Jedna ostavka mijenja sve

Godinu i pol nakon što je u Srbiji donesena Medijska strategija i nakon što je formirana radna grupa za izradu novog zakona o informiranju i medijima, sve je stalo: član radne grupe Vladimir Vodinelić podnio je ostavku, nakon čega se ispostavilo da je ministar kulture Bratislav Petković radnu grupu i raspustio, tvrdeći u pismu članovima da je sve već gotovo i da sada na scenu stupaju manje ekspertne skupine koje će posao oko zakona dovršiti.

Naravno da nije tako. U svojoj ostavci profesor Vodinelić jasno kaže da su “više instance” mijenjale tekst prijedloga zakona o informiranju “na privatnu intervenciju pojedinih članova radne grupe, uz suglasnost predsjednika radne grupe, a da radnoj grupi to nije bilo čak ni rečeno”. Pokazalo se, kako je naglasio, da u radnoj grupi ima privilegiranih, koji mogu diktirati privatno dogovorene izmjene teksta. “Budući da nisam radio iza leđa Ministarstvu, ne prihvatam ni da Ministarstvo radi meni iza leđa”, ističe Vodinelić, posebno apostrofirajući predsjednika radne grupe Dragana Kolarevića, ujedno pomoćnika ministra kulture. To je onaj lik koji je, čim je stupio na savjetničku dužnost, objavio spisak “državnih neprijatelja” u kulturnom životu Srbije, od glumaca do književnika, a kojeg sada Vodinelić jasno optužuje da opstruira ustavnu obavezu da zakonom zaštiti ne samo slobodu medija, nego i prava ličnosti.

U svakom slučaju, medijski zakoni trebali su se u rujnu naći pred Skupštinom Srbije, što se sada pokazalo kao pogrešno planiranje. Umjesto toga, ostaje potpuni kaos na medijskoj sceni i daljnji nastavak upliva i udjela države u medijima, što je trebalo prestati s novim medijskim zakonodavstvom do kraja 2014. Isto tako ne vidi se kraj budžetskom financiranju, umjesto predviđenog projektnog, pojedinih medija, što je trebalo startati 1. siječnja iduće godine.

I ne samo to: zbog velikog pada naplate pretplate za Radio-televiziju Srbije, Vlada je nedavno donijela odluku da se pretplata više ne plaća, nego da se od 1. srpnja RTS plaća iz budžeta, dok s druge strane iz istog pravca dolaze kritike zato što Grad Beograd financira svoju lokalnu TV stanicu Studio B (u skladu s pokušajima skidanja s vlasti gradonačelnika Dragana Đilasa, predsjednika Demokratske stranke). Govori se i o privatizaciji lokalnih medija, na što skaču medijske udruge, pa tako predsjednica Udruženja novinara Srbije Ljiljana Smajlović kaže da neće podržati novi zakon ako u njemu ne bude obaveza da se dva posto lokalnih budžeta izdvaja za lokalne medije.

Tu je i udio države u medijima: financiranje Tanjuga, a ne i agencija Beta i Fonet, udio u “Politici” i “Večernjim novostima” i elektronskim medijima, ali tu je – kako podsjeća predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Vukašin Obradović – i analiza bivše predsjednice Savjeta za borbu protiv korupcije Verice Barać iz 2011. godine, koja je pokazala da pored vlasništva ili suvlasništva, država s oko 40 posto sudjeluje i u marketinškim prihodima medija.

Raspodjelom novca za medije država zapravo profilira medijsku scenu i utječe na kreiranje medijskog sadržaja, čime se građanima nude kontrolirane informacije, a država pojačava utjecaj na informiranje, kaže Obradović, podržavajući zahtjeve koji su se čuli na okruglom stolu održanom prije nekoliko dana da se ispita kako se državni novac odlijevao u marketinške agencije za koje se pretpostavlja da imaju veze s Draganom Đilasom, Srđanom Šaperom i Nebojšom Krstićem (savjetnicima bivšeg predsjednika Borisa Tadića), dodajući da se te stvari nisu mnogo promijenile ni nakon prošlogodišnje smjene vlasti. Naime, tvrdi on, prihod marketinške agencije “Blok i konekt”, u kojoj je nekada bio zaposlen i prvi potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić, i za koju se vjeruje da je bliska Srpskoj naprednoj stranci, povećan je sa 11 milijuna u 2011. na više od 500 milijuna dinara u 2012. godini!

Evropska unija je zabrinuta zbog sporog donošenja medijskih zakona u Srbiji, izjavio je nedavno šef političkog sektora Delegacije EU-a u Srbiji Luca Bianconi, pogotovo zbog “nimalo ružičaste situacije u financijskom i profesionalnom pogledu” u medijima. Inače, EU inzistira na vlasničkoj transformaciji medija, odnosno povlačenju države iz vlasništva medija, u koje se godišnje slije oko 20 milijuna eura iz raznih budžetskih izvora, što bitno narušava principe konkurencije, dok medije dovodi u zavisan položaj prema izvršnoj vlasti.

Zabrinuti su, pogotovo nakon ostavke profesora Vodinelića i raspuštanja radne grupe za medije, i svi oni koji se bave ili rade u medijima. Tako odvjetnik Slobodan Kremenjak, stručnjak za medijsko pravo, upozorava da se mora promijeniti način na koji se donose propisi.

– Ovo je prilično poražavajuće iskustvo. Zakon donosimo tako što skupimo 14 ljudi koji su eksperti i oni se onda prepiru o svakoj odredbi. To je način koji unapred garantuje da se neće mnogo postići – kaže Kremenjak.

Slično njemu govori i profesor Pravnog fakulteta Union Saša Gajin, član raspuštene radne grupe koja je, po njemu, sve dok je bilo moguće postići konsenzus funkcionirala na demokratski način.

– Onog trenutka kada smo došli do manjeg broja pitanja oko kojih se nije mogla postići saglasnost u okviru institucionalne diskusije, a koja su vezana uz anomalije sistema, ovaj model rada je napušten. Počeli su uticaji na sadržaj teksta nacrta mimo radne grupe, neprincipijelne koalicije oko partikularnih interesa, intervencije telefonom. Navikli smo na to, reč je o svojevrsnoj tradiciji rada na zakonima kakva u Srbiji postoji već decenijama i sada je pitanje kako da se iščupamo iz ovog nelagodnog stanja – kaže Gajin.

U svakom slučaju, rješavanje problema dodatno će odgoditi najavljena rekonstrukcija Vlade (možda čak i izvanredni izbori o kojima se govori), što sasvim sigurno vodi dodatnom urušavanju medija, pritisnutih nepodnošljivom financijskom i strukturnom krizom.