Stefanos Civopulos: Grci su uzeli sudbinu u svoje ruke

Grčku ove godine na Venecijanskom bijenalu predstavlja rad Stefanosa Civopulosa “History Zero”, koji je izazvao pozitivne reakcije i posjetitelja i kustosa. Naziv rada ne odnosi se na kraj povijesti, nego na odlučujući trenutak u suvremenoj grčkoj historiji koji mnogi doživljavaju kao prekretnicu: sastoji se od tri video-rada o dijelovima Atene u kojima su posljedice krize najvidljivije te serije tekstova o alternativnim ekonomskim modelima, koji zaobilaze one dominantne neoliberalne – među njima pojavljuju se i priče o lokalnim sustavima razmjene (LETS), o fondaciji Sawayaka Welfare putem koje se besplatne usluge pružaju starijim ljudima, pivu koje je postalo valutom u Angoli, mikrofinanciranju… Ta je arhiva u središtu rada, čime se implicira kako je to nulta točka ne kraja, nego preokreta, početka nečega novoga. Umjetnik sam za svoj rad kaže kako “danas nije moguće napraviti nešto novo, nešto što već nije viđeno, ali je zato moguće pokazati novu vrstu mišljenja”.

Ovaj ste projekt napravili specijalno za 55. izdanje Bijenala: predstavlja li on i stav koji prevladava u Grčkoj?

Ne, to je moj osobni stav, ali kako je riječ o umjetničkom djelu, i više je od toga. Otvara puno više mjesta o tome kako se reflektirati na postojeću situaciju, našu državu i naše institucije, i predstavlja određenu reakciju. Stavovi kao takvi više pripadaju političkoj areni.

Moć ima široko značenje

U svom se radu bavite ulogom novca u društvu. Istovremeno, i visoka umjetnost i vrijednost pojedinih djela i umjetnika temelje se na tome koliko koštaju?

Naravno da se to događa, no ne znači automatski da je neki umjetnik dobar ako prodaje puno svojih djela. To je fenomen koji pripada tržištu umjetnina. Nedavno sam i sam u svojoj karijeri postao svjestan tog pitanja. Umjetnička djela su tu da bi kritizirala, pa i sam umjetnički sustav. Zanimljivo je kako svoje djelo postavljamo u odnosu na povijest umjetnosti i na društveno-političku situaciju koja nas okružuje. Mislim da je neetički kritizirati sustav i istodobno rad kojim se to čini prodavati kolekcionarima koji su dio tog sustava. Tu leži ta kontradikcija koju problematizira moj rad “History Zero”. U potpunosti sam svjestan da je moje umjetničko djelo prikazano na Bijenalu koje se tradicionalno predstavlja kao Meka umjetnosti, najveća svjetska institucija kada govorimo o suvremenoj umjetnosti. Ali to je moj stav.

Na koji se način, i na Bijenalu primjerice, moć reprezentira kroz umjetnost?

Moć ima veoma široko značenje. Primjerice, je li riječ o ekonomskoj ili političkoj moći? Ali da, ona se na Bijenalu koristi, jer reprezentacije imaju prefiks nacionalnoga: pogledajte samo kineski ili njemački paviljon, koji su u potpunosti u kontekstu politike. Prije otvaranja našeg paviljona, u Grčkoj smo puno razgovarali o tome koliko ćemo i na što potrošiti našu prezentaciju. Mislim da je puno ljudi htjelo čuti da smo bankrotirali i da ne možemo potrošiti ništa, a to je jako loše – jer kultura je jedan od načina da se ljudi održe i izađu iz krize. Imam osjećaj da su ove godine sve države vodile računa o tome da ih predstavljaju radovi koji su sama esencija, presjek praksi njihove trenutačne suvremene umjetnosti. Također, prvi put su većinski zastupljeni umjetnici srednje generacije.

Osvajamo novi prostor

Je li danas pomodno biti antineoliberalno orijentirani umjetnik? Mora li se takav stav imati i u Grčkoj?

Ne postoji stvar koju morate ili ne morate u umjetnosti; umjetnost je kao trava koja raste na ovaj ili onaj način, ne može se lako i jednostavno manipulirati umjetnošću. U Grčkoj se trenutačno događa to da su umjetnici, zbog nedostatka institucionalne i državne potpore, puno slobodniji. Nitko više ne kupuje umjetničke radove, pa stvaramo inicijative koje se međusobno povezuju. Scena je puno kritičnija i govori o stvarima koje prije ne bi ni spomenula. Umjetnici osvajaju neki novi prostor. Prije je umjetnost bila puno dekorativnija i puno je više pratila tržišne trendove.

Možete li nam objasniti što podrazumijevate pod terminom “ekonomija povijesti”?

Riječ je o tome na koji se način koristi povijest. Ne zaboravimo da dolazim iz države koja ima veoma bogatu povijest, što bi me trebalo učiniti veoma bogatim čovjekom. Nažalost, i puno bogatstva se može uništiti. Nastojim povijesti prići na jedan poseban način, zanima me što ona znači za razvoj našega osobnoga kulturnog identiteta. To je refleksija na našu povijest i stvaranje kritičkog mišljenja.

A kako vidite trenutačnu situaciju u Grčkoj?

Postoji stvarnost koja je kreirana putem masovnih medija i ona koja to nije. Ljudi prolaze kroz veoma teška vremena, ali se dešavaju i neke dobre stvari. Traže se i biraju novi, prije nezamislivi putovi. Pitamo se što želimo uraditi sa sobom kao pojedinci i kao zajednica. Uzeli smo sudbinu u svoje ruke i to vidim kao pozitivnu stvar.