Od Pena do Espeena

Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatski PEN centar bezrezervno podržavaju Predraga Lucića u njegovim ustrajnim i hrabrim, intelektualno poštenim nastojanjima da regiju u kojoj živimo učini boljim i humanijim mjestom i za život i za slobodno pisanje, pa i o najbolnijim temama, zaključuje se u priopćenju PEN-a i HDP-a – prenijele su potkraj travnja mnoge hrvatske i regionalne agencije. Ni mjesec dana poslije, 18. svibnja, na Godišnjoj skupštini hrvatskoga PEN-a, rukovodeća garnitura uglavnom je ponovno izabrana. Sve je prošlo glatko i gipko, PEN je očito zadovoljan sobom, iako su mediji to slabo zabilježili. Osim L. Bunjevac u “Jutarnjem listu”: “Članovi su se složili s prijedlogom Gige Gračan da se organizira tribina na kojoj bi Viktor Ivančić obrazložio svoje primjedbe na djelovanje PEN-a.” Te su primjedbe iznesene u tekstu “S. P. Ahmići” u “Novostima” i one su tihi disonantni ton koji ipak, čim zabruji, i dlakavom uhu para bubnjić. A PEN je, rekosmo, složna firma u kojoj disonancija nema, slaže se sam sa sobom jer – ipak se bavi nečim važnim.

Hajde da sadržaj PEN-ova bavljenja parafraziramo iz diskutabilnog Ivančićevog teksta: brine se da se ne dogodi zatiranje slobode štampe, da se sudski i fizički ne progone novinari, da se javno ne spaljuju nepoćudni listovi ili masovno uništavaju knjige tiskane na nepoželjnom jeziku… Ivančićev se pak tekst bavio nastupom bivšeg predsjednika PEN-a Slobodana Prosperova Novaka u emisiji “Nedjeljom u 2” u kojoj je, uz ostalo, izjavio da je pjesma Predraga Lucića o Ahmićima “imbecilna” i “glupa”. U toj izjavi, naravno, ništa nije sporno: rekao je to Novak glasno, riječima sažetim, imbecilnim i glupim, paušalno. Cijeli taj istup S. P. Novaka glede bijede Lucićeva teksta bio je čudan, kao da je priželjkivan, dugo iščekivan. Recimo, sam je uveo temu dnevnih gluposti na dnevni red, pa onda od mirijade svemirskih budalaština i bjelosvjetskih i lokalnih svinjarija odabrao komentirati baš pjesmu “Ići, mići, Ahmići” zbog koje je PEN, čiji je Prosperov i danas član, izdao priopćenje. Ali zahuktali S.P.N. tu ne staje, nego valja dalje, prelazeći u zonu sumraka još huđe, pa tvrdi da se radi o “vulgarnoj pjesmi o zločinu”, zbog koje autor mora “snositi posljedice”. Zanimljivo bi bilo čuti kakve to posljedice predlaže, s obzirom na prijedloge koji su tih dana kružili bosanskim sajtovima…

Svi spomenuti citati S.P.N.-a opet su posuđeni iz Ivančićeva teksta, jer on je PEN-u, začudo, sporan: Ivančić koji od podivljalog S.P.N.-a brani Lucića, baš kao što ga i PEN brani, jer Ivančić i PEN su na istoj strani. Ponovimo: ex-predsjednik PEN-a u svom glasnom spleenu predlaže da pisac Lucić snosi posljedice jer propagira zločin u svojoj, btw, satiri; kada satiru i njezinu neizbježnu ironijsku notu tako čuje profesionalac, doktor književnosti, onda se gotovo sigurno radi o podvali. Kuži Novak dobro što je Lucić rekao, ali to sada nije važno. Važno je da je PEN, zajedno s Hrvatskim društvom pisaca (drugo društvo književnika o tomu je šutjelo), stao u obranu Predraga Lucića i njegove ustrajnosti, hrabrosti i intelektualnog poštenja. To će reći da je S.P.N. najoštrije osudio priopćenje kojim se PEN oglasio. Da je bivši predsjednik, sudeći po oštrini i razini afekta usred HTV-ove nedjelje u dva, ozbiljno revoltiran tim priopćenjem iza kojega mora stajati i aktualno predsjedništvo PEN-a.

Za očekivati je bilo da će nakon tako teške osude firme koje je član demonstrativno napustiti PEN i osnovati recimo nekakav disidentski, čisti S.P.N., pa pogurati stvar da pisac snosi posljedice. Jer oni su, taj pogubljeni PEN, ni manje ni više nego bezrezervno podržali onoga koji piše “imbecilno” i “glupo”, što se još može progutati, ali taj k tomu veliča zločine i zbog toga ga treba – kazniti. Da je on PEN a ne S.P.N., Luciću ne bi ginula penitencija, da budemo jasniji.

Inače, misija je PEN-a, navodno, da zaustavi progone pisaca i svih slobodara riječi. Tu su stvari već zaoštrene do nepomirljivosti, jedna se strana mora povući, ali to se, nekim čudom, nije dogodilo. Ničime i nikako PEN nije reagirao na rukavicu bačenu posred lica, na ničim izazvan zajapureni, optužujući i hajkački govor mržnje svog ex-a, koji poziva na – djelovanje protiv pisca. OK, oprostili su mu, S.P.N. se zaigrao, dođe to njemu, nije mu prvi put – ništa drugo se nije moglo pomisliti nego da se u PEN-u tako misli i da se smeće gura pod tepih. Da je malo logike i načela, trebali su ga odmah izbaciti, javno i doživotno, ako već ne zbog pervertiranja načelnog, onda zbog formalnog i birokratskog, da javno ne laje protiv firme u kojoj je dobrovoljno i počasno.

Ali nismo PEN-ovi psiholozi za unutarnje poslove, samo pokušavamo rasvijetliti ovu zonu sumraka. Ivančić se u inkriminiranom tekstu optužbi na račun aktualnog PEN-a nije dodirivao, bavio se razdobljem PEN-a u doba S.P.N.-a i Tuđmana kao inspiracije za rat te njihovih relacija. Secirajući i prokazujući Prosperovljev nastup kao morbidan i manipulantski, nedvojbeno je podržao PEN-ovo priopćenje, čak ga neizravno i obranio. Zauzvrat je na svojoj Godišnjoj skupštini PEN odlučio, nakon što je S.P.N. optužio Ivančića za feralizaciju stvarnosti, da se ima organizirati tribina na kojoj Ivančić ima obrazložiti svoje primjedbe na djelovanje PEN-a. Ponovimo, Ivančićeve su se primjedbe ticale doba nekog drugog PEN-a, Prosperovljevog – što nikako ne znači da se radi (ne)djelovanja ovoga ne bi moglo izreći sijaset primjedbi, ali one, naprosto, nisu bile izrečene. Dakle, dok je S.P.N. vrlo brutalno napao priopćenje i aktualno djelovanje PEN-a, a Ivančić ga neizravno obranio, odlučilo se da onaj koji ga je branio ima obrazložiti što to prigovara svojedobnom djelovanju PEN-a, dok onaj koji ga danas izravno napada ima biti zaštićen od njegova “branitelja”.

Nije to lako za shvatiti. Razlika između ta dva kursa, puta Prosperova i Novaka ili puta Lucića i Ivančića, između kojih se PEN treba opredijeliti, razlika je između feralizacije i fekalizacije stvarnosti. Između rasvjetiteljstva i govana. Na PEN-u je da odluči kojim će se smjerom uputiti, hoće li i kome propisivati penitencije, koga će i kako kažnjavati, tražiti obrazloženja… Ili će ipak nekoga štititi. Hoće li biti PEN ili SP(e)N.