Bolni krezovi

Zbog prekomjernog deficita Hrvatska će po nalogu Evropske komisije proračun za sljedeću godinu morati smanjiti za oko tri milijarde kuna, zbog čega će se mnoge proračunske kategorije naći na udaru novih mjera štednje. Deficit proračuna u sljedećoj godini predviđen je u iznosu od 17,5 milijardi kuna, dok će javni dug premašiti 200 milijardi kuna i udio od 60 posto BDP-a. Umjesto klasičnih mjera štednje, ljevičarski aktivist Mate Kapović predložio je u jednom TV nastupu prije dva mjeseca niz alternativnih mjera, a “Novosti” donose sličan izbor s izraženim iznosima, po kojem je na godišnjoj razini moguće uštedjeti čak deset milijardi kuna.

Predložene mjere traže veći stupanj skromnosti političke elite i administracije, pretpostavljaju demilitarizaciju i sekularizaciju zemlje, a osim političara, svećenika i vojnika, bolnim rezovima uglavnom pogađaju interese bankara, stranog kapitala, Baracka Obame i pape Franje. Njihovom bi provedbom u tim sektorima bila ukinuta mnoga radna mjesta, no uštede oslobađaju sredstva za investicije države u stvarna, proizvodna radna mjesta.

Ukidanje 2. stupa – 3,5 milijardi kuna

Umjesto reforme ministra Miranda Mrsića, po kojoj ćemo raditi do smrti, valja ukinuti mirovinske fondove koji godišnje za upravljanje ubiru oko 300 milijuna kuna, od čega 200 milijuna njihovi vlasnici, strane banke, izvlače kao dobit. Vlada Ivice Račana uvela je 2003. sustav po kojem zaposleni 75 posto mirovinskih davanja izdvajaju u sustav mirovinske solidarnosti, a 25 posto u drugi stup, u kojem se trenutačno nakupilo čak 57 milijardi kuna. Prinos koji fondovi budućim umirovljenicima ostvaruju tek je nešto veći od kamate na oročenu štednju, a uglavnom ga zarađuju plasirajući sredstva koja im je država povjerila na upravljanje toj istoj državi, po kamati od šest posto. Na ovu izmišljotinu Svjetske banke nisu, naravno, nasjele države poput Njemačke, Italije ili Francuske, ali jesu sve tranzicijske zemlje osim Slovenije. Mađarska je ukinula 2. stup prije dvije godine, Slovačka ga prepolovila, a Poljska ga ukida ove godine, čime će javni dug smanjiti sa 55 na 47 posto BDP-a. Proračunski trošak servisiranja sadašnjeg javnog duga Hrvatske od 195 milijardi kuna iznosi 11,5 milijardi kuna godišnje. Povratkom na isključivo sustav mirovinske solidarnosti, Hrvatska bi mogla prebiti javni dug u iznosu od 57 milijardi kuna, čije servisiranje godišnje stoji čak 3,5 milijardi kuna, i smanjiti njegov udio na razinu od oko 40 posto BDP-a.

Povlaštene mirovine – 500 milijuna kuna 

Sabor je ovog mjeseca usvojio rezanje povlaštenih mirovina većih od 5000 kuna, izuzev onih vojnih invalida, za deset posto, čime će se uštedjeti 303 milijuna kuna. No takvim linearnim rezanjem nije se razmotrio smisao isplaćivanja povlaštenih mirovina koje su znatno veće od prosječnih plaća, što je prilično suludo dok prosječna radnička mirovina iznosi 2567 kuna. Najviše ih je među braniteljima, gdje 9629 korisnika ima prosjek od 9147 kuna mjesečno, što godišnje stoji 1,06 milijardi kuna, a još 9176 korisnika prosječno 7447 kuna, što je godišnje 820 milijuna kuna. Revizijom samog koncepta povlaštenih mirovina moglo bi se uštedjeti barem pola milijarde kuna.

Ukidanje vjeronauka – 230 milijuna kuna 

Mjera štednje koju zagovara don Ivan Grubišić, želeći da se Crkva autentično približi vjernicima, donijela bi proračunu godišnje 231,5 milijuna kuna, koliko prema podacima Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta iznose plaće 3096 vjeroučitelja zaposlenih u osnovnim i srednjim školama.

Financiranje vjerskih zajednica – 400 milijuna kuna 

Druga mjera sekularizacije proračuna odnosi se na ukidanje financiranja klera. Katoličkoj crkvi direktno se iz proračuna godišnje isplaćuje 375 milijuna kuna, a ostalim vjerskim zajednicama još 17 milijuna kuna. Najveći iznos Crkva dobiva za plaće svećenika, od 289 milijuna kuna godišnje, a neki, poput sociologa religije Ivice Maštruka, upućuju na modele u drugim državama, gdje je financiranje crkve dobrovoljno ili se provodi kroz poseban porez prema individualnom izboru.

Ukidanje NATO operacija – 350 milijuna kuna

Ministar obrane Ante Kotromanović nedavno je podnio izvještaj po kojem je od 1. travnja 2012. do 31. ožujka 2013. hrvatska misija u Afganistanu sa 250 vojnika stajala 385 milijuna kuna, misija na Kosovu 22 milijuna kuna, a misija u Somaliji pet milijuna kuna. Hrvatska je odlučila broj vojnika u Afganistanu, kojim se godinama dokazivala SAD-u kako bi dobila ulaznicu u NATO, smanjiti na 200, no službeni popis zemalja uključenih u ISAF pokazuje raznolike pristupe. Puno veća Francuska tamo drži 212 vojnika, Španjolska 260, Grčka samo osam, Irska sedam, a Slovenija 32. Bugarska se u potpunosti povukla, a Hrvatska bi time uštedjela oko 350 milijuna kuna.

Rezanje vojnog proračuna – 400 milijuna kuna

Izlazak iz ISAF-a ne mora biti jedina mjera demilitarizacije. Proračun MORH-a iznosi 4,5 milijardi kuna, od čega 2,7 milijardi kuna odlazi na plaće. Za početak, Hrvatska bi se mogla demilitarizirati za još deset posto, čime bi godišnje uštedjela narednih 400 milijuna kuna.

Teritorijalni preustroj – milijarda kuna

Kako bi time bilo izgubljeno previše stranačkih radnih mjesta, o preustroju se puno priča, ali se ništa ne čini. Prema podacima Instituta za javne financije, samo rashodi za plaće u općinama, gradovima i županijama iznosili su 2011. godine 4,74 milijarde kuna, od toga u županijama preko 660 milijuna kuna. U prošlosti su općine i gradovi ionako sami vršili funkcije po načelu supsidijarnosti, kasnije prebačene na nepotrebne županije, a umjesto današnjih 429 općina i 128 gradova 1990. bilo je samo 68 gradova i 107 općina. Danas mnoge moraju primati pomoć iz proračuna, a drukčijim ustrojem Hrvatske moguće su uštede od barem milijardu kuna.

Porez na telekome – 300 milijuna kuna

Vlada Jadranke Kosor uvela je telekomima šestpostotni krizni porez za SMS i glasovnu komunikaciju koji je donosio oko 300 milijuna kuna godišnje, a u prvoj godini mandata nastavila ga je primjenjivati i vlada Zorana Milanovića. Njemački HT i austrijski Vipnet prijetili su dijeljenjem otkaza i žestoko su lobirali preko svojih vlasnika kod Evropske komisije, pa je povjerenica za digitalni razvoj Neelie Kroes pritisnula hrvatsku vladu. Vlada je ukidanje poreza sredinom 2012. ipak uvjetovala dodatnim investiranjem telekoma u razvoj komunikacijskih mreža, no oni su nastavili s otpuštanjima. Na tržištu bez stvarne konkurencije masnim naplatama godišnje izvlače od građana preko dvije milijarde kuna ekstraprofita, koji većinom završava izvan Hrvatske.

Porez na imovinu – 2 milijarde kuna

SDP-ov ministar financija Slavko Linić dugo pokušava progurati porez na nekretnine, koji sabotira HNS. Prema modelu koji je predložio, porez bi bio prihod lokalnih jedinica koje bi na taj način prikupile oko dvije milijarde kuna. Ideja je u osnovi dobra jer prebacuje veće porezno opterećenje na bogate, no Linić je glavnu svrhu tražio u tjeranju ljudi da nekretnine stave “u funkciju”, pa komplicirani model s brojanjem nekretnina i rastezljivim stopama u domeni lokalnih vlasti nije nikoga oduševio. Ministar bi stvari mogao pojednostavniti tako da uz pomoć OIB-a uvede progresivni porez na ukupnu imovinu i dvije milijarde ubere od onih koji doista najviše posjeduju. Na taj način primjerice Ivica Todorić ne bi mogao tretirati svoj dvorac kao prvu nekretninu u kojoj živi, pa plaćati najnižu poreznu stopu.

Narodne obveznice – 220 milijuna kuna

Još u prvoj godini mandata, ministar financija Slavko Linić razmišljao je o izdavanju narodnih obveznica, povodeći se za primjerom Italije, Irske i Belgije, ali do realizacije nije došlo, možda zbog prijetnji banaka da će uzvratiti protumjerama preotme li im država štediše. Štednja građana Hrvatske premašuje 180 milijardi kuna, a ako bi im država ponudila kamatu veću od bankovne, ali za 1,5 posto nižu od one po kojoj se sama zadužuje, mogla bi na izdanju od 15 milijardi kuna narodnih obveznica uštedjeti oko 200 milijuna kuna godišnje na kamatama.

Spajanje ambasada – 100 milijuna kuna

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i austrijski kolega Sebastian Kurz dotakli su se prošlog tjedna mogućnosti da hrvatski diplomati budu u trećim zemljama smješteni u austrijskim predstavništvima. Za zemlju koja nema svoj stav o prilikama u svijetu, već u svakoj prigodi slijedi naputke EU-a i SAD-a, Hrvatska doista ima suviše razgranatu diplomatsku mrežu, sa 81 inozemnim predstavništvom. Proračun Ministarstva iznosi 681 milijun kuna, od čega diplomatsko-konzularna djelatnost troši 444,5 milijuna kuna. Racionalizacijom bi se moglo uštedjeti barem 100 milijuna kuna, i to tako da se, umjesto sukcesijskih natezanja oko inozemnih objekata, diplomatska mreža u trećim zemljama podijeli sa Srbijom i BiH, koje s Hrvatskom povezuju susjedstvo, zajednički jezik i diplomatska prošlost.

Ukidanje Pantovčaka – 20 milijuna kuna

Ovo je jedna od skromnijih mjera, koje pokazuju smjer za kapilarno kresanje sustava. Ured predsjednika, čiji proračun godišnje iznosi 43,9 milijuna kuna, svojom raskošnošću odudara od njegovih skromnih ovlasti i primarna mu je funkcija da impresionira posjetitelje, a trenutačnom stanaru pruži osjećaj važnosti. Prema podacima Državne revizije, Ured je na kraju 2010. imao 156 zaposlenih, ne računajući Počasno-zaštitnu bojnu, od čega oko 30 dužnosnika, 50 službenika i 80 članova tehničkog osoblja, u koje se ubraja 37 ugostiteljskih djelatnika, 16 spremačica, domaćica i cvjećarica, 12 kućnih majstora i 12 vrtlara. Milijun kvadrata park-šume na Pantovčaku, s Vilom Zagorje, Tuđmanovom zgradom i Vilom Prekrižje, mogao bi se otvoriti javnosti, a predsjednika preseliti u neki skromniji, još uvijek pristojan ured, čime bi se lako uštedjela polovica sredstava.

Rezanje zastupničkih plaća – 20 milijuna kuna

Parlamentarna većina odbila je prijedlog laburista Dragutina Lesara da se zastupničke plaće, koje se kreću oko 17 tisuća kuna, smanje za 21 posto, proglašavajući njegovo aludiranje na Plan 21 čistom demagogijom. Umjesto demagogije, plaće bi im trebalo srezati na razinu 1,5 prosječne, čime bi na ukupan iznos od 50 milijuna kuna godišnja ušteda bila oko 20 milijuna kuna.

Spajanje izbora – 35 milijuna kuna

Od ulaska u EU imat ćemo četiri vrste redovnih izbora: evropske, lokalne, parlamentarne i predsjedničke, koji koštaju po 70 milijuna kuna. Spajanjem barem dvaju izbora na godišnjoj razini uštedjelo bi se 17,5 milijuna kuna, a kad bi se predsjednički mandat skratio na četiri godine, bilo bi moguće i drugo spajanje, pa bi ušteda iznosila 35 milijuna kuna.

Ukidanje voznog parka – 20 milijuna kuna

Svi ministri i njihovi zamjenici imaju pravo na službeni automobil i vozača 24 sata, a takvim se uslugama koriste i brojne druge kategorije dužnosnika, koje bi se mogle voziti i javnim prijevozom. Uštedu na vozilima i vozačima nemoguće je izračunati zbog nedostupnosti podataka, no procjenjuje se na desetke milijuna kuna.

Kreditni rejting – 1,4 milijarde kuna 

Kao bonus na kraju i svojevrsna 16. točka, provedbom svih predloženih mjera koje bi dovele do kresanja deficita Hrvatska bi kao racionalna zemlja povratila povjerenje međunarodnih investitora, pa bi mogla očekivati da joj se kamate na obveznice smanje barem za jedan postotni poen, što bi na iznos preostalog duga od 140 milijardi kuna predstavljalo godišnju uštedu od 1,4 milijarde kuna.