Veliki fiskalizator

Nakon što ga je Porezna uprava pritisnula zbog duga, internetski portal Index.hr Matije Babića pokrenuo je višetjednu kampanju protiv poreznika i ministra financija Slavka Linića. U Indexu su smatrali da Linić ima dvostruke kriterije kada je riječ o utjerivanju obaveza te da ih progoni zbog tekstova o novogodišnjem odmoru koji je usred krize proveo u Dubaiju. Iz dana u dan objavljivali su informacije o potezima poreznika i ministra u negativnom svjetlu. Većinom se radilo o fiskalizaciji i nemilosrdnosti “Linićevih inspektora” koji su zatvarali lokale zbog manjih prekršaja, a situacije o kojima su izvještavali znale su biti i prilično smiješne, poput vijesti da je porezni inspektor zapečatio slastičarnicu koja mu je pokušala uredno izdati račun, ali je on pobjegao sa sladoledom.

Index je uz takve tekstove objavljivao i svojevrsnu tjeralicu, pozivajući čitatelje da mu prijave slučajeve korupcije s kojima su povezani premijer Zoran Milanović, njegova savjetnica za medije Zinka Bardić, ministar Linić i ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec. Iako su se dojave odnosile uglavnom na inspektorske grubosti, tjeralica je urodila plodom kada je s portalom kontaktirala Mirja Tomas, bivša tajnica Linićeva prijatelja Ante Marasa, riječkog poduzetnika koji je za Linićevog prvog mandata u vladi Ivice Račana preuzeo od Ine tvrtku Jadranski pomorski servis, zajedno s poslom dužobalnog razvoza goriva.

Tomas, koja se s tom tvrtkom sudi jer je prije pet godina dobila otkaz, ispričala je Indexu kako je nakon tog posla Maras 2002. izvršio niz uplata različitim osobama, pri čemu je Linić, kao tadašnji potpredsjednik Vlade i šef Nadzornog odbora Ine, imao ključnu ulogu. Iako je ustvrdila da je na njegov račun u jednoj tršćanskoj banci isplaćeno 27 tisuća dolara, nije za to mogla iznijeti nikakve dokaze. Njene tvrdnje temelje se na naputcima za izvršenje uplata koje joj je davao Maras, no uz broj bankovnog računa koji ona pripisuje Liniću nije stajalo nikakvo ime.

Linić je na njene prozivke odbio položiti račune i tek je uzvratio kako ga ucjenjuju oni koji ne plaćaju obaveze i probijaju pravne osobe. Iako se Mirja Tomas prije dvije godine obratila i Uskoku, novinari nisu dobili potvrdu da se taj slučaj istražuje, a prema slabom odjeku afere u drugim medijima, od kojih mnogi ovih dana imaju razloga biti naročito obzirni prema ministru financija, čini se da će slučaj brzo pasti u zaborav. Linić je sutradan dao intervju Jutarnjem listu u kojem ta priča nije niti spomenuta, a zatim je otišao na godišnji odmor u društvu još jednog riječkog poduzetnika, Joze Kalema, uz kojeg se također vezuju neke ranije afere i čija se tvrtka Ri-Most dugo nalazila na popisu poreznih dužnika koje Linić tako zdušno progoni.

No ministra očito ne brine to što su fotografi snimili njega i Kalema kako se sa suprugama ukrcavaju na Linićevu motornu jahtu u marini Punat. Kada je Novu godinu dočekao u Dubaiju, nakon što su skresana prava zaposlenih u javnom sektoru, već je kazao kako putovanja plaća sam od svoje “pristojne plaće”, izrazivši razumijevanje za građane “koji jedva skucaju kraj s krajem”. Ipak, društvo koje on voli očito je ono bogatih poduzetnika, u pravilu onih s riječkom bazom. Uz Marasa i Kalema, među njegove prijatelje ubrajaju se i ljudi poput Gorana Štroka, Damira Vrhovnika ili Roberta Ježića. Davanje državnih jamstava i financijske pomoći tadašnjem Vrhovnikovom brodogradilištu Viktor Lenac bila je najzvučnija afera vlade Ivice Račana, koji je u tom slučaju i sam prijateljevao s Vrhovnikom na njegovoj jahti. Za Račanove vlade i Štrok je krenuo u privatizaciju hotela, dok je notorni Ježić specifičan slučaj, igrač na obje strane, Linićev prijatelj koji je radi poslovnih probitaka istovremeno postao Sanaderov potrčko.

Liniću se može priznati da se svojih prijateljstava javno ne odriče ni kada te veze postanu dvojbene, no kada profil prijatelja nekog ministra uključuje osobu poput Ježića tada je potreban pojačan oprez, posebno u zemlji u kojoj tzv. privatni biznis često ovisi o političkom pokroviteljstvu. Kalem se na početku ovog Linićeva mandata spominjao u grupi riječkih poduzetnika organiziranoj od strane Linića radi preuzimanja Novog lista nakon Ježićevog poslovnog sloma, no pretekao ih je IDS-ov poduzetnik Albert Faggian. Drugi put se njegovo ime spominjalo kada je tvrtka Euro-petrol, koju je prodao slovenskom Petrolu, ostavši njen direktor, dobila posao opskrbe gorivom Podravke, kojoj je na čelu SDP-ovac Zvonimir Mršić. Večernji list tom je prilikom otkrio kako je prije sklapanja posla zajedno s Kalemom i direktorom Petrola u Koprivnicu doputovao i Linić, no ovaj, u svojem stilu, nije smatrao potrebnim to komentirati.

Ministru takav stav za sada dobro prolazi, iako nedovoljna transparentnost njegovih odnosa s poduzetnicima povremeno stvara sumnje o tome mogu li se mjere koje poduzima selektivno primjenjivati. Imao je, primjerice, veliku ulogu u pokušajima spašavanja Ježićeve DIOKI grupe, koja sada prolazi kroz predstečajnu nagodbu pod nadzorom ljudi iz Linićeva ministarstva, a iako je Ježić trebao ostati bez vlasničkog udjela, nepoznato je pod kojim se uvjetima to ima dogoditi. Nadalje, Kalemova tvrtka Ri-Most u međuvremenu je nestala s popisa poreznih dužnika, a da također ne znamo zašto. No ono što smo saznali uvidom u izvještaje o njenom poslovanju jest da je, prema zakonima koje je sam Linić donio, Kalem trebao nad tom tvrtkom zatražiti stečaj ili pokrenuti postupak predstečajne nagodbe, jer su joj svi računi blokirani već dvije i pol godine. Iz sudskog registra vidljivo je da to nije učinio, zbog čega bi mu tvrtka, kada ne bi bilo selektivnosti, trebala biti kažnjena iznosom do milijun kuna, a on sam kaznom do 50.000 kuna.

Linić je u posljednjih godinu i pol dana enormno uvećao svoju moć uvećavajući moć Ministarstva financija i podređenih uprava, Porezne i Carinske. Nesumnjivo je u tom dijelu podigao kapacitete državnog aparata, a pojedinim zakonskim rješenjima, kao što je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, bitno proširio ovlasti ministarstva do mjere da njegovi ljudi imaju nadzornu ulogu u odlučivanju o sudbini niza velikih tvrtki koje su zapale u probleme. Njegov model predstečajnih nagodbi pritom je radi efikasnosti ostavio dosta prostora za manevriranje oko nagodbi, zbog čega ga je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić dao na Ustavni sud. Linić je na to osporavanje reagirao impulzivno, kao što uvijek čini kada mu se netko suprotstavlja, grubo vrijeđajući suca i teško ga optužujući za ogromnu štetu koja će nastati tvrtki Dalekovod čiju je predstečajnu nagodbu do daljnjega obustavio. U tome je ovoga puta dobio svesrdnu pomoć medijske kompanije EPH, koja je nedavno pristupila predstečajnoj nagodbi, što pokazuje kako u takvim situacijama mnogi vjeruju da je dobro steći ministrovu naklonost.

No ministar financija u javnosti želi ostaviti dojam upornog čovjeka koji beskompromisno posprema sustav, a kako mu je to u brojnim aspektima i uspjelo, postao je prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja jedan od najpopularnijih političara. Linića se počelo percipirati kao ministra koji uvodi red, proganja utajivače poreza, staje na kraj švercerima i suzbija sivu ekonomiju. Rastu njegova rejtinga kumovala je priprema Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim želi olakšati položaj dužnika u švicarskim francima na račun omraženih banaka, ali i upornost kojom je nametnuo fiskalizaciju na tržnicama, nakon što je prethodnom fiskalizacijom ugostitelja napunio državnu blagajnu. Čak su i kritičari Vladine ekonomske politike skloni izdvajati Linića kao ministra koji dobro radi i ima rezultate.

Na svoje kritičare on se, pak, žestoko obrušava, bez obzira na to iz kojih krugova dolaze. Napadao je analitičare koji su osporavali ekonomske prognoze Vlade, a na prozivke poslodavaca zbog porezne presije i preskupe države optužio ih da su oni krivi za pad BDP-a jer nemaju projekata ni ideja, da su uništili proizvodnju kupujući tvornice radi imovine i otpuštajući radnike. Za pad industrijske proizvodnje optužio je mađarski MOL zbog neulaganja u razvoj Ine, ali i državnu kompaniju HEP, kojom upravlja koalicijski partner HNS. Obrušio se na bankare zbog kritike Zakona o potrošačkom kreditiranju, optuživši ih da su previše zarađivali na građanima, a, s druge strane, jednako žestoko sukobljavao se sa sindikatima javnog sektora, sve do prijetnji ratom kada su oni najavili blokadu sustava. Pod teškom paljbom našli su se i svi oni koji su pružali otpor fiskalizaciji, od ugostitelja i odvjetnika do prodavača na tržnicama.

Ipak, u mjerama koje donosi, a kojima je primarni cilj zadovoljenje zahtjeva prevelikog proračuna ubiranjem poreza tamo gdje država ranije nije bila prisutna, ipak se primjećuje sistematičnost, često i izbalansirani pristup. Ugostiteljima je prije fiskalizacije bitno smanjio stopu PDV-a, da bi rezultat bio rast proračunskih prihoda. Radi suzbijanja nelikvidnosti poduzetnicima je nametnuo strože rokove plaćanja, uveo im kazne za neisplate plaća i prisilio one u teškoćama da pokrenu predstečajne nagodbe, omogućivši im time brže restrukturiranje. Krenuo je u žestoku naplatu poreznog duga tvrtki i građana, kojima je s druge strane omogućeno obročno reprogramiranje. Porezna presija povećala se prvenstveno kroz povećanje opće stope PDV-a, no tvrtkama su pritom smanjeni izdaci za zdravstveni doprinos, a građanima s nižim plaćama stope poreza na dohodak.

Zbog stanja u državnoj blagajni Ministarstvo financija pritisnulo je mnoge za koje je smatralo da imaju viška sredstava, pa je lani uvedeno 12-postotno oporezivanje na isplatu dobiti vlasnicima tvrtki, usmjereno osobito na one koji izvlače novac u inozemstvo iz velikih kompanija i banaka, a kako je oporezivanje bilo retroaktivno do 2001, i oko toga ima problema s poslodavcima na Ustavnom sudu. Regulacija kredita u švicarcima trebala bi biti novi udar na profite banaka. No zajedno s tim mjerama krenulo je restrukturiranje državnih tvrtki i suspendirani su dodaci na plaće u javnim službama kako se država ne bi dodatno zaduživala, a sve to skupa, donijelo je Liniću dosta protivnika, ali i pobornika.

Ministar je već dugo na visokom trećem mjestu najnepopularnijh političara, no u posljednja dva mjeseca izbio je i na drugo mjesto ljestvice najpopularnijih, povećavši svoj rejting sa svibanjskih 2,4 posto na sadašnjih 10,4 posto. Moguće je da su, usprkos nemogućnosti Vlade da u kratkom roku prebrodi krizu, građani zbog njegovih upornih redarstvenih mjera počeli osjećati da država u određenim elementima ipak počinje funkcionirati, makar tako što im je počela ozbiljno utjerivati porez. Barem to Linić tako tumači u spomenutom intervjuu, koji je dao uoči krstarenja s Kalemom. “To mi je najveća snaga jer je to dokaz da građani žele red. Građani prepoznaju bitku Vlade za kontrolu sustava i regularno poslovanje, da svatko može raditi, ali mora platiti porez”, kazao je, a onda se nastavio žestiti, toliko da se čini kako sada ulogu redarstvenika želi doslovno preuzeti.

Najavio je da će krenuti u naplatu dugova od vlasnika propalih tvrtki koji su iza sebe ostavili značajne obaveze, a izvukli su milijune kuna, stekli vile i luksuznu imovinu. Iako vlasnici zakonski ne odgovaraju za dugove svojih tvrtki, Linić kaže da će poreznici iskoristiti svoje ovlasti i ispitati jesu li neopravdano izvlačili novac iz poduzeća.

“Za te neće biti milosti… Za to nam ne treba Interpol niti nitko drugi… Nećete mirno spavati. Svi koji ste bili uspješni privrednici, a neopravdano ste se obogatili, bit ćete predmetom istrage u Poreznoj upravi”, zagrmio je Linić.

Ta nova inicijativa hrvatskog Eliota Nessa za svaku je pohvalu, kao i mnoge mjere koje je proveo na sređivanju sustava. Iako, njegov prijatelj Jozo Kalem, barem u slučaju svoje tvrtke Ri-Most, dobro se uklapa u Linićev opis poduzetnika koji su se obogatili ostavivši iza sebe milijunska dugovanja. Ministar ovih dana ima priliku osobno provjeriti koliko čovjek, s kojim se druži u kupaćim gaćicama, noću mirno spava na njegovoj jahti.