Nina Romić: Krenula je lavina talenata u regiji

Kada joj je 2010. izašao debi album “Daljine”, mnogi su ostali zatečeni njezinim prekrasnim glasom i jedinstvenim senzibilitetom i emocijama koji su izbijali iz objavljenih kantautorskih pjesama. Svega dvije godine kasnije, ohrabrena iznimnim uspjehom prvog albuma, Nina Romić objavljuje drugi, nazvan “Ptice”, na kojem se predstavlja u ponešto drugačijem izdanju, uz prateći bend. Promjene joj očito gode: uskoro će objaviti treći album na kojem ponovno najavljuje promjene.

Ni godinu dana od posljednjeg studijskog albuma “Ptice”, izlazite s novim singlom kojim najavljujete novi album. Puni ste inspiracije, pa ste nestrpljivi da snimite i predstavite novi materijal ili ste nezadovoljni uspjehom vašeg posljednjeg albuma, koji želite što prije ostaviti iza sebe?

Inspiracije mi nije nedostajalo prilikom snimanja oba albuma. U međuvremenu je dosta toga napravljeno “u malom mraku” moje sobe što nije moglo biti uvršteno na ta dva albuma. “Bicikl” je nešto sasvim novo što me ponijelo i to sam htjela predstaviti kao novi zvuk. Moram reći da je to druga pjesma po redu, prva je bila “Vožnja” i izašla je u prosincu prošle godine. U vrijeme kada sam snimila prošli album, počela sam surađivati s novim glazbenicima i tada smo počeli raditi na novim pjesmama. Sada osjećam da su one spremne i zato nema smisla odgađati.

Rastem s ljudima oko sebe

Sudjelujete na kompilaciji “Oči u magli – tribjut tu Satan Panonski” s obradom njegove “Dječakove pjesme”. Kako to da ste se odlučili na pjesmu Ivice Čuljka? Po kojem ste kriteriju odabrali što ćete od njegove poezije uvrstiti u svoju obradu?

Čim se počelo pričati o kompilaciji došla sam u kontakt s pokretačem cijelog projekta Tomislavom Vugerom i izrazila želju da sudjelujem s jednom svojom obradom. Davno sam čula za Satana Panonskog, kod kojeg mi se svidjelo što je imao specifičan glazbeni jezik, inovativan i bez kompromisa, izravan i šokantan. Bio je i ostao poseban i drugačiji. Volim slušati raznoliku glazbu i on mi je glazbeno vrlo zanimljiv. Također sam ljubitelj njegove poezije. Tako sam i zapazila “Dječakovu pjesmu”, koju sam kroz stihove doživjela puno drugačije nego što ju je on pjevao, pa sam napravila svoju verziju.

Na drugom ste albumu stvorili i neku čvrstu bazu benda, koju čine Petar Cvahte (bubnjevi), Ivica Antunović (bas), Ivana Lulić (bek vokal) i gost iz Francuske Frederik Lanc na klavijaturama. To je sada već Nina Romić bend. Hoće li novi album donijeti i neki novi zvuk?

“Ptice” sam snimila s Frederikom i Damjanom Čakmakom, a kao poseban gost bubnjeve nam je odsvirao Igor Bušljeta iz benda Mika Male. Nekako u vrijeme dovršavanja i izlaska albuma bendu su se priključila tri nova člana i logično je bilo da će se i zvuk mijenjati. Glazba je prelijepa stvar i divno je surađivati s raznim ljudima jer svatko unese dio sebe, svoj doživljaj i emociju. I ja rastem s ljudima oko sebe i učim. Pjesma ponekad od one prvotne, ogoljene verzije, izraste u nešto neočekivano i drugačije. U tome je cijela čar. Veselim se trećem albumu, svakako će biti promjena.

Počeli ste kao samozatajna kantautorica koja je ubrzo osvojila i kritiku i publiku. Koliko je, iz vašeg iskustva, u Hrvatskoj i regiji teško stvoriti ime i doći do publike, a po mogućnosti i nešto zaraditi prodajom albuma i nastupima?

U današnje je vrijeme teško živjeti čak i od posla koji radite više od osam sati dnevno, a kamoli od onoga što radite iz čiste ljubavi. Svjesna sam da tu nema prevelike zarade, pogotovo u ovom žanru koji izvodim, ali novac mi, srećom, nikada nije bio vodilja u bavljenju glazbom. Bitne su neke druge stvari, koje nisu mjerljive ni u kojoj valuti. Ime i prepoznatljivost je nešto što ne dolazi u kratko vrijeme, na tome je potrebno raditi godinama. Naravno, faktori originalnosti i posebnosti su ključni.

Projekt MIMO

Nedavno ste, zajedno sa grupom Olovni ples, pokrenuli projekt MIMO (Medijski inventar muzičkih originala) čiji je cilj osigurati vidljivost i kontinuirani razvoj autentičnoga glazbenog stvaralaštva u Hrvatskoj. Koliko jedna takva inicijativa može pomoći u etabliranju mladih glazbenika koji traže svoje mjesto pod suncem?

Organizacija je sjajna i uživo ide prijenos na radiju, kao i putem veba. Mislim da može pomoći glazbenicima jer će svakako doprijeti do većeg broja ljudi putem medija (tu su i najave na radiju i internetske reklame kao najave koncerta). Inače, u današnje vrijeme zagušenosti u svim sferama teško se probiti do medija glazbom ako nemaš dodatnu potporu, no ovaj program upravo to omogućava. A sve se događa u Muzeju suvremene umjetnosti, u divnoj dvorani “Gorgona”, gdje su glazba i glazbenik u centru pozornosti.

Što je ključni problem danas u Hrvatskoj za mlade glazbenike koji pokušavaju doći do publike i pokazati svoj talent i glazbenu kreativnost?

Ne vidim nikakav problem ako je netko talentiran i kreativan u glazbenom stvaralaštvu. Do publike takvi ljudi obično i dođu, to je nešto što se prepozna na prvo slušanje i što ih izdvaja od ostalih. Uz to, bitno je biti uporan i vjerovati u sebe. Vjerujem da će ih biti sve više i više. I svi su dobrodošli da postanu aktivni sudionici. U posljednje vrijeme svoje su pjesme predstavili novi mladi autori, za koje će se brzo čuti. Krenula je nezaustavljiva lavina talenata u regiji, jedan mali pokret akustičara. A bilo je i vrijeme.

Postoji li vaša buntovnička strana, poput buntovničke strane vašeg omiljenog kantautora Boba Dilana i hoćemo li možda na novom albumu vidjeti i tu stranu vaše kreativnosti i stava?

Poslušajte novi materijal kada izađe, možda se i iznenadite…