Socijalna bomba bez osigurača

Prošlog tjedna završen samit zemalja članica Europske unije u Briselu urodio je donošenjem novog proračuna EU-a, vrijednog 960 milijardi eura, za sedmogodišnju financijsku perspektivu od 2014. do kraja 2020. Kako je jedna od glavnih tema razgovora predsjednika vlada članica Unije bilo pitanje nezaposlenosti osoba do 25 godina starosti, brojka od šest milijardi eura, koliko je namijenjeno za rješavanje problema nezaposlenosti mladih do kraja 2015., u najmanju ruku djeluje kao šala, ako ne i uvredljivo. U EU-u je nezaposleno 5,6 milijuna mladih ljudi između 15. i 25. godine, pa ispada da će za pomoć pri zapošljavanju, obuci ili praksi u roku četiri mjeseca nakon što napuste školovanje ili ostanu bez posla biti potpomognuti sa 45 eura mjesečno po nezaposlenom. Uz to, u obzir treba uzeti i činjenicu da ta statistika uključuje samo mlade koji su posao tražili unutar četiri tjedna prije mjerenja i u stanju su preuzeti novo radno mjesto unutar dva tjedna nakon njega. Riječ je o gotovo 25 posto ljudi u toj dobnoj skupini, što je više nego dvostruko veća stopa od ukupne stope nezaposlenosti u Europskoj uniji, koja s jedanaest posto nezaposlenih trpi najvišu stopu otkad je počelo mjerenje.

U EU-u je nezaposleno gotovo 27 milijuna radno sposobnih ljudi: kad bi netko htio biti zlonamjeran, trebao bi samo u perspektivu staviti iznose novca alociranog za različite namjene u posljednjih pet godina. Od početka krize, za spašavanje privatnih europskih banaka rezervirano je i/ili utrošeno 4.500 milijardi eura, pet sedmogodišnjih proračuna EU-a, dakle osjetno više nego za rješavanje problema nezaposlenosti u Uniji.

Da je riječ o nedovoljnoj sumi za rješavanje problema nezaposlenosti mladih govore i prve reakcije nekih od vodećih ljudi Unije, koji su sudjelovali u donošenju novog proračuna. Možda je najjasnija i potpuno nedvosmislena bila poruka premijera Luksemburga Žan-Kloda Junkera, političara na odlasku, koji je izjavio da je 1997. na EU-samitu kojim je predsjedao donesena gotovo identična odluka, a rezultat je bio ravan nuli. Pridružio mu se Martin Šulc, jedan od gostiju na svečanosti primanja Hrvatske u EU i predsjednik Europskog parlamenta, koji je ocijenio da alocirana sredstva jednostavno nisu dovoljna. Negativne su reakcije došle i iz bankarskog sektora: tako je glavni ekonomist Dojče banke Tomas Majer rekao kako je riječ o simboličnoj politici, bez stvarnog učinka.

S ulaskom u Uniju, hrvatski su nezaposleni mladi postali dijelom neslavne statistike koju vodi Eurostat. Prema njoj, u Hrvatskoj ne radi čak 51,8 posto mladih, što je drastično više od postotka koji je nedavno objavio ministar rada Mirando Mrsić. Prema njegovim brojkama, u dobnoj skupini od 15 do 24 godine nezaposleno je 19,3 posto mladih, a u skupini do 29 godina više od 33,6 posto. No Eurostatova statistika udjel nezaposlenih broji kao udjel nezaposlenih u ukupnom broju zaposlenih i nezaposlenih; po stopi nezaposlenosti mladih, prema Eurostatu, ispred Hrvatske su samo Grčka i Španjolska.

Od 1. srpnja provodi se program Garancija za mlade, koji su predstavili ministrica socijalne skrbi i mladih Milanka Opačić i ministar Mrsić, a kojemu su u Mreži mladih Hrvatske (MMH) već pronašli niz zamjerki. Osim što ministarstva nisu u izradi mjera konzultirala ni mlade ni sindikate ni poslodavce, kaže Karlo Kralj iz MMH-a, rezultat programa je da ne dovodi do duljeg zapošljavanja, a korisnike mjera često se zna iskorištavati, jer nisu posebno zaštićeni radničkim pravima. Ne postoji nikakva analiza učinkovitosti mjera, a sasvim je jasno da one nisu poticajne privatnom sektoru, nego ih se uglavnom koristi u javnom, ocjenjuju u MMH-u. Uz to, dio mladih usmjeravaju na radna mjesta za koja nisu kvalificirani, pa se, kaže Kralj, gimnazijalce upućuje da budu pomoćnici osobama s posebnim potrebama. U svakom slučaju, paket mjera svakako treba imati jasnije izraženu socijalnu dimenziju. Ne postoje jasni planovi kojima bi se adresiralo financiranje mjera koje je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava predložilo. Nema ni plana javne potrošnje u okviru mjera, ni plana povlačenja sredstava iz fondova EU-a, zamjerke su MMH-a, a to su nužni preduvjeti da Garancija za mlade postigne željene učinke: jačanje zapošljivosti mladih i poboljšanje njihova socijalnog i ekonomskog položaja. Dodatno, naknada od 1.600 kuna nije dovoljna za osnovne životne potrebe, kao što dodatak za putne troškove od 400 kuna mnogima neće biti dovoljan da ih pokriju, pa zahtijevaju da se naknada povisi najmanje do razine minimalne plaće.

Kralj zaključuje kako nam EU neće moći pomoći u rješavanju problema nezaposlenosti mladih. A posljedice nerješavanja tog problema mogle bi biti dugoročne i dramatične. Prema riječima Duška Sekulića, profesora sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, socijalni gubici unutar EU-a – kako uspješnijih zemalja tako i onih manje ekonomski uspješnih – neravnomjerno se distribuiraju i to je plodno tlo na kojem će cvasti pokreti koji za cilj imaju redistribuciju, a koji će lako mobilizirati nezadovoljne ljude traženjem žrtvenih jaraca: stranaca, nevjernika, imigranata, “drugačijih” koji podrivaju “našu kulturu i način života”… Nacionalizam i fašizam s jedne a neokomunizam s druge strane cvjetat će u toj situaciji.

U isto vrijeme, u zemljama kreditorima imat ćemo pobunu protiv davanja pomoći zaduženima i siromašnima, koji su si “sami krivi” jer “rano idu u penziju”, “malo rade” i slično. Predstoji nam dinamično prestrojavanje i razdoblje socijalnih sukoba, što će zahtijevati mudrost i odmjerenost političkih vođa, koji će trebati kormilariti svijetom raspaljenih strasti, zaključuje Sekulić.