koalicionom dogovoru HDZ-a i SDSS-a, a 50 posto je osigurala općina Dvor. U drugoj i trećoj fazi, tokom 2010. i 2011. godine, radovi su koštali 500.000 kuna za što je sredstva osiguralo Ministarstvo kulture i još 50.000 kuna općina Dvor. Za opremanje knjižnice iz Ministarstva kulture stiglo je 225.000 kuna i općina Dvor je tome još dala 50.000 kuna.
Otvaranju knjižnice prisustvovao je predsjednik SKD Prosvjete Čedomir Višnjić.
– Primjer knjižnice u Dvoru je odličan primjer suradnje s Ministarstvom kulture i to na duge staze, od samih početaka do lijepog finala. Moramo odati priznanje ljudima koji vode ovu općinu na njihovom davanju značaja i ulaganja u kulturu s obzirom na privredne poteškoće u kojima se općina nalazi. Znam mnoge primjere čelnih ljudi povratničkih općina koji su mi dolazili s prijedlozima kako smanjiti radno vrijeme u knjižnicama i kako ih zatvoriti… Očaj me, hvatao, ali nekako sam ih razumio. S obzirom da ste knjižnicu smjestili u samu zgradu općine koja se renovira, iskazali ste ljudsko poštovanje i razumijevanje prema istoriji i kulturi Dvora koji je početkom dvadesetog stoljeća bio važno kulturno i političko središte srpsko-hrvatske politike i to je nešto na što treba stalno podsjećati. Moramo se sjećati Pribićevića, Durmana, Grčića, Joka, Živkovića, Bekića, čiji su grobovi danas zarasli u korov po dvorskim selima i zaseocima. Nekada su se ti velikani srpsko-hrvatske politike i kulture borili za otvaranja škola i knjižnica u svom kraju, za podizanje kulture svom narodu, a danas živimo u vremenu i okolnostima u kojima je čak kultura bolja od života. Pa, neka nam kultura pomogne da je život na ovim prostorima stigne, poručio je Čedomir Višnjić.
Pripremili sanaciju odlagališta Ćore
Uređenje Knjižnice i čitaonica nije jedina investicija koje se ove godine završava na prostoru općine. U toku je završetak uređenja zgrade općine, u vidu primjene mjera energetske učinkovitosti koje financira Fond za zaštitu okoliša sa 70 posto i 30 posto sama općina. U ovom mandatu kroz općinski proračun je prošlo oko 7 miliona kuna kapitalnih ulaganja čemu treba dodati i pripremljene projekte za fondove Evropske unije i to tri iz vodoopskrbe ukupne dužine 24 km, kao i za sanaciju komunalnog odlagališta Ćore čija je procijenjena vrijednost oko 5 miliona kuna. Iz svega ovoga vidi se dobra suradnja s ministarstvima i državom, bez čije pomoći nema razvoja ovih sredina.
Paulina Arbutina
Dobrivoje Pavlica – skupljač i njegovatelj narodnih umotvorina
Simbol Like zapjevao u Zagrebu
Dobrivoje Pavlica je bio “Jugotonov” ekskluzivac od 1975. godine, snimivši za njih 15 albuma kao najtiražniji izvođač izvornog zavičajnog stvaralaštva
Programom “Pjevaj Liko”, održanom u Središnjoj biblioteci Srba u Zagrebu, 35 godina svog umjetničkog zavičajnog stvaralaštva predstavio je Dobrivoje Pavlica, skupljač i njegovatelj narodnih umotvorina Like i Krajine.
Pavlica je bio “Jugotonov” ekskluzivac od 1975. godine, snimivši za njih 15 albuma. Muzičko izdanje “Ličkog prela” dvaput se ‘pozlatilo’, čime je Dobrivoje postao najtiražniji zavičajni izvođač izvornog zavičajnog stvaralaštva. Bio je i dugogodišnji vokalni solista Radio Zagreba.
Sve je počelo još u prvom osnovne škole kada je Dobrivoje počeo svirati ličku tamburicu ‘samicu’ te je pohađao folklorno pjevačku sekciju u rodnoj Gornjoj Ploči. Kako veli, talenat je povukao na majku Janju. I kroz gimnaziju u Benkovcu bio je uključen u sekcije njegovanja tradicionalnih pjesama, a dolaskom na upravno-pravni studij u Zagrebu uključio se u dva kulturno umjetnička društva, svirajući tamburicu i vodivši mušku grupu Ličana.
Dosad je Pavlica izdao tri zavičajne knjige, a planira ih objediniti u jednu novu u kojoj će opisati sva blaga Like, od običaja preko narodne nošnje, plesova i instrumenata, pa do ličkih šala. O Borivoju kao umjetniku pun je hvale njegov prijatelj Milan Bogdanović, koji je iznio ono što je publika dobro znala – Pavlica od milja zvan Dobre, kompletna je ličnost čiji glas i melos Ličani cijene desetljećima.
– Pavlica je simbol Like – kako ga naziva još jedan prijatelj i suradnik Krešimir Filipčić, dugogodišnji urednik na Radio Zagrebu, koji ga je pratio na harmonici, dok je razdragana publika pjevala narodne pjesme Pjevaj mi sokole, Preko Kapele i Kršna Liko.
Pjesmom “Ličanka sam” veselom druženju pridružila se Dobrivojeva supruga Đurđica Borić. Ličko veče uz narodne pjesme i koreografiju “Ličkog prela” uljepšali su folkloraši zagrebačkog Pododbora SKD “Prosvjete”, otplesavši i neizostavno ‘gluvo kolo’.
– Očuvanje izvornog narodnog stvaralaštva, na kojem radim kroz estradni i književni rad, veoma je važno radi očuvanja običaja i kulture pravoslavnog ličkog naroda – zaključio je Pavlica. Na tome i dalje nastavlja raditi što potvrđuje i željom o novom druženju u Zagrebu, na svom koncertu uz nastup ansambla.
Mirna Jasić
Na istoku Hrvatske povukli sredstva Evropske unije
Dalj gradi vinski muzej
Također će biti rekonstruisano 17 kilometara prometnica koje vode do poznatih proizvođača vina i njihovih vinograda
U Dalju je počela izgradnja Vinskog muzeja kao deo projekta “Wine tour” koji je Osječko-baranjska županija kandidovala na konkurs IPA 3 C – regionalna konkurentnost. Osim daljskog, projekat obuhvaća izgradnju još tri mini vinska muzeja u vinorodnom području Osječko-baranjske županije i jedan regionalni muzej u osječkoj Tvrđi te rekonstrukciju 17 kilometara lokalnih cesta.
– Naš mini vinski muzej gradi se na temeljima jednog starog podruma koji se nalazi u centru sela. Na taj način sačuvali smo našu graditeljsku baštinu jer je podrum star oko 150 godina. Ovim projektom, uz dosadašnju ponudu autohtonih proizvoda i jela, obogatićemo turističku ponudu našeg kraja, kaže Bojana Orsić, direktorica Preduzetničko-razvojnog centra opštine Erdut. Dodaje da kroz erdutsku opštinu, biciklističkom rutom Dunav, tokom proleća i leta prolazi velik broj biciklista koji će sada imati priliku da se zadrže i pogledaju nešto novo.
Ukupna vrednost projekta je milion i 200 hiljada eura od čega će opština Erdut dobiti oko 200 hiljada eura. Pola od tog iznosa biće utrošeno za izgradnju muzeja, a druga polovina za uređenje 3,5 kilometra vinskih cesta prema vinogradima daljskih vinogradara Đorđa Đomlije, Jasne Antunović, Damira Lastavice i Dimitrija Ljubojevića koji će na taj način lakše plasirati svoje proizvode na tržište.
– Prema vinogradima naših vinogradara biće urađena jedna tvrđa cesta tako da se do njih može doći i u lošijim vremenskim prilikama, kaže Orsić. Kroz ovaj projekat erdutska opština će dobiti dve kapitalne investicije.
– Veoma smo zadovoljni što smo ih uspeli realizovati jer već nekoliko godina imamo spremnu dokumentaciju, rekao je načelnik opštine Erdut Jugoslav Vesić koji je nedavno sa osječko-baranjskim županom Vladimirom Šišljagićem obišao gradilište.
Završetak radova na kojima je angažovana osječka “Gradnja”, očekuje se u maju kada bi Vinski muzej mogao otvoriti svoja vrata prvim posetiocima. Direktorica erdutskog PORC-a Bojana Orsić napominje da je konkurs IPA 3 C – regionalna konkurentnost ponovo otvoren. Poručila je svim jedinicama lokalne samouprave koje imaju gotove projekte razvoja turističke infrastrukture da mogu konkurisati do 15.juna.
D. Bošnjak
Godišnji koncert darđanskog KUD-a “Radičević”
U mjesnom Domu kulture, održan je godišnji koncert Kulturno-umjetničkog društva ”Branko Radičević” iz Darde. Pored domaćeg KUD-a, na koncertu je nastupio i KUD ”Svetozar Marković” iz Novog Sada. Gosti su se predstavili koreografijom “Ciganske igre iz Vojvodine”, a dječja i odrasla grupa domaćina izvele su nekoliko koreografija: “Srpske igre iz Sarajevskog polja”, “Bunjevačke igre”, “Igre iz Zapadne Slavonije”, “Igre iz Baranje”, “Igre iz Šumadije” te “Igre iz beogradske Posavine”. Na koncertu se predstavila i ženska pjevačka grupa, koja je izvela splet narodnih pjesama. Pored uzvanika iz kulturnog, političkog i privrednog života Baranje i Slavonije, program je pratilo i oko 400 gledalaca iz Darde i okoline, pa se time pokazalo da godišnji koncert darđanskog KUD-a prevazilazi lokalne okvire.
J. Nedić
Govor i običaji voćinskog kraja
Predstavljanje knjige “Rječnik, govor i običaji voćinskog kraja koji nestaju” autora Milenka Vasiljevića Čike i Nikole Živkovića u Slatini izazvalo je velik interes publike, baš kao i predavanje “Zločin bez kazne” o stradanjima Srba na Kosovu koje je generalni konzul Srbije Živorad Simić održao nakon predstavljanje knjige. Po riječima Milenka Vasiljevića – Čike, knjiga nastala je kao izraz i želja da se sačuva originalni govor i običaji Srba iz sela voćinskog kraja, a povod je bilo pisanje monografije “Moje rodno selo Sekulinci”. Iz ljubavi prema rodnom selu nastala je i ideja, a sada i ova knjiga, rekao je Vasiljević.
Prezentacija koju je Simić održao povodom godišnjice stradanja Srba na Kosovu uz objašnjenje oko stanja odnosa Srbije i Kosova, kao i trenutno stanje pregovora također je izazvala interes publike. Dvorana je bila puna, a radimo na tome da bude još predavanja vezanih za temu Srba, rekao je organizator, predsjednik gradskog vijeća srpske nacionalne manjine Slatine Mladen Kulić.
N. J.
“Venere” u Parizu
Plesna grupa Venera iz Vukovara učestvovala je na manifestaciji “Plesni koktel” u Slavonskom Brodu koji osmu godinu zaredom organizuje Brodski plesni studio Kaskavela. U programu održanom u Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić učestvovalo je 26 plesnih grupa: iz Zagreba, Osijeka, Požege, Đakova, Vukovara, Našica, Vinkovaca i Slavonskog Broda. Vukovarske plesačice koje su se predstavile atraktivnim koreografijama “Zorba” i “Cepaj” imale su zapažen nastup. Prema rečima voditeljke grupe Jovanke Nekić Čučković, “Venere” u narednom periodu očekuje niz nastupa. Najveći događaj je odlazak na plesni festival u Parizu, od 24. do 27. aprila, dok će u maju ova grupa koja danas broji tridesetak devojčica od 5 do 17 godina starosti, učestvovati na svetskom takmičenju u mađarskom Pečuju.
D. Bošnjak
Nepoznato kameno blago Topuskog
Stijena s potpisima banova i generala
Rijetki znaju da na Babić brdu u Topuskom postoji stijena na kojoj su prije više od 200 godina znameniti gosti počeli urezivati svoje inicijale i poruke
Gosti Topuskog, najvećeg turističko-lječilišnog centra u Sisačko moslavačkoj županiji, ali i dobar dio mještana, ne znaju gdje se nalazi Babić brdo. Još manje znaju da na toj uzvisini usred Topuskog postoji stijena na kojoj su prije više od 200 godina, znameniti gosti počeli urezivati svoje inicijale i poruke, ostavljajući tako pisani trag o posjeti mondenom kupalištu.
Mekana stijena, pogodna za obradu, krije stotine imena i inicijala urezanih pažljivo, filigranskom preciznošću, a tek nekolicina autora danas je poznata. Ako se netko ozbiljnije ne pozabavi tim jedinstvenim zapisima, velika većina njih ostat će zauvijek izgubljena u povijesti. Na samom vrhu stijene koju danas zovu Kamena spomenica, pukovnik Ivan Nestor, zapovjednik Prve banijske pukovnije u Glini, urezao je 1818. svoje ime, ukrasio ga u kamenu isklesanim lišćem, te najvjerojatnije postao začetnikom toga neobičnog spomena.
Nešto kasnije, odmah ispod njega i ban Josip Jelačić urezuje svoje inicijale, a dalje slijede stotine drugih imena, inicijala i poruka, urezanih ornamenata, srdaca i cvjetova.
– Velika je šteta što se o Kamenoj spomenici vrlo malo zna, kaže Topuščanin Željko Gregurić, koji smatra da bi povjesničari trebali pomnije ispitati zapise i možda otkriti barem nekolicinu nepoznatih autora.
No staza do stijene uništena je, a prostor je obrastao u šiblje toliko da onaj tko prolazi svega nekoliko metara ispod, ne može uočiti ovaj zanimljiv spomenik kulturne baštine. U svakom slučaju, ova stijena trebala bi naći svoje mjesto na turističkim kartama Topuskog, ali i Hrvatske. Ovako, skrivena od pogleda, zanemarena i zapuštena, jednostavno propada.
Posljednjih nekoliko godina, Turistička zajednica Sisačko moslavačke županije napravila je prvi korak za očuvanje, ali i prezentaciju javnosti ove jedinstvene spomenice. Predsjednik Zajednice Ivor Stanivuković kaže da su u suradnji s Turističkom zajednicom grada Petrinje, općinama Lekenik i Topusko, te gradom Glina izradili tematski turistički put pod nazivom Putevima bana Josipa Jelačića. Povezana su sva mjesta na Baniji koja su na neki način vezana uz bana Jelačića za njegova boravka na ovom području, posebno iz vremena kada je bio zapovjednik glinske Pukovnije.
– Među njima je svakako i Kamena spomenica, koja je ucrtana u ovaj tematski turistički vodič i nezaobilazna je za onoga tko je krenuo u obilazak mjesta na kojima je Jelačić ostavio svoj trag. Osim toga izrađen je medaljon s inicijalima poznatog bana koji su vjerni prijepis, odnosno otisak originalnih inicijala koje je u stijenu uklesao sam ban Jelačić – objašnjava Ivor Stanivuković.
Ipak, korisna inicijativa županijske Turističke zajednice očito nije dovoljna da Kamena spomenica dobije mjesto i značaj kakav zaslužuje. Na potezu su lokalni turistički djelatnici koji moraju povesti akciju izgradnje i obnove stepeništa do Spomenice i krčenja šikare koja od pogleda zaklanja ovu jedinstvenu stijenu. U protivnom, polako, ali sigurno, nestat će još jedan u nizu zanemarenih spomenika kulture na području Banije i Korduna. Dok mnoge turističke sredine muku muče kako bi pronašle i plasirale svoj brend, pa ga čak i izmišljaju, ovdje, usred Topuskog, zavaljan u šikaru stoji brend za kojega čak nezna ni većina Topuščana.
Lokacija drevnog kamenoloma
Kustos karlovačkog muzeja arheolog Lazo Čučković, koji je svojedobno istraživao područje oko Kamene spomenice, bez sumnje je najbolji poznavalac ovog lokaliteta.
– Upravo na mjestu kamene spomenice, još u doba Starog Rima, nalazio se kamenolom. Gotovo dvije tisuće godine kamen se odatle eksploatirao, pa su ga Rimljani, kasnije Cisterciti, te arhitekti Austrougarske monarhije, ugrađivali u temelje svojih zdanja. U temelje većine građevina, pa i objekata starog Lječilišta, koji postoje i dan danas, ugrađen je kamen iz ovog kamenoloma. Eksploatiranje kamena prestalo je pojavom prvog urezanog napisa pukovnika Nestora na velikoj stijeni – kaže arheolog Čućković.
Vladimir Jurišić
Stogodnjak (157)
5. 4. – 12. 4. 1913: Erazmo Barčić, advokat i političar i jedan od najvećih zaštitnika srpstva među Hrvatima, umro je od srčane kapi u Rijeci. Smrt ga je zatekla upravo u trenutku kad se spremao krenuti u kazalište. Tim povodom u zagrebačkom Srbobranu izišao je nekrolog: “Vijest o Barčićevoj smrti… izazvaće najdublji utisak u cjelokupnom našem srpskom i hrvatskom narodu, ma gdje se on nalazio. Barčić je bio jedan od najvećih i najplemenitijih sinova toga naroda; jedan od najvatreniji i najneustrašivijih nosilaca naše narodne misli. U najgorim vremenima u Hrvatskoj, kad su odnosi između sinova jednoga naroda – Srba i Hrvata – bili upravo nesnosni i dovodili do javnoga izliva mržnje i neprijateljstva, Barčić je nosio visoko zastavu narodnog jedinstva…Bio je jedan od onih vrlo rijetkih rodoljuba, koji je jednakom ljubavlju obuhvaćao Srpstvo i Hrvatstvo i smatrao ih kao jednu cjelinu…” U Narodnoj misli, zborniku mladih Srba i Hrvata, kojeg je Barčić izdavao zajedno s Frankom Potočnjakom, ostale su zabilježene i ove njegove misli: “Hrvati i Srbi govore jednim te istim jezikom, dakle jesu jedan narod… Naš je cilj da postignemo naše ujedinjenje, našu neodvisnost. Dakle, ako hoćemo da u toj težnji uspijemo prije svega smo dužni, da svaki od nas žrtvuje posebne ambicije, svoj pretjerani ekskluzivistički ponos… U Hrvatskoj ima ljudi, kojima je zazorno, da se u označenju javnih posala ime Srbin rabi, jer da se time srpski elemenat priznaje; ja odobravam ovaj izraz, jer očito priznavati srpski elemenat nije samo dužnost državnička, već dužnost građanska, dužnost svakog Hrvata…” Za vrijeme pokopa, kojem je prisustvovalo više hiljada Riječana, ali i brojna izaslanstva iz susjednih krajeva, u gradu su zatvoreni sve trgovine i javni lokali, a na mnogim kućama bile su izvješene crne zastave.
* Na uglu Petrinjske ulice i Jelačićeva trga u Zagrebu gradi se nova zgrada Srpske banke. Novine navode da su glavni zidarski radovi već završeni i da je u toku postavljanje krova. Isto tako pišu da će to biti najljepša zgrada na Jelačićevom trgu, a možda i u cijelom Zagrebu.
* Poznati srpski general Mihajlo Živković, koji se istakao junaštvom u ratnim operacijama u novopazarskom kraju, proputovao je kroz Zagreb, na putu za Opatiju, gdje će se zadržati na oporavku, nakon što je prebolio trbušni tifus i zamalo umro.
* U Hrvatskoj se iz Srbije, preko narudžbenice, može naručiti knjiga Osvećeno Kosovo narodnog pjesnika Dragutina J. Ilića. U njoj je 14 pjesama koje govore o borbama za oslobođenje – od kumanovske, pa do bitke pod Lješom. Cijena – samo 1 kruna!
Đorđe Ličina