Neće biti što biti ne može

Iako je teško reći koje su političke stranke u Srbiji na desnici a koje na ljevici (koja gotovo da ne postoji), činjenica je da nijedna od onih “desnijih” koje inače koketiraju s klerofašističkim pokretima – osim danas marginaliziranih radikala Vojislava Šešelja – nije ušla u predizborni savez. Tako je nedavni prijedlog Boška Obradovića, člana pokreta Dveri, da se formira zajednička izborna lista koju bi predvodile Demokratska stranka Srbije (DSS) Vojislava Koštunice, Srpska radikalna stranka i Dveri, a na kojoj bi se našle i druge pаtriotske orgаnizаcije i istaknuti nаcionаlni intelektualci (među kojima navodi i Emira Kusturicu, na primjer), naišao na negativan odgovor obje stranke, i Koštuničinih narodnjaka i Šešeljevih radikala. Nije pomogla ni Obradovićeva računica da bi takva izborna lista jamčila više od 20 posto glasova na izvanrednim parlamentarnim izborima, ni tvrdnja da je “vlаdаjući režim nа čelu s Aleksаndrom Vučićem preko svojih spаvаčа u nаcionаlnim strаnkаmа i udruženjima tih dana sve činio dа ne dođe do formirаnjа Pаtriotskog blokа, jer bi to bilа nаjvećа opаsnost zа njihovu vlаst”.

DSS je već predao svoju izbornu listu: na njoj iznenađenja nema, osim nekih imena koja su izostala s nje, poput Sande Rašković Ivić, Siniše Kovačevića i Marka Jakšića, DSS-ovog dugogodišnjeg “jastreba” s Kosova; navodno su neki od njih pokušavali demokratizirati stranku koja se uporno drži slogana neutralnosti i nepribližavanja Evropskoj uniji (dok im Rusija nije mrska), pa su tako ispali s liste. Inače, isti DSS nije smetalo da u proteklih skoro dvije godine u brojnim lokalnim sredinama izlazi na izbore (pokušaji su završili fijaskom) ili ulazi u postizborne saveze s Dverima, ali to je očito druga priča.

Ono što je definitivno, to je da će na listi radikala biti vođa organizacije Srpski narodni pokret Naši Ivan Ivanović, kao i vođa Obraza Mladen Obradović, organizacije koju je 2012. godine zabranio Ustavni sud Srbije, nakon čega je ona preregistrirana u Srbski obraz. Obradović je to ovako objasnio: “Mi smo iskoristili zakonom dozvoljene mogućnosti, osnovali smo novu organizaciju koja se zove Srbski obraz i nastavićemo da se borimo za duhovnu i državotvornu obnovu srpstva na temelju svetosavlja. Ako oni misle da treba i dalje da nas zabranjuju, neka samo izvole. Ne mogu oni toliko puta da nas zabrane, koliko mi možemo da delujemo i da istrajemo u onome šta činimo. Sa nama je Bog!”

Nemanja Šarović, visoki funkcionar SRS-a, najavio je da će ova dvojica s radikalima “predstavljati pravu patriotsku opoziciju onima koji su za 14 godina vlasti osiromašili Srbiju” i da će te organizacije nastaviti postojati jer je riječ o “udruživanju na ideološkim osnovama”.

E sad, tu je jasno koliko je Srbija neorganizirana država. Em je Obraz zabranjen sudski, em je Mladen Obradović 13. siječnja u ponovljenom postupku osuđen na četiri mjeseca zatvora (Apelacioni sud mu je prepolovio prvotnu kaznu od osam mjeseci zatvora), pretvorenih u mjeru kućnog zatvora. Osuđen je, inače, zato što je od 13. do 20. rujna 2009. kao tajnik Udruženja građana Otačastveni pokret Obraz širio i predstavljao ideje koje zagovaraju diskriminaciju zasnovanu na seksualnoj orijentaciji i nasilju protiv pripadnika LGTB organizacija, što je organizirao pisanje grafita prijetećeg sadržaja “Čekamo vas” i na svom kompjutoru izrađivao propagandni materijal – oglase, plakate, flajere, naljepnice i ostalo što je trebalo spriječiti Paradu ponosa, kao i zbog prijetećih i uvredljivih izjava danih medijima koji su ih htjeli objaviti. Ostao je dosljedan mržnji prema LGTB populaciji nakon donošenja presude, pa je u svom priopćenju nakon nje pozvao na donošenje zakona o zabrani Parade ponosa, naveo da odluku Apelacionog suda “doživljava kao kompromis između savesti sudija i političkih pritisaka da presuda mora biti osuđujuća” i zaključio: “Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može!”

Nitko ni trepnuo od nadležnih nije što su se na konferenciji za novinare prošloga tjedna pred kamerama zajedno pojavili već spominjani Šarović i Obradović, iako Obradović mora biti u kućnom zatvoru tamo negdje do sredine travnja; osim ako mu nadležni nisu dali odgodu izdržavanja kazne, što je također moguće.

Još je jedan opskurni lik na izbornim listama: pokret Dveri koji na beogradske izbore, što će se također održati 16. ožujka, izlazi samostalno, najavio je da će na njihovoj listi biti Marko Janković, nekada poznat kao voditelj rock emisija, potom jedan od osnivača (originalne) Demokratske stranke, posljednjih godina blizak Koštuničinom DSS-u, jedno vrijeme voditelj na nacionalnom (još opskurnijem) radiju Fokus, na kojem se istakao po šovinističkim i prostačkim izjavama. On će, kažu u Dverima, svojim “dosjetkama po kojima ga prepoznaje svaki Beograđanin” u kampanji “najbolje demaskirati šeme i dogovore onih koji se već dve decenije smenjuju na čelu srpske prestonice”.

U svakom slučaju, bilo kakvog ujedinjavanja desnice u Srbiji neće biti, ovih nekoliko primjera tek je izuzetak, i to beznačajan po vjerojatne rezultate izbora. No to nije za utjehu. To što “turbonacionalistički” pokreti poput Dveri ili neofašistički Obraz nemaju, osim svojih rijetkih predvodnika, nikakvu težinu u javnosti izuzev u vrijeme najava Parade ponosa, nije nimalo utješno pred činjenicom da “desnila” ima napretek u strankama koje će gotovo sigurno dobiti ove izbore, naročito u Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića. Ma koliko se on presvlačio u evropsko odijelo i glumio reformatora, čak i kada bi tome tako bilo, činjenica je da je i dalje okružen velikom većinom onih koji su se također tek presvukli iz radikalskog u naprednjačko odijelo. I da bi s “promjenom svijesti naroda”, koju zaziva u intervjuima stranim medijima, morao početi najprije kao pastir svoga vlastitoga stada.