Kako je Hruščov očarao Amere

Hruščov u Americi, HTV 1

Nikita Hruščov otišao je 1959. godine na višednevnu turneju po Americi, gdje su ga domaćini suočili s nizom – uglavnom smišljenih – neugodnih iskušenja. Na prvoj press-konferenciji iz publike mu je stiglo napisano pitanje: “Što ste vi radili za vrijeme dok je Staljin činio zločine?” Hruščov je nakratko zašutio, pogledao novinare, pa onda viknuo: “Tko je to napisao? Neka se digne!”

Nitko nije ustao. Hruščov je rekao: “Eto vidite, to sam i ja radio…” U Los Angelesu gradonačelnik ga je, po n-ti put na turneji, pitao: “Zašto ste rekli da ćete nas sve pokopati?” Hruščov je uzvratio: “Pojasnio sam to već pet puta, novine su prenijele. Kod nas, u Sovjetskom Savezu, gradonačelnici čitaju novine. Znate, ako neki gradonačelnik kod nas ne čita novine, može izgubiti izbore.” Kad su se svi u publici počeli smijati, izgalamio se na gradonačelnika. “Mi ovdje pokušavamo spriječiti nuklearni rat, a vi se bavite tričarijama. Sramite se.” U Hollywoodu mu je pitanje postavio jedan vršnjak: “Znate, ja sam 1910. došao u Ameriku iz malog sela u Grčkoj. Tamo smo bili jako siromašni. Ali ovo je zemlja velikih mogućnosti. Danas sam predsjednik filmskog studija.” Hruščov je malo razmislio: “Oduševili ste me”, rekao je, “ali ne i zadivili. Znate, kad sam ja bio mali, čuvao sam kapitalistima koze. Danas sam premijer  Sovjetskog Saveza.”

Jednom radniku ruski je državnik spontano darovao ručni sat. Dan kasnije radnik je odnio sat na osiguranje, ali mu je osiguravatelj rekao da se to ne bi isplatilo – sat čovjeka koji je vladao šestinom zemaljske kugle vrijedio je samo 14 dolara. Milan Bandić i Ivo Sanader to ne bi stavili na ruku.

U desetak dana turneje, Nikita Hruščov uspio je Amerikance, koji su ga ogorčeno mrzili, dovesti u stanje lagane zaljubljenosti. Bio je šarmantan, inteligentan državnik. Fantastičan dokumentarac Tima B. Toidzea bio je sjajan izbor za petak uvečer.

RTL danas

Malo pomalo, RTL danas postao je ponajboljom središnjom informativnom emisijom na našim televizijama. Do toga nije došlo slučajno. Zadnjih godinu dvije, RTL-ovi headhunteri pažljivo su kompletirali novinarsku ekipu. Hrvoje Krešić, Boris Mišević i Nataša Božić, triling su iskusnih, temeljito obrazovanih, prodornih novinara koji se sa svakog terena mogu vratiti s odličnim izvještajima. Mlađi kućni novinari također su sjajni, od uvijek pouzdane Damire Gregoret, do dopisnika iz unutrašnjosti. Na konkurentskim postajama već odavno nije primijećen neki zapaženiji transfer. RTL-ove su vijesti i slikovno uvijek vrlo atraktivne, dinamične, lišene praznog hoda. Uredništvo ima jasan, angažiran stav – oni nisu tek neutralni relej za prenošenje nekih “objektivnih” informacija, ali nikada ne prelaze u mahniti aktivizam, čega se može naći po drugim televizijama. Sve je to, dakle, posloženo cum grano salis, a u komparativnoj perspektivi, RTL-ovom se prednošću pred Novom čine bar još dvije stvari. Prvo, nema neprirodne prijelomnice u 19.30 kao u Dnevniku Nove TV – to je bilo specijalno oružje za početni blitzkrieg s HTV-om, no s vremenom se pohabalo. Drugo, dok je Nova već dulje vrijeme fascinirana rutinom, manji konkurent svako malo radi programske promjene – što bi u dogledno vrijeme moglo dovesti i do promjene u gledanosti.

Nedjeljom u dva, HTV1

Aleksandar Stanković doveo je u  prvu ovogodišnju nedjelju zvijezde prošle godine. Emisija je bila zabavna – najprije su se Stanković i Željka Markić suglasili da se HTV financira iz proračuna, što je začuđujuća tvrdnja s obzirom na notorno poznatu činjenicu da se HTV još uvijek financira iz pristojbe. Potom je Željka Markić obećala kako će se ubuduće više baviti slobodom medija. Vrag će ga znati što to znači. Idući gost, Miki Mungos, čovjek koji jede pahulje veličine dječje glave i širajzle, rekao je Stankoviću da će “prvi put biti iskren…” što bi bilo sjajno, kad ne bi lagao. Milan Bandić kani postati “gradonačelnik Hrvatske”, što znači da će se kandidirati za Sabor, to jest, za Vladu, ako opkoljavanje koje je ovih dana započeo Mladen Bajić ne završi Bandićevom seobom u Remetinec. Momci iz News Bara čudom su se čudili jer ih je Stanković predstavio kao satiričare, i tom je čuđenju doista bilo mjesta – naša stvarnost i naša satira već jako dugo prožimaju se u nerazlučivom jedinstvu, gdje je teško raspetljati što je što. Nicole Kwiatkowski, pravnica Udruge Franak, najavila je tužbe i za korisnike kredita u eurima. Nives Celzijus najavila je da završava novu knjigu, “Golu istinu 2”, pa ćemo se i u ovoj godini, očito, baviti istim zvijezdama kao i prošle godine, ako se već one ne budu bavile nama.

Dnevnik, Nova TV

Kristina Ćurković je nestala. Kristina Ćurković se pojavila. Kristina je imala tri mobitela. Kristini su crkle baterije. Kristina je prije par godina jajima gađala HDZ-ovce u Omišu. Kristina je na vrata Banskih dvora zakucala manifest novog domoljublja. Kristina maše nožicama, Kristina mrzi ćirilicu i ton film. Kristina je zvijezda. Ona je Shirley Temple hrvatske desnice… I sve znamo o njoj. Još od vremena kad je Đenka snimao Kristinu u jezeru, veće zvijezde s tim imenom na ovim prostorima nije bilo.

Kristina Ćurković, mlađa verzija Željke Markić, novo je neokonzervativno performersko čudo. Dva bratska portala – srpski i hrvatski Dnevno, u vlasništvu Michaela Ljubasa – daju joj maksimalan prostor; srpski je, kao, napada, dok je hrvatski, kao, brani. Sinergijski je efekt maksimaliziran, a svi drugi mediji uključuju se u priču jer je policija zaprimila dojavu o nestanku mlade “desničarske aktivistkinje”. Hrvatska desnica, sad već na mjesečnoj bazi, lansira nove kulturno-umjetničke projekte: ovoj ofenzivi s ljevice više nitko ne može parirati. Pojava portala blizanaca, srpskog i hrvatskog Dnevnog, jasan je znak što nam se sprema: odgovarajuće službe će nam narednih godinu-dvije, prema običaju, zbog nadolazećih izbora u fokus baciti nacionalno pitanje po logici – “nema rata, dok ne krene brat na brata” – što će razulariti ovce koje čine biračko tijelo, pa će one, računa se, dati glas točno određenim strankama. Uglavnom: deja vu, stari film s novim autorima.