“Crveni” Bill među plutokratima

Građani “financijske prijestolnice svijeta”, New Yorka, prošlog su vikenda za gradonačelnika izabrali člana Demokratske stranke Billa de Blasija, čovjeka kojeg su predstavnici američke desnice tijekom kampanje nazivali “socijalistom”, “marksistom” i “komunistom”. Iako se radi tek o jednom gradonačelniku, pa njegov izbor ne može imati šire reperkusije čak ni u američkim a kamoli globalnim razmjerima, gotovo nevjerojatna izborna pobjeda de Blasija – 73,7 posto glasova prema 24,9 posto koliko je dobio njegov protukandidat, republikanac JoeLhota – ima golemi simbolički potencijal jer pokazuje koliko su američki građani siti socijalne i ekonomske nejednakosti koja je u samoj srži američkog kapitalizma.

De Blasio je izabran nakon čak pet uzastopnih mandata i 20 godina vladavine republikanaca. Od 1993. do 2001. godine New Yorkom je čvrstom rukom upravljao Rudi Giuliani, kojemu se u zasluge pripisuje čišćenje grada od endemskog kriminala, a zatim je tri mandata osvojio Michael Bloomberg, milijarder i tehnokrat čija se gradonačelnička filozofija sastojala od maženja bogataške porezne baze i provođenja liberalnih socijalnih programa. De Blasiju, “progresivnoj antitezi Bloombergu”, kako su ga nazivali liberalni mediji, “demokratu s velikim D”, kako on naziva sam sebe, uzor je pak Fiorello LaGuardia, njujorški gradonačelnik iz vremena Velike depresije, koji je uz pomoć federalnih subvencija pokrenuo goleme javne radove i izbavio grad iz kandži globalne financijske krize.

Bivši gradski pučki pravobranitelj u mnogo čemu idealni je predstavnik američkog “melting pota” – prezime mu je talijansko, supruga mu je Chirlane McCray, Afroamerikanka, pjesnikinja i aktivistkinja koja se 1970-ih godina “identificirala kao lezbijka”, djeca Dante i Chiara pohađaju javne škole, a svi zajedno ne žive na većini običnih smrtnika nedostupnom Manhattanu, već u nešto manje glamuroznom, ali rasno i socijalno demokratskijem Brooklynu. Život u Brooklynu i prošloljetno hapšenje de Blasia prilikom pokušaja sprječavanja zatvaranja jedne bolnice na Long Islandu, razlozi su zbog kojih ga se doživljava kao gradonačelnika koji New York vidi kao grad svih pet općina, a ne samo Manhattana, što se spočitavalo njegovom prethodniku Bloombergu. Ovakav pedigre priskrbio je de Blasiju više od polovice glasova u većinski bjelačkim i židovskim izbornim jedinicama, sve glasove u većinski crnačkim i hispanskim jedinicama, sve glasove u miješanim i gotovo sve u azijskim. Osim pedigreu, de Blasio pobjedu može zahvaliti iznimno socijalno orijentiranom izbornom programu čija su dva najvažnija, ali i najkontroverznija cilja reorganizacija i bolje financiranje ranog obrazovanja djece i ukidanje rasprostranjene policijske prakse “stop and frisk”, zaustavljanja i pretresanja bez povoda koje se godišnje primijeni na stotinama tisuća mahom nebjelačkih građana.

Iako je puno onih, naročito u policiji, koji smatraju da je upravo ta praksa zaslužna za drastično smanjenje kriminala na ulicama, za de Blasija i mnoge njegove sugrađane ona se svodi na rasno profiliranje kojim se teroriziraju Afro i Hispanoamerikanci. Sutkinja Shira Scheindlin ljetos je tu praksu proglasila protuustavnom i naložila da se s njom prestane, no prizivni je sud na zahtjev gradske uprave u listopadu odluku poništio. Budući da je neposredno nakon priziva de Blasio postao gradonačelnik, obećao je da će praksu zaustaviti, jednako kao i kontroverzni policijski program nadzora muslimanskih kvartova u cilju sprječavanja terorističkih napada. De Blasio je rekao i da će smijeniti šefa policije Rayja Kellyja, kojemu se spočitava pretvaranje policije u militariziranu silu s vlastitim obavještajnim krilom. Arhitekt programa nadzora muslimanskih domova, poslova i džamija je David Cohen, veteran CIA-e, a sada šef antiterorističke jedinice u njujorškoj policiji, a de Blasio se još nije izjasnio hoće li ga zadržati na sadašnjoj poziciji, sasvim sigurno i zato jer u New Yorku od 11. rujna 2001. nije bilo terorističkih napada.

Zbog namjere suzbijanja rasnog profiliranja u policijskoj praksi, de Blasio je u vrijeme kampanje žestoko napadan da će zbog toga u gradu ponovno buknuti kriminal, a viđeniji predstavnici kršćanske desnice organizirali su kampanju u kojoj su ga optuživali za pružanje podrške islamističkom terorizmu. No manje usijane glave tvrde da je već u vrijeme Bloomberga praksa “stop and frisk” značajno reducirana u odnosu na razmjere u kojima se provodila u vrijeme Giulianija, dok je politički magazin “Mother Jones” objavio grafikone koji pokazuju da je, osim u New Yorku, od 1991. do danas zabilježen podjednak pad kriminala u još pet velikih američkih gradova u kojima nije bilo ni Giulianija ni njegovih policijskih reformi.

Još sporniji de Blasiov plan je onaj koji se odnosi na financiranje predškolskog obrazovanja i dnevnog boravka u višim razredima osnovne škole. Govoreći o generacijama djece iz srednje i niže klase koja su obrazovno zakinuta, De Blasio je u kampanji često spominjao sintagmu “priča o dva grada” i objašnjavao da svake godine 30 tisuća njujorške djece ne dobije mjesto u cjelodnevnom boravku, dok ih isto toliko ne uspije ući u program pripreme za školu. De Blasio je taj problem odlučio riješiti podizanjem poreza za sve građane koji zarađuju više od 500.000 dolara i time izazvao salve kritika, od pristojnih upozorenja poslovne zajednice da će iz grada otjerati investitore i bankare, preko komentara notorne televizije Fox da je “ozbiljan problem kada epicentar kapitalizma kao taoca drži potencijalni socijalist”, pa do fotomontaža sa srpom i čekićem u “New York Postu” Ruperta Murdocha. Kao o krunskim dokazima za “komunistička” stremljenja spomenuti su mediji na sva zvona trubili o njegovom mladenačkom angažmanu 1980-ih u organizaciji koja je dostavljala hranu i lijekove sandinističkim pobunjenicima u Nikaragvi te putovanjima na Kubu i u Sovjetski Savez u vrijeme kada je ovu drugu zemlju bivši predsjednik Ronald Reagan nazivao “zlim imperijem”.

Prirez, koji u New Yorku sada iznosi 3,87 posto, de Blasio namjerava povisiti na 4,4 posto, što iznosi 530 dolara godišnje na svakih zarađenih 100.000 USD. U gradu živi 46 tisuća milijunaša, a oni čine tek 1,3 posto svih koji u New Yorku plaćaju porez. Od njih bi se godišnje za spomenute programe namaklo 530 milijuna dolara, no de Blasio će morati dobiti podršku Gradskog vijeća i guvernera države New York Andrewa Cuoma, koji jest njegov stranački kolega i prijatelj, ali se otpočetka protivi podizanju poreza. Planu se protivi i Partnerstvo za grad New York, mreža koja okuplja 200 glavnih izvršnih direktora i koja smatra da gradonačelnik ovime “pokazuje manjak osjetljivosti prema onima koji grad opskrbljuju najvećim prihodima i otvaraju najviše radnih mjesta”. Magazin “The Economist” smatra da predviđeno povećanje prireza nije veliko, ali je zato ukupno porezno opterećenje u gradu, s gornjom granicom od 55 posto, već među najvećima u Americi. Magazin piše da New York “treba svoje plutokrate” jer najbogatijih jedan posto njegovih stanovnika plaća 43 posto cjelokupnog poreza na dohodak, pa će patiti javne usluge ako oni napuste grad. Od uglednijih persona plan su podržali financijaš George Soros, kojemu prebivalište inače nije u New Yorku i koji ga smatra “razumnom mjerom za smanjenje nejednakosti”, i šef Federalnih rezervi Ben Bernanke, koji financiranje ranog obrazovanja vidi kao dobro ulaganje s “godišnjim prinosom od deset posto ili više”.

De Blasiova predizborna obećanja uključuju i povećanje broja plaćenih dana bolovanja za djelatnike u gradskim službama, veću minimalnu plaću, sindikalno udruživanje u privatnom sektoru, odobravanje vozačkih dozvola nedokumentiranim imigrantima, izgradnju 200 tisuća financijski pristupačnih stambenih jedinica tijekom deset godina i zamrzavanje cijena stanarina. Jedan od prvih zadataka bit će mu rješavanje problema višegodišnjeg nepostojanja kolektivnog ugovora za nijedan od 150 gradskih sindikata, pri čemu bi mu problem mogao predstavljati onaj učiteljski, čiju podršku nije dobio u kampanji jer je najavljivao da će u pregovorima s njima podržati tvrđi pristup guvernera Andrewa Cuoma. Za razliku od učitelja, de Blasija je podržao najveći sindikat na američkog istočnoj obali, SEIU 1199 koji okuplja zdravstvene radnike, no podrška učitelja biti će mu ključna za provođenje reforme ranog obrazovanja.

Uz sukob s učiteljskim sindikatom, de Blasiju kritičari zamjeraju još neke poteze koji, kako tvrde, sugeriraju da on nije tek “liberalni utopist”, već i pragmatični političar koji je podržao brojne Bloombergove mjere, među kojima i neke poprilično apsurdne, primjerice zabranu pušenja u parkovima, prodaju velikih pakiranja slatkih bezalkoholnih pića i vožnju kočija s konjima u Central Parku. Spočitavaju mu se i susreti s predstavnicima Wall Streeta, od kojih su mu neki dali podršku, što dovodi u sumnju plan povećanja poreza, zatim podrška kontroverznom građevinskom projektu bankarskog centra Barclays u Brooklynu, te činjenica da je radio u Ministarstvu stanovanja i urbanog razvoja za vrijeme Billa Clintona, kada je ukinut program subvencioniranja izgradnje dostupnih stanova, upravo ono za što se sada zalaže. Zamjerilo mu se i što je nakon uragana “Sandy” predlagao da se dio sredstava za obnovu prigradskih naselja preusmjeri u druge projekte, a to se na izborima Demokratskoj stranci osvetilo jer je izgubila izbore upravo na Staten Islandu, koji još nije obnovljen.

  •  

Prijestolnica nejednakosti

Iako ima godišnji proračun od 72 milijarde dolara, New York je po ekonomskoj nejednakosti u samom američkom vrhu jer jedan posto najbogatijih zarađuje 39 posto ukupnih prihoda, dok je na nacionalnoj razini taj udio 20 posto. Koeficijent Gini za New York je najgori od svih gradova u Americi, a Manhattan je treći okrug po nejednakosti u zemlji. Dok se, prema organizaciji Pew Research, tijekom recesije imovina srednje i niže klase smanjivala, ona za sedam posto najbogatijih povećala se za 28 posto. Srednji dohodak osam najbogatijih kvartova od 2000. godine povećao se za 55 posto, dok je u svima ostalima pao. U jednoj anketi “New York Timesa”, 85 posto ispitanih reklo je da je New York postao “preskup za ljude poput nas”, pa se iz grada u posljednjih deset godina iselilo 3,4 milijuna ljudi, a u njega doselilo upola manje. Prema podacima Centra za ekonomske mogućnosti, koji je osnovao Michael Bloomberg, 46 posto četveročlanih obitelji živi s manje od 46 tisuća dolara, što ih svrstava ispod linije siromaštva, a svake noći u njujorškim prihvatilištima prespava 50 tisuća beskućnika.