Kronika
Sabo optužen da deluje “prosrpski”
Od početka konstitucije sadašnje vlasti, vukovarska politička svađaonica mogla je voditi jedino ka novim izborima
Samo četiri meseca od konstituisanja Gradskog veća nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora, postalo je jasno da Vukovar sa SDP-ovim gradonačelnikom Željkom Sabom i Gradskim većem u kome većinu čine HDZ, HSP Ante Starčević te bivši SDP-ov, a sada nezavisni većnik Željko Pinjuh, ne može funkcionisati. S vremenom postajalo je sve izvesnije da Vukovarce čekaju novi izbori.
Kao što se i očekivalo, zapelo je na novcu. Najava HDZ-ovaca da neće prihvatiti gradonačelnikov predlog budžeta za 2014., Sabi je bila dovoljna da ga povuče s dnevnog reda. Na sledećoj sednici, pretposlednjeg dana 2013. godine, većina u vukovarskom Veću donela je odluku privremenom tromesečnom finansiranju. Budžet bi trebao bi biti donesen do kraja marta, ali sudeći po stavovima političkih opcija koje o tome odlučuju, male su šanse da će se to i dogoditi. Iako njihovi predstavnici tvrde da im izbori koji će koštati oko pola miliona kuna nisu cilj, u javnost šalju drugačije poruke.
– HDZ je najavio da neće podržati moj predlog budžeta, iako nisu podneli nijedan amandman. Po gradu pričaju da su skrojili optužnicu protiv mene i da ću kroz tri meseca završiti u zatvoru. To je pritisak na pravosuđe, kaže gradonačelnik Sabo protiv kojeg su DORH i USKOK podigli optužnicu zbog navodnog pokušaja podmićivanja većnice HDZ-a Marije Budimir.
– Želja im je izazivanje krize u gradu na tri meseca, pa će onda eventualno doći do novih lokalnih izbora, nakon kojih bi budžet bio usvojen tek u šestom mesecu. To znači zaustavljanje radova i investicija u Vukovaru još pola godine. HDZ je politička opcija koja pravi nerede, nemire i stvara krizu vlasti kako na državnom tako i na lokalnom nivou, kategoričan je Sabo. U HDZ-u i HSP-u Ante Starčević smatraju da je upravo gradonačelnik taj koji želi prevremene izbore.
– Čitav niz pokazatelja, od rokova za donošenje budžeta do ankete koja se provodila u Vukovaru, a iza koje stoji SDP, govori u prilog činjenici da se on sprema za izbore i da mu ni u jednom trenutku nije bila namera predložiti budžet, kaže HDZ-ovac Ivan Penava, dodajući kako o Sabinim pripremama za izbore govori i 11 hiljada primeraka Vukovarskih novina podeljenih građanima u kojima, kako ističe, “nema govora o statusu gradonačelnika kao optuženika, ne govori se o rekordnoj nezaposlenosti, nego se priče svode na veličanje lika i dela Željka Sabe”.
No i Sabo svojim političkim suparnicima ima šta da prigovori. U poštanskim sandučićima Vukovaraca pojavili su se leci u kojima piše kako gradonačelnik “šakom i kapom deli hrvatske kune srpskim udruženjima i klubovima, a mrvice hrvatskim”. Kao primer navode da za Fudbalski klub Mitnica u budžetu navodno nije predviđena nijedna kuna, dok je za Vuteks-Slogu koju se svrstava u srpske klubove predviđeno 570 hiljada kuna. Iako leci nisu potpisani, Sabo tvrdi da iza njih stoji HSP Ante Starčević čiji su većnici predlog budžeta ocenili na manje ni više nego – prosrpskim.
– Iako grad Vukovar obeležava 16 godina mirne reintegracije, neki političari nas sve vreme vraćaju u devedesete godine. Ovakvim lecima i lažima žele zaraditi političke poene na emocijama građana hrvatske nacionalnosti koji su stradali u ratu, smatra Sabo. Dodaje da je strategija razvoja sporta prema kojoj sredstva iz budžeta dobijaju samo četiri gradska fudbalska kluba – Vukovar 1991., Radnički, Vuteks-Sloga i Sotin, nastala pre nekoliko godina kada je HSP AS participirao u vlasti.
– Tada im to nije smetalo. S druge strane ne spominju 750 hiljada kuna za HNK Vukovar 91 niti 270 hiljada kuna za NK Radnički, kaže Sabo ističući da u Vukovaru ne postoje hrvatski i srpski klubovi, niti srpski i hrvatski studenti iako ih autori letka razdvajaju navodeći kako je “200 hiljada kuna isplaćeno studentima koji studiraju u Republici Srbiji”.
– Ne želim biti gradonačelnik koji će mlade deliti po nacionalnosti, poručio je Sabo ističući da Grad već šestu godinu zaredom stipendira sve studente koji ispunjavaju uslove konkursa, a takvih je ove godine 454-ero.
– Pozivamo gradonačelnika da sa svim političkim akterima sedne za sto i sastavi budžet za 2014. u korist svim građanima i udruženjima koje deluju u gradu, a ne samo onima koji su njemu podobni i skloni. Ukoliko nastavi ignorisati hrvatsku opciju u gradu nećemo prihvatiti njegov predlog budžeta, poručili su iz HDZ-a-
– Predlog budžeta sam podneo i čekam amandmane o kojima sam spreman razgovarati, ali s obzirom na delovanje HDZ-a i HSP AS, očigledno je da su izbori neizbežni. Neka građani donesu odluku, odgovorio je vukovarski gradonačelnik.
Milaković: nakon izbora jednako
Situacija u Vukovaru još jednom je potvrdila slabosti izbornog modela koji je na snazi, smatra Srđan Milaković, zamenik gradonačelnika Vukovara iz redova SDSS-a.
– Gradonačelnika iz jedne i većinu u Gradskom veću iz druge političke opcije nemoguće je pomiriti. Pokazalo se da je navodni najveći problem i suština svega koliko će koje udruženje ili klub dobiti novca dok je sve ostalo sporedno. Ova tri meseca su kupovanje vremena. Još se čekaju neke stvari kao što su tzv. referendum o ćirilici i tok sudskog postupka protiv gradonačelnika te reakcija biračkog tela, koje treba uvrstiti u kalkulaciju da bi se donela konačna odluka o tome ko može politički više profitirati novim izborima i da li ići u izbore ili ne, kaže Milaković koji smatra da novi izbori u Vukovaru ništa bitno neće promeniti.
– Vukovar je standardan u smislu opredeljenja birača i lako se može dogoditi da se nađemo pred istim problemom. I drugi gradovi doživljavaju ovakve situacije, samo što to u Vukovaru ima sasvim drugačiju dimenziju, zaključuje Milaković.
Dragana Bošnjak
Manjinsko izvještavanje na daruvarskom području
Mukotrpno do informacija
“Zavičajna razglednica”, emisija Radio Daruvara za srpsku nacionalnu manjinu emitira se dva puta mjesečno, a donosi vijesti iz cijele županije
Pravo srpske zajednice na informiranje na daruvarskom području postupno se ostvaruje, ali nailazi na mnogobrojne prepreke. Vodeći se činjenicom da je informacija javna, a ne predmet kupoprodajnog ugovora, manjinsko informiranje smješteno u kontekst Daruvara i okolice, uglavnom izvlači deblji kraj. Još više je tako bilo do 2009. godine kada je borba za pravo na informiranje srpske manjine ličila na donkihotovsku borbu protiv vjetrenjača, gdje su u ovom slučaju vjetrenjače predstavljale gradsku vlast, ali i lokalne medijske utvrde. Iako je ovo pravo zajamčeno i Ustavom, izgleda da se to nikoga od prvih među jednakima nije ticalo. Do te, 2009. godine, pravo na javni istup kroz medije kao jedan od komunikacijskih kanala, bio je ograničen na lokalne tiskovine i to kroz prizmu dnevnih događanja.
Zahtjev za specijaliziranim programom, odnosno emisijom na Radio Daruvaru, Vijeće srpske nacionalne manjine predalo je još 2003. godine. Emisija je trebala biti informativnog karaktera, a slušatelji iz Daruvara, Pakraca i Lipika. Međutim, oba lokalna aktera – vlast i skupština Radio Daruvara, a o kojima je ostvarivanje ovog prava ponajviše ovisilo, glatko su odbili ponudu. Kao razlozi bili su nevođeni mnogi, a niti jedan nije “držao vodu”. Istina, ni klima nije bila povoljna. Tadašnji gradski oci nisu imali sluha za prava nacionalnih manjina općenito. Istim putem kao i gradska vlast, a Grad je jedan od dioničara Radija Daruvar, krenula je i ona na radiju. I tako je informacija kao dio javne sfere postala nečija privatna svojina.
Stvari su se pokrenule s mrtve točke 2009. godine, dijelom zbog promjene vlasti, a dijelom iz financijskih razloga. Naime, Radio Daruvaru je trebao novac. Tako pretpostavke za ostvarenje Ustavom zajamčenih manjinskih prava nisu bile zakonski okvir i dobra volja – nego nedostatak financija. Danas je emisija predmet ugovora između Grada Daruvara i Radio Daruvara. Gradonačelnik Daruvara Dalibor Rohlik, koji je na vlasti od 2009. godine, potvrdio je da su novci iz proračuna osigurani i za ovu godinu.
– Ako nacionalne manjine imaju pravo na informiranje koje je ujedno obvezno u onim područjima gdje za to postoje zakonski preduvjeti, smatram da se to mora poštovati. Dolaskom na vlast 2009. godine, poduzeli smo konkretne korake glede zaštite nacionalnih manjina i njihovih prava općenito, kao što su promjene gradskog Statuta primjerice. To dokazuje da se situacija promijenila nabolje – smatra Rohlik.
Nedavna promjena vlasničke strukture Radio Daruvara, unatoč ponekim programskim promjenama, nije dotakla dio programske sheme koji se tiče informiranja nacionalnih manjina. “Zavičajna razglednica”, emisija za srpsku nacionalnu manjinu emitira se dva puta mjesečno, a donosi vijesti iz cijele županije te sa svih tematskih područja, od politike do kulture. Trajanje emisije ograničeno je na petnaest minuta, a sadržaju je obavezno dodan i glazbeni dio. Upravo je glazba za neke bila sporni dio emisije, pa je pri njenom pokretanju nije niti bilo. Emisiju uređuje Lenka Lalić, a u realizaciji pomažu ostali novinari, voditelji i tehničari.
– Danas glede glazbe nema nikakvih problema. Puštamo svu suvremenu glazbu, tj. onu koja se nalazi na glazbenim listama. Uglavnom je to pop-rock glazba, ali i ona koja je činila sastavni dio nekadašnje jugoslavenske rock scene. Takva glazba pušta se i u ostalom dijelu programa, kaže Lalić.
Kao urednica manjinskog programa, Lenka Lalić uređuje i emisije za češku nacionalnu manjinu. Osim financiranja kroz gradski proračun, postoje mogućnosti i kroz druge izvore sredstava, ali su dosta ograničene.
– Radio Daruvar svake se godine prijavljuje na natječaj Fondu za pluralizaciju medija. Ovisno o kategorijama prijavljuju se emisije. Bilo bi dobro kada bi se u kategoriji programa za nacionalne manjine moglo prijaviti više od jedne emisije, jedne nacionalne manjine. Mi tako prijavljujemo za dodatna sredstva emisiju za češku nacionalnu manjinu – objašnjava Lalić.
Od ostalih medija koje prate događanja vezano za srpsku manjinsku zajednicu, spomenimo Jednotu, novine istoimene novinsko izdavačke kuće koja primarno prati češku manjinsku zajednicu, a specijaliziranu emisiju također emitira i Bjelovarsko-bilogorski radio, popularni BBR. Njihova emisija obrađuje tematiku vezanu za sve manjine na području županije.
VSNM pokrenuo internetsku stranicu
Izvan spomenutog radijskog područja, VSNM Bjelovarsko – bilogorske županije okreće se novim načinima komuniciranja. Na posljednjoj sjednici Vijeća, održanoj krajem prosinca prošle godine, donijeta je odluka o pokretanju web stranice srpske manjinske zajednice te županije. Ideja je da web stranica bude zbirno mjesto svih aktivnosti vezanih za institucionalni rad, odnosno rad općinskih i gradskih vijeća te Županijskog vijeća. Također, zbog bogate kulturne baštine i naslijeđa, bit će riječi i o aktivnostima te vrste. Predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Darko Karanović, tada je objasnio potrebu za ovakvim načinom medijskog predstavljanja.
– Ovakav način komunikacije je ono što nam je nedostajalo. Mnogo je naših sunarodnjaka emigriralo iz županije, ali i ostalih dijelova Hrvatske i to usred događanja devedesetih godina prošlog stoljeća. Na ovaj način, pružiti će im se mogućnost praćenja novosti vezanih za rad vijeća, kako našim sunarodnjacima s područja županije, tako i onima izvan Hrvatske, zaključio je Karanović.
Danijela Havranek
Daruvarski paroh, protojerej Luka Bosanac
Bogati i siromasi
Bogati se trude da oko sebe imaju siromahe. I to je cilj svijeta, stvoriti masu siromašnih, jer bogat je bogat samo zbog toga što ima puno siromašnih
Prije nego ste postali svećenik, bili ste nastavnik umjetnosti. 1992. godine dobili ste otkaz u školi zbog nacionalne pripadnosti. Što se do danas promijenilo?
Ljudi se boje i dan danas izjašnjavati kao pravoslavci. Ali isto tako postoje interesi za takvo postupanje. Strah od gubitka posla ili mogućnosti zapošljavanja je prisutan i ja to razumijem. Mislim da se od ratnih zbivanja jako malo toga promijenilo, jer mnogi imaju koristi od statusa quo. Ja vjerujem da bogati uvijek imaju volju i trude se da oko sebe imaju siromahe. I to je cilj svijeta, stvoriti masu siromašnih, jer bogat je bogat samo zbog toga što ima puno siromašnih. Cilj je ne samo materijalno čovjeka stvoriti siromašnim, nego i duhovno, jer tako kao neznalica, kao nesposoban, kao netko tko ima znanje, ali ga ne može realizirati je slab. Vi niste nitko ako vaše znanje čuči u vama.
Na svakodnevnoj bazi kontaktirate s ljudima u svojim parohijama. Što primjećujete, da li je broj vjernika veći ili manji?
Pravoslavna crkva nije izuzeta od trenda smanjenja broja vjernika, kao što to nisu ni ostale crkve ni vjere. Pravoslavni narod nije stvorio običaj čestih odlazaka u crkvu. Pripadnik pravoslavne vjere može biti crkveni čovjek, ali nije tako redovit po tom pitanju kao rimokatolik. Uobičajeno se ide u crkvu samo na veće praznike i blagdane. Međutim, situacija se mijenja i to ne u dobrom pravcu. Upravo zbog događaja koji su prirodni, ljudi umiru, a ne rađaju se drugi. Stanovništvo je staro. Ja se danas brinem za parohije čiji je vjerski prostor ravan onome za koji su se prije rata brinula petorica svećenika. Tako svakodnevno obilazim naselja Uljanik, Brestovac, Velike Bastaje, Bijelu, Doljani i Gornji Daruvar, uz naravno Daruvar koji je baza. Na primjer, sada u Imsovcu koji pripada naselju Brestovac, imam 38 kuća, a kada sam počeo služiti bilo ih je blizu 50. Unazad nekoliko mjeseci zatvorio sam 4 kuće i nitko se ne interesira živjeti u njima jer nema tko. Imate puno praznih kuća, zemljišta, imanja, oranica. Stanovništvo se izuzetno brzo smanjuje i to je problem. Oni koji su nekad redovno dolazili u crkvu, otišli su ili oboljeli. Ako se za par godina ništa ne promijeni, situacija će biti katastrofalna.
Već ste spomenuli problem (ne)brojnosti stanovništva, što je i jedan od ključnih čimbenika za održavanje tradicije?
Upravo protekli Božić kao i krsna slava, osim što je to crkveni praznik ima mnogo tradicija i običaja. Međutim, njih je sve manje i padaju u zaborav, jer nema porodica koje bi ih održavale i prenosile sa generacije na generaciju. Porodica čini običaj, onako kako su roditelji učili svoju djecu. Još se uvijek održao običaj unosa slame u kuću na Badnju večer u koju su se potom stavljali orasi, lješnjaci, ali i bomboni. Nekad davno postojao je običaj stavljanja u česnicu zlatnika ili srebrnjaka koji se lomio, a svatko u kući bi potom dobio jedan dio. Novac koji danas imamo nema nikakvu vrijednost, niti materijalnu čak, to je simbolika. Srebrno i zlato uvijek vrijedi, gvozdeni i papirnati novac ne vrijedi ništa. On samo služi nekome da nas prevari, a prevara je osnova svega. Na primjer, netko je jako dobro zaradio ovim ratnim događanjima i promjenom valute. Nadalje, molitva prigodom ručka na sam Božić nešto je što se njeguje, vjerujem, u mnogim domaćinstvima. Na Badnju večer palimo i badnjak pred crkvom, to je hrastovo drvo s lišćem i simbolično znači vatru koja je grijala Hrista pri rođenju. To se inače radilo kod kuće, a crkva je preuzela običaj kako bi on opstao. Međutim, još jednom napominjem, mnogi običaji se gase jer porodice nisu kompletne.
I za kraj, sa malim zakašnjenjem, Vaša božićna poruka. Što biste poručili čitateljima i čitateljicama?
Poruka je uvijek jednostavna. Sa željom da svi budu blagoslovljeni i da taj blagoslov dođe od samoga Boga, novorođenoga Hrista. Rođenje Hristovo je i naše rođenje, rođenje dobra, mira i ljubavi. Neka se taj blagoslov rađa i bude u svačijem domu, u svakoj hrišćanskoj duši. To bih ja volio.
Danijela Havranek
VSNM grada Zagreba i SPC na krsnoj slavi
Obilježili Sv. Dositeja
Zagrebački mitropolit Dositej Vasić tridesetih je godina ojačao crkvenu zajednicu u Zagrebu
Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba ove je godine 13. januara prvi put zajedno sa zagrebačkom Srpsko-pravoslavnom općinom obilježilo dan i krsnu slavu, Sv. Dositeja ispovednika zagrebačkog. Proslava je održana u prostorijama Srpske opšte pravoslavne gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”.
Svetu arhijerejsku liturgiju u tamošnjoj kapeli Sv. Save služili su mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan, episkopi dalmatinski Fotije i gornjokarlovački Gerasim, kao i gost iz Sirije, episkop safitski Dimitrije iz Antiohijske patrijaršije koji je bio u posjeti Hrvatskoj. Sasluživali su rektor niške bogoslovije “Ćirilo i Metodije” protojerej-stavrofor Milutin Timotijević i više sveštenika, monaha i đakona. Osim učenika gimnazije, članova VSNM-a i vjernika iz Zagreba, ali i Rusa iz brojnih mjesta Hrvatske, liturgiji su prisustvovali i predsjednik VSNM-a grada Zagreba Aleksandar Milošević i predstavnici ambasade Srbije.
Nakon osveštenja slavskih kolača i koljiva, mitropolit je odlikovao trojicu episkopa, protojereje stavrofore Milutina Timotijevića, đakona niške bogoslovije Ranđela Stošića i Isu Kidisa, koji je godinama bio prevodilac između dvije pravoslavne zajednice.
U prigodnom obraćanju podsjetio je na prvog zagrebačkog mitropolita Dositeja Vasića koji je, došavši s mjesta niškog vladike, 30-ih godina ojačao crkvenu zajednicu u Zagrebu, pa je i formirao pravoslavni manastir Sv. Petke koji se nalazi kraj zgrade gimnazije.
Nakon liturgije uslijedio je koncert na kome su nastupili ruski KUD-ovi iz Čakovca i Zagreba, hor zagrebačkog sabornog hrama pod vodstvom Ivane Srbljan, kao učenice gimnazije. Prisutne, među kojima su bili saborski zastupnici Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi, predsjednik savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer i predstavnici ambasade Srbije, pozdravili su mitropolit Jovan i ambasador Rusije Robert Markarjan, koji su naglasili važnost upoznavanja s nasljeđem ruske duhovne i narodne pjesme.
Mitropolit Dositej Vasić među brojnim aktivnostima 1936. godine osnovao je manastir Svete Petke na imanju koje je 1888. godine Djuro Avirović, dugogodišnji odbornik i crkveni tutor zavještao SPC-u. Sam mitropolit bio je po dolasku ustaša zlostavljan i mučen, ali je na intervenciju tadašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca prebačen u Beograd gdje je od posljedica mučenja umro 13. januara 1945.
Nenad Jovanović
VSNM Đulovca u službi socijalno najugroženijih
Traktor koji život znači
Unatoč mnogobrojnim problemima, VSNM Općine Đulovac jedno je od najorganiziranijih na području Bjelovarsko – bilogorske županije
Problemi ekonomske i socijalne naravi predstavljaju glavno opterećenje većine stanovnika u Hrvatskoj. U slučaju pripadnika nacionalnih manjina problemi su još i veći. Zbog savjetodavnog karaktera vijeća nacionalnih manjina, a koja nastoje pomoći u prevladavanju spomenutih problema, uspjeh i rezultati uglavnom ovise o dobrim ili lošim odnosima sa lokalnom samoupravom. Slučaj je to Vijeća srpske nacionalne manjine u Đulovcu koje ostvaruje odličnu suradnju s načelnikom i općinskim vodstvom pa je tako 2007. godine u zgradi Općine otvoren ured Vijeća na čijem otvorenju je prisustvovao i Milorad Pupovac.
– Na uredu Vijeća stoji natpis je na ćirilici i na latinici i do sada to nikome nije smetalo. Imamo dobre odnose i sa doseljenim Hrvatima s Kosova. Na sreću, samo pojedinci prave probleme, kako našim ljudima, tako i doseljenim Hrvatima, govori predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine općine Đulovac Milan Radaković.
– U početku ured je imao organizirana dežurstva dva puta tjedno gdje su članovi dolazili upisivati probleme i potrebe oko čijeg rješavanja im je trebala pomoć. U pisanju molbi i žalbi pomagala im je pravnica iz pakračkog SDF-a. S vremenom zahtjeva je bilo sve manje, pravnička služba u Đulovcu više nije bila isplativa te je na posljetku preseljena u Daruvar kamo su bili upućivani Đulovčani – pojašnjava Radaković.
Suradnja s lokalnom vlasti je započela još sa prijašnjim načelnikom Pavlom Matićem, a još konkretniju suradnju i to na realizaciji programa Vijeća nastavio je sadašnji načelnik Drago Hodak. Sredstva za rad vijeća redovito se doznačuju što omogućava realizaciju zadataka iz Programa. Neke od financiranih aktivnosti su posjete mjestima od značaja za srpsku zajednicu kao što su manastir Lepovina i Orahovica, a u planu su i posjete drugim manastirima – Gomirju i Krki.
Delegacija redovito posjećuje komemoracije koje organiziraju druga vijeća nacionalnih manjina i to u Gudovcu, Grubišnom Polju, Kukunjevcu i Voćinu. Redovito se organizira i posjet simbolu najvećeg stradanja nevinim žrtvama, Jasenovcu. U suradnji s Općinom Đulovac održavaju se komemoracija i parastos nevinim žrtvama Drugog svjetskog rata u selu Nova Krivaja te se svake godine obilježava i Aranđelova. Što se tiče kulturnog aspekta, u tijeku je obnova crkve svetog Nikolaja u Koreničanima što ne bi bilo moguće bez pomoći Općine i suradnje s protojerejem stavroforom Lukom Bosancem.
Ipak, od najvećeg značaja pomoć je socijalno ugroženim sunarodnjacima. U tu svrhu Vijeće raspolaže traktorom Ferguson 39 koji je u vlasništvu SNV-a Zagreb, a kojim na terenu upravlja Sreten Žarković iz Koreničana. Budući da se stanovnici Đulovca uglavnom prehranjuju od poljoprivrede, traktor je neprocjenjive važnosti.
– Gospodin Žarković uredno vodi brigu o održavanju traktora, registraciji i evidenciji o imenima ljudi kojima vrši uslugu. Svake godine SNV-u pismeno podnosi izveštaj o učinjenom tokom godine. Koliko je to za pohvalu i dobro, isto toliko stvara probleme. Područje općine je veliko pa se fizički i vremenski ne može stići na sva mjesta. Bilo bi dobro da imamo tri traktora, po jedan na južnom, središnjem i sjevernom dijelu općine. Tada bi naša staračka domaćinstva dobila na vrijeme potrebnu pomoć – tvrdi Radaković.
Pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Đulovac Josip Kastmiler objašnjava kako se suradnja na relaciji SNV – Općina ogleda se i u financijskoj potpori koja, sukladno proračunu, svake godine predviđa isplatu od oko 30 tisuća kuna. Ponekad zbog raznih okolnosti nije moguća isplata punog iznosa, ali trude isplatiti barem 20 tisuća godišnje.
– Novčana sredstva nisu jedini način iskazivanja pomoći. Socijalnim programima Općine obuhvaćeni su svi stanovnici. Što se tiče konkretnih mjera prema srpskoj manjinskoj zajednici one se odnose na suradnju sa SDF-om na način na pomažemo u sufinanciranju socijalnih programa koje su oni osmislili. Uz to, svaka postojeća problematika rješava se obraćanjem nadležnim tijelima Općine – kaže Kastmiler.
No neki problemi ipak nisu lako rješivi. Mnogo je staračkih domaćinstava o kojima nema tko brinuti, a neka od njih su i bez primanja. Takvim obiteljima obično se nastoji dati potrebna potpora kroz jednokratnu pomoć, npr. za ogrjev ili platiti pojedine račune vezane za režije. Nažalost, kako se općina nalazi na području od posebne državne skrbi, a uz to je i nerazvijena, nije moguća značajnija pomoć.
– Unatoč tome, kod nekih vanrednih situacija kao što su smrtni slučajevi, Općina pomaže kod pokrivanja takvih troškova. Nezaposlenost je opća pojava u cijelom društvu, pa tako i na području ove općine – objašnjava Radaković na upit o glavnim problemima s kojima se Vijeće susreće u radu.
Na probleme se osvrnuo i načelnik Drago Hodak, ističući u prvom redu tešku ekonomsku i socijalnu situaciju, te brojna staračka domaćinstva koja nisu u stanju prihodovati.
– Nažalost, neki mještani ne mogu ostvariti pravo na socijalnu pomoć jer u vlasništvu imaju zemlju, koju pak zbog svoje dobi ili bolesti nisu u stanju obrađivati. Također, još uvijek nije ostvaren značajniji pomak po pitanju povratnika, jer povratak iz materijalnih razloga nije moguć, odnosno posla nema. Ipak naglašavam da sa srpskom zajednicom imamo vrlo korektnu suradnju i komunikaciju, koju nastojimo pojačati u izdvojenim naseljima općine kao što su Potočani i Dobra Kuća. Đulovac je multietnička, ali tolerantna sredina gdje su dobri međuljudski odnosi i suradnja od presudnog značaja – ističe Hodak.
Danijela Havranek
Zaboravljena crkva u banijskom Klasniću
Posljednji čuvari Svetog Duha
Iako je Sveti Duh u Klasniću zaštićeni spomenik nulte kategorije, Crkva se svakog trenutka može urušiti
Pravoslavna crkva Sv. Duha, sagrađena u Donjem Klasniću 1873. u vrijeme Austrougarske monarhije, svojevremeno pravi biser sakralne arhitekture i remek-djelo ondašnjih neimara i klesara, iako pod zaštitom države, danas je obična zapostavljena ruina kojoj prijeti urušavanje. Crkva je i zaštićeni spomenik nulte kategorije, a jedinu brigu o ovom hramu vode Boris Adžić i njegova vremešna, boležljiva majka Danica, čija je kuća tik uz Crkvu, u samoj sjeni njenog zvonika.
– Rođen sam ispod tornja Sv. Duha i tu sam čitav život, dakle, više od 50 godina. Sjećam se ovog hrama koji je na neki način označio moje djetinjstvo, a pamtim i priče mojih djedova koji su često spominjali velike narodne zborove na blagdan Sv. Duha. Znalo se ispred crkve okupiti i više stotina ljudi, ne samo iz Klasnića već bližih i daljih sela. Nakon svečane liturgije, skidali su se s ražnja janjci i odojci, točili se vino i rakija, a narodna kola i pjesma odjekivali su krajem dugo u noć. Danas je sve nekako otužno. Na posljednji zbor prošle godine, došlo je jedva tridesetak ljudi, većina iz drugih zemalja u koje su poslije rata otišli, a sve ih je ovamo, na Sv. Duha, dovela nostalgija i čežnja za rodnim krajem. Dolazak su iskoristili za obilazak rodnih kuća, a na povratku, umjesto radosti, obuzela ih tuga. Kuće njihovih djedova polako guta šuma, pljačkaši su odnijeli sve što iole vrijedi, a i njihovoj jedinoj utjesi, Crkvi Sv. Duha, nekadašnjoj ljepotici, u kojoj su se krstili, vjenčavali i opraštali od najmilijih, pomalo dolazi kraj – s tugom priča Boris Adžić.
U dogovoru s glinskim parohom Slobodanom Drakulićem Boris i njegova majka drže ključeve crkve, obilaze je i svaki dan pogledavaju da ne bi netko oskrnavio hram. U samoj crkvi više se nema što ni opljačkati, sve je poskidano i odnijeto. Ostalo je još zvono na tornju, a kako su čuli da su u nekim pravoslavnim crkvama na Baniji i Kordunu i zvona pokradena, njihov oprez je veći. Boris je u vrijeme rata imao priliku otići u Ameriku ili Kanadu, ali srce nije htjelo.
– Kada se dogodila Oluja, početkom kolovoza 1995. majku sam otpremio u Srbiju, a ja sam ostao u kući, pa što bude. Nekako nisam mogao zamisliti da ostavim ovo mjesto koje mi je priraslo srcu. Negdje duboko u srcu računao sam i na Crkvu Sv. Duha. Pa neće me valjda netko ubiti, pravog, zdravog i još ispod zvonika ovog hrama? Tako je i bilo. Osim manjih neugodnosti prvih mjeseci, koje čak i nisu vrijedne spomena, većih problema nisam imao. Nakon dvije godine vratila se majka i od tada nas dvoje živimo ovdje, u sjeni zvonika, čuvamo jedno drugo, a zajedno čuvamo i našu crkvu. Živim od poljoprivrede, na deset rali zemlje držim šest krava, nešto svinja, kokošiju i to je to. Iako nemamo nikakvih primanja, nekako prepnemo i dijelimo sudbinu svih stanovnika u širokoj okolici jer na ovoj zaboravljenoj Baniji nikome nije lako. Sve nas je manje. Godinama ovdje nije zaplakalo novorođenče, a sprovoda i sahrana, bogami, ima sve više. – objašnjava Boris Adžić.
Paroh glinski, Slobodan Drakulić, bespomoćan je kada je riječ o Crkvi Sv. Duha u Klasniću. Prilično razočaran, jedino što može učiniti je čekati, tu i tamo napisati prema nadležnima zahtjev za kakvu takvu obnovu hrama. No odgovor je uvijek isti: “nema novaca i nije u programu”.
– Na blagdan Duhova, pedeset dana poslije Vaskrsa, služim u Crkvi Sv. Duha liturgiju. Na slavi crkve, svake godine sve je manje ljudi i sve je tužnije. O nekoj daljnjoj budućnosti ne smijem niti razmišljati. Bit će što bude, no nikada mi neće biti jasno da je Crkva Sv. Duha, kada je riječ o nadležnim institucijama, potpuno zaboravljena. Već danas, kao da nikada nije ni postojala – kaže paroh Drakulić.
Prema svemu sudeći, Crkva Sv. Duha ide polako svome kraju. Jednu veliku nesreću već je doživjela i preživjela. U Drugom svjetskom ratu, 1941. zapaljena je, no vlasti, nakon oslobođenja, imale su razumijevanja za spomenike kulture, pa je obnovljena.
Danas je sve drugačije. Željezni križ na zvoniku napukao je i opasno se nagnuo pa se svakog trenutka može stropoštati, što već iz prikrajka motre revnosni sakupljači sekundarnih sirovina. Kameni blokovi od kojih je sagrađena sve se više rune šibani vjetrovima, pa činjenica da je riječ o spomeniku nulte kategorije, valjda znači da u ovaj hram treba nulu i uložiti.
Vladimir Jurišić
Delegacija Opština Jagodnjak, Babina Greda i Semeljci posetila u EU parlamentu
Kako se približiti neprednima
U Bruxellesu se razgovaralo i učilo kako još bolje iskoristiti novac iz evropskih fondova
Delegacija Opštine Jagodnjak, na čelu s načelnikom Anđelkom Balabanom, nedavno je u okviru studijskog putovanja posetila Europski parlament u Bruxellesu gde su članovi delegacije prisustvovali sednici Odbora regija i predstavnika Europske komisije.
Na sednici se raspravljalo na temu “Kohezijska politika 2014 – 2020 od programiranja do implementacije”. Dvodnevno studijsko putovanje usledilo je na poziv Biljane Borzan, zastupnice u EU parlamentu, a osim predstavnika jagodnjačke opštine, europsku prestonicu posetili su Josip Krnić, načelnik Opštine Babina Geda, te Grga Lončarević, načelnik Opštine Semeljci. Svemu tome prethodio je dvomesečni monitoring u kojem je zastupnica Borzan posetila nekoliko opština s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije kako bi se kroz razgovor s predstavnicima lokalnih vlasti, upoznala o njihovim planovima razvoja za čiju se pomoć u realizaciji projekata očekuje potpora sredstava iz fondova EU.
– Poziv gospođe Borzan nije slučajan jer sve tri opštine već dosta uspješno koriste sredstva iz EU fondova. I mi u Jagodnjaku, a i kolege u Babinoj Gredi i Semeljcima, okupili smo timove mlađih ljudi koji su prepoznali važnost EU fondova i značaj za naše lokalne zajednice. Za ilustraciju, mi smo s poslednjim danom stare godine završili bitan projekt prekogranične suradnje s Mađarskom koji je upravo financiran iz fondova EU, a radi se o projektu za nas važnog proizvoda kulina. U tom smo projektu ostvarili odličnu suradnju s klasterom iz Pečuha, a rezultat je formiranje klastera proizvođača baranjskog kulina. Dodatno smo promovisali Jagodnjak i kulin kao autohtoni proizvod, a indirektno smo odradili i neke druge stvari poput ulaganja u ljude i opremu bez čega nema uspješne organizacije sada već nadaleko poznate jagodnjačke kulenijade, rekao je Balaban.
Boraveći u Bruxellesu načelnici hrvatskih opština imali su priliku upoznati se s modalitetom povećanja apsorpcije sredstava iz strukturnih i razvojnih fondova te s načinom rada i odlučivanja u telima Europskog parlamenta. Ovo prvo posebno je važno jer treba spomenuti da Europski fond za regionalni razvoj raspolaže s čak 325 milijardi eura za razdoblje do 2020. godine. Najjači je instrument koji za cilj ima smanjiti razlike među najbogatijim i najsiromašnijim regijama. Upravo je smanjivanje jaza između bogatih i siromašnih jedan od najznačajnijih elemenata sveobuhvatne europske strategije za prevladavanje ekonomske, socijalne i teritorijalne nejednakosti.
– Nastavimo li kao i do sada uspješno povlačiti sredstva iz EU fondova, a tim koji imamo pokazao je da je dorastao tom zadatku, definitivno smo na najboljem putu da dodatno osnažimo razvojni put kojem težimo. Spomenuti projekt prekogranične suradnje nije i jedini, tu treba spomenuti i cestu za Zornice, projekt težak 3 milijuna kuna, ostvaren preko IPARD-a. Projekt je u visokoj fazi realizacije, a prije neki dan imali smo i praktično zadnju fazu kontrole pred početak izvođenja radova. Na žalost, u općini Jagodnjak je trenutno kriza koja je izazvana nerazumijevanjem pojedinih vijećnika, ali nadam se da će razum prevladati kako ne bismo doveli u pitanje investicije koje su za nas praktično poklon, ali poklon koji nije pao s neba, jer smo na tome radili nekoliko godina, zaključio je Balaban.
Na kraju posete Europskom parlamentu, na sastanku sa zastupnicom Borzan, načelnici opština Jagodnjak, Babina Greda i Semeljci, zahvalili su se na pozivu i prilici da se pobliže upoznaju sa sistemom donošenja uredbi koji su ključni akti na osnovu kojih vlade zemalja članica EU funkcionišu.
Stečena iskustva sasvim sigurno dobro će im doći da se ogromni prirodni, tehnički i ljudski potencijal dve najistočnije županije dodatno iskoristi, akko bi građani mogli osetiti i konkretne koristi od članstva u Europskoj uniji.
Zoran Popović
Lokalni pododbor Prosvjete razveselio mališane na badnje veče
Velika radost u Malom Gradcu
Program koji je vodio Duško Gruborović pratilo 200 do 300 posjetilaca, dok je za najmlađe bilo pripremljeno 153 paketa
Badnje veče u Malom Gradcu proteklo je u znaku radosti djece kojoj je Djed Mraz u organizaciji tamošnjeg pododbora “Prosvjete” i ove godine podijelio poklon pakete.
– I ove godine, kao i ranijih, nastojali smo razveseliti djecu iz Gline i sela južno od grada, pa smo pripremili pakete za 153 djece. Došlo ih je 115, a ostale poklone uručili smo njihovim roditeljima, kaže Milica Sanković, predsjednica pododbora, dodajući da su ove godine paketići prvi puta podijeljeni na Badnje veče: “da smo ih dijelili na Novu godinu, došlo bi manje djece”, rekla je.
(Ne)zahvalnu dužnost Djeda Mraza ove godine obavio je Milan Vučković, a program koji je vodio Duško Gruborović, a pratilo 200 do 300 posjetilaca, obogaćen je i dječjim recitalom s prigodnim pjesmama. Za one odraslije do tri ujutro slijedila je zabava čiju je atmosferu uspješno podgrijavala svirka braće Žarković, koji su i ovaj puta pokazali svoje poznavanje starijih i novijih narodnih pjesama.
Pododbor je osnovan krajem 2001. a prvi nastup njegovih članova zbio se na novu 2002. godinu, kad je slijedila i prva podjela poklona djeci. Kad god je u Malom Gradcu pododbor “Prosvjete” organizirao doček Nove godine, organizirana je i podjela poklona djeci.
N. J.
Novosti u Vrbovskom, Gomirju i Moravicama
Borba Gorana za budućnost
Šansu za razvoj imamo, ali sami ne možemo ništa pa nam je potrebna veća pomoć Primorsko-goranske županije i države, kaže Dušan Stipanović iz Gomirja
Iako je i Gorski kotar, posebno dio u sklopu grada Vrbovskog, opterećen brojnim ekonomskim i egzistencijalnim problemima, ipak je u prednosti u odnosu na ostale – ovdje barem nema međunacionalnih problema. Svi vjekovima opstoje u suživotu koji bi i ostalim dijelovima Hrvatske mogao poslužiti kao primjer. Svi građani i stanovnici dijele istu – ne baš dobru – sudbinu. Problema je mnogo, ali se zajedno ipak nekako živi. Bez problema vidljivih u posljednje vrijeme u drugim dijelovima RH.
– U Srpskim Moravicama se sada nema gdje raditi. Na željeznici je nekada radilo i stotinjak ljudi. Određene službe sada su preseljene u čvorove Ogulin i Karlovac. U Željezničkoj tehničkoj školi radi 60 ljudi. Iz radionice za održavanje vagona otišla je manevra s moravičkog čvora pa se sada radni vlakovi formiraju u Karlovcu. Javljaju se viškovi ljudi u tehnološkom procesu. Sve je nekako na izdisaju. Škola je vezana na željeznicu, a ako je ona loša i ne treba novih kadrova, onda ne treba ni naše škole. Ne piše nam se dobro, ali smo u tome sami nemoćni, kaže Borivoj Dokmanović, zamjenik gradonačelnika grada Vrbovskog s Nezavisne liste gradonačelnika Dražena Mufića. Ovaj rođeni Karlovčanin, profesor je strojarske grupe predmeta na spomenutoj željezničkoj školi.
Škola ima 160 učenika i đački dom u kojem su učenici iz cijele Hrvatske. U zadnje vrijeme se povećao broj učenika jer je škola propagirana kao jedina u državi. Bez obzira na sadašnje stanje na HŽ-u postojat će stalna potreba za ovim kadrovima samo je pitanje u kolikom obujmu. Postoji više smjerova- strojarstvo, elektrotehnika, ekonomija i promet. Škola se posebno ponosi najmodernijom opremljenosti CNC strojevima, najmodernijima u obradi metala. Ovo je jedno od najproizvodnijih zanimanja, kažu u školi, a bez povećanja proizvodnje nema ekonomskog boljitka.
Ukinut je i Zakon o brdsko-planinskim područjima, što ovom kraju predstavlja dodatni problem i dolazi do ukidanja određenih olakšica. Očekuje se pomoć Primorsko-goranske županije i nalaženje nekog rješenja jer će izmjene zahvatiti cijelu županiju, osim primorskog dijela. Postoje već određena rješenja iz Slovenije i drugih država EU, o tome kako se pomaže brdsko-planinskim područjima.
– Pozitivan je primjer poduzeća Cedar iz Kastva koje je ovdje napravilo veliki drvni centar uloživši 170 miliona kuna i zaposlilo u tri smjene 143 radnika. Proizvodnja je značajna i u planu je još uložiti 170 miliona kuna u proizvodne hale. Dobra je saradnja i sa zagrebačkim Šumarskim fakultetom s idejom otvaranja drvno-tehnološkog centra u kojem bi se zaposlili svi visokoobrazovani kadrovi s ovog područja i to bez obzira na struku Naravno, to bi vodilo sve većoj finalizaciji proizvoda, a ne samo da se proizvodi rezana građa. To je naša šansa, kaže Dokmanović.
Svojevremeno se pojavio problem snabdijevanja malih pilana potrebnom sirovinom pa je prijetilo njihovo gašenje u Gorskom kotaru, Gomirju i drugim mjestima jer nisu mogle konkurirati velikim kupcima. Nađeno je rješenje s Hrvatskim šumama pa otkup sirovina i drvne mase sada ide preko gradske firme Komunalac.
Šansa ovog dijela RH su turizam, čisti zrak, voda i zemlja i ekološka poljoprivredna proizvodnja. Radi se turistička cesta uz Kupu u Severinskom kraju, uređuje se i dvorac u Severinu. Tu je i projekt skijališta Bijela kosa. Tu snijega ima do maja i traži se potencijalni investitor. Dokumentacija je gotova.
– Mi šansu za razvoj i dobar život imamo, ali sami ne možemo ništa pa nam je potrebna veća pomoć Primorsko-goranske županije i države. Kao nerazvijeni kraj dobivamo od države za “socijalu”. Dobili smo i 350 hiljada kuna po bivšem koalicionom sporazumu između HDZ-a i SDSS-a, ali nam je potrebna početna pomoć kako bi kasnije sami mogli od svog rada živjeti, ističe Dušan Stipanović (SDSS), manjinski zamjenik gradonačelnika Vrbovskog.
Postoje već izrađeni projekti za zaštitu okoliša u iznosu od 20 miliona kuna, ali niti jedan taj projekt nije prošao dok mjesta oko njih, kao Ravna Gora, Brod Moravice, Mrkopalj ili Delnice dobivaju takva sredstva.
U tri male pilane Gomirja radi oko 70 ljudi, ima zaposlenih i u Šumariji, jedan obrtnik zapošljava desetak ljudi na sječi i izvlačenju trupaca, neki rade u županijskim službama i na željeznici, pa od oko 700 stanovnika Gomirja tek nekoliko njih nije u radnom odnosu. Zapravo je malo nezaposlenih. Od oko 200 domaćinstava, tek je par njih iz kojeg nitko ne radi. Stariji imaju penzije, radi se i na poljoprivredi za vlastite potrebe pa je nezaposlenost u ovom kraju tek koji postotak. Rekli bi – čudo za hrvatske uslove!
– Ovo su dobri rezultati za Gomirje pa i Gorski kotar. Ne tražimo dlaku u jajetu, ali svi naši zaposleni ipak za sada rade na najtežim fizičkim poslovima koji su najmanje plaćeni. Mi bi željeli imati što više dobro plaćenih poslova za koje je potrebna visoka stručna sprema. Tada bi se dosta naših ljudi vratilo kući iz velikih gradova i iz inostranstva. Tada bi gradski budžet imao više koristi pa bi se više sredstava moglo izdvojiti za naš daljnji razvoj, napominje Stipanović.
Gradski i županijski VSNM su već pokrenuli projekt izgradnje sportsko-rekreacionog centra Ribnjak u sklopu manastira Gomirje. Još kad bi se riješio i problem mosta na Dobri od Vrbovskog prema Gomirju pa da tu ne propadaju auti, autobusi ili kamioni kao donedavno na mostu od manastira prema Gomirju. Ovaj most je obnovljen i stvarno izgleda odlično.
Milan Cimeša
Izložba slika otrgnutih od zaborava u Belom Manastiru
Tuzla na starim fotografijama
Izloženo je 30 panoa s fotografijama iz austrougarskog doba, kad je u Tuzli bio vidljiv veliki napredak u razvoju industrije
Prošlog tjedna, u predvorju belomanastirske kinodvorane, svečano je otvorena izložba pod nazivom “Tuzla na starim fotografijama – otrgnuto od zaborava”. Izložbu su organizirali Zavod za baranjsku povjesnicu i Gradsko kazalište Beli Manastir u suradnji s Centrom za kulturu Grada Belog Manastira i Arhivom Tuzlanskog kantona.
Na izložbi je izloženo 30 panoa s fotografijama iz austrougarskog doba, kad je u Tuzli bio vidljiv veliki napredak, posebno u razvoju industrije. Riječ je o detaljima iz tuzlanske prošlosti koji obuhvataju industriju, sakralne objekte, gradske ulice i trgove, školstvo, kulturu, zdravstvo, zanimljivosti i stare razglednice.
Na otvaranju su govorili Davorin Taslidžić, ravnatelj Zavoda za baranjsku povjesniku, prof. dr. Ivan Balta, voditelj Odsjeka za povijest na osječkom Filozofskom fakultetu, Daniela Taslidžić Herman, predsjednica Gradskog kazališta Beli Manastir, docent dr. Izet Šabotić, direktor Arhiva Tuzlanskog kantona, i belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš.
Daniela Taslidžić Herman pozdravila je goste iz Tuzle i istaknula da ima mnogo toga kulturnog i historijskog što veže Beli Manastir i Baranju s Tuzlom pa se nada još bližim kontaktima, pogotovo što su Tuzla i Osijek gradovi prijatelji, a Beli Manastir je tek tridesetak kilometara udaljen od Osijeka.
– Tuzla je grad koji morate doživjeti. To je grad tolerancije i multikulturalnosti. U Bosni i Hercegovini nećete naći toplijeg, srdačnijeg i tolerantnijeg grada od Tuzle. Tuzla je grad bogat kulturom, historijom, privredom, školstvom, ima i univerzitet najbolji u zemlji i šire, ali ima i ono bogatstvo koje malo koji grad ima: čovječnost i srdačnost svojih stanovnika – ispričao je dr. Balta o svojim impresijama o Tuzli, dodajući da nas fizičke granice i rijeka Sava ne smiju ograničavati u razvoju i povezivanju s kulturnim i historijskim bogatstvima.
Prije nego li je belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš izložbu proglasio otvorenom, pun pozitivnih priča o “gradu soli”, u nekoliko riječi izložbu je predstavio dr. Šabotić, koji se zahvalio domaćinima na gostoprimstvu i iskoristio priliku da ih pozove u Tuzlu.
U toku razgledanja izloženih fotografija, posjetioci su mogli čuti mnoštvo zanimljivih priča i podataka o Tuzli. Arhivist Omer Zulić tako je, na primjer, održao malo predavanje o tuzlanskim sakralnim objektima prikazanim na fotografijama. Posebno je spomenuo Poljsku (Turali-begovu) džamiju iz 1572., srpsku pravoslavnu crkvu iz 1882. i katoličku crkvu iz 1893. godine. Sve tri se nalaze u dijelu grada koji je godinama lagano tonuo zbog eksploatacije solnih ležišta. Katolička crkva je zbog toga 1987. morala biti porušena, a nova je sagrađena već 1983. godine. Džamija je ravnomjerno tonula pa je stalno doziđivana, ali su kasnije ti dozidani dijelovi uklonjeni, oko nje je iskopana zemlja pa se sada u nju ulazi kao u podrum. Na pravoslavnoj crkvi prve pukotine su se pojavile 1956. godine, a 1964. poprimile su ozbiljne razmjere. Danas je ta crkva u građevinskom smislu u dobrom stanju, zahvaljujući kompliciranim sanacionim radovima na stabilizaciji i upravljanju procesom diferencijalnog slijeganja temelja crkve.
Jovan Nedić
Vodovod do manastira Dragović
Manastir Dragović ponovo će dobiti vodu koju nije imao od 2004. jer je u toku rekonstrukcija dijela vodovoda od škole u Koljanima do manastira u dužini od 960 metara. Sredstva za rekonstrukciju ovog dijela vodovoda u visini od 534.000 kuna osigurala je Splitsko dalmatinska županija, a provodi je Grad Vrlika.
Ranije postavljene azbestno – cementne cijevi koje su ne nekim dionicama bile polomljene ili u lošem stanju, zbog čega manastir nije imao vodu, zamjenjuju se PHD cijevima. Ovo je prva faza radova jer se planira i rekonstrukcija vodovoda do sela Laktac, pa će nove cijevi biti postavljene na oko četiri kilometra, a problem snabdijevanja vodom bit će tako riješen za veći broj korisnika.
Nakon višegodišnje šutnje gradskih vlasti Vrlike, inicijativu za rekonstrukciju dali su članovi županijskog Vijeća srpske nacionalne manjine na čelu s predsjednikom Markom Tomaševićem i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac koji se u Splitu 20. septembra, u Splitu sastao sa županom Zlatkom Ževrnjom, kaže član Vijeća Dušan Stojanac.
– U razgovoru je postignut dogovor o izdvajanju sredstava i skorom početku radova, kaže Stojanac.
N. J.
Stogodnjak (199)
17. 1. – 24. 1. 1914: na sjednici Sabora govorio je i Svetozar Pribićević, posebno se baveći srpskim pitanjem u Hrvatskoj i odnosima Srba i Hrvata u kraljevini. Tom je prilikom, uz ostalo, kazao i ovo: “Moje je stanovište da između Hrvata i Srba nikakve sloge biti ne može. Te sloge i neće biti. Može biti sloge između Nijemaca i Čeha, može biti sloge između Mađara i Srba, može biti sloge između Mađara i Hrvata, ali između Srba i Hrvata ne može biti sloge, nego može biti, visoki sabore, samo jedinstvo narodno… Moje je stanovište da Srbi u kraljevini Hrvatskoj ne smiju da vode nikakve kramarske politike. Moje je stanovište to, kada se Srbi bore za kraljevinu Hrvatsku, pa i kad doživljavaju progone, da onda ipak ne smiju doći pred Hrvate s računom pa reći – platite! Svaki uspjeh Hrvata mora u srpskim očima biti i uspjeh srpski, da se svakom hrvatskom uspjehu imadu i Srbi radovati. I ne samo to. Oni moraju u tom gledati jamstvo za svoje vlastito ojačanje. S toga je gledišta uvijek polazila i stranka kojoj pripadam. I samo s takvim shvaćanjem riješit će se pravilno naše narodno pitanje u smislu ravnopravnosti… Preuzvišeni gospodin ban spomenuo je u svom programskog govoru da će nastojati da se uredi pitanje srpske narodne crkvene autonomije koje nije važno samo s gledišta specijalnih srpskih interesa, nego i sa gledišta državnopravnog položaja kraljevine Hrvatske. Suspenzija narodne crkvene autonomije motivirala se time da se u srpski narodni crkveni sabor unosila politika i da se je u srpskoj narodnoj crkvenoj autonomiji nastojao širiti protivdržavni duh…” Nakon što je podsjetio da je ta suspenzija ustvari višestruka povreda zakona od 1790. pa sve do 1887. godine, pa tako i kršenje dotadašnjih odluka Sabora, Pribićević je nastavio: “Kad postavljam zahtjev da se uspostavi srpska crkvena narodna autonomija onda imam pravo da stavim taj zahtjev ne samo u ime Srba u kraljevini Hrvatskoj, nego imam pravo to zahtijevati i u ime Sabora kraljevine Hrvatske, koji je tu autonomiju inartikulirao, pa joj mora dati jamstvo i zaštitu…”
* objavljeni su podaci o nacionalnom i vjerskom sastavu učenika i profesora u nekim srednjim školama u Hrvatskoj. Zagrebačka gornjogradska gimnazija ima 504 učenika od čega 412 rimokatolika, 42 grkokatolika, 48 Židova i po jednog evangelika i pravoslavca. Profesora ima 32, među kojima nema ni jednog Srbina. U zagrebačkoj prvoj realnoj gimnaziji stanje je sljedeće: školu pohađa 541 učenik, od čega 292 rimokatolika, 163 Židova, 67 pravoslavnih, 10 grkokatolika i 9 evangelika. Profesora je 45, od toga 3 Srbina. Zagrebačku drugu realnu gimnaziju pohađa pak 369 učenika u kojima je 367 rimokatolika, dok su samo dva evangelika. Od 23 profesora u toj gimnaziji dva su Srbina. Realna gimnazija u Zemunu ima, primjerice, 338 učenika, od čega 176 pravoslavnih, 121 rimokatolik, 26 Židova i 15 evangelika. Profesora je 28, ali samo 10 Srba. Zanimljiv je slučaj iz Varaždina: tu na 4 Srbina đaka dolaze – 2 profesora Srbina, dok recimo u Senju na 15 učenika Srba također dolaze dva profesora Srbina.
Đorđe Ličina