Što više kapitalizma, to više “Kapitala”

Kada se prije otprilike mjesec dana na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za filozofiju, krenulo s kolegijem o Marxovom “Kapitalu”, nekima se učinilo da je nakon 20 i nešto godina Marxovo učenje napokon opet dobilo pravo građanstva. Nešto bolje upućeni – njih smo odmah kontaktirali – kažu nam da je predavanja o Marxu i marksizmu na domaćim visokoškolskim ustanovama bilo i ranije, uz obavezni dodatak da je u devedesetima o tome uglavnom vladala akademska šutnja, kao da su se rukovodili stavom sada već penzioniranog pape Benedikta XVI koji je bio ustvrdio da “marksizam kao ideologija više ne odgovara stvarnosti”. Dok se na univerzitetima stvari oko marksizma omekšavaju, papinskog se pravorijeka ostali sudionici javnog prostora, posebno medijski djelatnici, itekako pridržavaju: novi uzlet nacionalizma i govora mržnje radije će objasniti nekim esencijalističkim tlapnjama nego materijalističkom teorijom.

No vratimo se poučavanju Marxa i marksizma u visokim školama. Profesor Lino Veljak otkriva kako su se na Filozofskom fakultetu, pod njegovom ingerencijom, odvijali neki programi.

– Jedan sam semestar, mislim da je to bilo 2004/2005, držao seminar o Marxovim “Ranim radovima”, a jedan semestar o “Grundrisseu”. Kasnije je najmanje pet semestara pod mojim vodstvom honorarni asistent Luka Bogdanić držao seminare pod općim naslovom “Marx i marksističke filozofije”. Teme su bile od “Ranih radova”, preko Antonija Labriole i Antonija Gramscija, do Rodolfa Mondolfa, dakle uglavnom talijanska marksistička filozofija 20. stoljeća. Prošli semestar je pod mojim vodstvom asistentica Marija Selak imala seminar o povijesnom mišljenju Milana Kangrge – nabraja Veljak.

Dean Duda, također profesor Filozofskog fakulteta, prisjeća se da je držao kolegij pod naslovom “Marksizam i književnost” s naglaskom na djela Györgyja Lukácsa, uz poseban osvrt na filozofe tzv. budimpeštanskoga kruga (Ágnes Heller i Ferenc Fehér). Drugi kolegij kojim je ravnao zvao se “Klasa i kultura”, održavao se prije pet godina, a obaveznom literaturom je dominirao francuski filozof Pierre Bourdieu.

Izborni seminar o Marxovom “Kapitalu”, čime smo započeli ovaj tekst, drži Mislav Žitko. Naslovio ga je “Kapital. Epistemološki aspekti marksističke teorije”. Prema silabusu, jedan od glavnih ciljeva kolegija je “upoznavanje s temeljnim pojmovima marksističke analize uzimajući u obzir suvremene rasprave iz područja političke ekonomije”. Ispitnu literaturu čine trotomni Marxov “Kapital”, objavljen u beogradskim kućama “Prosveta” i BIGZ, te “Temelji slobode – Osnovi kritike političke ekonomije” u izdanju zagrebačkog “Naprijeda”, uz širu izbornu literaturu. Bili smo na trećoj sesiji s tridesetak studenata viših godina te odslušali 60-minutno predavanje o odnosu neoklasične ekonomske teorije i marksističke teorije.

Na raspapin apodiktički stav o neusklađenosti marksizma i stvarnosti Duda odgovara:

– Skoro da bih citirao neumrlog Batu Stojkovića dok se kao otac obraća Slavku Štimcu u filmu “Varljivo leto ’68”: “Marksizam, sinko, nije kao ostali predmeti, kao recimo geografija. Jer može se živeti ako ne znaš gde je Abu Dabi, gde je Singapur, Guanahuato, Cejlon… Ili, recimo, iz istorije kad je Milutin došao na presto. Ali marksizam? Marksizam se jednostavno mora znati, razumeš. On će te pratiti celog života jer marksizam prožima sve pore našeg društva, razumeš. On je neophodan, jel tebi jasno?” Šalu na stranu, naravno, osim rečenice da će nas marksizam pratiti čitav život jer kapitalizam prožima svaku poru našeg društva.

– Oni koji su svojedobno pomislili da su apsolvirali Marxa i marksizam kao sastavni dio sveučilišnih programa u društvenim znanostima i humanistici, nisu u svojoj sljepoći prevarili samo sebe nego su i snažan kritički alat izbili iz ruku onima koje su s njim morali nekako upoznati, čak i logikom elementarne školske vježbe. Kako u društvenim znanostima i humanistici ne postoji mrtvo znanje, u marksističku analitiku bilo je moguće ući i na neki od sporednih ulaza, uvjetno lagodnijih, što su kulturalni studiji svakako bili. Marxove ideje tek u kapitalističkom društvenom okviru pokazuju svoju pravu snagu i zato treba očekivati njihovu intenzivniju aktualizaciju, a neke zaboravljene marksističke rasprave u današnjim okolnostima imaju veću “konvertibilnu vrijednost” nego prije nekoliko desetljeća, pa su neki skoro nijemi tekstovi progovorili na iznimno zanimljiv način, uz niz novih recentnih rasprava. Što više kriznog i brutalnog kapitalizma, to više Marxa i smislenog marksizma, i ne samo niti nužno u tom kontekstu. A ako netko drži da je Marx ili nešto što je problemski oko njega sveučilišni eksces, taj, bojim se, jedva da išta razumije – zaključuje Duda.

U vezi nove recepcije Marxa bitan je i novi prijevod “Kapitala” na slovenski jezik.

– Preveden je prvi svezak “Kapitala”, a želja je da se prevedu sva tri, no to zavisi od financija i raspoloživosti kvalitetnih prevodilaca. Razlog novog prijevoda je, prvo, da se osvježi marksistička terminologija i u sam osnovni tekst kritike političke ekonomije unesu spoznaje iz čitanja suvremenih marksističkih autora od osamdesetih naovamo i, drugo, da se reaktualizira marksistička misao u vrijeme traganja za alternativama kapitalizmu, koji je očigledno povijesno iscrpljen i ne može garantirati društveni razvoj i blagostanje – kaže sociolog Primož Krašovec.

Pitali smo ga tko u Sloveniji predaje Marxa.

– U Ljubljani Marxa predaju Rastko Močnik, Jože Vogrinc i Lev Kreft na Filozofskom fakultetu, ponekad i Mladen Dolar, Rado Riha i Zdravko Kobe od filozofa. To je relativno dobro s obzirom na demonizaciju marksizma u devedesetima i koliko malo je Marx prisutan u drugim postsocijalističkim zemljama. S različitim reaktualizacijama Marxa zapravo smo na najveći otpor naletjeli ne od mainstream ekonomista ili konzervativnih intelektualaca, nego od lijevo-liberalnog dijela akademije (sociologa, socijalnih radnika, pedagoga), koji Marxa doživljavaju kao prijetnju teorijama postindustrijskog društva i postmodernoj “epistemologiji”, na kojima su izgradili svoje akademske karijere i oportunističke političke stavove. Ali bez lažne skromnosti mogu reći da najviše na reaktualizaciji Marxa i marksizma rade mali, alternativni kolektivi poput Delavsko-punkerske univerze i izdavačke kuće “Naprej!” i taj rad dosiže do većeg broja ljudi od onog akademskog – dodaje Krašovec.

Otpor marksističkim uvidima u krizu u nas u dobroj mjeri pružaju i glavnostrujaški mediji. Njima pružamo odgovor opet uz pomoć Krašovca:

– Liberalne medijske komentatore, koji simbolički i egzistencijski zavise od stabilnosti postojećeg ideološkog prostora, spopada groza svaki put kada se u javnom prostoru pojave neke nove političke ideje koje destabiliziraju uređenje, a u kojem spomenuti medijski stručnjaci imaju monopol nad interpretacijom.