Balkan prolaz

Šarić

Uhićenje Darka Šarića, najtraženijeg distributera kokaina u ovom dijelu svijeta, vlasnika 13 optužnica srpskog Tužiteljstva za organizirani kriminal i Interpolove tjeralice, nije se moglo desiti u zgodniji čas negoli gotovo istodobno sa trijumfom SNS-a Aleksandra Vučića na netom održanim izvanrednim izborima u Srbiji. Potjera za odbjeglim narkotrafikantom tokom protekle četiri godine vođenja kaznenog postupka nije dala rezultata, a on je onda u utorak sletio u Beograd, nakon što je sa Ministarstvom pravde Srbije dogovorio predaju. Uslijedilo je saslušanje na Specijalnom sudu, pa određivanje dvomjesečnog pritvora. Sve pokriveno “ekskluzivnim” snimkama, žurno objavljenima diljem regije. Onda je objavljeno kako je uhićenje Šarića rezultat zajedničke akcije državnih organa Srbije i Crne Gore. Onda je slavljenik Vučić sa svojim kolegom, ministrom pravde Nikolom Selakovićem, na izvanrednoj konferenciji za tisak objasnio kako se proklamirani narkobos “bezuvjetno predao”. “Naši operativci su locirali njegovo kretanje u nekoliko država Latinske Amerike, a kada je i sam bjegunac postao svjestan da je hapšenje izvjesno, Ministarstvo pravde Srbije je dobilo zahtjev za kontakt sa advokatom. Da bi se izbjeglo krvoproliće i žrtve, ponuđena je njegova bezuvjetna predaja”, rekao je Selaković, pojašnjavajući pritom do u detalje sve tehnikalije uhićenja, od telefonskih kontakata do “spektakularne” Šarićeve predaje. Rekao je i kako su na lociranju Šarića, pored Bezbjednosno-informativne agencije (BIA), veliku ulogu imali i MUP i Ministarstvo pravde Crne Gore, ali i čitava mreža sigurnosnih agencija drugih država, među kojima su i američka CIA, slovenska SOVA, talijanska, španska, belgijska, švicarska i austrijska služba sigurnosti.

Šarić 2

Na zbirku sabranih nedjela Darka Šarića, rođenog 21. listopada 1970., do sada je potrošen neutvrđen broj cisterni tinte, a među njima su najupečatljivija trženje kokaina naveliko, pronevjere i pranje stotina milijuna eura. Ovaj je šef narkomafije javnosti postao poznat krajem 2009., kada je urugvajska policija zaplijenila skoro tri tone kokaina na jahti koja je pod britanskom zastavom uplovila u luku Santiago Vasquez, 25 kilometara od Montevidea, i kada su in flagranti uhvaćeni jedan Urugvajac i jedan Srbin, koji su pokušali kokain namijenjen zapadnoeuropskom tržištu s jahte prebaciti na prekooceanski brod. U prvom mjesecu naredne godine za Šarićem je raspisana međunarodna tjeralica, a crnogorski mediji su prijavili da je posljednji put viđen u rodnim Pljevljima desetak dana ranije, nakon čega mu se izgubio svaki trag.

Šarić 3 

Tužiteljstvo za organizirani kriminal Srbije podiglo je u travnju 2010. optužnicu protiv Šarićeve grupe, a srpsko ministarstvo pravde objelodanilo je kako su sumnjivi poslovi talentiranog Šarića evidentni još od 2004. i 2005., kao i “njegove veze s pojedinim državnim dužnosnicima iz javnih poduzeća, kao i nositeljima državnih dužnosti”, te kako su, što bi slikovito rekao djelatnik rečenog ministarstva, “brojni bivši političari postali uspješni biznismeni i to odmah nakon što su napustili politiku”. Beogradski tisak je prije četiri godine, pozivajući se na operativce srpske policije i sigurnosnih službi, naširoko pisao o planu Šarićeve mafije za likvidaciju najviših državnih dužnosnika Srbije, operativaca policije i BIA-e, kao i tome kako je za pothvat prikupljanja informacija o operativcima BIA-e koji rade na njegovom slučaju spremljen proračun od 30 milijuna eura. Prije nego što je zaradio titulu najistaknutijeg balkanskog pregaoca među narkodilerima, Darko Šarić je šest puta bio osuđivan presudama Općinskog suda u Pljevljima zbog različitih kaznenih djela, a na optuženičke klupe i zatvorske ćelije naviknut je od maloljetničkih dana. Od 2005. državljanin je Srbije, a prema navodima srpskih policijskih izvora, i okolnosti pod kojima su mu dodijeljeni srpska putovnica i osobna iskaznica također su pod istragom.

Virant

Alenka Bratušek, premijerka Slovenije, kazala je da će ministar unutarnjih poslova te zemlje Gregor Virant morati podnijeti ostavku “ukoliko se afera oko privilegiranog kupovanja jeftinih avionskih karata pokaže istinitom”. Slovenska premijerka to je izjavila nakon što je ljubljanski “Dnevnik” objavio prepisku Viranta i nekadašnjeg komercijalnog direktora Adrie Airwaysa, iz koje se vidi da je Virant, pozivajući se na prijateljstvo iz školskih dana, molio za sebe i članove svoje obitelji karte po nižim cijenama, uštedjevši tako 7.000 eura u odnosu na ostale smrtnike koji su karte kupovali redovnim putem. Iako je tijekom ranije vođenog postupka pred antikorupcijskim povjerenstvom Virant oslobođen optužbi za privilegiranu kupnju karata, isto je povjerenstvo po objavljivanju do sada nepoznatih činjenica najavilo kako će se iznova pozabaviti slučajem. “Treba utvrditi prave činjenice. Ako su optužbe istinite, onda će Virant, koji je poznat kao borac protiv korupcije, znati što mora učiniti”, rekla je suptilno Alenka Bratušek, dodajući kako se i sama o Virantovom slučaju informirala iz medija.

Dokazi

Tužiteljstvo Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu odbacilo je zahtjev Ratka Mladića da na pola suđenja bude oslobođen optužbi za genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam općina imao razmjere genocida, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Kako prenosi “Justice Report” Balkanske istraživačke mreže, tužiteljstvo je istaklo kako do sada izvedeni dokazi “jasno govore o odgovornosti optuženog za zločine i genocid počinjen u BiH”. “Tužiteljstvo je ponudilo na stotine svjedoka i tisuće dokaza. Ti dokazi jasno i nedvosmisleno pokazuju istinu o svim zločinima i kaznenim djelima iz optužnice, kao i ulogu Mladića u tim djelima i njegovu odgovornost”, izjasnio se tužitelj Dermot Groome, dodajući kako su general Mladić i bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić – kojem se također sudi u Haagu – bili “najistaknutiji članovi udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija na koje su Srbi polagali pravo putem etničkog čišćenja, i to zločinima progona, ubojstva i drugim zlodjelima”. “Mladić je u svojim naređenjima uveo eliminacijsku retoriku, to je bilo verbalno zlostavljanje, gdje je u direktivama VRS-a govorio ustaše i Turci. On je koristio verbalna zlostavljanja, što je bio relevantan faktor za utvrđivanje genocidne namjere. On je te termine koristio tijekom cijelog rata za bosanske muslimane i Hrvate i njihove zajednice”, dodao je tužitelj Groome.