Pravo na rafalnu paljbu

Dva dana nakon terorističkog napada u Bostonu, američki senatori odbili su prijedlog zakona na kojemu je predsjednik Barack Obama mjesecima radio s ciljem uspostavljanja strože kontrole nad trgovinom i posjedovanjem oružja. Na senatskoj sjednici jedan za drugim odbačeni su svi amandmani koje su predložili vladajući demokrati, uključujući i strože sigurnosne provjere za kupce oružja, zabranu prodaje borbenog oružja i zabranu prodaje velikih spremnika metaka. Nijedan od amandmana nije dobio potrebnih 60 glasova, a među protivnicima našla su se i četiri senatora Demokratske stranke koji će u gun-friendly državama iduće godine ponovno tražiti mandat.

Propao je i prijedlog o uvođenju strožih kazni za švercere oružjem, koji je podržala čak i moćna lobistička organizacija Nacionalna asocijacija za oružje (NRA), koja je inače samo na dan odlučivanja o amandmanima potrošila pola milijuna dolara na oglasnu kampanju protiv Obamine inicijative. Demokratska većina, koja je bila za strožu regulativu, iskoristila je priliku kako bi odbila republikanske amandmane koji su bili uvjet za kompromis, ali pritom prijetili da potpuno obesmisle Obamin prijedlog. To je prije svega amandman, za koji je glasalo čak 12 demokrata, da se osobama koje imaju dozvolu da nose skriveno oružje u jednoj državi, to isto dozvoli i u drugim državama.

Nakon poraza demokrati su rekli da će prijedlog na neko vrijeme staviti na čekanje, a zgranuti roditelji djece ubijene u školskom masakru u Connecticutu krajem prošle godine s galerije dvorane senatorima su vikali da se trebaju sramiti. Nešto slično izjavio je kasnije i predsjednik Obama, rekavši da je taj dan bio “prilično sramotan za Washington”, a takvi komentari mogli su se pročitati i u europskim medijima. No dužnosnici s kojima su američki novinari nakon izglasavanja razgovarali rekli su da ne vjeruju da bi išta, osim eventualno još jednog masovnog pokolja, protivnike regulative moglo navesti da se predomisle.

U Americi je, navode mediji, u opticaju oko 300 milijuna komada različitog ručnog oružja, a svake godine dogodi se 30-ak tisuća oružanih ubojstava. Od 1999. godine počinjeno je i 47 masovnih ubojstava, a posljednje se dogodilo u osnovnoj školi Sandy Hook u Connecticutu u prosincu 2012., kada je 20-godišnji Adam Lanza ubio 20 djece i šest zaposlenika škole. Taj događaj potakao je Obamu da pokuša progurati zakon s ciljem smanjenja oružanog nasilja, no intenzivna republikanska kampanja, potpomognuta žestokim lobiranjem skupina za pravo na posjedovanje oružja, pobrinula se da inicijativa propadne.

Iako demokrati u Senatu čine većinu, nijedan od predloženih amandmana nisu svi podržali, što zorno svjedoči o tome koliko je pitanje posjedovanja i nošenja oružja, definirano Drugim amandmanom Ustava, u američkoj politici važno. Štoviše, bliža povijest puna je primjera neuspjele borbe za regulativu, pa su tako 2009. upravo senatori Demokratske stranke dali presudne glasove za izglasavanje dva republikanska prijedloga, jednoga kojim se ozakonjuje nošenje oružja u vlakovima međugradske željezničke kompanije Amtrak i drugog za nacionalne parkove.

I sadašnji Obamin prijedlog doživio je transformacije već i prije nego što je senatorima došao na stol, pa je tek kompromisni prijedlog demokratskog senatora Joea Manchina III. i republikanca Patricka J. Toomeyja, obojice miljenika oružanog lobija, osigurao dvostranačku podršku da bi uopće dospio na glasanje. Oni su dogovorili da se u Senatu prvo raspravlja o uvođenju kontrole nad prodajom oružja na sajmovima i preko interneta, većim kaznama za kupce oružja za druge osobe koje inače ne bi prošle sigurnosnu provjeru, te o uvođenju mjera za onemogućavanje prodaje oružja “mentalno oboljelim” osobama.

Iz njihovog je prijedloga, međutim, bila izbačena Obamina ideja da pod regulativu dospije i trgovina između susjeda i članova rodbine, te ona da se represivnim institucijama dozvoli da čuvaju podatke o oružju korištenom u zločinima, što oružani lobi već desetljećima uspješno tumači kao pokušaj zadiranja u privatnost i kršenje Ustava. Spomenuti su senatori u prijedlog zakona ubacili i amandman da se lovcima, aktivnim članovima vojske i vlasnicima koji više od pet godina imaju dozvolu za skriveno nošenje oružja omogući da oružje nose i izvan svoje matične države.

Regulativa pristupa oružju mentalno oboljelih prijedlog je koji je republikancima i konzervativnim demokratima bio poslužio kao svojevrsno utočište, kako bi istovremeno ispali proaktivni u pogledu rješenja problema nasilja, ali ne i protivnici oružja. Iako su pitanje mentalno oboljelih zbog toga digli na visoku razinu, stručnjaci tvrde da su jako mali broj masovnih zločina počine takve osobe. S druge strane, zagovornici oružja tvrde da strože provjere neće spriječiti kriminalce da se dočepaju oružja, no i tu ih demantiraju stručnjaci. FBI je od 1998. godine odbio više od dva milijuna zahtjeva za dozvolu za posjedovanje oružja, no zbog spomenute zabrane vođenja evidencije ne zna se i koliko je takvih osoba kupilo oružje na crnom tržištu. Najčešće su to sajmovi, gdje se trgovci često ne drže zakona, pa je, primjerice, “New York Times” 2009. na jedan takav sajam poslao svoj tim, kojemu je 19 od 30 trgovaca kojima su prišli pristalo prodati oružje, iako su im rekli da “vjerojatno ne bi prošli provjeru”.

Isto tako, ljudima koji ne bi prošli sigurnosnu provjeru određene rupe u zakonu omogućavaju čak i da zakonito kupe oružje, primjerice rok od 72 sata u kojemu FBI mora izvršiti provjeru. Ukoliko FBI to ne učini u danom periodu, osoba smije kupiti oružje, što je lani i učinilo oko tri tisuće ljudi. Kao najgori primjer ovog problema spominje se ubojstvo 32 ljudi u školi Virginia Tech 2007. godine, kada je sudac uoči zločina ubojicu proglasio psihički nestabilnim, ali ta odluka nije na vrijeme dospjela do relevantnih institucija.

Oružani lobi sličnim se nesuvislim argumentima protivio i Obaminoj intenciji da zabrani prodaju spremnika s više od deset metaka, tvrdeći da veći kapacitet građanima omogućava uspješniju samoobranu, dok s druge strane potencijalnim ubojicama ionako treba manje od sekunde da promijene ispražnjeni spremnik. No istraživanja su pokazala da je zabrana automatskog oružja i spremnika kapaciteta od 30 do 100 metaka, inače dizajniranih za vojsku, između 1994. i 2004. godine dovela do značajnog smanjenja zapljena takvog oružja, da bi nakon ukidanja zabrane ponovno porasla. S obzirom na to da nije regulirana, ne znaju se ni podaci o prodaji takvih spremnika, ali se pretpostavlja da se radi o 130 milijuna komada godišnje, od čega 30 milijuna čine spremnici s više od 30 metaka.

Ubojica iz škole Sandy Hook koristio je spremnike sa 30 metaka i u manje od pet minuta ispalio 154 metka, a svaki put kada bi morao promijeniti spremnik, neka su djeca uspjela pobjeći. Lanza je u školu došao s poluautomatskom puškom Bushmaster AR-15, civilnom verzijom puške M-16 koju koristi američka vojska, te poluautomatskim pištoljima Glock 10 mm i Sig Sauer 9 mm, sa spremnicima od 15 metaka. Sve je zakonito posjedovala njegova majka, koju je Lanza ubio prije nego što se uputio u školu. Nijedna od ovih činjenica nije, međutim, bila dovoljna da većinu američkih senatora motivira na djelovanje koje bi ubuduće spriječilo ovakve masakre, pri čemu su značajnu ulogu odigrale lobističke organizacije, prije svega NRA.

Članovi te organizacije senatorima su uputili tisuće telefonskih poziva, bombardirali im elektronsku poštu pismima i prijetili uskraćivanjem donacija, pa su neki senatori kasnije otvoreno priznali da su odustali pod njihovim pritiskom. Osim NRA, u posljednjih nekoliko godina utjecajna je postala i skupina Gun Owners of America, koja se smatra još radikalnijom. Zalaže se za kompletnu deregulaciju, za sebe kaže da joj je svrha “gurati NRA kada zastrani”, a definira se kao “protuvladina”. No ona je i znatno manja od NRA, koja ima pet milijuna članova i koja je u 2011. imala prihode od 220 milijuna dolara.

Na suprotnoj strani, uz roditelje ubijene djece, naročito se angažirao neovisni njujorški gradonačelnik Michael Bloomberg, jedan od utemeljitelja organizacije Gradonačelnici protiv nezakonitog oružja, koja okuplja oko 900 američkih gradonačelnika. Kao jedan od najbogatijih Amerikanaca, Bloomberg je s milijun dolara financirao Obaminu kampanju protiv oružja. Njegova organizacija odlučila je i da će, po uzoru na NRA, ocjenjivati političare u odnosu prema njihovom stavu o oružju, budući da se ta metoda prijateljima oružja dosad pokazala vrlo korisnom.

Naime, NRA dužnosnike ocjenjuje sa sedam ocjena, pri čemu A+ označava osobu sa “strastvenim trudom za pravo na oružje”, a F “istinskog neprijatelja oružja”. Prema podacima “New York Timesa”, u sadašnjem sazivu Senata, kojim dominiraju demokrati, 46 njih ima najbolju, a 35 najgoru ocjenu, dok u većinski republikanskom zastupničkom domu njih 242 ima ocjenu A, a 146 ocjenu F. “Washington Post” navodi da je NRA za izbore 2012. financirala 261 kandidata, od čega 236 republikanca, a u Kongres je ušlo 80 posto svih kandidata koje su sponzorirali. Federalna izborna komisija objavila je pak da je NRA na različite aktivnosti u prošlom izbornom ciklusu potrošila 25 milijuna dolara.

Lonac za masovno uništenje

OKVIR TEKST: Za razliku od problema oružanog nasilja, američke vlasti na napad u Bostonu reagirale su neusporedivom represijom nad pravima svojih građana. Osim što je u Bostonu na nekoliko dana uveden policijski sat, pa su građani bili zatočeni u kućama, a naoružana vojska patrolirala ulicama i pretresala im domove bez naloga, osumnjičenom napadaču Džoharu Carnajevu uskraćena je obavijest o takozvanim pravima Miranda, koja mu garantiraju odvjetnika i obranu šutnjom. Predsjednik Obama uspio se oduprijeti pozivima republikanaca da mu se sudi na vojnom sudu kao “neprijateljskom borcu”, objasnivši da nema dokaza da je 19-godišnji Amerikanac čečenskog porijekla bio povezan s Al-Kaidom, što bi bio zakonski temelj za takav zahtjev.

No istražitelji se trude dokazati povezanost s međunarodnim terorizmom njega i ubijenog mu brata Tamerlana, pa se tako spominje njegov “prelazak na islam”, te istražuje kako su braća nabavila oružje i eksplozive. FBI, koji je 2011. Tamerlana ispitao nakon zahtjeva ruskih vlasti i pustio ga, na meti je kritika jer “nije reagirao” na vrijeme, no ne govori se što je trebao poduzeti u vezi osobe koja mu tada nije bila sumnjiva. Državno odvjetništvo najavilo je pak da će se Džoharu suditi zbog upotrebe oružja za masovno uništenje, za što se predviđa i smrtna kazna. Namjeru da se oružjem za masovno uništenje proglasi ekspres-lonac, budući da je taj predmet korišten u napadu, neki su analitičari nazvali apsurdnim rastezanjem tog pojma, u koji spadaju nuklearno, kemijsko i biološko oružje.

Osim što je, pozivajući se na napad u Bostonu, četiri dana kasnije američki Kongres izglasao zakon o “kibersigurnosti”, protiv kojeg su se bunile grupe za zaštitu privatnosti i građanskih prava, konzervativni zastupnici već su najavili i da će pokušati blokirati donošenje novog zakona o imigraciji, kojim bi se trebala olakšati procedura apliciranja za azil.