Uz pomoć Tuđmana i Houdinija

Od cijelog višemjesečnog ljetnog cirkusa s rekonstrukcijom Vlade Srbije moglo bi ispasti samo jedno čudo: da Ivan Tasovac, aktualni direktor Beogradske filharmonije, prihvati poziv premijera Ivice Dačića da postane novi ministar kulture! Naime, u raspodjeli vlasti to je mjesto “stranački plijen” Dačićeve Socijalističke partije Srbije; Tasovac se još ne izjašnjava, navodno razmišlja o ponudi i navodno je, prema tvrdnjama nekih beogradskih medija, ispostavio spisak uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se prihvatio ministrovanja.

Čini se da je u pravu redatelj Dejan Mijač koji je prije nekoliko dana izjavio da Srbiji treba neka vrsta Houdinija, mađioničara, da bi se nešto u zemlji promijenilo i krenulo naprijed, a Tasovčevo postavljanje smatra vrlo neizglednim, iako kaže da je siguran da će, ako ga izaberu, on “zauzeti stav”.

– On nije lak čovek i ne mogu njega oni lako muntati – kaže Mijač.

Imena svih budućih ministara bit će poznata krajem ovog tjedna; ministrica zdravlja Slavica Đukić Dejanović izjavila je da se barata imenima oko 20 kandidata, a potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić najavio je da će njegova Srpska napredna stranka predložiti dva nestranačka imena, Dragana Glamočića, profesora Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu za ministra poljoprivrede i ekonomskog konzultanta Sašu Radulovića za ministra privrede. U utorak, kad nastaje ovaj tekst, poznato je još i ime Lazara Krstića kao ministra financija, koji je već prihvatio Vučićevu ponudu.

U svakom slučaju, prije no što se doznaju imena ostalih kandidata za ministre (kulture, prometa, infrastrukture, prosvjete i obrazovanja), valja u Skupštini Srbije usvojiti izmjene Zakona o ministarstvima. S obzirom na to da se razdvaja resor privrede i financija, ubuduće će njihov broj biti povećan za jedno ministarstvo, pa će ih ukupno biti 18. S oba je donedavno upravljao Mlađan Dinkić, koji jest smijenjen, ali je istovremeno i ostao u igri. Naime, njega je lično Aleksandar Vučić odabrao za svog zamjenika u Komitetu Vlade s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, uz obrazloženje da je on i dosad radio na poslovima dovođenja kompanija iz te zemlje u Srbiji, a da se “poslovni ljudi iz Emirata ne vezuju za funkcije, već za osobe s kojima pregovaraju i da je zbog toga veoma važno da Dinkić ostane dio Vlade u tom segmentu”. Važno je to Vučiću i zbog većine u Skupštini Srbije: držanjem Dinkića na (nekoj) funkciji zajamčeni su i glasovi zastupnika Ujedinjenih regiona Srbije, na čijem čelu je Dinkić. Osim toga, Dinkića je “otpustio” premijer Dačić, pa se tako još jednom jasno govori tko je gazda – Vučić a ne Dačić, koji se ovih dana ne pojavljuje u prvom planu i koji je poslan u Bruxelles na novu rundu pregovora o izborima na Kosovu u studenome.

U samom parlamentu, koji je početkom tjedna raspravljao o prijedlogu izmjena Zakona o ministarstvima, ništa novo: svađe, međusobne optužbe, uvrede, a tek u drugom planu racionalna rasprava koja je iznjedrila 30-ak amandmana, o kojima će se glasati u srijedu, da bi u petak ili subotu u Skupštini bili predloženi i izglasani novi ministri. Oporba upozorava: Srbija je u katastrofalnom stanju, nova je vlast u godinu dana zemlju dodatno zadužila za oko četiri milijarde eura, rekonstrukcija je tek kozmetička mjera kojom treba kupiti vrijeme da se završi priča s izborima na Kosovu i da se potom, u prosincu, u Srbiji raspišu izvanredni parlamentarni izbori. Dotad će Vučić tom kozmetikom i populizmom još više ojačati svoju moć i preuzeti svu vlast, jer im ovo što su dosad zgrabili – usprkos nedostatku vlastitih sposobnih kadrova – nije dovoljno.

Najviše se u raspravi vrijeđalo Čedomira Jovanovića, lidera Liberalno-demokratske partije: uobičajeno, preispitivalo se odakle mu novac za ljetovanje (od Pakistana do Hvara), insinuiralo po tko zna koji puta da je pod utjecajem “izvjesnih supstanci”. Jedna je članica SNS-a uobičajeno radikalski iznijela genijalan prijedlog da se svakoga dana testiraju zastupnici kako bi bilo sigurno da su trijezni u skupštinskim klupama, na što je šef zastupničkog kluba Demokratske stranke Borko Stefanović reagirao da nije siguran da bi, da se takav tekst provede, imali kvorum.

Cirkus u kojem je vladajuća većina za sve probleme optuživala raniju demokratsku vlast, ne obazirući se na oporbu koja ih je podsjećala na više od 20 godina propadanja Srbije zbog pogubne ratne i pljačkaške politike, dodatno je pojačao SNS-ovac, bivši radikal Marko Atlagić, koji je naveo Franju Tuđmana kao čovjeka koji je “pravilno vodio državu”. Primjer: “najboljem poznavaocu međunarodnog prava rekao je da će mu biti ministar vanjskih poslova dok Hrvatska ne bude međunarodno priznata”, a čim se to dogodilo, smijenio ga je i postavio za rektora!

Uslijedile su, jasno, reakcije, od kojih je najžešća bila ona zastupnika URS-a i nekadašnjeg ministra kulture Predraga Markovića.

– Šta je to jedan odsto dobroga Tuđman učinio za Srbe u Hrvatskoj, a šta Hitler ili Mussolini za čovečanstvo?! Ovo je uvreda srpskom narodu iz Hrvatske i srpskom narodu uopšte. Ni u Hrvatskom saboru se Tuđman ne citira. Nije završio u Haagu samo zato što nije živ. I ovo je paradigma svega što slušamo poslednjih godinu dana od poslanika SNS-a – reagirao je Marković.

Atlagić je objasnio da je ono što misli o Tuđmanu objavio u mnogim časopisima: da je on 99 posto fašist, ali da svaki fašist ima nešto što je dao nauci ili nečem drugom – biologiji.

Zanimljivo je da se posljednjih dana posve izgubila priča o stranim savjetnicima ili strancima kao eventualnim ministrima, iako se tjednima talambasalo po medijima i političkim kuloarima da se spasioci traže među kadrovskim resursima Velike Britanije i Njemačke. Aleksandar Vučić, doduše, najavljuje finalizaciju pregovora sa stranim ekspertima ovih dana, a jedini koji je sam potvrdio da je spreman da se odazove “ekspertskom zovu” iz Srbije je bivši austrijski kancelar Alfred Gusenbauer, kojem sasvim sigurno u kvalifikacije za pomoć Srbiji idu i afere u kojima je u vlastitoj zemlji sudjelovao.