Spinovanje, ludom radovanje

Naredne godine u ovo vrijeme znat će se pobjednici općih izbora u Bosni i Hercegovini, ukoliko se, naravno, uopće i održe te, planirane, 2014. Iako se pominje mogućnost njihovog odgađanja sve do postizanja dogovora oko provedbe presude poznate kao Sejdić – Finci, o kojoj smo nedavno pisali u “Novostima”, svi bitniji akteri političkog života već su, neki i otvoreno, započeli predizbornu kampanju. Ne, naravno, klasičnu: nema još, suviše je rano, plakata i spotova, skupova i upornog ponavljanja istih priča, poznatih ako ne od 1992., onda barem od 1996., ali se, kako reče predsjednik HDZ-a Dragan Čović, osjeća da je malo manje od dvanaest mjeseci do izbora i da se, jednostavno, ne isplati riskirati. U prijevodu, umjesto problemima – a njih, bogu hvala, ne nedostaje – lideri stranaka i njihovi operativci posvetit će se zauzimanju što boljih pozicija za naredni, još jedan u nizu crnih bosanskohercegovačkih oktobara. Ne treba zalijevati iluzije i vjerovati kako će, eto, konačno, nekim čudom, ono malo stranaka sa razumnim doživljajem svijeta dogodine postati nešto više od parlamentarnog ukrasa. To naročito važi za Federaciju, makar ni u Republici Srpskoj – u kojoj je sve izvjesniji pad Milorada Dodika – sa ojačanim SDS-om neće biti prostora za veliki povratak bivšeg predsjednika te stranke, pragmatičnog Dragana Čavića i njegovu novu partiju.

Dakle, da ponovimo, u većem entitetu je počelo pozicioniranje za nadolazeće izbore, najprije traženjem načina i osvajanjem sredstava amortizacije kompromitirajućih učinaka. Najaktivnija u tom procesu je, za sada, Socijaldemokratska partija, kreator najveće postratne krize u BiH, razapeta između neuspjeha i afera, oštećena odlaskom Željka Komšića i interesnim napadima ljubavi sa onim snagama koje su, iz istog tog SDP-a, prikazivane kao izvori opasnosti za sam opstanak države ili uzrok njene sveopće propasti. Tako se, eto, socijaldemokrati umjesto katastrofalnom ekonomskom slikom, pitanjem prava manjina ili nikakvim međunarodnim položajem BiH i gubitkom interesa bitnih država za bosanske muke – predsjednik SDP-a ujedno je šef diplomacije, ali se time bavi u slobodno vrijeme, ako već nije na utakmicama nogometne reprezentacije u funkciji navijača – bave televizijom, onom Federalnom, utjecajnom u barem trećini Bosne i Hercegovine, tamo gdje žive potencijalni glasači koje preko ekrana treba ubijediti da se još jednom zajebu.

SDP je od posljednjih trinaest godina, koliko ovaj emiter postoji, barem četiri-pet imala utjecaj na uređivačku politiku FTV-a, da bi u posljednjim preslagivanjima na političkoj sceni i posebno poslije raskida koalicije sa Strankom demokratske akcije, ostala bez, ne potpune, ali značajne kontrole. Povratak u zgradu, poznatu kao Sivi dom, u SDP-u smatraju izuzetno važnim, a za operacionalizaciju projekta zadužen je jedan od najbližih saradnika Zlatka Lagumdžije, inače ministar prometa u Vijeću ministara, diplomirani novinar bez sekunde iskustva i jednog objavljenog retka, Damir Hadžić. Njegov zadatak je da u tri koraka vrati kontrolu nad FTV-om, a prvi je već učinjen: na vanrednoj sjednici Vijeća ministara imenovano je novo vijeće Regulatorne agencije za komunikacije, u koje su ušli medijski diletanti odani partiji. Oni će u narednoj fazi, pritiscima poput traženja detaljnog financijskog izvještaja, disciplinirati menadžment i uredništvo, te ih pokušati potkupiti dozvoljavanjem većeg broja komercijalnih minuta po satu programa. Zlu ne trebalo, usput je podignuta borbena gotovost dijela trenutno marginaliziranih novinara i urednika, spremnih za još jednu fazu vazelinskog novinarstva.

Pomenuta televizija treba, dakle, postati osnovni medij za jednogodišnje popravljanje imidža socijalista i njihovog predsjednika, dijelom zbog svog uticaja, a dijelom i zbog rasporeda snaga na onome što se naziva bosanskom, dok u suštini predstavlja bošnjačku medijsku scenu: “Dnevni avaz” kao najtiražniji dnevnik svakako je službeno glasilo Saveza za bolju budućnost i vlasnika novina i stranke, Fahrudina Radončića; “Oslobođenje” i “Dani” kao dio korporacije u vlasništvu obitelji Selimović, priklonjeni su SDA-u, dok se nedjeljnik “Slobodna Bosna”, čudom i naravi svog glavnog urednika Senada Avdića, održava između ovih krajnosti. Bosanskohercegovačka televizija, kao još jedan od tri javna emitera, nema naročitu gledanost, a Radio televizija Republike Srpske pod punom je kontrolom Milorada Dodika i bez značajne publike u Federaciji.

Svaka vlast, kao i svaka politička organizacija, prije ili kasnije oboli od takozvanog group-thinkinga, vjere da stvarnost nije ono što se zbilja dešava, već ono što vidi uska grupa ljudi koji kreiraju odluke. SDP, naravno, nije nikakav izuzetak: odrođena od ideja socijalne pravde, jednakosti i demokratije, ta stranka, evidentno, problem ne vidi u svojoj neučinkovitosti, već u recepciji svog djelovanja u javnosti. Nije, međutim, ovladavanje jednom televizijom sve što socijalisti na baterije planiraju učiniti kako bi kroz samopromociju i prateće dilanje optužbi ostalima i za sve pokušali ostati nešto više od opozicije u kompliciranoj shemi raspodjele vlasti u BiH i Federaciji. Ta je stranka nedavno angažirala nikoga drugog doli Alastaira Campbella, međunarodnog spin-doktora, nekadašnjeg savjetnika Tonyja Blaira i tvorca laži o kemijskom naoružanju u Iraku, kojom je pravdana vojna intervencija Sjedinjenih Država i Velike Britanije u toj zemlji. Campbell, za navodni honorar od milion eura, ima zadatak uljepšati sliku Zlatka Lagumdžije i biračima, kako se to kaže u Bosni, prodati muda pod bubrege – po, naravno, izuzetno visokoj cijeni. Inače, sam Campbell je davno kazao kako se uloga medija u osvajanju vlasti precjenjuje te da oni dijelom utječu na izborne rezultate, ali da nisu presudni. Njegov novi poslodavac se, međutim, kao informatičar po struci, odlučio na backup. Usput je svom skupom savjetniku osigurao kanal za plasman konstrukcija koje građane trebaju ubijediti da ne vjeruju svojim očima, novčanicima i rijetkim, preostalim neovisnim medijima, izvan spleta interesa u kojima su novinari, kao u stara vremena, društveno-politički radnici, a istina ono što kaže TV dnevnik u pola osam.