Podzemni ratnici Peruna

U više se gradova 4. studenoga dogodio još jedan Ruski marš, za mnoge zloslutna anualna smotra ultranacionalista, koja se obično izvodi daleko od urbanih središta; ove je godine održana netom poslije višednevnih pogroma i međuetničkih napetosti u moskovskom rajonu Birjuljovo. Na Ruskim marševima dosad se moglo vidjeti raznoliko društvo nacionalističkih ekstrema: od paravojnih skupina poput u međuvremenu zabranjenog Slavjanskog sojuza (SS) do Zapadu poznatog oporbenjaka Alekseja Navaljnoga, koji je ove godine valjda procijenio da nije oportuno nazočiti takvom skupu.

Klasične neonacističke skupine u Rusiji danas su simbolički i retorički pritajenije nego u prošlom desetljeću. Vlasti su zabranile i zatvorile brojne organizacije sa svastikama na odjeći članova i veb-stranicama koje su na obuku pozivale mlade, gnjevne patriote. Stoga se iz tamne rijeke bijesa s ruba Moskve ovaj put nije toliko izvještavalo o povicima “Zig hajl”, ali je pažnju privukao jedan novi, zapravo mnogo drevniji poklič – “Naš bog je Perun!” Perun?! Tko zna koliko je stoljeća prošlo otkako su posljednje nepokrštene skupine “rodnovjeraca”, skrivene u ruskim bespućima, prizivale vrhovno praslavensko božanstvo, gromovnika i suca dušama koji obitava u planinskim vrhovima i krošnjama hrasta, čiji je kult dospio sve do Jadrana.

No dok bi pokušaj povratka pretkršćanskim kultovima i nekom panslavenskom stanju duha na našim prostorima vjerojatno bila ideja prikladnija za ljude načelno lijevih političkih nazora, u Rusiji je velik dio šarolike neopaganske scene (nipošto ne i cijela) povezan s ekstremnim nacionalističko-antisemitskim stavovima i teorijama zavjere te, što je posebno zanimljivo, radikalno protupravoslavnim idejama. Godine 2010. troje tinejdžera (dvojica mladića i jedna djevojka), pripadnici kulta Rodnaja vjera, osuđeni su na 21, devet i osam godina zatvora zbog podmetanja eksplozivnih naprava na željezničku prugu na jugu Moskve, u restoran Mekdonaldsa na istoku i Hram Nikolaja Čudotvorca u već spomenutoj četvrti Birjuljovo; trojac je osuđen zbog ubojstva deset osoba većinom “neslavenske fizionomije”, kako se u Rusiji obično etiketira Kavkažane i srednjoazijce.

U Jekaterinburgu je ovih dana uhićen 20-godišnji Aleksej Tomarovšenko, osumnjičen da je vođa skupine Ratnici Peruna – SS, koja je od početka godine izvršila ubojstvo i niz premlaćivanja i pljački, mahom na rasnoj osnovi. U novijoj je povijesti zbog ekstremizma zabranjen niz neopaganskih organizacija, poput kulta K bogoderžavju koji je osnovao umirovljeni sovjetski general, danas pokojni Konstantin Petrov. Jedan od primarnih ciljeva generalove skupine, ali i brojnih drugih, bilo je iskorjenjivanje pravoslavlja u Rusiji, koje se nazivalo sotonizmom i optuživalo za genocid nad ruskim narodom.

Koliko moćna Moskovska patrijaršija ozbiljno shvaća mržnju novovjekih pagana svjedoče i reakcije njenih čelnika. Definirajući najveće prijetnje 21. vijeka, pokojni patrijarh moskovski i sve Rusije Aleksej Drugi isticao je “širenje neopaganstva, terorizma i drugih razarajućih pojava”. Njegov nasljednik, aktualni patrijarh Kiril, referirajući se na stravične međuetničke sukobe u Moskvi 2010., neopaganstvo je nazvao glavnim uzrokom krvoprolića; ciljao je na radikalni islam s Kavkaza, ali i na ubilačke reakcije ruskih nacionalista.

Neopaganizam ili jazičestvo u Rusiji dio je duhovno-religijsko-magijskih trendova, potrage za identitetom i društvenim povezivanjem nakon sloma komunizma, koji je sovjetskom čovjeku propisivao ateizam. Pritom je zanimljivo da pravoslavlje, usprkos tome što je u carskoj Rusiji uživalo status državne religije, u današnjoj Rusiji nije tako snažno ukorijenjeno kao u Ukrajini, koja je povijesna jezgra ruskog etnosa. Sociolog Aleksej D. Krindač upozoravao je na prijelazu tisućljeća da u Ukrajini postoji 485 hramova na milijun ljudi, a u Rusiji samo 125. Nadalje, u Ukrajini je vjerske službe raznih institucionaliziranih religija redovno pohađalo 14 posto ljudi, a u Rusiji svega njih 3,6 posto. Za sociologe religije suvremena Rusija predstavlja ocean duhovnih fenomena, u kojem je vrlo moguće da ljudi s galerijom pravoslavnih ikona u kuhinjama odlaze na tantričke seminare na Crno more ili na duhovnu obnovu u Indiju. Tu je i cijeli niz bizarnih kultova, poput onog oca Visariona, sovjetskog prometnog policajca koji se u sibirskoj tajgi proglasio reinkarnacijom Isusa i danas navodno okuplja desetak tisuća sljedbenika, kojima je zabranio upotrebu novca…

I tako dolazimo do začudnog podatka koji je ljetos objavio časopis “Ogonjok”: prema novom istraživanju “Atlas religija i nacionalnosti Rusije”, vjeru drevnih predaka i štovanje sila prirode ispovijeda oko dva milijuna stanovnika Ruske Federacije (prema drugim izvorima, ima ih 1,6 milijuna, a praslavenski kultovi samo su dio njih).

Povratak pretkršćanskim tradicijama kod Slavena – tzv. rodnovjerje – pati od nedostatka povijesnih znanja i kontinuiteta, pa su novonastale zajednice često plod mašte i improvizacije njihovih idejnih vođa: hibridi starih animističkih vjerovanja, ruskog kosmizma s početka 20. vijeka, ali i “tolkenizma”, Nju ejdža i drugih novokomponiranih modela koji u Rusiju dospijevaju sa Zapada i Istoka. Neke od tih zajednica sličnije su hipijima i okupljaju miroljubive povratnike prirodi, ali velik dio zapravo je njihov antipod, nadahnut skinhedsko/arijskim učenjima. Za potonje, Ruska pravoslavna crkva i sve joj bliskiji aktualni režim Vladimira Putina predstavljaju neprijatelje, eksponente vjekovne zavjere protiv ruskog naroda. Tome zasigurno pridonosi i činjenica da je vrh Moskovske patrijaršije, nakon desetkovanja njenog svećenstva u prvim dekadama boljševičke revolucije, u kasnijoj fazi SSSR-a počeo blisko surađivati s KGB-om, da bi u tranziciji 1990-ih zgrnuo golem novac na gradnji hramova i biznisima poput uvoza duhanskih proizvoda.

Na stranicama koje ispisuju ultradesni neopagani mogu se čuti tvrdnje da je pravoslavlje religija koju su izmislili i ruskom narodu nametnuli vjekovni dežurni zlikovci – Židovi. Neki pak ruski neonacisti svoj logički nesporazum oko štovanja masovnog ubojice Rusa, Hitlera, pokušavaju prevladati tezom da je Firer trebao osloboditi njihovu domovinu od judeomasonske zavjere koja je Rusiji namjestila boljševizam.

Pojedini poznavatelji prilika u suvremenoj Rusiji smatraju da neonacizam nije klasični produkt obavještajnih službi koje dizanjem razine terora opravdavaju vlastitu represiju. Istupi patrijarha, kao i ponašanje moskovskih vlasti tijekom šokantnog, iznenadnog neonaci mitinga pod Crvenim trgom 2010., daju argumente tezama da se Kremlj i Moskovska patrijaršija ozbiljno boje nevidljive, podzemne, heretičke desnice.