Stanje grincajg-blagajne

Prosvjed prodavača protiv trećeg kruga fiskalizacije – kojim se svim trgovcima, uključujući i one na tržnicama, nameće obaveza poslovanja putem fiskalnih blagajni – nije uspio. Šestotinjak prosvjednika, pod parolom “Blagajne ne želimo, a od poreza ne bježimo”, nije smekšalo ministra financija Slavka Linića, koji im je jasno poručio da su njihovi zahtjevi suprotni Zakonu o fiskalizaciji: kada fiskalne kase ne bi bile na tržnici, ne bi trebale postojati ni za ugostitelje, liječnike, odvjetnike…

S Markova su se trga prodavači vratili s odlukom da će poštovati zakone i da odustaju od svojih zahtjeva, ali ne i s predajom – najavljuju tužbu Evropskom sudu u Strasburu, braneći time i evropske kolege. Jer, kako kažu, trgovci iz EU-a neće moći prodavati svoje proizvode u Hrvatskoj.

– Kao organizatori međunarodnih sajmova, ne možemo tim ljudima dopustiti pristup našem teritoriju, zato što se ne mogu fiskalizirati. Ovo je sramota za hrvatsku državu, pa neka evropski sudovi odluče. Imamo “leks Perković”, a sada i “leks tržnice” – istaknuo je nakon prosvjeda predsjednik Udruge hrvatskih tržnica Niko Pervan.

Više od fiskalnih kasa prodavače s tržnica boli nepravda i podjela koju je posljednji krug fiskalizacije uveo na njihova radna mjesta. Naime, Zakon o fiskalizaciji razlikuje obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja, navodno, prodaju vlastite proizvode (pa su izuzeta iz tog sustava) i trgovce, obrtnike koji su obavezni izdavati fiskalni račun. Teško da će se uz teške uvjete rada na otvorenom prebroditi zakonski jaz između te dvije grupe, koje drže štand do štanda.

– Posijano je sjeme razdora i nitko od nadležnih ne govori o tome da prodavači organizirani kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva, u narodu zvani kumice, na svojim štandovima prodaju i proizvode koje nisu proizveli, pa bi trebali imati fiskalne kase kao i mi, prekupci. Ljudi su masovno obrte preregistrirali u OPG-ove, tako da su iznajmili zemlju na kojoj ništa ne proizvode: dobili su “zelenu kartu” i nama uzimaju kruh iz ruku. Insistiramo na tome da inspekcija Ministarstva poljoprivrede provjeri kod svakog OPG-ovca odakle mu proizvodi, pa ćemo vidjeti kolika će panika nastati na tržnicama – ističe Pervan.

– Jako je malo prodavača koji prodaju samo svoje proizvode. Ti OPG-ovci žive u gradu, nemaju zemlje i pitamo se kako su uspjeli dobiti papire da obrađuju zemlju i na konto toga registriraju OPG. Oni nisu proizvođači, kupuju isto kao i mi. Pitajte nekog OPG-ovca s koje on to zemlje ima ubrati 50 do 60 kilograma paradajza, koliko ga prosječno proda na dan. Koji to OPG može proizvesti toliko paradajza i da pored njega na pultu drži još deset vrsta povrća i voća? Koliko to zemlje obrađuju i tko je obrađuje, kada su isto kao i mi 365 dana u godini na tržnici? Isto kao i mi, i oni zimi prodaju paradajz – pitaju ljuti prekupci.

– Ne bunimo se protiv kasa, bunimo se protiv povlaštenih prava “kumica” koje, za razliku od nas, i dalje mogu spuštati cijene, a ne plaćaju tolike dažbine: prodali ili ne robu, tržnici moramo platiti 2.300 kuna, zatim socijalno, zdravstveno… Nakupi se toga oko osam-devet tisuća – ističu prekupci.

Poljoprivredni proizvođači, koji kao OPG-ovci posluju na tržnicama, nisu se oglašavali povodom teških optužbi koje su ovih dana stizale na njihov račun. Tek je u kratkom razgovoru za “Novosti” predsjednik Hrvatskoga seljačkog saveza Mijo Latin rekao da je u moru loših stvari koje su posljednjih godina zadesile hrvatsku poljoprivredu Zakon o fiskalizaciji jedina dobra, koja štiti hrvatskog seljaka.

– Dobro je da onaj tko prodaje vlastite proizvode bude izuzet od fiskalizacije. No teško je znati tko je uz svojih deset kila paradajza kupio još koju gajbu na veleprodaji. Vjerojatno takvi slučajevi postoje, ali nigdje ne postoji apsolutna pravda. Posao je inspekcije da utvrdi tko laže. Našoj je državi odlično kada iz Turske uvozimo paradajz, a tragedija je ako netko od OPG-ovaca dokupi koju kilu paradajza. Ne treba generalizirati pojedinačne slučajeve i odmah proizvođače nazivati prevarantima – kaže Latin.

Zakon o fiskalizaciji ne ide na ruku ni ribarima ni trgovcima ribom; kada sa svojim ulovom stignu na tržnicu, i ribari moraju kupcu izdati račun, ali su od fiskalizacije pošteđeni uzgajivači ribe, kao i kiosci s većinskim udjelom duhanskih proizvoda, tiskovina, markica i vrijednosnica. Međutim, fiskalizacija je kap koja je prelila čašu trgovcima tekstilom na tržnicama. Svi koji su preživjeli nalet velikih šoping-centara koji su im preoteli mušterije, promijenivši navike građana, pred ozbiljnom su dvojbom hoće li zatvoriti štandove ili se i dalje boriti sa sve jačim vjetrenjačama…

U takvim uvjetima, iz Udruge hrvatskih tržnica repliciraju ravnateljici Porezne uprave Nadi Čavlović Smiljanec, koja je kao ciljeve fiskalizacije navela uvođenje reda na tržištu i oporezivanje velikih preprodavača.

– Plaćamo najam, struju, vodu, radimo po cijele dane, od jutra do navečer, po suncu, kiši, zimi. Nema tu neke zarade: danas zaradiš, sutra ti roba propadne i moraš je baciti, nitko se od prodaje s klupe ili štanda nije obogatio. Jednostavno, ne vidimo nijedan valjani razlog da se tako represivnom mjerom dovode u pitanje egzistencije malih ljudi. Mnogi će ostati bez posla, a tradicionalne tržnice, koju mnogi smatraju srcem naših gradova, polako će izumrijeti – govori Pervan i dodaje da nijedna razvijena evropska zemlja nije na tržnice uvela fiskalne blagajne.

– Ubijamo dio svoje tradicije. Nigdje se u Evropi ne izdaje račun osim na zahtjev kupca, a to možete učiniti i na hrvatskim tržnicama. Fiskalizacija je konačni udarac i kroz neke dvije godine svi takvi obrti polako će biti pozatvarani i tek ćemo tada znati kolika je šteta – prognozira Pervan.

Po njemu, najveću krivnju za nastalu situaciju snose ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras i Hrvatska obrtnička komora, koji su ih morali kvalitetnije zastupati i spriječiti zadavanje posljednjeg udarca obrtnicima.