Kerumizirani Bozanić

 HTV Dnevnik i Dnevnik 3

Mlada reporterka Ivana Brailo odlično je pratila referendum o Srđu. Nakon što su rezultati postali poznati, na brdo je izvela Igora Miošića (Srđ je naš) i Maju Brinar Frenkel (sad je, bogami, njezin), pa ih s one visoravni temeljito propitala o svemu. Maju Brinar Frenkel upitala je što je mislila kad je rekla da će golf na Srđu ići bez obzira na rezultate referenduma, no kad je dotična lukavo zaobišla odgovor, Ivana Brailo uljudno je ponovila pitanje: “Niste mi odgovorili, što ste time mislili?” Na to se sugovornica izvukla na uredničku opremu u dnevnim novinama koje su tu izjavu objavile.

Rijetkost je da novinar inzistira na odgovorima na pitanja koja postavlja. Nije li za njih zainteresiran, džaba mu posao, no Ivana Brailo ne spade u te okorjele rutinere, ter joj ovom prigodom udjeljujemo pohvalu.

 RTL danas

Daljinski upravljač trebao bi imati funkciju replay kao na sportskim utakmicama, da se više puta može vrtjeti rečenica koju je njegova uzoritost, nadbiskup zagrebački izgovorio u Vukovaru. “Nisu na prvom mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili”, rekao je pastir Božji Josip Bozanić.

Što vidimo iz te rečenice? U prvom redu, uočljiva je kolektivizacija, kako krivnje tako i zasluga. “Oni koji su razarali” stoje nasuprot “onima koji su čuvali i gradili”. Gdje je, zapitala bi se svaka cjepidlaka, tu Tomislav Merčep? No nema veze. U drugom sloju čitanja uočavamo podjelu građana na “prvo” i “drugo” mjesto. To je ona ista podjela koju je – kako je na Facebooku točno primijetio kolega Đivo Đurović – na veliku scenu izveo Željko Kerum sad već čuvenom rečenicom da “Srbi tribaju znati di im je misto”. Odnosno, to je podjela na Hrvate i goste, u varijanti Ruže Tomašić.

Njih dvoje ne bi trebali izazivati previše zaprepaštenja, ali valja reći da nadbiskupova izjava zapanjuje jer je daje prvi službeni širitelj vjere Isusove u ovoj zemlji, a ona mu oponira svakim svojim slovom, o duhu da i ne govorimo. Isus je, kako se smatra od Hegela naovamo, prvi u povijesti utemeljio pojam individuuma. Jakov najbolje izražava univerzalnost njegova nauka (katolis, uostalom, znači univerzalan, sveopći), nazivajući sve koji prave razliku među ljudima “sucima koji naopako misle”. Kršćanin pak treba “ljubiti bližnjega svoga kao sebe samoga”. U glasovitoj sentenci Pavao veli: “Nema više ovdje ni Grka ni židova, ni obrezana ni neobrezana, ni tuđinca ni barbara, ni roba ni slobodna čovjeka; tu je samo Krist – koji je sve i u svima. Vi ste sveti i ljubljeni Božji izabranici.” U čuvenoj Isusovoj prispodobi, čovjeka izgladnjelog i ranjenog na cesti iznevjere braća u vjeri, židovi, a pomogne mu Samaritanac, kojega su smatrali “gostom”. U svemu, dakle, Bozanić propovijeda suprotno Nazarećaninu, no nijedna televizija nije tu ideju problematizirala jer je Crkva sveta krava, a postojanje svetih krava nije ništa drugo nego mehanizam očuvanja postojeće distribucije resursa.

Kad čovjek vidi strašnu kerumizaciju Bozanića, kad vidi što je u susjedstvu radio episkop Vasilije Kačavenda i mnogo druge takozvane braće u Kristu ovamo i onamo, ne može poreći zaključke koje je nešto prije Francuske revolucije o Crkvi iznio Louis Antoine de Saint-Just: “Da se Hrist ponovo rodi, i to u Španiji, njega bi sveštenici ponovo razapeli…” Istu je misao Dostojevski razradio stotinjak godina kasnije u paraboli o Velikom inkvizitoru, a ona do danas samo skuplja dokaze, rijetko kad opovrgnuća. Ukratko, previše tu zaudara sumpor.

 HTV 4

Lokacija: Dugopolje. Pošiljalac SMS-a: Vladimir.

Vladimir: Jesi ikad hvalio HTV 4? U sat vremena doznaš za puknutu cijev u Nedelišću, smotru folklora u Ernestinovu i otvaranje hotela u Vinodolskom.

Ja (u Zagrebu): Evo prigode.

Vladimir: Svakog jutra repriziraju jučerašnje županijske panorame. Slogan bi mogao biti: HTV4 – nigdje više beskorisnih informacija.

Ja: Pa katkad daju i hokej, npr. kad je puklo u Bostonu. Da narod ne zahvati panika.

Vladimir: Možda čak hokej nije bio dobar izbor jer je prenasilan, a nasilja je bilo u Bostonu. Bude li opet terorizma, neka emitiraju nešto o vegetarijanstvu.

Ja: Još bolje o frutarijancima. Oni jedu voće samo kad otpadne.

Vladimir: Nije samo to. Oni su javni servis, ne utrkuju se za gledanost. Zašto bi povlađivali masama i davali im ono o čemu javljaju sve svjetske televizije. Mogu li GOSTOVANJE u srpskom glasilu smatrati pisanom potvrdom da sam Hrvat?

Ja: Jači dokaz teško možeš naći. Razbit ćeš sve iluzije ovima koji misle da si orjunaš.

Vladimir: Da. Minus i minus daju plus. Gost kod gostiju je domaćin.

Ja: Uman si – samo je Marijanska brazda dublja od tebe!

 Matula, HTV 3 

U napetoj sekvenci Vili Matula šeće Trgom burze, ukrug. Prilazi policajac i legitimira ga. Policajac je mlad, vrlo ozbiljan, jako autentičan, toliko da ne možeš razabrati je li angažiran naturščik, stvarni policajac ili mladi glumac. Ako je glumac, vrlo je uvjerljiv. Metodička, ontološka podozrivost kojom ispituje Matulu o generalijama upućuje na zaključak da je vjerojatno ipak riječ o pravom policajcu (to se ne može glumiti), ali opet, može li policajac tako dobro glumiti samoga sebe?

Takav uvod čovjeka zalijepi za ekran. Što je, dovraga, to? Neka dokumentarna snimka? Gluma? Nakon nekog vremena uviđate da je riječ o dokumentarcu o glumcu Viliju Matuli. Film je urađen s malim budžetom, ali s velikim talentom – ton svemu daje čarobni ritam Matulina Münchhausena – pa je i danas, 13 godina nakon snimanja, jednako atraktivan. Matula performerski raščlanjuje ne samo zanat glumca, nego i sve pripadajuće mu kontekste, od akademije preko režisera do društvene cjeline. Pun pogodak Trećeg programa, koji se u posljednje vrijeme primjetno emancipira od svoje kinotečne osnove i pokušava izvesti desant na područja gdje na početku nije bio. Treći je program – kao i njegov stariji radijski brat – najpametnije dijete Prisavlja, ali to je u ovom društvu isto što i osuda na zaostajanje.

 Reci da te posla Peci

U posljednje vrijeme hrvatske banke preuzele su ulogu makroa u glumačkom kupleraju. Svjesne zla glasa koji ih prati, angažirale su dvojicu ultrasimpatičnih i popularnih glumaca, Radka Poliča i Bogdana Diklića, kako bi reklamirali njihove proizvode tj. smrtonosne kredite, u Hrvatskoj dva do tri puta skuplje nego u EU-u. Reklame trebaju ostaviti dojam krajnje ljupkosti bankarenja s tim kućama. Vrhunac drskosti ipak predstavlja radijska reklama jedne banke, koja kaže ovako. Ovih dana kreće legalizacija vaših bespravnih nekretnina. Trebate kredit? Nema problema: “Dođi u banku i reci da te posla Peci.”

Ton iz offa pripada sportskom novinaru Edi Pezziju. S kim vi bankarite? S Pezzijem. Što će reći kad počnete bankariti s kontejnerom – što je u ovim okolnostima itekako moguće – hoće li priznati pravnu odgovornost jer vam je dao investicijski savjet? Ne slušajte ga što govori. Nemojte ići u banku ako baš niste očajnik, umjesto toga pošaljite Pezzija tamo di mu je misto, u mirovinu, neka peca lubine ili štogod već, samo neka se kloni nadrisavjetništva.