Kult ličnosti

Ružica Sokić

Čuvena kazališna i filmska glumica umrla je u 79. godini, nakon duge i teške bolesti. Bila je članica Ateljea 212 iz njegovih slavnih dana; igrala je u oko 40 filmova, a već za prvu ulogu (“Gorki deo reke”, 1965., J. Živanović) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspjehe ostvarila je glavnim ulogama pjevačice u filmu “Kad budem mrtav i beo” (Ž. Pavlović, 1967.) i prostodušne uličarke u filmu “Žuta” (V. Tadej, 1973.), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom. Za svoj filmski i kazališni rad dobila je brojne nagrade i priznanja, među kojima je i “Dobričin prsten”, a 2010. objavila je knjigu sjećanja “Strast za letenjem”. Bila je poznata po ulozi gospođe ministarke, ali je zapravo nikada nije voljela. Govorila je: “Ta uloga me opsjeda cijeli život, a ja sam još odmalena sebe vidjela kao prvakinju drame koja publici oduzima dah u antičkim tragedijama…”

Vera Horvat Pintarić

Znamenita povjesničarka umjetnosti, autorica je poznate knjige “Od kiča do vječnosti” koja je prvi put objavljena daleke 1979., a ovih je dana doživjela svoje drugo izdanje te je predstavljena u Zagrebu. Knjiga je anticipirala mnoge fenomene masovne kulture i krajnje je aktualna i danas. U knjizi Vera Horvat Pintarić naročito apostrofira tzv. kič-ljude: “Nosioci i pristalice tog, zasad najrasprostranjenijeg pokreta, posjeduju i svoj znak raspoznavanja; sigurnost, nasrtljiva i upadljiva samouvjerenost. Obrazac takvog čovjeka nije teško prepoznati: susrećemo ga posvuda. Sebičan, površan i okrutan, on živi u razonodnu optimizmu, bez ikakvih sumnji, siguran u svoju patvorenu i, za vlastito pokriće, preokrenutu stvarnost.”

Dubravka Ugrešić

Autorica je nove zbirke eseja pod nazivom “Europa u sepiji”, nedavno objavljene u izdanju beogradske Fabrike knjiga. Novi eseji nastavljaju se na odličnu, nagrađivanu zbirku “Napad na minibar”: vrijeme tekuće modernosti i fluidnih identiteta, konzumerizma i spektakularizacije života, kulta amatera i relativizma vrijednosti – gotovo dijagnoza devijacija našeg vremena. Sepija u kojoj Dubravka Ugrešić oslikava hrvatsku zbilju još je zagasitijeg tona. Naziru se tu tinjajući nacionalizam iz devedesetih, refleks globalne besperspektivnosti i nove-stare istočnoeuropske i balkanske nesigurnosti, pa za nju nakon posjete Zagrebu “ostaje samo tuga, ona tuga koja dolazi od bespomoćnosti, od gledanja malog, prljavog, kućnog porna, od jeftine obmane, od spoznaje da su nas prevarili šibicari”.

Saranda, Jehona i Fatos Bogujevci

Autori su izložbe pod nazivom “Bogujevci / vizualna historija” o stradanju vlastite porodice u ratu na Kosovu 1999., koja je nedavno otvorena u Kulturnom centru Beograda, u suradnji s fondacijom Hartefakt. Izložba je povezana sa zločinom koji su pripadnici jedinice “Škorpioni” počinili u Podujevu u ožujku 1999., kada je četrnaest članova porodica Bogujevci i Durići strijeljano, dok je petero djece preživjelo, među njima i Saranda (13), Jehona (11) i Fatos (12). Postav izložbe, koja je izazvala kontroverzne i ponegdje sramne reakcije u javnosti i prije nego što je otvorena, rekonstruira dnevni boravak njihove porodične kuće, bolničku sobu u kojoj su ležali i sudnicu u kojoj su svjedočili o tome što su preživjeli. Izložba predstavlja njihovu ličnu ispovijest i posvećena je svim nevinim žrtvama ratova.

Siniša Labrović

Vizualni umjetnik i performer, jedan je od pedesetak autora što sudjeluju na grupnoj izložbi “Apatija”, koja je prema odabiru Mladena Lučića otvorena u zagrebačkim Klovićevim dvorima. Izložba je svojevrsni nastavak izložbe “Kriza” iz 2009. jer, prema Lučićevim riječima, “ta kriza još uvijek traje, teža je od stvarnosti, a njena eskalacija koja napreduje geometrijskom progresijom dovela je većinu građana Hrvatske, pa tako i umjetnike, do permanentnog letargičnog raspoloženja. Takvo stanje umjetnika reflektira se stvaralaštvom dokinute životne radosti i kreativne siline. Iz dana u dan sve veća, od vlasti pažljivo dozirana represija, dovela je do toga da se većina umjetnika povukla u svoja intimna duhovna skloništa, a sveopći zajednički bunt, eksplozija misli i djela su izostali”. Među zastupljenim umjetnicima su Tomislav Brajnović, Boris Cvjetanović, Ivan Faktor, Željko Kipke, Ivan Kožarić, Igor Kuduz, Vlado Martek, Dalibor Matanić, Nika Radić, Sven Stilinović, Sandra Vitaljić i mnogi drugi.

Danis Tanović

Sarajevski redatelj ponovo je u utrci za Oscara, ovaj put s filmom “Epizoda u životu berača željeza”, koji je izabran s još osam ostvarenja u uži izbor za nagradu Američke filmske akademije za najbolji strani film. Tanovićev film o diskriminaciji Roma u suvremenoj Bosni i Hercegovini zasnovan je na istinitoj životnoj priči, osvojio je Grand Prix 63. Berlinala, a Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca dobio je naturščik Nazif Mujić. To je Tanovićev peti igrani film: debitirao je “Ničijom zemljom” 2001. godine, filmom koji je dobio više od 40 internacionalnih priznanja, uključujući Oscara i Zlatni globus za najbolji strani film, te nagrade za scenarij Filmskog festivala u Cannesu i Europske filmske akademije.