Kandžija: Volimo Hrast, a i krast’

 Stjepko Galović Kandžija svojim sarkastičnim rimama uvjerljivo dominira hrvatskom hip-hop scenom; s dva samostalna albuma (“Narodnjaci” i “Koktel od rakije”) i “Zlatnim žbicama” snimljenima u suradnji s reperom Toxarom (uz gostovanje velikog broja ostalih kolega), od lokalnog je slavonsko-osječkog izvođača postao domaća hip-hop zvijezda, čiji se nastupi prepričavaju danima. Brz i bez dlake na jeziku (svojedobno poznat i kao najbolji hrvatski freestyler), Kandžija reagira na sve aktualne političke i društvene fenomene. Tako je nedavno svoju publiku razveselio pjesmom “Teški pederluk”, referirajući se na referendum o ustavnom određenju braka kao zajednice muškarca i žene.

Informiraj se, pa sam odluči 

“Teški pederluk” vaš je novi singl i spot kojima ste dali do znanja što mislite o referendumu o braku; osim što se u spotu pojavljuje striptizeta kojoj na stražnjici piše “U ime obitelji”, stihovima kažete: Pravi je Rvat, ima veliko srce / Osim Srba, ne voli ni crnce / Ne voli ni pedere, njih zove peškiri / I ne da da ta njihova bolest se širi / A kaže, ne priča bezveze, sve je on proučio / Naravno, ne namjerno, nego slučajno / Ne voli te njihove glupe lobije / Ako ih vidi, ima da ih sve pobije / Ide na misu svake nedjelje / Glasa za Usb, trpit ih ne može / Zato dosta mu je i mrzi ih sve / Potpis’o ono U ime obitelji je… Je li lik o kojem pjevate tipičan hrvatski građanin koji je na referendumu zaokružio “za”?

Vjerojatno. To je sve po istinitom događaju – ili se boji jer ne zna što je to ili se boji da bi mu se svidjelo… ne znam zašto bi nekome inače smetalo. Ali ovdje ljudima smeta i ako imaš drugačiju frizuru, a kamoli ako si peder ili lezba. Ne moraju svi biti isti, no to će shvatiti kada izađu iz svog sela, koje je najčešće u glavi, a ne u koordinatama.

Nastupili ste i na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, na skupu u organizaciji udruge “Građani glasaju protiv”. Mislite li da takav nastup može utjecati na nekoga da promijeni mišljenje? Možete li uz Milu Kekina iz Hladnog piva, Mrleta i Prlju iz Leta 3, Yurija iz ST!llnessa i ostale koji nisu htjeli šutjeti, utjecati na mišljenje neopredijeljene većine? 

Ne znam možemo li, no dobro je da se priča o tome, možda ljudi skontaju o čemu se radi, da ne misle da će dobiti bolest pederluka ili nešto. Pjesme ne mijenjaju ljude, one dotiču samo one koji se prepoznaju u njima i koji su na istoj frekvenciji. Osobno, ne bih volio nekome kreirati mišljene ili mu govoriti što da radi, pogotovo ako ne razumije. Razumijevanje je ovdje najbitnije. Informiraj se, od Mile Kekina ili bilo koga, samo se informiraj, pa onda sam odluči, ali bez staraca, popova i zvijezda.

Sa 65 posto referendumskih glasova udruga “U ime obitelji” ostvarila je što je htjela, no je li to jedino što žele ili ćemo se tijekom sljedeće godine još družiti s njima? 

Srest ćemo se, jer volimo Hrast… a i krast’. Kako bacam rime…

Postoje naznake da će se Željka Markić kandidirati na predsjedničkim izborima: osim što je to dobra tema za neku novu pjesmu, što mislite kako bi izgledalo da ona vodi Hrvatsku?

Uf, bilo bi divno kada bi gospodin Željko bio predsjednik. Bili bismo svi jedna velika obitelj i svi bismo mislili isto. Već sam napisao stvar, al’ neću je snimit’ jer ne zaslužuje toliku pažnju, a i preintimna je, zove se “Loša ljubavna pjesma o gospodinu Željku”. Prvi stihovi idu ovakTako si markantan, pravo muško / Već te vidim u gardijskom kako nišaniš s puškom / Uperenom na pravo mjesto, na trofazne, muslimane, crne, Rumunje / I sve što ne vole meso žensko. 

Ili si mainstream ili te nema

Neposredno pred singl “Teški pederluk”, zajedno s Toxarom izbacili ste “Donji Miholjac” (Donji Miholjac, mjesto gdje se okreće novac). Odakle ta ljubav prema Donjem Miholjcu, vaš poznati sarkazam pri opisivanju toga grada na desnoj obali Drave

Toxara je iz Donjeg Miholjca, pa smo htjeli napraviti to oskvrnuće, gdje pričamo o Miholjcu kao o najboljem i najvećem gradu. Pa, kada i jest to… Ispala je himna, ne znam kako slušati “Dođi u Vinkovce” nakon nje…

Prije godinu dana, zajedno s Toxarom snimili ste album “Zlatne žbice” na kojem ste okupili respektabilnu repersku ekipu iz cijele zemlje, no s naglaskom na onu slavonsku. Kakvo je trenutačno stanje s hip-hopom u Slavoniji?

Scena je, ako se to tako može nazvati, odlična. Uz nas, tu su Krankšvester, Woo, Rima… A za one za koje se još nije čulo, čut će se uskoro.

Osim glazbom, čime se još bavite da biste preživjeli?

Bavim se samo glazbom. Pišem, snimam. Imam milijune dinara i maraka. Pijem pivo, volio bih raditi još nešto da mogu platiti to pivo i popiti još koje, a i počastit svoje legose.

Zajedno s beogradskim reperom Marchellom gostovali ste u pjesmi “Drukčiji” na posljednjem albumu Ede Maajke “Štrajk mozga”, u kojoj Edo sjajno opisuje kako ni nakon sedam milijardi ljudi s kojima živimo još nismo naučili da je svatko drugačiji. Što je potrebno da ljudi iz ove sredine nauče da i kao različiti možemo živjeti zajedno?

Potrebno je pameti i vremena. Vrijeme ide, vremena ima, a valjda će biti i pameti. Premudar sam.

Unatoč vrlo dobrom posljednjem albumu, Edo Maajka kao da je izašao iz mode: više ga se gotovo ne može čuti u eteru hrvatskih radiostanica. Je li riječ o manjku hitova ili o tipičnom pomodarskom ponašanju ljudi u Hrvatskoj?

Nema više radiostanica koje bi puštale takve pjesme – ili si mainstream ili te nema. Pušta se samo pet pjesama. Edo je promijenio zvuk i ne želi se dodvoravati, što cijenim. Ćao supkulturama, za njih imamo internet. Jebeš ovo sve, upravo sam dobio izvještaj ZAMP-a: nakon tri albuma i 50-ak gostovanja, gradim kuću s bijelim svodovima i kapelicom…