Bandićeva i Ljubičićeva prćija

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš slavodobitno su prije dva tjedna objavili stabilizaciju poslovanja tvrtke u vlasništvu Grada. Holding je od danas na nuli, zadovoljno je poručio gradonačelnik, a ta objava imala je biti posljednji čin igrokaza isplaniranog da ukaže na nesposobnost SDP-ovih kadrova na čelu s Ivom Čovićem, koji su zagrebačku megatvrtku vodili od kolovoza 2008. do ljeta ove godine. Međutim, u centrali Zagrebačkog holdinga u optjecaju je analiza koja ukazuje da činjenice o bivšem poslovanju Holdinga ni izbliza ne odgovaraju scenariju koji javnosti predstavljaju Bandić i Ljubičić, a prema kojem su za poslovno posrnuće zagrebačke megatvrtke prije svega odgovorni SDP-ovi kadrovi, njihova inertnost i nesposobnost da upravljaju velikim sustavom poput Holdinga. Tu analizu izradila je skupina ljudi izvrsno upućena u prošlo i aktualno poslovanje Holdinga, pri čemu su koristili javno dostupne i interne podatke Holdinga. Rukovodeći ljudi tvrtke već tjednima nastoje otkriti tko je tu analizu izradio, a putem dnevnog tiska čak su zaprijetili i podizanjem kaznene prijave protiv autora.

“Jasno je da toj osobi ili osobama (koje su izradile analizu) nije u interesu stabilizacija tvrtke, nego obmanjivanje javnosti”, poručili su iz Službe za odnose s javnošću Holdinga. Do podizanja kaznene prijave, međutim, nije došlo. Podaci prezentirani u analizi, koji za poslovni krah Holdinga terete Milana Bandića i Slobodana Ljubičića, naprosto su točni. Analiza se prije svega fokusira na prodaju obveznica Zagrebačkog holdinga u iznosu od 300 milijuna eura (2,2 milijarde kuna) i utrošak dobivenih sredstava. Odluku o prodaji obveznica, podsjetimo, donijela je 2007. Uprava Holdinga na čelu sa Slobodanom Ljubičićem, uz blagoslov gradonačelnika Milana Bandića.

“Ta sredstva su utrošena u potpuno druge svrhe od namjene da služe za razvoj komunalne infrastrukture Grada Zagreba. Kamata na obveznice iznosi godišnje 5,5 posto ili 16,5 milijuna eura, odnosno 124 milijuna kuna, a za razdoblje 2007. – 2013. godine plaćeno je 797 milijuna kuna kamata”, napominje se u predmetnoj analizi, čiji su autori “Novostima” poznati. Trošak servisiranja kamata na izdane obveznice, ističu autori, servisiran je iz redovitog poslovanja Holdinga i/ili kratkoročnih kredita, jer plasirana sredstva od obveznica nisu donosila Holdingu nikakav povrat.

“To je neposredno negativno utjecalo na poslovni rezultat Holdinga i generiralo gubitak. Holding je zahvaljujući neracionalnom trošenju 2,2 milijarde kuna svake godine trebao ostvarivati dobit od 124 milijuna kuna iz osnovnih djelatnosti da bi podmirivao trošak kamate. Da bi se platile obveznice po dospijeću 2017. godine, Holding je trebao svake godine ostvariti dodatnu dobit od 220 milijuna kuna, kako bi se do 2017. akumulirale 2,2 milijarde za otkup obveznica”, ističu autori u analizi poslovanja Holdinga.

Na što je dakle potrošen novac od obveznica Zagrebačkog holdinga, odnosno koje su to investicije bez profita njime financirane? Na kupnju nekretnina, navodi se u analizi, potrošeno je čak 1,1 milijarda kuna, što je gotovo polovica sredstava dobivenih izdavanjem obveznica. Najznačajniji troškovi u ovom segmentu bili su kupnja nekretnina Gredelja za 680 milijuna kuna (s porezom) i kupnja plombama opterećenog zemljišta Zagrepčanke za 252 milijuna kuna, čemu treba pridodati porez na promet nekretnina u iznosu od 23 milijuna kuna. Slijedi trošak kupnje upravne zgrade u Vukovarskoj ulici, za što je Erste banci plaćeno 128 milijuna kuna. Ostatak novca do 1,1 milijardu kuna utrošen je na manje nekretnine. Kad se vratio na čelo Holdinga, Ljubičić je vratio Gradu nekretnine Gredelj i Zagrepčanku, ali po nižim cijenama od onih koje je platio i bez povrata troška kamata. Time je, napominju autori analize, Holding direktno oštećen za 306 milijuna kuna u slučaju Gredelja, odnosno za 37 milijuna kuna u slučaju Zagrepčanke. Autori analize predvidjeli su potez koji će Ljubičić potom povući, pa su naveli: “Nova Uprava će nastojati prodati ugovor o kupoprodaji Gredelja Gradu nekoj financijskoj ustanovi da bi dobila odmah sredstva u iznosu od oko 600 milijuna kuna.” Uistinu, čelni čovjek Holdinga takav potez je i povukao, nakon čega su on i Bandić slavodobitno objavili da je Holding na nuli, da je poslovanje stabilizirano. Od prodaje potraživanja za Gredelj i Zagrepčanku prikupljeno je 900 milijuna kuna, ali tu postoji i jedna kvaka: Zagrepčani će u idućih deset godina bankama ta potraživanja platiti 400 milijuna kuna više od iznosa koji je Holding dobio.

“Da se 1,1 milijarda kuna nije potpuno nepotrebno utrošila u neracionalne nekretninske transakcije i da se umjesto toga za to isto razdoblje oročila, ostala bi netaknuta glavnica i ostvarivala bi kamate za plaćanje obveza za izdane obveznice. Ovim načinom upravljanja milijardom tuđih sredstava Bandić i Ljubičić su stvorili obvezu plaćanja stotina milijuna kamata i pojeli čitavu glavnicu”, naveli su autori analize poslovanja Holdinga.

Ostatak novca od obveznica, navodi se, potrošen je na “plaćanja starih dugova i obveza koje su stvorili Bandić i Ljubičić, dospjelih do 2008. godine”. Oko 420 milijuna kuna plaćeno je za sanaciju dugova Vodoopskrbe i odvodnje, dospjele obveze ZET-a za tramvaje i leasing te za plaće i dobavljače Sportskih objekata. Za projekt stanogradnje utrošeno je 330 milijuna kuna, od čega je 297 milijuna plaćeno za gradnju naselja Sopnica-Jelkovec, a 33 milijuna za projekt stanogradnje u Podbrežju. Projekti socijalne namjene za Grad – vrtići, škole, socijalna skrb, hitna pomoć – pojeli su 158 milijuna kuna, a troškovi izdavanja obveznica i plaćene kamate za 2008. i 2009. godinu iznosili su 168 milijuna kuna. Jedina namjenski utrošena sredstva od izdavanja obveznica, navode autori analize, jesu ona koja su plaćena za nove projekte infrastrukture Vodoopskrbe i odvodnje. U pitanju je 35 milijuna kuna, što je samo 1,6 posto sredstava dobivenih od obveznica.

Druga stavka analize poslovanja Holdinga odnosi se na “prebacivanje troškova gradskog proračuna na Holding”. U vrijeme kad se to prebacivanje troškova događalo, gradonačelnik Bandić novinarima je objašnjavao da Grad i Holding posluju po principu spojenih posuda. Kad je nad poslovanjem Holdinga 2008. izgubio kontrolu, Bandić je posude razdvojio i više nije spominjao takav princip poslovanja. Spojenim posudama gradonačelnik Zagreba je, zapravo, izbjegavao ograničenja za zaduživanje koji je imao proračun Grada Zagreba temeljem Zakona o proračunu.

“Obzirom da Zagrebački holding nije imao takva ograničenja, Grad Zagreb je koristio Holding kao produženu ruku za zaduživanje da bi se pokrili deficiti u gradskom proračunu. Kad su trebala dodatna sredstva za proračun, Grad je obveze plaćanje ugovora za kupnju zemljišta od Gredelja prenio na Zagrebački holding. Tako je Holding, iz sredstava dobivenih zahvaljujući obveznicama, uplatio u gradski proračun 170 milijuna kuna u 2007. godini, 285 milijuna kuna u 2008., 192 milijuna kuna u 2009. godini. Porez na promet nekretnina plaćen je u visini od 33 milijuna kuna, jer je Holding obveznik poreza na promet nekretnina, dok Grad Zagreb to nije. Da je ugovor ostao na Gradu, ovaj porez se ne bi trebao platiti. Angažirana sredstva Holdinga s porezom na promet iznosila su 680 milijuna, a uključujući kamate na obveznice do 2013. godine, ukupno angažirana sredstva za plaćanje ovog ugovora iznosila su visokih 926 milijuna kuna”, navode autori analize.

Isti princip važio je i u slučaju zemljišta Zagrepčanke, koju je najprije kupio Grad, pa tu obavezu prebacio Holdingu. U ovom slučaju, porez na promet nekretnina plaćen je u iznosu od 24 milijuna kuna.

“Na teret Holdinga, a ne gradskog proračuna, plaćena je i nabava, odnosno obnova voznog parka ZET-a. Za vrijeme Ljubičićeve uprave sredstava za nabavu nove serije tramvaja (po modelu sale and lease back) osigurana su od prodaje 79 tramvaja u visini od 942,6 milijuna kuna, a trošak nabave novih tramvaja iznosio je oko milijardu kuna. Razlika od 108 milijuna kuna plaćena je iz sredstava od obveznica, a ne iz gradskog proračuna. Čitava operacija s javnom promocijom gradonačelnika prilikom puštanja u promet novih tramvaja vođena je upravo od strane gradonačelnika”, navodi se u analizi.

Slično je stvar tekla i s nabavom 214 autobusa, što je, navode autori, inicijativa koju je pokrenuo Grad. “Kroz medije je bučno najavljeno da će Grad nabaviti još 200 autobusa. Za otplatu ugovora o operativnom leasingu koji su potpisani 2008. godine, Grad nije u proračunu odobrio ni kune. Obveza je ostala Holdingu, koji iz raznih izvora, a najviše iz kratkoročnih kredita, osigurava sredstva za leasing autobusa. Godišnji trošak bez PDV-a iznosi oko 145 milijuna kuna. Grad Zagreb se, naravno, oglušio na svaki zahtjev Holdinga o financiranju autobusa, jer nije bilo sredstava u proračunu”, navodi se u analizi poslovanja, uz opasku da su “upravo sve te, od Grada nametnute aktivnosti, dovele Holding do gubitaka i poslovnih poteškoća”.

Iz svega navedenog razvidno je da uzroke poslovnog posrnuća Zagrebačkog holdinga prije svega treba tražiti u neracionalnim potezima povučenima do 2008. godine, a iza svih spornih, odnosno neracionalnih odluka stajali su Milan Bandić i Slobodan Ljubičić Kikaš. Ljubičićev nasljednik Ivo Čović stigao je na spaljenu zemlju, a njegova inertnost i neodlučnost nisu pomogli da se Holding osovi na noge. Na čelu Grada i Holdinga danas su ponovno Ljubičić i Bandić, koji su kao novi model spašavanja tvrtke, po svemu sudeći, odabrali njezino raspačavanje i rasprodaju.