ZAMP tuži, zampovac sudi

Predsjednik Visokog trgovačkog suda Mario Vukelić, inače pridruženi član Hrvatskog društva skladatelja (HDS) i autor estradnih hitova koji u bazi HDS-ZAMP-a ima preko stotinu zaštićenih djela te za njih prima ZAMP-ove tantijeme, kao sudac tog suda donio je čitav niz presuda i drugih rješenja u slučajevima koje je HDS-ZAMP vodio radi naplate autorskih naknada od različitih poslovnih subjekata.

Koliko je točno sudskih rješenja u slučajevima HDS-ZAMP-a donio ZAMP-ovac Vukelić nemoguće je ustanoviti bez detaljne pretrage upisnika suda, no pretraživanjem specijaliziranog portala Sudačka mreža “Novosti” su utvrdile da je zasigurno riječ o vrlo velikom broju. Taj portal, naime, donosi brojne primjere iz sudske prakse Visokog trgovačkog suda (VTS), a među njima smo pronašli da je sudac Vukelić 2007. i 2008. odlučivao u najmanje 16 predmeta u kojima je HDS-ZAMP bio tužitelj radi naplate autorskih prava (kasnije ćemo doznati da je predmeta bilo daleko više).

U svih tih 16 predmeta Vukelić je naveden kao sudac pojedinac, što znači da rješenja nije donosio kao član šireg sudskog vijeća, već je o njima samostalno odlučivao. Kako HDS prikupljanje naknada za autorska prava ostvaruje kolektivno i kako visina godišnjih naknada prema pojedinim autorima ovisi o uspješnosti naplate, Vukelić se odlučivanjem u tim predmetima našao u poziciji da o njegovim rješenjima ovise i njegovi vlastiti prihodi.

Vukelić je vjerojatno jedini ZAMP-ovac na VTS-u, jer nije baš čest slučaj da suci pišu za estradu, pa zasigurno nije bio problem rasporediti te predmete ostalim kolegama. No on nije smatrao shodnim da se zbog pozicije sukoba interesa izuzme od odlučivanja u predmetima HDS-a, čiji je korisnik. Da je Vukelić na platnoj listi HDS-a vidljivo je iz internetske baze ZAMP-a, u kojoj je on naveden kao autor tekstova ili kompozitor za 105 djela različitih izvođača, među kojima su i zvijezde poput Tereze Kesovije, Miše Kovača ili Ibrice Jusića, a također i iz njegove imovinske kartice u kojoj stoji, kako je prošlog tjedna objavio Tportal.hr, da je od HDS-a na ime autorskih honorara u 2011. godini primio ukupno 5.311 kunu, a u 2012. godini 3.453 kune.

Iako je riječ o autorskim prihodima koji se kreću na razini od nekoliko tisuća kuna godišnje, to s vremenom predstavlja značajan iznos. Također, iako je riječ o odlučivanju o sporovima uglavnom vrijednima po nekoliko tisuća kuna, tih je sporova bilo jako puno, a neka Vukelićeva rješenja teška su i više desetaka tisuća kuna, pa je među 16 spomenutih i jedno ovršno rješenje na iznos od 54.900 kuna, koliko je ZAMP naplatio jednom kafiću iz Brezovice. Sva rješenja osim jednog bila su donesena u korist ZAMP-a, a redom je riječ o odlučivanju u različitim fazama postupaka u kojima je ZAMP tužio ugostitelje.

U svim tim slučajevima ugostitelji su se žalili VTS-u na rješenja koja su protiv njih donijeli niži trgovački sudovi, pa je Vukelić odbijajući njihove žalbe kao neosnovane mahom potvrđivao odluke prvostupanjskih sudaca, a jedina žalba koju je usvojio išla je protiv ZAMP-a. No ovdje nije stvar u tome da se dvoji oko ispravnosti njegovih rješenja, već u dvojbenoj situaciji u kojoj se našao prihvativši se odlučivanja u predmetima HDS-ZAMP-a, čiji je član i od kojeg osobno prima autorske honorare zahvaljujući, između ostaloga, i sudski uspješno nametnutoj naplati.

Među odredbama o dužnostima suca, Zakon o sudovima u članku 89. navodi: “Sudac se mora ponašati tako da čuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti”, dok članak 91. glasi: “Sudac se ne smije koristiti svojim radom u sudu i ugledom suda za ostvarenje svojih privatnih interesa.” Zakon o parničnom postupku nalaže, pak, da će sudac, ako smatra da postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, obavijestiti o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

– Svaka situacija u kojoj sudac svojom odlukom može utjecati ili utječe na vlastiti probitak svakako potpada pod sukob interesa, ne nužno zakonski, ali po temeljnoj definiciji da. Ako njegova odluka može utjecati na njegove prihode onda je svakako njegova objektivnost upitna – kazao nam je Zorislav Antun Petrović, član upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatska i bivši član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Vukelić u svojem odgovoru na naš upit, kojeg u cijelosti donosimo uz ovaj tekst, navodi da ZAMP-ovi predmeti odlukom tadašnjeg predsjednika VTS-a nisu bili raspoređeni direktno njemu, već sudskom savjetniku kojem je on bio mentor i koji je samostalno izradio nacrte odluka koje je Vukelić kao mentor prihvatio. Smatra da zato nisu postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost i da stoga nije bilo razloga za pokretanje postupka njegovog izuzeća.

Vukelić navodi da je tih predmeta ukupno bilo 26 i da su svi iz 2007. godine, no ipak, u svih 16 njegovih rješenja koje imamo stoji samo njegovo ime i njegov potpis, dakle donio ih je on osobno, bez obzira na to je li nacrte izradio savjetnik, a osim toga, od naših 16 predmeta sedam ih je riješio 2008. godine. Vukelić nam je uskoro poslao i dopunu svojeg odgovora navodeći da je u upisniku VTS-a naknadno pronađeno još pet njegovih ovršnih rješenja u predmetima HDS-a, a kako je moguće da ih ima još, s time ih je najmanje 31. Iz Vukelićeva odgovora doznali smo također da je u posljednjih 20 godina prosječno primao od HDS-a oko 5.500 kuna, što bi ukupno trebalo biti više od 100.000 kuna.

U vrijeme donošenja spomenutih Vukelićevih rješenja predsjednik suda bio je Srđan Šimac, kojeg je, zanimljivo, tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović koncem 2008. smijenio povodom određenih kontroverzi, među kojima je bio i sukob interesa u slučaju u kojem je Šimac kao član tročlanog sudskog vijeća sudjelovao u donošenju presude u korist splitske zaštitarske tvrtke Gradska sigurnost Šimac i sin, u vlasništvu vlastitog oca i brata, što je u dnevnom listu Business.hr tada objavio dolje potpisani novinar.

Šimac se pravdao da je propust napravio nenamjerno zbog nepažnje i rutine, odnosno da je predmet vodila druga sutkinja i da on kao član vijeća nije bio svjestan da se radi o tvrtki njegove obitelji. Iako je predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin uvažio takvo njegovo opravdanje, nakon što su se pojavili još neki navodi o “neurednom vođenju sudskih knjiga”, ipak je bio smijenjen. Kod suca Vukelića ne radi se o tako izravnom sukobu interesa, no on ne može reći da nije bio svjestan kako donosi odluke u predmetima HDS-a, čiji je član.

Dovode li okolnosti u kojima je Vukelić prihvaćao ZAMP-ove predmete u pitanje njegovu nepristranost prema Zakonu o parničnom postupku i Zakonu o sudovima, nije na nama da prosuđujemo, no u najmanju ruku riječ je o nečemu o čemu ni on ne bi smio odlučivati samostalno, već bi takvu dvojbenu poziciju trebao prijaviti predsjedniku suda, kao što nalažu spomenuti zakoni, kako bi predsjednik donio odluku o eventualnom izuzeću.

Vukelić je za suca VTS-a imenovan 2002. godine, a bio je među kandidatima za predsjednika već 2006. godine, kada je na to mjesto došao Šimac. Nakon Šimčeve smjene izabran je 2009. za predsjednika, a mandat mu istječe 1. kolovoza ove godine, pa je Državno sudbeno vijeće (DSV) početkom veljače objavilo natječaj za novog predsjednika. Na natječaj se nakon isteka 15-dnevnog roka nije javio nitko osim Vukelića, što je vrlo neobično s obzirom da je u nizu proteklih izbora vladao veliki interes za tu funkciju, koja, prema Vukelićevoj imovinskoj kartici, donosi i mjesečnu neto plaću od 19.400 kuna, što je u visini primanja potpredsjednika Vlade.

Iako je jedini kandidat, Vukelić još nije od DSV-a dobio novi mandat, a prema pisanju Tportala, još uvijek se čeka na ocjenu sudskog vijeća VTS-a te na mišljenja ministra pravosuđa Orsata Miljenića i predsjednika Vrhovnog suda Hrvatina, nakon čega bi Vukelić, budu li mišljenja pozitivna, trebao odraditi i razgovor pred DSV-om. Vukelić, kako navodi, odluke u predmetima ZAMP-a nije donosio od kada je postao predsjednik VTS-a, no taj sud godišnje donosi stotine odluka u ZAMP-ovim predmetima, pa je njegova pozicija zanimljiva i s tog aspekta.

Prema pisanju Tportala, čini se da je Vukelić po prihodima i imovini u nekretninama najbogatiji trgovački sudac, a osim autorskih naknada od ZAMP-a ostvarivao je izvan sudskog rada i druge prihode, od čega najviše od privatnog Veleučilišta VERN, gdje predaje na kolegijima Trgovačko pravo i Osnove prava. Vukelić je od tog Veleučilišta, čiji je dekan u to vrijeme bio sadašnji glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Goran Radman, primio 2011. godine čak 73.456 kuna, a 2012. godine 81.430 kuna.

Prema Zakonu o sudovima, za obavljanje određene službe ili posla sucu odobrenje daje predsjednik suda, a za predsjednika suda ga daje predsjednik neposredno višeg suda, u ovom slučaju Vrhovnog suda Hrvatin, no Vukelića smo propustili upitati je li na taj način regulirao svoje odnose s VERN-om.

Vukelić: Nije bilo razloga da se izuzmem

“Uvodno napominjem da Visoki trgovački sud RH (VTSRH) u okviru svoje nadležnosti ne odlučuje izravno o zahtjevima stranaka već odlučuje o žalbama protiv odluka prvostupanjskih sudova, odnosno o zakonitosti prvostupanjskih odluka. Nikada mi kao sucu nisu mi bili raspoređivani u rad predmeti u kojima je jedna od stranaka HDS, ali je točno da sam kao sudac naveden u 26 odluka VTSRH u kojima je jedna od stranaka HDS.

Svi naprijed navedeni predmeti raspoređeni su u rad sudskom savjetniku Radovanu Raduki u skladu s Odlukom tadašnjeg predsjednika suda. Sudskom savjetniku Radovanu Raduki bio sam mentor, a on je u skladu sa zakonom samostalno izradio nacrte odluka koje sam kao mentor prihvatio. U 21 predmetu odluke su donesene u sjednici vijeća, a sve odluke dodatno su prošle i kontrolu Odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse.

Iz naprijed iznesenih razloga, a posebice naglašavajući da je u svim navedenim predmetima izvjestitelj bio sudski savjetnik koji je i izradio nacrte odluka, nisam smatrao, a ne smatram niti danas, da postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju moju nepristranost. Slijedom toga nije bilo razloga za pokretanje postupka mog izuzeća.

Navedene odluke donesene su u razdoblju od 2. listopada 2007. do 5. prosinca 2007. Prije i nakon tog razdoblja nisam radio na predmetima HDS-a. Od 1. kolovoza 2009. nakon što sam postao predsjednikom VTSRH sukladno odredbama Zakona o sudovima obavljam samo poslove sudske uprave pa dakle ne sudim niti u jednom predmetu.

Temeljem činjenice da sam kao autor prijavio svoja djela Hrvatskom društvu skladatelja, jedan sam od njegovih preko 7.000 pridruženih članova. Od 1992. do danas sam u skladu s propisima prosječno primao godišnje oko 5.500 kuna autorskog honorara”, stoji u odgovoru suca Vukelića, dan nakon kojeg je poslao i dopunu da je pronađeno još pet njegovih ovršnih rješenja u predmetima HDS-a, ne spominjući pritom više sudskog savjetnika.