Kampanja od pepela

Jedino u čemu su najvjerojatniji izborni pobjednici, naprednjaci Aleksandra Vučića, u predizbornoj kampanji morali reterirati jest ideja da se urna Nikole Tesle iz njegovog Muzeja u Beogradu premjesti u Hram Svetog Save na Vračaru. Naime, u tišini su sa patrijarhom SPC-a sporazum o tome potpisali ministrica elektroprivrede u ostavci Zorana Mihajlović i predsjednik privremene uprave Beograda Siniša Mali, ispunjavajući tako dugogodišnju želju crkve da se domogne Teslinog pepela. Pokušalo se sakriti tu vijest, pa je tim više odjeknuo neočekivani prosvjed samo tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma, u subotu, točno u podne, ispred Muzeja Nikole Tesle u Krunskoj ulici u Beogradu.

Prosvjed su organizirali pokret Spasimo nauku koji okuplja mlade znanstvenike i građani koji su se povezali preko Facebook stranice “Ostavite Teslu na miru”, koja je u samo jednom danu dobila više od 20 tisuća lajkova, a sam je prosvjed posredstvom društvenih mreža okupio oko tisuću građana. Nema tu politike, riječ je o zloupotrebi velikog znanstvenika u dnevnopolitičke svrhe (kampanje), kao i o tome da privremeni organi – republički i gradski – ne mogu donositi nikakve odluke osim onih koje su tehničke prirode. Kako reče osnivač Facebook stranice, od troje potpisnika sporazuma “samo jedna osoba ima siguran posao za sedam dana” (izbori su 16. ožujka). Patrijarh SPC-a Irinej, dakako.

Zahtjev prosvjednika je da se objavi tekst sporazuma i da se on poništi za trajanja predizborne kampanje, za koje je i potpisan, dakle do kraja ovog tjedna. Reakcija (ne)nadležnih je bila: sporazum je zamrznut i o svemu će odlučiti nove gradske vlasti poslije izbora. Nakon toga su organizatori prosvjeda najavili pravnu bitku protiv sporazuma i buduća okupljanja ako nekome padne na pamet da ga provede u djelo.

Činjenica je da političari nikoga nisu pitali baš ništa, ni javnost, ni sam Muzej Nikole Tesle, koji se nedvosmisleno izjasnio protiv ideje sporazuma navodeći nakon sjednice Upravnog odbora da bi izmještanje urne s Teslinim pepelom značilo “flagrantno narušavanje osnovnog koncepta muzeološke celine, koja kao takva suštinski nije menjana od osnivanja Muzeja 1952. godine do danas i predstavlja jedinstvenu instituciju nauke i kulture u celini posvećenu Nikoli Tesli, kako u našoj zemlji, tako i u svetu”, ali ni Tesline nasljednike. Tako se pismom javnosti obratio William Terbo (Trbojević), najbliži živi rođak Nikole Tesle, predsjednik Izvršnog odbora i Izvršni sekretar Teslinog Memorijalnog društva (The Tesla Memorial Society, Inc.) u New Yorku, unuk Angeline Tesla-Trbojević, starije sestre Nikole Tesle.

“S obzirom na to da se ja, kao potomak Nikole Tesle, ceo život lično zalažem i borim za održanje lika i dodelu počasti i priznanja ovom velikom čoveku, prinuđen sam da insistiram da me konsultujete o odluci o premeštanju njegovih posmrtnih ostataka. Uvek sam podržavao želje moje tetke dr Milice Trbojević, nećakinje Nikole Tesle, koja je bila blizak prijatelj dr Save Kosanovića (i njegovog naslednika) i koja je, zajedno sa njim, bila i suosnivač Muzeja Nikole Tesle, da posmrtni pepeo Nikole Tesle bude položen u ovom Muzeju. Prema tome, premeštanje njegovih posmrtnih ostataka predstavlja jedan veoma važan poduhvat i svakako mora da podrazumeva moje učešće”, piše Terbo.

U međuvremenu se ispostavilo da crkva nije zamislila da Tesla bude sahranjen u porti Hrama, već bi se negdje pokraj, na zabačenom mjestu na livadi kod Hrama, napravio spomenik i pohranila urna. Pak bi bilo zanimljivo – kada bi sve tako bilo kako se crkvi i privremenima snilo u ovom trenutku – zaviriti u budućnost: Teslin pepeo je pokopan pokraj tog budućeg, tko zna čijeg autorskog pečata, spomenika, a silni oni koji se bave repromaterijalom i otpadom kopaju noću tražeći tu zlatnu urnu (jebeš pepeo, pa makar i Teslin, moto je te sirotinje i ne samo nje). Kada ono: zlatna urna je davno pohranjena u nečije zaštićeno skrovište, jer zlato je zlato, zna se da što je zlatno vrijedi za vijeke vjekova i zna se tko do toga najviše drži, a Teslin se pepeo ispod betonske ploče na vračarskom platou može smjestiti i u konzervu neskafea, ma kako to bogohulno zvučalo!

Ironiju na stranu, no činjenica je da se politika itekako umiješala u cijelu stvar. Tako je, uz razne druge pristalice deložacije Tesle iz Muzeja i seobu u crkvenu priču, bivši ministar kulture Bratislav Petković Tanjugu kazao da je ta inicijativa dobra i pozitivna te da Tesla treba dobiti grob, čime bi se okončale i priče da je Tesla “navodno bio najveći Hrvat svih vremena, iako se zna da je bio Srbin pravoslavne vjere”, te da bi “želeo da vidi ko su ti naučni radnici koji su protiv premeštanja urne”. Da se malo raspitao, znao bi da je to recimo Nemanja Đorđević, matematičar i slikar rukovodilac u Istraživačkoj stanici Petnica, a da je istraživač Instituta za fiziku u Beogradu dr. Milovan Šuvakov, zajedno sa svojim kolegom dr. Veljkom Dmitrašinovićem, prošle godine uzburkao svjetsku znanstvenu javnost svojim rješenjem “problema tri tijela” koji je prije čak 300 godina Isaac Newton zadao u prvoj knjizi svoje čuvene “Principia Mathematica”.

Dok se čeka da se zamrzavanje sporazuma skine s dnevnog reda i da se on raskine, javnost se čudi kako su to Teslina urna i politikantske ideje s njom u vezi tako na brzinu skupile tisuću ljutitih građana. Opći zaključak je: ne dirajte seni velikana i ne ponižavajte ionako ponižene građane, jer negdje postoji granica. U subotu se pokazalo da je ona u beogradskoj Krunskoj ulici, ispred Muzeja Nikole Tesle.

Jest da su se odmah po prosvjedu bivši radikali razvikali o “ekstremističkim snagama” koje pripremaju puč protiv budućih prepoštenih vlasti (u sprezi s tajkunima), ali Facebook stranica “Ostavite Teslu na miru” i pokret Spasimo nauku i dalje su aktivni. Da bi se organizirao ovaj prosvjed, trebalo je pet-šest dana. “Idući put trebat će nam dva sata”, poruka je građana.