Ulica se prelila u učionice

Politikantstvo i histerija oko uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru, pri čemu se ćirilične table i dalje skidaju sa zgrada državnih ustanova, očito se s ulica prelijevaju u tamošnje škole. U obračun s ćirilicom krenula je, sudeći prema pritužbama učenika i roditelja, i Ivana Skender Oršolić, nastavnica hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Siniše Glavaševića, i to preko leđa učenika šestog i osmog razreda koji nastavu pohađaju po dvojezičnom programu, odnosno po modelu A predviđenom za pripadnike nacionalnih manjina.

U peticiji koju je potpisalo trideset i dvoje roditelja učenika VI b razreda i poslalo je 2. oktobra ministru znanosti, obrazovanja i sporta Željku Jovanoviću, zahtijeva se da ta nastavnica ne predaje njihovoj djeci jer ih, suprotno školskom programu, već duže vrijeme izlaže dnevnopolitičkim temama. U peticiji se navodi da je nastavnica više puta s djecom razgovarala o dvojezičnim pločama, ratnim događajima u Vukovaru, odnosima Srba i Hrvata, generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, postotku Srba koji žive u gradu, namećući svoje mišljenje i iznoseći političke stavove, nakon čega su djeca kući dolazila uznemirena i uplašena.

Roditeljima je sporno i to što je nastavnica 27. septembra na sat (koji po programu nije bio njezin, nego je uskočila kao zamjena) pozvala književnicu Ivanu Simić Bodrožić. Prema dopisu roditelja, koji su poslali Zajedničkom vijeću općina (ZVO), književnica je djeci rođenoj 2001. postavljala pitanja o odnosima Hrvata i Srba, između ostalog i hoće li se njihovi odnosi pogoršati uvođenjem ćiriličnih natpisa. Odgovore je, navodno, snimala mobitelom, a djeca su “anketirana” i o potrebi školovanja pripadnika manjina po modelu A.

Na školskom satu prije toga, tvrde roditelji, nastavnica je učenicima iznijela svoje osobno protivljenje uvođenju dvojezičnih tabli u Vukovaru, pri čemu je naglasila svoju prisutnost na antićiriličnim prosvjedima, kao i potrebu ponavljanja popisa stanovništva u gradu; ona naime sumnja u službeni podatak o postotku manjinskog stanovništva i smatra da se Srbi protive ponovnom popisu jer bi se pokazalo da je taj podatak netočan. Jednog je učenika, navodno, pitala: “Kako ti znaš da si Srbin, samo zato što ti je to mama rekla?” Nastavnica je, kaže se u dopisu ZVO-u, istoga dana na satu u VIII b razredu u jednom trenutku nekontrolirano reagirala i uzbuđeno se obratila učenicima: “Kako vas nije stid? Tu živite, jedete, pijete i dišete ovaj zrak, a još biste htjeli i ćirilicu!”

Nakon što su učenici VI b obavijestili svoje roditelje o zloupotrebi nastavnoga procesa, posredstvom ravnateljice škole Marije Budimir tjedan dana nakon incidenta sazvan je roditeljski sastanak na koji je, osim školskog psihologa, pedagoga i razrednika, pozvana i nastavnica Ivana Skender Oršolić, no one se nije odazvala. Umjesto toga, učenicima VI b zamjerila je što su, za razliku od osmaša, digli nepotrebnu buku i sve ispričali roditeljima, izazivajući im time osjećaj krivnje.

Dragan Crnogorac, predsjednik ZVO-a i saborski zastupnik SDSS-a, za “Novosti” kaže da su o incidentu u vukovarskoj školi obaviješteni i Državno odvjetništvo i udruge za ljudska prava.

– Kontaktirali smo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i rečeno nam je da će u školu hitno poslati inspekciju. U OŠ Siniše Glavaševića i prije smo imali slične incidente, iako ne ovako radikalne. Imali smo problema pri upisu, kada je školska uprava sugerirala djeci da ne upisuju nastavu po manjinskom modelu, misleći valjda da tako rade za dobrobit države – govori Crnogorac.

Upozorio je i na aktivnosti nastavnice Ivane Skender Oršolić na Facebooku, gdje je napisala da “nije problem ćirilica, nego ono što i koga ona predstavlja”.

Roditelji učenika od Ministarstva traže da utvrdi zbog čega su njihova djeca anketirana bez njihove dozvole i bez nazočnosti pedagoga i psihologa. Zanima ih, uz ostalo, je li nastavnica u godišnjem planu i programu planirala posjet književnice Ivane Simić Bodrožić i koji su bili ciljevi i namjena tog nastavnog sata, kojem tema nije bila književnost.

Ivana Simić Bodrožić, koju smo ulovili na Sajmu knjiga u Frankfurtu, o događajima u Osnovnoj školi Siniše Glavaševića kaže:

– Nisam snimala djecu, niti bi mi to palo na pamet činiti bez dozvole. Mobitel koji sam imala na stolu služio je tome da provjerim koliko je ostalo do kraja sata. Moj posjet školi bio je novinarske prirode, u sklopu reportaže koju pišem za jedan časopis, a jedan od aspekata u toj priči je školovanje i odrastanje djece u Vukovaru. Razgovarali smo o tome kako djeca vide grad, svoju školu i bi li voljela imati zajedničke razrede. Atmosfera je bila opuštena i pozitivna, a ako odranije imaju problema s tom nastavnicom, to na satu nisam primijetila. Djecu sam pitala bi li jednoga dana voljela živjeti u Vukovaru ili bi radije otišla negdje drugdje. Jedan učenik je rekao da bi volio živjeti u Beogradu i to je sve. Imam iskustva s tako delikatnim pitanjima.

Na kraju je dodala kako je jako tužna zbog cijelog slučaja u kojem je iz jednog dobronamjernog razgovora na površinu izbio problem suživota u Vukovaru.

Ravnateljicu škole Mariju Budimir do izlaska ovog broja “Novosti” nismo uspjeli dobiti. Inače, ravnateljica je ujedno gradska vijećnica HDZ-a, koja je ljetos podigla buru tvrdeći kako ju je vukovarski gradonačelnik Željko Sabo pokušao potkupiti, ponudivši joj “sve što poželi” ako podrži koaliciju SDP-a i SDSS-a.

Iz Ureda za odnose s javnošću Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta poručuju da su upoznati sa slučajem OŠ Siniše Glavaševića i da će žurno poduzeti sve mjere iz svoje nadležnosti.